Do kraja godine u prodaji će se pojaviti dvije važne kompilacije koje se bave slabo poznatim i zaboravljenim disco, funk i soul pjesmama nastalima u Jugoslaviji. Njih su pronašli kopači ili diggeri koji svojim istraživanjem pokušavaju vratiti izgubljeni sjaj nekim pjesmama ili izvođačima
Žanrovska glazba nikada nije imala primjeren tretman u medijskom prostoru. Kako svojevremeno u Jugoslaviji, tako u posljednjih 27 godina i u Hrvatskoj. Bez obzira na globalnu glazbenu pop-scenu koja gotovo svako desetljeće kreira po dva do tri nova glazbena žanra. Tako su disco i funk ostali u sjeni prošlosti. Te se teme dotaknuo početkom ove godine Marko Zubak iz Hrvatskog instituta za povijest u svom doktoratu “Omladinski tisak u SFRJ (1968-1980): Alternativni medij komunizma”, ali i kroz izložbu “Ostati živ: Socijalistička disko kultura” 2015. u zagrebačkoj Galeriji SC i beogradskom Domu omladine. Discu kao glazbenom žanru i novoj društvenoj pojavi 70-ih s posebnom pažnjom pristupio je iste godine i Željko Luketić kroz izložbu “Druga strana groznice subotnje večeri: Socijalistička disco kultura 1977-1983”, kao i nastavkom izložbe “Vizualni jezik disca” za koju je interes tada pokazao i britanski teoretičar dizajna Rick Poynor. Istovremeno je to bio i nastavak višegodišnje potrage za rijetkim i nepoznatim diskografskim izdanjima Luketića i Višeslava Laboša koji su prije nekoliko godina, nakon kopanja po arhivu nekadašnjeg Jugotona,, sastavili i za Croatiu Records objavili također žanrovsku kompilaciju “Electronic Jugoton – Synthetic Music From Yugoslavia 1964-1989”, dajući prikladan tretman elektroničkoj glazbi nastaloj na tlu Jugoslavije, ali na žalost samo izvođačima koji su snimali za tadašnji Jugoton…
Komentari