U subotu, 17. kolovoza, u Skradinu će biti održana promocija albuma “Deep Into Croatia” glazbenika i producenata Krešimira Tomeca i Marca Grabbera, koji su tradicionalnu hrvatsku glazbenu baštinu spojili sa suvremenim klupskim elektroničkim downtempo ritmovima. Riječ je o albumu koji će se gotovo sigurno koncem godine naći na popisu najboljih ovogodišnjih albuma objavljenih u Hrvatskoj, kako zbog odličnih recenzija koje je dobio odmah po objavljivanju, tako i zbog doista jedinstvenog spoja hrvatskih glazbenih motiva. Završetak je to trilogije započete albumom “Dalmatian Dub”, objavljenim 2010. godine, te nastavljene albumom “Dalmatian Lounge”, objavljenim 2014. godine.

Ono što ovaj album doista izdvaja od svih ostalih je pristup Tomeca i Grabbera koji su spajanju hrvatskog glazbenog folklora sa suvremenim klupskim ritmovima pristupili poput kuharskih chefova koji u suvremenoj kuhinji spajaju nespojivo tvoreći nova jela koja oduševljavaju gastronome. Tomec kaže:

“Volim probati nešto što nikad nisam jeo. Ne sjećam se točno trenutka kad je to bilo, ali smo u jednom trenutku stvaranja glazbe napravili nešto što me podsjetilo na juhu od škampi i jagoda, koju smo jeli u jednom poznatom hrvatskom restoranu, koji je osim te juhe imao još mnogo čudnovato iskombinirane hrane. Potom smo zaključili da ako u kulinarstvu može, zašto ne bi moglo i u glazbi? Nije nam bila ideja napraviti folklorni album samo s izvornim instrumentima i napjevima. Hrvatska u svojoj tradicionalnoj glazbi nema ritmičkih instrumenata, tako da smo ionako stavljali stvari koje nisu tradicionalne. Budimo iskreni, hrvatska tradicionalna glazba nema ni akustične gitare, ni harmonike, ni tapan, ni djembe, ni bas gitaru, pa hrvatski etno bendovi to koriste, tako da su već prije nas ljudi spajali hamburger i zagorske štrukle.”

Grabber, govoreći o svojevrsnom cilju stvaranja ove glazbe, dodaje:

“Imali smo želju da u nekom finom restoranu ili lounge baru čuješ i glazbu s hrvatskim motivima, a ne samo indijskim, španjolskim itd. Da naši gosti iz inozemstva osim u okusima i pogledu uživaju i u zvucima naše tradicionalne glazbe, ali ne u komornom ili komercijalnom obliku, nego modernom i suvremenom aranžmanu.”

Tako se na albumu “Deep Into Croatia” nisu libili posegnuti za specifičnim istarskim ljestvicama, guslama, podravskim napjevima ili međimurskom pentatonikom, i to uz suradnju s brojnim vrhunskim pjevačicama, pjevačima i glazbenicima. Tu su pjevači Tamara Obrovac, Lidija Bajuk, Singrlice, Putokazi, Teta Liza, ŽVA Đurđevčice, Žejanski Kantaduri, Tone “Livi” Vitasović te ekipa Korenić, Červar, Nadalin i Matas, dok su se među brojnim glazbenicima našli Matija Dedić, Marko Ramljak, Filip Novosel, David Jarh, Robert Pikl i Igor Leonardi.

‘Ovaj album je i želja da se nešto takvo napravi u tradicionalnoj glazbi. Tko će to slušati i hoće li, ne znam. Možda kad do kraja iščeznu naš jezik i kultura’, kaže Krešimir Tomec

Ukratko, vrhunska je to ekipa glazbenika koji su svojim sviračkim talentom i vještinom začinili ovu osmišljenu šetnju Hrvatskom koja funkcionira jer nudi prepoznatljiv elektronički downtempo ritam i zvuk znalački obogaćen specifičnim glazbenim momentima karakterističnim za Hrvatsku. Naizgled nespojive napjeve, instrumente i ritmove spojili su u cjelinu.

Krešimir Tomec i Marco Grabber već godinama surađuju stvarajući glazbu u tonskom studiju smještenom u Ljubljani iako obojica dolaze iz Hrvatske. Tomec je svoju karijeru započeo svirajući još u osnovnoj školi u Zagrebu gdje je prve sviračke korake ostvario u tamburaškom orkestru, a tinejdžerske dane provodio je svirajući bas u grupama The Housepainters, Funny Hill, Naturalna mistika, Ritmo Locco te u grupi Cubismo, s kojom je i ostvario najveći uspjeh. Svirao je i s grupama Erik Maranče Trio, Ariel Cubria Latintet, Miron Hauser & Conjunto Sanduga, baveći se istovremeno i produkcijom albuma grupe Cubismo, ali i albuma Petra Lovšina, Maje Keuc, Gegota i Picigin benda, kao i grupa Golem, Alen & Denis, Donna & Wind Carress, I’van, Heron itd. Nekako paralelno ušao je i u sferu elektroničke glazbe te pod imenom Kresho objavio singl “Tumbao” za njemačku diskografsku kuću Perfect Toy Records te album “Universal Pattern” također za njemačku diskografsku kuću Vision Records. Kako se profesionalno posvetio sviranju, skladanju i produciranju, zaslužan je za mnoge pjesme, aranžmane i produkcije raznih hrvatskih i slovenskih pop glazbenika kao što su Nina Badrić, Headoneast, Kisha, Lidija Bačić, Vigor, Maja Šuput, Helena Blagne, Alya, Lana Jurčević, Luka Basi, Xequtifz itd.

Marco Grabber rođeni je Puležan koji je veći dio života proveo u Puli, a djelomično i u Londonu. Njegov je glazbeni put vezan ponajprije za elektroničku glazbu koju je stvarao i objavljivao za diskografske kuće kao što su Endangered iz New Yorka, Nightcolours iz Londona, Manula Music iz Amsterdama, 3000 Grad iz Berlina ili pak Wildfang iz Basela. Kao DJ je nastupao širom Europe i Rusije, a neko je vrijeme organizirao neke od najvećih festivala elektroničke glazbe kao što su Valkana Beach i Heineken Thirst. Osim u projektu Tomec & Grabber, kao autor ili producent sudjelovao je u grupama Golem, Manouche, The Ufoslavians i Heron. 2018. godine je u suradnji sa slovenskim skladateljem Boštjanom Golinarom Bastianom snimio vrlo hvaljen album “Freedom”. Često surađuje s uspješnim hrvatskim producentom Andreom Ljekajem, berlinskim producentom Davidom Guzyjem, ljubljanskim reperom Fidžijem, DJ-em Brleeijem, a mnogi su njegov rad upoznali kroz remixe pjesama grupa kao što su The Chweger, Putokazi, Headoneast, Dzihan & Kamien, Maat itd.

Poznanstvo i suradnja Tomeca i Grabbera započeli su još 2009. godine. Tomec priča:

“Upoznali smo se u Ljubljani, krajem 2009. godine. Upoznavanje je bilo zanimljivo, iako smo kasnije ustanovili da je Marco organizirao jedan koncert Cubisma u Istri i da se zapravo znamo otprije. Naime, ja sam tada producirao album Petra Lovšina iz Pankrta te se polako počinjao baviti pop glazbom. Jednu večer Marco je došao do mene i kroz razgovor smo puštali jedan drugom svoje uratke. Marcu to nije bilo nešto zanimljivo, do trenutka dok mu nisam pustio jedan moj elektronički underground broken abstract hip hop u mjeri 20/4, s indijskim vokalima i tablom, koji sam 2003. godine objavio na vinilu za diskografsku kuću Vision Records, a na kojoj je bila i njemu poznata stvar ‘Bembe Segue’. To mu je privuklo pozornost te smo počeli surađivati na projektu Kisha. Marko je već tada imao puno iskustva i izdanja u chillout downtempo glazbi te sam mu predložio da probamo složiti dalmatinski chill s klapama. Iako mu se na prvu to činilo bizarno, napravili smo jedan session da probamo. To je bila ‘Šijavica’. Svidjelo nam se i tako je krenulo naše druženje.”

Kako je supruga Krešimira Tomeca porijeklom iz Ljubljane, on se odlučio tamo preseliti, a ondje je otvorio i svoj tonski studio. Nekako u isto vrijeme je i Grabber češće boravio u Ljubljani jer je tada upravo završavao album projekta Kisha s Anđom Marić te trip hop projekt s američkom pjevačicom Hannom Mancini. Kako su Anđa i Hannah imale zajednički iznajmljen prostor do Krešinog studija, radnoj atmosferi se pridružio i Grabber te su sve češće zajedno radili pa je tako danas iza njih devet godina rada u zajedničkom studiju u Ljubljani.

‘Album se najprije svidio ljudima iz gastronomije zato što žive od posebnosti hrvatske baštine. Oni se vode krilaticom ‘razmišljaj lokalno, djeluj globalno”, kaže Marco Grabber

Ljubav prema dalmatinskim klapama i klapskom pjevanju, kao što je to često slučaj, rodila se slučajno. Tomec se sjeća svojeg prvog susreta s klapama:

“Snimali smo jednom prilikom klape na Prviću i poslije snimanja, na večeri, svi su spontano šesteroglasno zapjevali uključujući njihove žene i djecu. Taj osjećaj zvuka klape u konobi, tog prirodnog grlenog basa koji trese prostor, muškog tenora koji pjeva najviše moguće i piano i forte, to je bilo nešto nevjerojatno. Tada sam prvi put doživio klapu. A zapravo, najviše je za ljubav prema klapama zaslužan moj prijatelj i bubnjar iz nekadašnje grupe Funny Hill, a kasnije i Cubisma, Zdravko Tabain. On je rodom iz Vele Luke i velik dio familije mu pjeva u klapi. U počecima naših druženja tijekom devedesetih uvijek smo na njegovu inicijativu višeglasno zapjevali jednu velolučku, skoro zaboravljenu pjesmu: ‘E moj dragi jesi ćapa gera, nisam draga bila je nevera…’ I on nam je puštao najbolje klape, tako da je klapa uvijek negdje bila u malom mozgu.”

I Grabber je imao vrlo slično iskustvo:

“Jedne godine našao sam se u jednoj konobi na Hvaru gdje je u kasnim satima jedna skupina ljudi počela pjevati klapske napjeve. Te večeri rodila se moja ljubav prema tradicionalnom klapskom pjevanju i dalmatinskoj tradiciji, bila je to momentalna ljubav.”

Tu su svoju ljubav prema klapskom pjevanju i napjevima spojili sa suvremenom house i downtempo glazbom na albumu “Dalmatian Dub”, kojim su započeli trilogiju koja je upravo okončana izdanjem “Deep Into Croatia”, na kojem su se ipak odmakli od dalmatinskog melosa te zašli dublje u Istru i kontinentalni dio Hrvatske. Tomec priča:

“Marco je iz Istre, tako da je, logično, Istra malo više zastupljena, a i nekako je bizarno originalna s tim svojim ljestvicama. Tražili smo pjesme tako da bude zastupljena raznolikost Hrvatske. Od roženica, preko gusli, tambura, do međimurskih napjeva, koje je ove godine UNESCO proglasio kulturnom baštinom. Cijelu sam osnovnu školu svirao u tamburaškom orkestru i upoznao mnogo folklornih hrvatskih pjesama. Mogu slobodno reći da je moj učitelj glazbe iz osnovne škole, gospodin Danijel Faber, isto malo zaslužan za sve ovo i moje poznavanje tradicionalne glazbe. Kada usporedim to vrijeme sedamdesetih i osamdesetih i što smo učili na glazbenom, kada je svatko morao znati nešto odsvirati ili otpjevati, te danas kad uz svu jeftinu tehnologiju djeca ne odsviraju na nekom instrumentu niti jedan ton tijekom cijelog školovanja, konstatiram da smo imali sreće.”

Prvi su album radili oko godinu dana, ali su vrlo brzo nakon njegovog izlaska dobili cijeli niz pohvala sa svih strana svijeta. Od svjetski poznate grupe i svojevrsnih rodonačelnika downtempo stila, američke grupe Thievery Corporation koja im je svojevrsna inspiracija, preko pozitivne recenzije u francuskom dub magazinu, do pohvale i u britanskom magazinu Songlines, kao i od niza kolega iz Poljske, Češke, Italije itd. Za drugi album “Dalmatian Lounge” trebalo im je i nekoliko godina više. dok su album “Deep Into Croatia” radili čak punih pet godina. Grabber kaže:
“Sve skupa smo na albumu radili nekih pet godina. U tom razdoblju konstantno smo se vraćali materijalu te ga dorađivali i usavršavali. Zato se, ako se bolje posluša, čuje da ima puno detalja i posebnih momenata.”

Tomec ovako govori o počecima rada na spomenutom albumu:

“‘Deep into Croatia’ je nastajao spontano. Počelo je remixom za Putokaze, potom se pojavio interes da napravimo nove Singrlice, ali njima je to bilo malo, nazovimo to, premoderno, pa smo odlučili da će to biti za naš novi album. Vlasnik naše diskografske kuće Scardona Branko Paić je izrazio želju da se odmaknemo od klapa i da napravimo ostale dijelove Hrvatske. Kontaktirali smo Lidiju Bajuk i Brunu Krajcara da nam pomognu oko izbora pjesama te smo izabrali neke koje su nam se činile da bi se mogle zgodno upakirati u naš zvuk.”

Od prvog albuma “Dalmatian Dub” preko albuma “Dalmatian Lounge” do novog albuma “Deep Into Croatia”, Tomec i Grabber dobili su niz pozitivnih kritika u kojima se njihova glazba često nazivala svojevrsnim soundtrackom ljetovanja na Jadranu te je bila hvaljena kao idealan produkt kao stvoren za Hrvatsku turističku zajednicu i Ministarstvo turizma, kojim bi ove dvije ustanove mogle osvijetliti zvučnu sliku turizma u Hrvatskoj. Dakako, i autorima je to palo na pamet, pa su im i sami odlučili ponuditi svoje albume. Tomec kaže:

“Ponudili smo odmah prvi album. Čak smo se nakratko jako obradovali kad smo dobili ‘preporuku ministra’ koji podržava takve stvari te su nas uputili Hrvatskoj turističkoj zajednici, no jedan moj prijatelj koji je blizak svim tim strukturama je nakon pročitane preporuke ministra rekao da su nas zapravo otpisali na fin način. Već nakon prvog sastanka u HTZ-u bilo je sve kristalno jasno i više nismo pokušavali. O tome bi se mogla napisati cijela stranica. Nemamo više nikakvih ambicija ni iluzija o nečem velikom i bitnom. Ovaj album je zadovoljstvo, malo samotestiranja što možemo i znamo, te mogućnost eksperimentiranja i želja nekolicine ljudi da se nešto takvo napravi u tradicionalnoj glazbi. Tko će to slušati i hoće li slušati, ne znam. Možda jednom kad do kraja iščeznu naš jezik i kultura.”

‘Na promocijama albuma povezat ćemo kuhare, vinare, uljare, sirare, kozmetičare i glazbu. Zapravo sve što ima prefiks autohtonog hrvatskog proizvoda’, kaže Grabber

Grabber kaže: “Mislim da trenutna agenda svjetske, a samim time i naše politike, nije očuvanje tradicije i raznolikosti, već naprotiv. Ovo je zapravo naš nastavak rada na projektu Golem, koliko to god bizarno zvučalo. Na tom smo albumu secirali negativnosti hrvatskog društva, a u ovom projektu želimo prikazati naše ljepote.”

Napominje da će zbog specifičnosti glazbe i velikog broja gostiju i promocije biti drugačije od klasičnih.

“Naši najvjerniji fanovi i ljudi koji su prvi prepoznali album su ljudi iz gastronomije i DJ-i. Bili to vrhunski kuhari ili vinari, proizvođači sira ili lavande, vrijednost toga prepoznaju ljudi koji žive od posebnosti hrvatske baštine, odnosno oni koji se vode krilaticom – razmišljaj lokalno, djeluj globalno. Tako da ćemo promocije napraviti na eventima-partyjima, gdje ćemo povezati kuhare, vinare, uljare, sirare, kozmetičare i glazbu. Gdje će se moći probati vrhunska domaća hrana, uz odličnu DJ i akustičnu live glazbu. Zapravo sve ono što ima prefiks autohtonog hrvatskog proizvoda. Probat ćemo kroz zabavu povezati ljude sličnih interesa. Želja nam je ukazati da imamo veliki potencijal koji, slučajno ili namjerno, zanemarujemo.

Nadam se da ćemo uspjeti cijelu priču dići na jedan viši ekološki nivo.”

Tako će na promociji albuma “Deep Into Croatia” najavljenoj za 17. kolovoza u Skradinu nastupiti slovenski pijanist Boštjan Golinar Bastian s kojim je Grabber surađivao na albumu “Freedom”, Mate Janković i Vesna Bibić će za tu priliku predstaviti poseban jelovnik i vrhunsko maslinovo ulje Chiavalon, za desert će se pobrinuti Ninagina, Alen Bibić servirat će svoja najbolja vina iz vinarije Bibich dok će se u ulozi DJ-a pojaviti Marco Grabber, Stipe Jazzy Širinić i Dražen Dobrila. Vrhunski su to hrvatski proizvodi uz idealnu prateću glazbu koju su stvorili Krešimir Tomec & Marco Grabber.