Anna Maria Radić, bivša ravnateljica Uprave za područja od posebne državne skrbi i bliska prijateljica bivše gradonačelnice Knina Josipe Rimac, Županijskom sudu u Zagrebu podnijela je zahtjev za obnovu kaznenog postupka kojim je osuđena na godinu dana zatvorske kazne.

Na tu kaznu Anna Maria Radić osuđena je u postupku u kojem je se teretilo da je obitelji bivše državne tajnice i nekadašnje kninske gradonačelnice Josipe Rimac darovala stan u Kninu koji im ne pripada, a osim zatvorske kazne, pravomoćnom presudom morala bi platiti i oko pola milijuna kuna novčane kazne plus kamate. No zbog nedavne presude Građanskog odjela Vrhovnog suda, kojom je Josipa Rimac i pravomoćno oslobođena u postupku koji su protiv nje pokrenuli Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i DORH, odvjetnici Anne Marije Radić odlučili su zatražiti obnovu postupka zbog novih dokaza koji su, po njihovu mišljenju, dovoljni da se donese oslobađajuća presuda.

Bivša gradonačelnica Knina Josipa Rimac je u siječnju ove godine na građanskom odjelu Vrhovnog suda dobila spor protiv DORH-a i Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. FOTO: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Taj predmet mogao bi biti i prvi koji će testirati novog predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića i njegovu namjeru da uvede reda u rad tog suda. Naime, slučaj Anne Marije Radić i Josipe Rimac pokazuje nedosljednost u presudama Vrhovnog suda i neujednačenost u primjenjivanju sudske prakse u različitim predmetima. Pomalo je nevjerojatno da suci koji sjede u prostorijama udaljenim nekoliko metara, mogu u dva slučaja donijeti potpuno suprotne odluke na temelju istih dokaza, kao što se dogodilo u predmetima Anne Marije Radić i Josipe Rimac. Takva praksa još je šokantnija ako se uzme u obzir da u članku 10. Poslovnika o radu Vrhovnog suda stoji da na Općoj sjednici Vrhovnog suda suci utvrđuju opća stajališta za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana te jednakosti svih pred zakonom na području Republike Hrvatske. Baš na taj članak upozoravaju odvjetnici Anne Marije Radić u zahtjevu za obnovom postupka, i to jer je, po njihovu mišljenju, Vrhovni sud u predmetu kojim je Anna Maria Radić osuđena na godinu dana zatvora presudio dijametralno suprotno u odnosu na presudu Građanskog odjela tog istog suda u predmetu Josipe Rimac. Naime, u siječnju ove godine Vrhovni sud objavio je presudu prema kojoj bivša državna tajnica i bivša gradonačelnica Knina Josipa Rimac definitivno nije prekršila Zakon o sprječavanju sukoba interesa. Epilog je to višegodišnje pravne bitke koju je Rimac vodila protiv odluke Povjerenstva zbog nepravilnosti u imovinskoj kartici. U njoj je prijavila obiteljsku kuću s okućnicom površine 406 m2, iako su i DORH i Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa smatrali da je, prema zemljišnim knjigama, ona etažirana i radi se o tri zasebne nekretnine. No nekadašnja kninska gradonačelnica uspjela se obraniti na svim sudskim instancama.

Anna Maria Radić je pravomoćnom presudom Vrhovnog suda osuđena na godinu dana zatvora, a državi mora vratiti oko 500.000 kuna. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Posljednja mogućnost da Povjerenstvo sruši odluke Upravnog i Visokog upravnog suda u korist Rimac, bila je putem izvanrednog pravnog lijeka, odnosno, zahtjevom za preispitivanje zakonitosti presude koji podnosi DORH. No Vrhovni sud zahtjev je odbio kao neosnovan pa sada USKOK-ova osumnjičenica ima teret manje na ramenima dok čeka nastavak procesa u aferi Vjetroelektrane. U presudi su suci Građanskog odjela Vrhovnog suda naveli da su nekretnine stečene darovnim ugovorom, sukladno zakonu. Iako je zbog takvog “zakonitog” stjecanja nekretnina prijateljica Josipe Rimac Anna Maria Radić, prema odluci tog istog Vrhovnog suda iz ožujka ove godine, dobila godinu dana zatvora.

Odvjetnici Anne Marije Radić u svom zahtjevu za obnovu kaznenog postupka navode i još neke zanimljive detalje iz presude Građanskog odjela Vrhovnog suda. Naime, u toj se presudi navodi da se predmetna nekretnina – kuća koja je dodijeljena Danijelu Rimcu – koristi kao cjelina, a ne kao etažne cjeline, odnosno, da broj etaža i prikazivanje etažnih cjelina ne utječu na sadržaj imovine, odnosno obiteljske kuće. U presudi Građanskog odjela Vrhovnog suda možda je najzanimljivije to što se navodi da inzistiranje na broju etaža predstavlja “pretjerani i nepotrebni formalizam”. Osim toga, u presudi se navode još neki dokazi koji do sada nisu bili poznati obrani Anne Marije Radić, kao što su dokumenti iz Porezne uprave koji pokazuju da je Danijelu Rimcu za njegovu nekretninu zaračunat porez od 49.000 kuna, što iznosi pet posto od vrijednosti nekretnine od 994.000 kuna. Iz tog dokumenta vidljivo je da je i Porezna uprava spornu nekretninu gledala kao jednu cjelinu, a ne kao nekoliko etažiranih stanova. U tom se poreznom rješenju, koje je Nacional dobio na uvid, navodi da se sporna katastarska čestica sastoji od podruma, prizemlja, prvog kata kuće, dvorišta, garaže, drvarnice i kotlovnice.

Drugi zanimljiv dokument je mišljenje DORH-a iz 2009. u kojem tadašnja zamjenica državnog odvjetnika Snježana Bajan navodi da je Ugovor o darovanju nekretnine Danijelu Rimcu valjan i da ga Državno odvjetništvo nema razloga odbiti. To je mišljenje izdano na zahtjev Ministarstva regionalnog razvoja preko kojeg je išlo darovanje nekretnina na područjima od posebne državne skrbi. Dakle, DORH, koji je nekoliko godina kasnije kazneno gonio i Annu Mariju Radić i Josipu Rimac, potvrdio je da u darovanju sporne nekretnine nema ništa sporno. Sve to navedeno je i u presudama koje je Josipa Rimac dobila protiv Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa i DORH-a, a u predmetima protiv Anne Marije Radić ti dokazi uopće nisu uvedeni.

Za Annu Mariju Radić ta je presuda vrlo važna jer je donesena prije nego što ju je Vrhovni sud u drugom predmetu osudio na godinu dana zatvora, što znači da suci Vrhovnog suda uopće nisu u obzir uzeli presudu Građanskog odjela tog istog suda, a to, po navodima odvjetnika Anne Marije Radić, predstavlja kršenje poslovnika Vrhovnog suda. I ne samo to, Vrhovni sud je u slučaju Anne Marije Radić preinačio raniju presudu zagrebačkog Županijskog suda iz 2017. kojom joj je godinu dana zatvora zamijenjeno radom za opće dobro. Vrhovni sud je odbio žalbu optuženice kao neosnovanu i prihvatio žalbu tužiteljstva na prvostupanjsku kaznu, a pravomoćnom presudom Anna Maria Radić mora namiriti i štetu od preko pola milijuna kuna.

Kuća Danijela i Josipe Rimac u Kninu zbog koje je Anna Maria Radić osuđena na godinu dana zatvora temeljem presude Vrhovnog suda. FOTO: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Bivša ravnateljica Uprave za područja posebne državne skrbi nekadašnjeg Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Anna Maria Radić bila je optužena da je obitelji bivše kninske gradonačelnice na štetu državnog proračuna pribavila nekretnine vrijedne više od 548.000 kuna. Optužnica protiv Anne Marije Radić podignuta je u siječnju 2016. godine, a USKOK je tada izvijestio da je obustavio istragu protiv Rimac i njezina supruga, koje su sumnjičili za poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti pri stjecanju stambenog prostora. Tužiteljstvo je pojasnilo da je istragu obustavilo jer “nije utvrđeno postojanje relevantnog stupnja sumnje da bi počinili kaznena djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti”.

No USKOK istovremeno nije odustao od progona Anne Marije Radić koja je optužena da je samoinicijativno pogodovala obitelji bivše kninske gradonačelnice. USKOK je tvrdio da je optuženica od sredine 2008. do kraja 2009. protivno odredbama Zakona o područjima posebne državne skrbi “poduzela niz protuzakonitih radnji kojima je obitelji gradonačelnice Grada Knina, osim stambenog prostora površine 126,28 m2, omogućila neosnovano stjecanje vlasništva nad još dvjema etažiranim stambenim jedinicama u istoj zgradi u Kninu, površine 128,68 m2”.

Nataša Novaković na čelu je Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa koje je izgubilo spor protiv bivše gradonačelnice Knina i bivše državne tajnice Josipe Rimac. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

No u presudi Vrhovnog suda navodi se da je u pravu tužiteljstvo, koje je smatralo da je prvostupanjski sud dao preveliki značaj olakotnim okolnostima, pri čemu je, smatra Vrhovni sud, pravilno cijenio raniju neosuđivanost optuženice, dok je pogrešno ocijenio da na strani optuženice nema otegotnih okolnosti. Odluka prvostupanjskog suda u konačnici je dovela do pogrešne ocjene da izrečenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine treba zamijeniti radom za opće dobro, zaključio je Vrhovni sud. Vrhovni sud smatra da je za potpuno ostvarenje svrhe kažnjavanja nužno da Radić tu kaznu izdržava s obzirom na visinu pribavljene koristi i štete nanesene državnom proračunu i ugledu rada službe te dovođenja u pitanje povjerenja građana u zakonitost i pravilnost postupka stambenog zbrinjavanja na područjima od posebne državne skrbi. Uz to, najviši sud smatra da je Radić iskazala upornost pri počinjenju kaznenog djela uz potpuni izostanak kritičnosti.

Sama Anna Maria Radić je istražiteljima opisala kako je “dobila preporuku kojom se tražilo da riješi stambeno pitanje obitelji Josipe Rimac”. Zatim je objašnjavala kako je to u ono vrijeme bilo uobičajeno te kako nije bilo ničeg spornog u tome što je država darovala stan Danijelu Rimcu. On ima status hrvatskog branitelja pa je imao pravo na stambeno zbrinjavanje. Međutim, po zakonu mu je pripadao tek onaj stan u kojem je do tada s obitelji živio. Radilo se o stanu od 128 kvadrata koji je tročlana obitelj Rimac koristila. No uz pomoć Anne Marije Radić, Danijel Rimac dobiva još dvije etaže u istoj zgradi – u Meštrovićevoj ulici 10 u Kninu. Na to, zaključio je Županijski sud u Zagrebu, nije imao pravo. Rimčevima je tako na uživanje dopala gotovo cijela etažirana zgrada (tri od četiri etaže), koja je postala “jedinstvena funkcionalna cjelina”, dakle, kuća.

Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa upravo je to uočilo kao problem pa je prije nekoliko godina zaključilo da je Rimac u imovinskoj kartici bila dužna “umjesto jedinstvene nekretnine navesti svaku etažu kao zasebnu nekretninu” – kako je, uostalom, i navedeno u zemljišnim knjigama. Jer svaki etažirani stan, zasebna nekretnina, teoretski se može i prodati pa je Povjerenstvo zaključilo da se svaki pojedini stan i njihove vrijednosti tako trebaju i iskazati. Da ne govorimo o činjenici da u zgradi-kući postoji još jedan, treći suvlasnik posebne etaže. Ukratko, smatrali su da Rimac nije pravilno prikazala podatke o nekretninama supruga. No odluka je srušena u više navrata.

Josipa Rimac žalila se na takvu odluku i kaznu od 4000 kuna Upravnom sudu u Splitu, koji je poništio odluku Povjerenstva, a prošle godine to je potvrdio i Visoki upravni sud. Glavni argument je bio – pretjerani formalizam, slično kao i u presudi Građanskog odjela Vrhovnog suda. Povjerenstvo je, rekli su sudovi, nepotrebno inzistiralo na tome da Rimac nekretninu treba prikazati po etažama jer je ukupnu površinu i vrijednost navela točno, a stanove ionako koristi kao cjelinu.

Problem neujednačene sudske prakse bit će jedan od problema s kojim će se morati pozabaviti novi predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

To je potpuno u suprotnosti s tijekom sudskog procesa protiv Anne Marije Radić, za koju je utvrđeno da je kao ravnateljica u Ministarstvu od svojih službenica u kninskom uredu zatražila za naprave ugovor iz kojeg se ne bi vidjelo da Danijel Rimac dobiva tri različite nekretnine, već samo jednu jedinu, što mu je zakon dozvoljavao. Upravo to posljednje svojom je presudom utvrdio i Građanski odjel Vrhovnog suda, koji je zaključio da je riječ o jednoj cjelovitoj nekretnini, ali Kazneni odjel tog istog suda samo nekoliko mjeseci kasnije tu presudu uopće nije uzeo u obzir te je Annu Mariju Radić osudio na godinu dana zatvora, između ostalog i zato što je u ugovoru stavila da Danijel Rimac ne dobiva tri različite nekretnine već samo jednu.

Josipa Rimac u međuvremenu je postala prvoosumnjičena u aferi Vjetroelektrane, zbog čega je bila u istražnom zatvoru i krajem rujna prošle godine puštena je da se brani sa slobode, dok Anna Maria Radić još uvijek nije počela s odsluženjem svoje jednogodišnje zatvorske kazne, a nakon što je podnijela zahtjev za obnovu kaznenog postupka, pitanje je i hoće li do odsluženja kazne uopće i doći. Kako god bilo, taj slučaj je ogledni primjer nereda koji vlada na Vrhovnom sudu te pokazuje kako se na samo nekoliko metara razmaka mogu donijeti različite presude o gotovo jednakoj stvari. Sada ostaje vidjeti može li Radovan Dobronić donijeti promjene na Vrhovni sud kako bi takvih neujednačenih presuda bilo što manje.