Istraga mreže Europske istraživačke suradnje (EIC) čiji je Nacional član i Sunday Timesa otkriva zašto je šef FIFA-e odlučio prešutjeti ugovor o pravima na prijenos Svjetskog prvenstva s TV kućom BeIN sports vrijedan 400 milijuna dolara
Predsjednik FIFA-e obaviješten je u siječnju 2018. godine o kontroverznom ugovoru o prodaji televizijskih prava BeIN Sportsu za 400 milijuna dolara, koji je potpisao sadašnji šef PSG-a Nasser Al-Khelaifi neposredno prije dodjele Svjetskog prvenstva 2022. Kataru. Infantino je ipak odlučio ne prijaviti slučaj internim istražiteljima, iako taj ugovor krši FIFA-ina pravila
Unatoč višestrukim sumnjama u korupciju i trima pravosudnim istragama u Švicarskoj, Francuskoj i Sjedinjenim Državama, FIFA je ustrajavala na tvrdnjama da glasanje 2. prosinca 2010. o dodjeli Svjetskog prvenstva 2022. plinom bogatom emiratu nije bilo namješteno. Čak i ako to znači prikrivanje dosadnih elemenata koji ne odgovaraju službenoj verziji. Upravo to učinio je predsjednik FIFA-e Gianni Infantino, kako pokazuje istraga Nacionala, medijske mreže Europske istraživačke suradnje (EIC) i Sunday Timesa.
Prema našim informacijama, Gianni Infantino dobio je u siječnju 2018. potvrdu da je katarski kanal Al Jazeera (danas BeIN Sports) predložio FIFA-i, neposredno prije glasovanja o dodjeli Svjetskog kupa, tajni ugovor o kupnji televizijskih prava za prijenos Svjetskog kupa za 300 milijuna dolara, plus 100 milijuna dolara bonusa ako Katar osvoji domaćinstvo.
Infantino nije tu informaciju prijavio Etičkom povjerenstvu, iako stavka o bonusu jasno krši etička pravila Međunarodne nogometne federacije. Također, prema našim saznanjima, FIFA nije otvorila internu istragu. FIFA je odbila zamolbu EIC-a da to prokomentira i odbila je reći je li sporni ugovor prijavila švicarskom saveznom tužitelju.
Bomba je eksplodirala 10. ožujka u Sunday Timesu. Britanski tjednik otkrio je i dokumentirao uvjete tog ugovora o kojima se FIFA nikada nije oglasila.
Tri tjedna prije glasanja Al Jazeera (danas BeIN Sports) poslala je FIFA-i ugovor o kupovini TV prava za svjetska nogometna prvenstva 2018. i 2022. u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku, za 300 milijuna dolara, uz vrlo posebnu klauzulu: katarski televizijski kanal platit će dodatni bonus od 100 milijuna “ako se domaćinstvo 2022. dodijeli Kataru”.
Ugovor su 21. studenoga 2010. godine u ime Al Jazeere potpisali Nasser Al-Khelaifi (sada čelna osoba BeIN-a i PSG-a) i njegova desna ruka Yousef Al-Obaidly. Kataru je 2. prosinca dodijeljeno domaćinstvo Svjetskog kupa. Devet dana kasnije ugovor su u ime FIFA-e potpisali njezin predsjednik Sepp Blatter i njegov glavni tajnik Jérôme Valcke, kojeg je međunarodna federacija kasnije suspendirala zbog kršenja etičkog kodeksa. Blatter je odbio odgovoriti, a Valcke se nije oglasio.
Na upite EIC-a Nasser Al-Khelaifi i Yousef Al-Obaidly poručili su preko svoje britanske odvjetničke kompanije Carter-Ruck da je “apsurdno, lažno i potpuno netočno” smatrati taj ugovor pokušajem da se utječe na FIFA-ino glasovanje.
Uvjetni bonus od 100 milijuna prema njima je “standardna komercijalna praksa” koja odgovara, kako je navedeno u ugovoru, “doprinosu FIFA-inim proizvodnim troškovima” Svjetskog prvenstva i “povećanoj vrijednosti prava emitera ako se natjecanje održava na domaćem terenu”. Ugovor je “bio u skladu sa svim važećim FIFA-inim propisima”, dodali su odvjetnici Nassera Al-Khelaifija.
Po spornom ugovoru BeIN Sports je FIFA-i prava za prijenose platio 300 milijuna dolara, uz bonus od sto milijuna ako organizaciju prvenstva dobije Katar
FIFA odbija komentirati tu stavku, i to s dobrim razlogom. Čini se da bonus jasno krši njena antikorupcijska pravila. Povjerljivi etički kodeks primjenjiv na zemlje kandidate, koji smo uspjeli vidjeti, utvrđuje da je bilo kojem entitetu povezanom s komisijom za nadmetanje zabranjeno davati FIFA-i financijske ponude, izravno ili neizravno, vezane za Svjetski kup. Međutim, Al Jazeeru / BeIN kontroliraju država i katarski emir, čovjek koji je sve svoje snage usmjerio u dobivanje Svjetskog kupa.
Kad su u ožujku objavljeni članci u Sunday Timesu, Gianni Infantino, predsjednik FIFA-e od 2016. godine, nije bio iznenađen. Prema dokumentima Football Leaksa koje je Der Spiegel podijelio s Nacionalom i EIC-om, dobio je potvrdu o postojanju tog problematičnog ugovora godinu i pol dana ranije. Međutim, nije izvijestio o slučaju, iako od početka svog mandata tvrdi da želi očistiti FIFA-u i zaustaviti loše prakse iz Blatterove ere.
Uvjetni bonus od 100 milijuna spomenut je i u siječnju 2018. u knjizi Bonite Mersiades, koja je surađivala s organizacijskim odborom australske kandidature za SP 2022. prije nego što je postala zviždačica. Međutim, ona u to vrijeme nije imala dokumente koji bi potkrijepili njezine tvrdnje.
Mersiades je ekskluzivu svoje knjige obećala britanskom tjedniku Mail On Sunday, koji je 17. siječnja 2018. suočio BeIN Sports sa saznanjem o bonusu. Informacije su bile toliko osjetljive da je katarski televizijski kanal pitanja proslijedio FIFA-i. Novinarski e-mail prošao je put lanca zapovjedništva sve do Infantinova voditelja ureda Mattiasa Grafströma, koji ga je 19. siječnja u 19:42 proslijedio “za info” svome šefu.
Predsjednik FIFA-e odgovorio je četrdeset minuta kasnije. Činio se iznenađen i zabrinut. “Želio bih znati je li postojao bonus od 100 milijuna Ili nije nakon odluke za 2022. godinu… ” pisao je Infantino svom voditelju ureda. “Istražit ću”, odgovorio je Mattias Grafström.
Grafström je postavio pitanje pravnom direktoru Marcu Villigeru (koji je napustio FIFA-u prošle godine): “Je li istina to o bonusu za BeIN-Katar?” Švicarski odvjetnik potvrdio je da je to istina i kao dokaz poslao cijelu klauzulu ugovora u kojoj se govori o bonusu. Gräfstrom je 22. siječnja proslijedio Gianniju Infantinu e-mail Marca Villigera, uz komentar “evo nas”.
Problem je u tome što se čini da se slučaj tu zaustavio. Nismo pronašli nikakav trag izvještaja podnesenog istražnom vijeću FIFA-ina Odbora za etiku niti njegovoj predsjednici Claudiji Mariji Rojas, internoj tužiteljici Međunarodne federacije. Koliko znamo, ona nije otvorila internu istragu o toj temi.
Čini se da je Gianni Infantino odlučio radije zataškati slučaj, unatoč sumnji da je ugovor BeIN Sportsa mogao utjecati na dodjelu Svjetskog kupa. Stvar je time neugodnija što FIFA-in etički kodeks nalaže menadžerima “dužnost prijavljivanja” sumnjivog kršenja zakona Etičkom odboru. Ta se obveza odnosi samo na sumnje u kršenje etičkog kodeksa, a ne na kršenje posebnih pravila koja vrijede za zemlje koje se prijave za domaćinstvo Svjetskog kupa. U najmanju ruku možemo reći da predsjednik FIFA-e nije imao želju kopati po tom slučaju.
Zašto Gianni Infantino i njegov pravni direktor Marco Villiger nisu prijavili sporni ugovor s BeIN-om? Na pitanja EIC-a odbili su odgovoriti. Umjesto toga, od glasnogovornika FIFA-e dobili smo samo kratak, otrežnjujući e-mail: “Navode povezane s kandidaturama za FIFA-in Svjetski kup 2022. FIFA je već opsežno komentirala i sve se može pronaći u izvješću istražitelja Garcije objavljenom u lipnju 2017.”
Taj argument je promašen. Izvještaj američkog istražitelja Michaela Garcije, predan FIFA-i 2014. godine, nije istraživao 400 milijuna vrijedan ugovor koji je BeIN predložio tri tjedna prije glasanja 2010. godine, jednostavno zato što Garcia za njega nije ni znao. Garcia je podnio ostavku nakon što je optužio FIFA-u da je iskrivila njegovo izvješće, a dokument je FIFA objavila tek tri godine kasnije, samo zato što je procurio u medije.
Nakon što je Infantino obaviješten o cijelom slučaju, nema dokaza da je o svemu izvijestio istražno vijeće FIFA-ina Odbora za etiku ili njegovu predsjednicu
Infantina smo pitali i je li sporni ugovor prijavio Uredu državnog odvjetnika Švicarske (OAG, švicarsko savezno tužiteljstvo) zaduženom za kaznenu istragu zbog korupcije u FIFA-i. Međunarodna federacija odgovorila nam je da je “podnijela krivičnu prijavu Uredu državnog odvjetnika Švicarske, o kojoj se još uvijek odlučuje, zahtijevajući da istraži niz prošlih ponašanja u FIFA-i, pod njenim prethodnim vodstvom”.
Ali prema službenim informacijama koje je OAG objavio, ta žalba, podnesena početkom 2017., nije usmjerena na ugovor sklopljen krajem 2010. između BeIN sporta i FIFA-e, već na navodne koristi koje bi ostvario bivši glavni tajnik FIFA-e Jérôme Valcke na temelju ugovora koje je katarski kanal sklopio oko kupnje televizijskih prava za svjetske kupove 2026. i 2030. za 480 milijuna dolara. Sporazum je potpisan u travnju 2014., nekoliko mjeseci prije nego što je FIFA završila istragu katarske ponude i ustvrdila da nije bilo nepravilnosti u glasovanju o dodjeli.
Taj drugi ugovor BeIN-a, koji je otkrio Sunday Times i koji smo također dobili zahvaljujući Football Leaksu, sada je predmet kriminalističke istrage OAG-a protiv Beina Nassera Al-Khelaifija i Jérômea Valckea – kojeg je FIFA 2015. godine suspendirala jer je prekršio etički kodeks – zbog “privatne korupcije”.
U središtu slučaja je iznajmljivanje luksuzne vile u Porto Cervu, na Sardiniji, Jérômeu Valckeu. Ta je imovina, prema talijanskim istražiteljima koji su u listopadu 2017. izvršili pretres, “sredstvo korupcije koje je Nasser Al-Khelaifi koristio kako bi utjecao na Valckea”.
Prema francuskom Le Mondeu koji je imao pristup ugovoru o zakupu, tu vilu kupila je za pet milijuna eura katarska tvrtka koju vodi biznismen blizak Nasseru Al-Khelaifiju, zahvaljujući zajmu šefa PSG-a. Potom je iznajmljen Jérômeu Valckeu, koji je u tu svrhu koristio offshore tvrtku registriranu na Britanskim Djevičanskim otocima.
Valcke i Al-Khelaifi poriču krivnju. Preko svojih odvjetnika rekli su da su kupovina i najam vile vršeni i plaćani u skladu s propisima te da ona nema veze s kupnjom televizijskih prava tvrtke BeIN Sports.
Sporni ugovor su u ime FIFA-e potpisali bivši predsjednik Sepp Blatter i njegov glavni tajnik Jérôme Valcke, kojeg je Međunarodna federacija kasnije suspendirala
Naposljetku, postoji jedna zabrinjavajuća slučajnost: BeIN Sports je i 2010. i 2014. godine potpisao ugovore s FIFA-om ukupne vrijednosti 880 milijuna dolara, u ključnim trenucima bitke koju je Katar vodio za dobivanje i održavanje Svjetskog prvenstva 2022. godine.
Crna kutija
Ova istraga provedena je u partnerstvu sa Sunday Timesom i zahvaljujući dokumentima Football Leaksa do kojih je došao Der Spiegel i podijelio ih s Mediapartom i njegovim partnerima iz medijske mreže Europska istraživačka suradnja (EIC).
Nasser Al-Khelaifi i Yousef Al-Obaidly, odnosno predsjednik i drugi čovjek tvrtke BeIN Sports, poslali su nam dugi pisani odgovor putem britanske odvjetničke tvrtke Carter-Ruck.
Gianni Infantino odbio nam je odgovoriti. Glasnogovornik FIFA-e poslao nam je kratki pisani odgovor.
Glasnogovornik bivšeg predsjednika FIFA-e Seppa Blattera rekao nam je da “gdin. Blatter trenutno nije dostupan za medijske aktivnosti, ali inzistira na tome da je njegovo stajalište u vezi sa Svjetskim prvenstvom 2022. godine u Kataru dobro poznato međunarodnoj zajednici”.
Bivši glavni tajnik FIFA-e Jerome Valcke nije odgovorio na naš zahtjev za komentarom. Bivši pravni direktor Marco Villiger odbio je komentirati, rekavši da su “svi bivši zaposlenici [FIFA-e] zakonom obvezni održavati povjerljivost i nakon prestanka zaposlenja”.
Komentari