Tito Strozzi rođen je 14. listopada 1892. u Zagrebu, gdje se od malih nogu zaljubljuje u kazalište. Nakon mature odlazi u Beč, gdje na Filozofskom fakultetu studira povijest umjetnosti, a na Akademiji za kazališnu umjetnost glumu, no zbog mobilizacije mora prekinuti studij. Debitira 1919. godine u naslovnoj ulozi u predstavi Matije Bana Marojica Kaboga u režiji Branka Gavelle. Time počinje njegovo polustoljetno kazališno djelovanje tijekom kojeg on ulazi u sve oblike kazališnog djelovanja: glumi u dramama i komedijama, pjeva u opereti, pleše u baletu, režira drame i opere, piše drame, prevodi, dramatizira…

Tito Strozzi prevodi na hrvatski i 1942. režira Geoetheova Fausta. Kad se na pozornici HNK tada provodi prozivka i podjela po nacionalnosti, Strozzi iz protesta istupa na pravoslavnu stranu zajedno s Belom Krleža, Brankom Gavellom, Margaretom Froman i drugima i biva odveden u zatvor, a prije, prilikom posjeta poglavnika HNK u Zagrebu, Strozzi je jedini među prvacima uzdignutih ruku ostao prekriženih ruku na prsima.

Potkraj četrdesetih mnogim prvacima HNK u Zagrebu uručeni su dekreti o premještaju u pokrajinska kazališta, pa je tako i Tito Strozzi  prognan u Rijeku, no na poziv novog intendanta HNK u Zagrebu Marijana Matkovića vraća se u Zagreb.