Urušavanje, uništavanje i slamanje termini su kojima je Vladimir Lučić, direktor državne kompanije Telekom Srbija, obrazložio značaj suradnje s češkim milijarderom Petrom Kellnerom s ciljem da se sa srpskog tržišta izguraju kompanije u vlasništvu United Medije

Partnerstvo s Telenorom donosi nam potpuno urušavanje SBB-a. Poslije ulaska Telenora, SBB će brzo pasti ispod 30 posto tržišnog udjela… Uništavanjem SBB-a Telekom Srbija ostat će jedini isporučitelj sadržaja, s mogućnošću stvaranja novih kanala i zarađivanja, kako od Telenora, tako i od korisnika… Suradnja s Telenorom ima velike benefite u povećanju prihoda, korisnika i slamanju SBB-a.“

 „Urušavanje“, „uništavanje“ i „slamanje“ termini su kojima je, u pisanom dokumentu, Vladimir Lučić, direktor državne kompanije Telekom Srbija, obrazložio značaj suradnje s Telenorom – ne norveškim telekomunikacijskim gigantom, već firmom češkog biznismena Petra Kellnera, kojeg smatraju najbogatijim Čehom, s imovinom vrijednom više od 19 milijardi dolara. Tvrdi se da je na 68. mjestu liste najbogatijih ljudi na svijetu.

Kellner s češkim predsjednikom Milošem Zemanom radi na jačanju odnosa s Rusijom i Kinom i vlasnik je više od 30 televizijskih kanala u Bugarskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i Sloveniji.

Telekom Srbija je državna telekomunikacijska kompanija koja pruža usluge mobilne i fiksne telefonije, interneta i multimedija. Dominantna je na svim poljima svog djelovanja u Srbiji, osim na najprofitabilnijem tržištu – medijskog sadržaja.

Norveški Telenor je u Srbiji bio prisutan od 2006. godine, ali je 2018. prodao Kellneru za 2,8 milijardi eura svoje poslove u Bugarskoj, Mađarskoj, Crnoj Gori i Srbiji. Mada norveška firma više ne radi u Srbiji, a Kellner je odlučio zadržati naziv Telenor.

„Urušavanje“, „uništavanje“ i „slamanje“ o kojima Lučić govori, odnose na SBB (Serbia Broadband) – tvrtku koja radi u sastavu kompanije United Media, kao internetski distributer i operater fiksne telefonije i kabelske i satelitske TV u Srbiji.

United Media zapošljava 2600 ljudi, ima sjedište u Luksemburgu i godinama posluje u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, kao i u Bugarskoj. Ta kompanija je vlasnik kabelskih TV N1 i Nova S – rijetkih srpskih medija spremnih dovesti u pitanje tvrdnje šefa države Aleksandra Vučića o Srbiji kao europskom ekonomskom lideru, čiji stanovnici imaju sreću da, zahvaljujući njemu, žive u „zlatno doba“.

Sklonost novinara i urednika N1 i Nove S da se bave izvještavanjem o lažima, korupciji, organiziranom kriminalu, primitivizmu, izbornim makinacijama i pritisku na medije, karakterističnima za režim u Srbiji, vjerojatno je osnovni razlog Lučićeve odluke da uđe u posao s Telenorom. Telekom je proteklih godina uložio oko 500 milijuna eura u infrastrukturu, koju je u prosincu ponudio na iznajmljivanje Telenoru na 15 godina po, čak bi i laik pomislio, vrlo povoljnoj cijeni od 17 milijuna eura. S tim da će Kellerova tvrtka taj iznos isplaćivati tri godine, dok preostalih 12 neće dati ni centa.

Lučić je u poruci članovima Upravnog odbora tvrtke naveo da taj posao „omogućava da se SBB potisne s ovog tržišta, Telekom Srbija bude stabilno broj jedan u maloprodaji fiksnog interneta, ali i da u veleprodaji ostvari značajan prihod“.

 „Što se tiče sadržaja, tj. naših TV kanala, kako se korištenjem naše infrastrukture podrazumijeva i korištenje našeg sadržaja, omogućit će se potpuna dominacija našeg sadržaja u odnosu na kanale United Medije. Samim tim, ugovorom za spomenutu uslugu stavlja se točka na poslovanje United Medije, kao i SBB-a u Srbiji“, poručio je Lučić.

Stvara se dojam da razlog suradnje Telekoma i Telenora nije ekonomski, već politički – dvije kompanije udružuju se protiv treće da bi građanima Srbije onemogućile drugačiji izvor informacija, kakav se ne sviđa režimu.

Telekom to sebi može priuštiti, jer bez obzira na to koliko mu novca bilo potrebno za eliminaciju konkurencije, pare će dobiti od države, koja je njegov vlasnik. Zahvaljujući tome, Telekom je krajem 2018. kupio lokalnog kabelskog operatera Kopernikus po nevjerojatnoj cijeni od 195 milijuna eura. Ubrzo su, za još 120 milijuna eura, kupljeni i kabelski operateri Radijus Vektor i Avcom. Telekom je naveo da je platio manje od 1000 eura po jednom korisniku interneta i multimedija, ali su tome suprotstavljene tvrdnje ekonomista, novinara i opozicije da je cijena najmanje tri puta veća.

Odmah nakon što je od Telekoma dobio 195 milijuna eura, vlasnik Kopernikusa Srđan Milovanović je tim novcem, za 180 milijuna eura, kupio od grčke kompanije Antenna Group dvije srpske TV s nacionalnom frekvencijom – Prvu i O2 (nekadašnji B92). Kako je Milovanovićev brat Zvezdan istaknuti dužnosnik Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS), bilo je jasno da je režim time dobio potpunu kontrolu nad svim TV kućama s nacionalnom frekvencijom pa se krenulo u potiskivanje kablovskih rivala iz SBB-a, uz svijest da Telekom ne može snositi posljedice za nesposobnost i loše poteze, jer država će sve financijski pokriti.

Tako se ušlo u posao s Kellnerovim Telenorom. U tom aranžmanu Telekom nema poslovnu snagu za tržišnu borbu protiv konkurencije, ali sebi može dozvoliti ogromne gubitke jer posjeduje političku moć, s obzirom na to da mu je vlasnik država, s neograničenim sredstvima poreznih obveznika iz budžeta.

Kellnerov Telenor je naglasio da su ugovori o zakupu Telekomove infrastrukture u skladu sa zakonima Srbije i da nema naznaka narušavanja konkurentnosti ili medijskog pluralizma. Nakon što su objelodanjeni podaci o poslu s Telekomom Srbija, kompanija Telenor je tužila urednike N1 i Nove S zbog objavljivanja ogromnog broja navodno neistinitih tvrdnji i zatražila da se tim medijima zabrani emitiranje bilo kakvih vesti o Kellnerovoj firmi. Navedeno je da je Telenor pretrpio štetu od oko milijun eura i da N1 i Nova S trebaju nadoknaditi tu sumu.

Ubrzo je Telenor Srbija podnio još jednu tužbu – protiv United Medije i SBB-a – zbog „nepoštene tržišne utakmice“, tvrdeći da te kompanije sprovode neistinitu i intenzivnu kampanju, koristeći medije u svom vlasništvu N1 i Novu S, čime nastoje spriječiti ili otežati ulazak Kellnerove firme kao novog konkurenta na tržištu distribucije medijskog sadržaja. Navedeno je da United Media i SBB imaju većinski položaj na tržištu distribucije medijskih sadržaja od 46,1 posto, dok Telenor tek treba ući u taj prostor. Kada su srpsku premijerku Anu Brnabić upitali o suradnji Telekoma i Telenora, odgovorila je da nije riječ o slobodi medija, već o „pitanju tržišta telekomunikacija“, uz optužbu da United Media „da bi zadržala svoju tržišnu poziciju, usporava europske integracije jedne zemlje“.

Što je dovelo u sumnju ozbiljnost europskih integracija „jedne zemlje“ Srbije, ako ih može ugroziti privatna kompanija. Europski put Srbije mogla bi više ugroziti državna kompanija kojoj je cilj onemogućavanje da se u medijima čuje drugačiji glas, osim veličanja Vučićevih pothvata. Jer u izvještajima Europske komisije o Srbiji među najproblematičnijim oblastima se, po pravilu, spominje sloboda izražavanja.

Iako je teško zamisliti da je u Srbiji u proteklih devet godina donesena bilo kakva značajna odluka bez Vučićeva znanja, šef države je izjavio da „nema pojma što rade Telekom i Telenor niti ga zanima“, ali je zatim, odgovarajući na pitanje o „urušavanju, uništavanju i slamanju“ SBB-a, precizirao da se radi o „internom, a ne o vanjskom opće-obvezujućem aktu“.

Mada „nema pojma što rade Telekom i Telenor niti ga zanima“, Vučić je rekao da je u pitanju „unutarnji akt poduzeća, gdje oni govore kako pobijediti konkurenciju i ništa više“.

Kada su Vučića upitali je li cilj suradnje Telekoma i Telenora eliminacija SBB-a i United Medije sa srpskog tržišta, odgovorio je: „Neću dozvoliti da netko stavi točku na vaše poslovanje, iz jednostavnog razloga što bez vas istina u našoj zemlji ne bi bila toliko očigledna. I zato što sam demokratski predsjednik, koji želi da se demokracija razvija i da uvijek imamo snažno izraženo ne samo drugačije mišljenje, nego i bezbroj izmišljotina, jer tada istina dolazi do punog izražaja.“

Takav stav o izmišljotinama i istini potvrđuje da u Srbiji nije loše čuti informacije izvan državne kontrole o čudnom odnosu službenog broja zaraženih koronavirusom i umrlih od covida-19, misterioznoj cijeni cjepiva i opreme za borbu protiv pandemije, realnom ekonomskom rastu u usporedbi sa zemljama regije, vezama državnih dužnosnika s organiziranim kriminalom, razini nezaposlenosti, korupciji, sukobima u vladajućem SNS-u, odnosima sa susjedima, nerazjašnjenim troškovima podizanja 23 metra visokog spomenika osnivaču srpske države Stefanu Nemanji, državno/osobnom građevinskom projektu „Beograd na vodi“…