Vladimir Šeks je Hrvatsku tužio Europskom sudu za ljudska prava jer mu je 2017. država uskratila uvid u dokumentaciju nastalu u Uredu predsjednika Franje Tuđmana.

Europski sud za ljudska prava u četvrtak je odbio tužbu koji je protiv Republike Hrvatske podnio Vladimir Šeks. Sud je, naime, utvrdio da nije povrijeđen članak 10 Europske konvencije o ljudskim pravima jer je Šeksu uskraćen pristup povjerljivim podacima predsjednika Franje Tuđmana.

Nacional je već ranije otkrio i pisao da su sporni dokumenti javno objavljeni još 2005. u ‘Stenogramima o podjeli Bosne’.

Hrvatska je, podsjetimo, 2017. transkripte predsjednika Franje Tuđmana koji su objavljeni još 2005. u knjizi „Stenogrami o podjeli Bosne“ proglasila državnom tajnom, a potom ih uskratila Vladimiru Šeksu, kojemu su trebali za dokumentarnu monografiju o padu bosanske Posavine. Taj bizarni detalj nedavno je otkrio Nacional, istražujući vijest da je Šeks tužio Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava (ESLJP). Tim otkrićem – da država već četiri godine ustrajava na navodnoj tajnosti dokumenata koji su u Hrvatskoj objavljeni još 2005. – farsičan ton poprima vijest koja je i sama po sebi neobična: da najiskusniji i najdugovječniji političar HDZ-a tuži Hrvatsku ESLJP-u.

Polovinom veljače javnost je zaintrigirala informacija da je Šeks “odlučio tužiti Republiku Hrvatsku” jer mu “nije odobreno korištenje dokumentacije nastale u Uredu predsjednika Franje Tuđmana u razdoblju od 1994. do 1999. godine koja mu je trebala za znanstvenu monografiju o stvaranju Republike Hrvatske”. Informaciju je Nacionalu potvrdio Šeks osobno, precizirajući kako nije riječ o “znanstvenoj monografiji o stvaranju Republike Hrvatske” nego o “dokumentarnoj kronologiji pada bosanske Posavine”, koju je završio usprkos tome što mu nisu odobreni svi dokumenti i koja će biti objavljena “sredinom ili krajem travnja”.

No prije nego što je Šeks stekao pravo na tužbu pred ESLJP-om, protekla je trogodišnja procedura u Hrvatskoj, u kojoj su Šeksu ured predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović, a potom i sva daljnja nadležna tijela, odbili omogućiti uvid u dio Tuđmanovih transkripata.

Predsjedničin ured odbio je deklasificirati tajnost svih dokumenata, odobrivši Šeksu uvid u 31 zapisnik.

Šeks se potom 25. rujna 2017. žalio povjereniku za informiranje, podsjećajući u žalbi da mu nije jasno “kako ne može dobiti zapisnik razgovora između Franje Tuđmana i Harisa Silajdžića od 14. srpnja 1994. (također klasificiran kao državna tajna / strogo povjerljivo, tj. vrlo tajno).

Čudni kriteriji

Zato je on 12. rujna 2018. podnio tužbu Visokom upravnom sudu, navodeći da je očito “kriterij za odluku bio da se ne dopusti da u javnost izađu određeni detalji koji bi potencijalno mogli dovesti u neugodan položaj određenu osobu”. Povjerenik za informiranje na Šeksovu je tužbu odgovorio 23. listopada 2018., ustrajući u svojim stajalištima, a Visoki upravni sud dao mu je za pravo već dva dana kasnije, 25. listopada.

Tako je jedan od najutjecajnijih hrvatskih političara i ovoga puta ostao uskraćen za dokumentaciju. I zato je Šeks podnio ustavnu tužbu, koju je Ustavni sud odbio 20. ožujka 2020., iscrpivši time zakonsku proceduru predviđenu hrvatskim zakonima. Drugim riječima, hrvatski pravni sustav uskratio je dokumente političaru koji je isti taj pravni sustav uvelike stvarao.

Šeksu je preostala samo još tužba ESLJP-u. I on ju je podnio, u predviđenom roku od šest mjeseci, a na temelju triju izdvojenih mišljenja ustavnih sudaca Mate Arlovića, Lovorke Kušan i Gorana Selaneca.

Odvjetnica Višnja Drenški Lasan rekla je tada da im je “glavna argumentacija u tužbi ESLJP-u je bila činjenica da je dio dokumenata koji su mu uskraćeni – javno objavljen. Objavljen je u knjizi ‘Stenogrami o podjeli Bosne’, knjiga druga. Šeks je tražio dokumente, kopije originala na uvid, da bi bio apsolutno siguran.

Jedan od tih transkripata, najvjerojatnije onaj od 2. rujna 1994. godine, je onaj u kojemu je Franjo Tuđman u Predsjedničkim dvorima razgovarao s “predsjednikom hrvatsko-muslimanske Federacije Krešimirom Zubakom”. Taj je transkript objavljen u drugome svesku „Stenograma o podjeli Bosne“, na stranicama od 199 do 233, pod uredničkim naslovom „Zadaća suprotiva Turkom“. Tuđman razgovara s predstavnicima Herceg-Bosne, a na sastanku su i ministar obrane Gojko Šušak i vanjskih poslova Mate Granić. Razgovara se o tome kako organizirati Federaciju BiH (FBIH) u novonastalim uvjetima potpisanoga Washingtonskog sporazuma, a iz Tuđmanovih je riječi jasno kako želi da Hrvati dominiraju Federacijom, uz istodobno održavanje privida gradnje ravnopravne zajednice s Bošnjacima. Na jednome mjestu, na stranici 228, Tuđman kaže ovako:

“Naime, omogućiti provedbu politike koja je u interesu Hrvatske, hrvatskoga naroda u cjelini, Hrvatske države. Ne smijemo proigrati tu šansu, razumijete. Prisilili smo svijet svojom politikom, svojom snagom da nas prizna, da nas treba i prema tome, nemojmo to dopustiti. Ja sam u politici spreman i na toleriranje do krajnjih granica, ali kad dođe do toga da treba nekoga ukloniti, treba ukloniti.”

Grabar Kitarović nije odobrila kopije nekih dokumenata

„Stenogrami o podjeli Bosne“, podsjetimo, dvosveščano je izdanje koje su 2005. objavili Feral Tribune i sarajevski magazin Dani, a uredili Predrag Lucić i Ivan Lovrenović. U dvjema opsežnim knjigama od tisuću stranica objavljeno je 36 transkripata razgovora koje je Tuđman sa suradnicima vodio o BiH od 1991. do 1999. godine.

Dvanaest godina nakon što su ta dva sveska objavljena, 2017., Centar za kritičko mišljenje iz Mostara objavio je skraćenu verziju „Stenograma“, izbor najzanimljivijih i najvažnijih razgovora od prvotno objavljenih 36, a predgovor je napisao bivši glavni urednik sarajevskog tjednika Dani Senad Pećanin.

Nacional je pokušao razjasniti kako je bilo moguće da ured predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović Vladimiru Šeksu ne odobri uvid u transkripte koji su već godinama bili objavljeni, i to u knjizi koja je imala golemi publicitet. Izvor blizak bivšoj predsjednici s kojim je razgovarao Nacional, nije želio o tome spekulirati, između ostaloga je rekao kako je “predsjednica smatrala da se te dokumente ne može davati dok ne prođe proces deklasifikacije”.

To, naravno, nije odgovor na ključno pitanje: kako je moguće da država ono što je davno objavljeno smatra državnom tajnom?, napisao je Nacionalov novinar Boris Pavelić.

Europski sud za ljudska prava odbio Šeksovu tužbu protiv Republike Hrvatske