Nakon što je treću godinu zaredom pobijedio na utrci Vuelta a España, pored Giro d’Italia i Tour de France najznačajnijoj biciklističkoj utrci na svijetu, Slovenac Primož Roglič potvrdio je status jednog od najboljih biciklista na svijetu. Nije to bila njegova jedina ovogodišnja biciklistička pobjeda jer je na Olimpijskim igrama u Tokiju osvojio zlato u utrci na kronometar. No, ako se pogledaju njegovi rezultati na Grand Tours utrkama vidi se da je na posljednjih šest bio četvrti, treći, prvi, drugi, prvi, prvi. Do sada su samo dva biciklista u povijesti tri puta pobjeđivali na Vuelti, bili su to Tony Rominger i Alberto Contador. S prednošću od četiri minute i 42 sekunde ispred drugoplasiranog početkom rujna pridružio im se Roglič. Nitko u posljednjih 25 godina nije s takvom prednošću osvojio Vueltu. Jedino je Roberto Heras četiri puta pobijedio na Vuelti. I pored svih tih hvalospjeva većina novinara počinjala je svoje tekstove o Rogliču s pitanjem „Znate li da je Roglič nekada bio skijaš skakač?“. Da, do njegove 21. godine skijaški skokovi bio je sport kojim se Roglič bavio. S 22 godine nabavio je bicikl, počeo se amaterski baviti biciklizmom da bi dvije godine kasnije postao profesionalac.

Nakon odustajanja na Tour de Franceu Primož Roglič osvojio je zlatnu medalju u utrci na kronometar na Olimpijskim igrama u Tokiju. FOTO: Sebastian Gollnow/AP/GuliverImage

Roglič je rođen u Trbovlju, a odrastao je u mjestašcu Kisovec, u rudarskom kraju, koje ima manje od dvije tisuće stanovnika. Njegov otac je također bio rudar. Kako su skijaški skokovi jedan od najpopularnijih slovenskih sportova tako se i Roglič počeo baviti njime i to kada je imao 13 godina. „Moj susjed bio je trener skijaša skakača. Kada si mlad odabereš jedan sport, a za mene su skijaški skokovi bili logičan odabir“, rekao je Roglič u jednom intervjuu dodajući kako mu se sviđao osjećaj leta, nešto o čemu svatko sanja. Vrlo brzo postao je član slovenske juniorske reprezentacije u skijaškim skokovima, da bi sa 16 godina bio dio nacionalnog četveročlanog tima koji je osvojio brončanu medalju na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2006. godine. Godinu dana kasnije, na prvenstvu održanom u Sloveniji, osvojili su zlatnu medalju. Međutim, nedugo nakon tog natjecanja, Roglič je nastupio na Planici koju će pamtiti cijeli život. Loše je tempirao odskok te se nakon samo desetak metara leta srušio, udarivši glavom u zaleđenu stazu. Helikopterom su ga prevezli u bolnicu gdje su ustanovili da, nekim čudom, ništa nije slomio već je prošao samo s nekoliko hematoma. „Nisam toga dana poštovao Planicu, mislio sam da mogu doletjeti do više od 200 metara“, kazao je kasnije. To nije zaustavilo Rogliča u pokušajima da ostvari zavidnu karijeru skijaša skakača, ali je s 21 godinom shvatio da neće dosegnuti razinu najboljih svjetskih skijaša skakača te je odlučio promijeniti sport. Roglič je prodao motocikl i kupio bicikl jer „neki moji prijatelji imali su cestovne bicikle a ja sam imao osjećaj da bi mi se to moglo dopasti. Gledao sam na televiziji Tour de France i smatrao sam da sam izdržljiv sportaš“, nastavio je Roglič. Paralelno s biciklizmom bavio se duatlonom i triatlonom. Kaže kako mu se biciklizam dopao zato što ga je tjerao do granica tjelesne i mentalne izdržljivosti. Prvo je nazvao Andreja Hauptmana koji je u to vrijeme završavao svoju biciklističku karijeru te je vodio slovensku biciklističku momčad Radenska. „Nazvao me jednog dana, nisam imao pojma tko je on, i rekao ‘Pozdrav, ja sam Primož i želim postati profesionalni biciklist’. Rekao sam mu, a koliko imaš godina, 21? Nije lako početi od nule. Rekao mi je da je bio sportaš pa sam pomislio da je bio skijaš. Kada mi je rekao da je bio skijaš skakač počeo sam se smijati. Rekao sam mu ‘nabavi bicikl i nazovi me’. Mislio sam da me nikada neće nazvati“, prisjetio se Hauptman. Naravno, nazvao ga je a Hauptman ga je pozvao na treninge i zapazio kod njega sirovu snagu koju je trebalo tesati, trebao je raditi na taktici. Haptman se prisjeća kako je Roglič tada često padao dok je vozio u grupi, ali čim bi se odvojio i sam vozio vidjelo se da u njemu postoji nešto posebno.

Godinu dana kasnije potpisao je za slovensku momčad Adria Mobil čiji je direktor bio Bogdan Fink, ujedno organizator biciklističke utrke Tour of Slovenia. U tom trenutku Fink nije znao kakav se biciklistički talent krije u Rogliču, ali ga je na to upozorio dr. Radoje Milić, specijalist sportske medicine i fiziologije ali i šef laboratorija na fakultetu za sport u Ljubljani na kojem je predavao. Roglič je došao u laboratorij na pregled te je Milić ustanovio da taj mladić ima tijelo i kapacitet vrhunskog biciklista. „On je kao rekreativni biciklist u jednog godini prešao 22 tisuće kilometara. Pa toliko jedan Slovenac ne prijeđe s autom u jednoj godini“, rekao je Milić prisjećajući se prvog susreta s Rogličem kojeg pamti kao iznimno motiviranog sportaša. Rezultati na testiranju bili su takvi da je Milić odmah rekao kako Roglič može konkurirati najboljim profesionalnim biciklistima. Temelj svega, zaključio je Milić, bilo je Rogličevo bavljenje skijaškim skokovima čije je najbolje odlike on prebacio u biciklizam. Milić se povezao s Finkom i rekao mu da odmah potpiše ugovor s Rogličem.

Roglič je prvo morao proći test, a to je bio nastup 2012. na Istra Granfondo maratonskoj utrci dugoj 161 kilometara, na kojoj je nastupilo 500-tinjak profesionalnih i amaterskih biciklista. „Vidjeli smo da se može nositi s najboljim hrvatskim biciklistima Robertom Kišerlovskim i Vladimirom Miholjevićem“, kazao je Fink, potpisao ugovor s Rogličem i priznao da je presudna bila marketinška strana posla. Naime, Roglič se pojavio na skijaškim skokovima na Planici, najvažnijem sportskom događaju u Sloveniji, u dresu momčadi Adria Mobil čime su ugrabili medijsku pažnju. No u početku je bilo otpora spram ideje da se potpiše ugovor s potpuno nepoznatim biciklistom. „Upravni odbor Adria Mobila mislio je da smo sišli s uma“, kaže Fink koji ih je uspio uvjeriti u Rogličeve kvalitete.

Slovenac Tadej Pogačar pobijedio je 2020. u utrci Tour de France iako je Roglič bio veliki favorit koji je vodio sve do predzadnje etape. FOTO: Peter De Voecht via www.imago-images.de/GuliverImage

Roglič je slovenskom timu proveo tri godine, u trećoj je pobijedio na dvije profesionalne utrke, Tour de Slovenia i Tour d’Azerbaïdjan dok je bio drugoplasiran na Tour of Croatia. Finku je bilo jasno da je Roglič biciklist za daleko jače europske biciklističke momčadi te je razgovarao s Fransom Massenom koji je prije 20 godina u nizozemskoj momčadi Rabobanka vodio mlade bicikliste. U to vrijeme Fink je vodio mladu biciklističku reprezentaciju Slovenije te su se susretali na brojnim natjecanjima. No Nizozemci isprva nisu vjerovali u Rogliča. Ima 25 godine, došao je iz skijaških skokova, bili su sumnjičavi. Ipak, 2016. Roglič postaje član momčadi LottoNL-Jumbo koji se nekada zvao Rabobank a sada se zove Jumbo–Visma jer im je glavni sponzor prije dvije godine postala norveška softverska kompanija Visma. Zanimljivo, u isto vrijeme na utrci Tour of Slovenia nastupila je najbolja svjetska momčad, britanski Team Sky (danas Ineos Grenadiers), čijim je predstavnicima Fink rekao da je Roglič toliko dobar da bi trebali potpisati ugovor s njim. „Smijali su mi se. Kada su godinu dana kasnije došli na utrku u Sloveniju, Roglič je već imao pobjedu u kronometru na Giro d’Italia pa smo im rekli ‘Kaj je fantje, zdaj pa ni smešno?’. Njihov osmijeh tada je bio kiseo“, prisjeća se Fink koji priznaje da je LottoNL-Jumbo potpisao ugovor s Rogličem zato što su u to vrijeme bili u rezultatskoj krizi te su odlučili promijeniti pola momčadi. Rogliča su potpisali posljednjeg, financijski je ugovor bio minimalan. Massen je ovako opisao što se tada događalo. „Fink nije prestajao govoriti o njemu. Isprva, nisam razmišljao o njemu. Onda smo ga doveli u Nizozemsku i testirali ga. Bio je poput Ferrarija“.

Godine 2016. Roglič je počeo nastupati na profesionalnim utrkama. Iako je na prvoj utrci, onoj Tour Down Under po Južnoj Australiji pao u petoj etapi, ozlijedio rame i odustao, već je na drugoj, Volta ao Algarve u Portugalu, pokazao svoje mogućnosti. Završio je na petom mjestu pri čemu je za četvrtoplasiranim Thibautom Pinotom zaostao 17 sekundi, a za trećeplasiranim Albertom Contadorom 23 sekunde. S tako impresivnim rezultatom šefovi momčadi LottoNL-Jumbo shvatili su kakvog biciklistu imaju u momčadi. Dokaz je bio taj što je te godine na utrci Giro d’Italia bio drugoplasirani u prvoj utrci na kronometar, a vozio je na rezervnom biciklu, da bi u drugoj utrci na kronometar suvereno pobijedio. Godinu dana kasnije Roglič je pobijedio na utrci Volta ao Algarve. Bilo je vrijeme za njegov prvi Tour de France. Kao debitant pobijedio je u 17. etapi i time postao prvi Slovenac koji je osvojio neku etapu na Tour de Franceu. Već sljedeće, 2018. godine, Roglič je upravo na Tour de Franceu pokazao da pripada eliti osvojivši u konačnici četvrto mjesto. Nije bilo nikakve dileme da će 2019. biti godina u kojoj će se Roglič naći na postolju najvećih biciklističkih utrka na svijetu. I bi tako, bio je treći na utrci Giro d’Italia, pobijedio je na Vuelti. Merijn Zeeman, sportski direktor momčad Jumbo-Visma, odlučio je da Primož Roglič neće te 2019. godine nastupiti na Tour de Franceu te da će umjesto njega voziti Wout Van Aert. Van Aert je započeo jako dobro, ali je doživio teški pad u 13. etapi zbog čega je hitno odvezen u bolnicu gdje su ga operirali sat vremena. Bilo je mnogih špekulacija oko izostavljanja Rogliča iz momčadi za Tour de France, pričalo se kako su u momčadi Jumbo-Vista bili razočarani jer nije pobijedio na Giro d’ Italia iako je bio glavni favorit. On sam kazao je kako mu je treće mjesto na Giru d’ Italia vrednije od pobjede na Vuelti. Analizirajući Giro d’ Italia komentatori su zaključili kako je njegovo „tek“ treće mjesto rezultat kombinacije neiskustva, pada u jednoj etapi i bolova u trbuhu koje je osjećao u posljednjim etapama. „Problemi s trbuhom bili su glavni razlog, nisam znao što da jedem. Od 13. etape nadalje nisam osjećao glad“, objasnio je Roglič koji se odmorio nakon Gira d’Italia, preskočio Tour de France i pobijedio na Vuelti. Na kraju sezone na svjetskoj je ljestvici biciklista bio na prvom mjestu. Tada je znao da će nastupiti na Tour de Franceu 2020. kako bi pobijedio te kako bi Jumbo-Vista, momčadski gledano, skinula s vrha Ineos Grenadiers, momčad koja nekoliko godina ranije nije htjela potpisati ugovor s Rogličem.

„Nikada nisam vidio biciklistu koji je napredovao tako brzo i došao do najviše razine“, govorio je početkom 2020. godine Addy Engels, pomoćni sportski direktor momčadi Jumbo-Vista. „Morate znati da do 21. godine nije vozio bicikl. Vuleta, na kojoj je pobijedio, bila je tek peta Grand Tour utrka u njegovoj karijeri. To je impresivno“. Njegov momčadski kolega George Bennett također nije štedio komplimente. „Nevjerojatno je ono što on može napraviti na biciklu. Zastrašujuće je koliko je jak“. Richard Plugge, generalni menadžer momčadi Jumbo-Vista, produžio je ugovor s Rogličem do 2023. i priznao: „Primož je sve sam napravio a mi smo imali sreće da ga nađemo“. Momčad ga smatra unikatnim, a kao primjer Engels je naveo slučaj s utrke Giro d’ Italia kada je Roglič pao, pri čemu je potrgao odjeću, a stražnjica mu je bila razgolićena. „Sviđa mi se“, rekao je Roglič pokazujući na svoju golu stražnjicu „ali ne mislim da se sviđa mojim kolegama iz momčadi“. Specifičan je i po tome što svake večeri popije jednu čašu crnog vina. Sviđa mu se i pivo, ali umjesto alkoholne pije bezalkoholnu verziju i to da bi se rehidrirao nakon etapne vožnje.

I onda je došla 2020. godina i Tour de France, utrka za koji se smatralo da je Roglič predodređen za pobjedu. Sve je vodilo k tome, od osme do 20. etape Roglič je vodio u generalnom poretku i to s 57 sekundi prednosti. A onda se došlo do 20. etape, utrke na kronometar, pri čemu nitko nije vjerovao da 21-godišnji Slovenac Tadej Pogačar, kojem je to bio prvi nastup na nekoj od tri najveće utrke, može prestići Rogliča. Može pobijediti s 20 sekundi prednosti, može, ako će Roglič imati loš dan, pobijediti s 40 sekundi razlike, ali 57 sekundi je prevelika razlika. Ni jedno predviđanje nije bilo točno. Pogačar je pobijedio s minutom i 56 sekundi razlike, postao vodeći u generalnom poretku, da bi posljednju etapu rutinski odvozio, toliko da postane pobjednik Tour de Francea. Roglič je u konačnici bio drugi, ali nitko nije imao objašnjenje kako je moguće da Pogačar, koji nije bio ni u širem krugu favorita, tako odvozi Tour de France, naročito ključnu utrku na kronometar. Nema nikakve sumnje, mediji su navijali za Rogliča, u njegovu nastupu vidjeli su filmsku priču o čovjeku koji se s 22 godine prvi put sjeo na bicikl a s 30 osvojio Tour de France. Za razliku od Pogačara koji je bio programiran da uspije, već u juniorima iskazao je nevjerojatan talent da bi ulaskom u seniore nastavio napredovati do svjetskog vrha. Za utjehu, Roglič je te godine drugi put osvojio Vueltu. Giro d Italia nije vozio jer se ta utrka, zbog pandemije koronavirusa, održala nekoliko mjeseci kasnije no obično te se preklapala s Vueltom.

Nakon pobjede na Vuelti Roglič je slavio s kolegama iz momčadi Jumbo-Visma (lijevo). Iako mu je Tadej Pogačar veliki konkurent, njih dvojica su prijatelji (desno). FOTO: Christophe Ena/AP, Luis Vieira/AP/GuliverImage

Godinu dana kasnije Roglič je mislio da je došlo vrijeme za iskupljenje, a zapravo je došlo vrijeme za novo razočaranje. Zbog pandemije koronavirusa Giro d’ Italia i Tour de France održavali su se mjesec za mjesec pa su i Pogačar i Roglič preskočili Giro zbog utrke po Francuskoj. U prve tri etape ovogodišnje utrke Tour de France Roglič je dva puta, pao zbog čega se ozlijedio te je njegov zaostatak za vodećima bio prevelik, čak 35 minuta. Iako je liječnički pregled nakon treće etape pokazao da Roglič nije slomio ni jednu kost, nakon osme etape on i momčad Jumbo-Vista odlučili su da slovenski as odustaje od utrke. I umjesto epskog dvoboja Roglič – Pogačar, biciklistički svijet vidio je novu suverenu pobjedu Tadeja Pogačnika koji je nakon sedme etape došao do prvog mjesta u ukupnom poretku i tu je ostao do kraja utrke. I opet, treći put, Roglič se utješio pobjedom na španjolskoj Vuelti. Prije toga, osvojio je zlato na Olimpijskim igrama u Tokiju u trci na kronometar. Roglič je time pokazao da i kada padne, ne ostaje na podu, već se diže i ponovo pobjeđuje.

A Slovenija je ovim rezultatima postala svjetska biciklistička sila, na službenoj ljestvici svjetskog biciklističkog saveza trenutno su među 10 najboljih čak tri Slovenca – Tadej Pogačar, Primož Roglič i Matej Mohorič.