Nacional je došao do novih ekskluzivnih dokumenata koji pokazuju kako se, pred očima državnih institucija, odvijala jedna od najvećih operacija pranja ruskog novca u Hrvatskoj, za sada bez ikakvih posljedica za protagoniste. Riječ je o imovini ruskog biznismena estonskog podrijetla, a s hrvatskom adresom, Andreja Tšesnokova, koji je već tri godine u pritvoru u Moskvi pod sumnjom na navodne iznude, to jest „pronevjere na najvišim državnim razinama“, a prijeti mu ukupno deset godina zatvora. Njegovi prijatelji, međutim, tvrde da je Tšesnokov u zatvoru završio zbog osvete pripadnika ruske tajne službe FSB, koje je on osobno prijavio jer su ga “reketarili” pa su dvojica od njih dobila po 11 godina zatvora. Tšesnokov je upravo zbog njihovih pritisaka i odlučio većinu svoje legalno zarađene imovine investirati u Hrvatsku, a prema tvrdnjama njegovih prijatelja, riječ je o čak 65 milijuna eura. Međutim, prije no što je stigao preseliti sve poslove u Hrvatsku, i sam je u Moskvi uhićen i pritvoren. Dok je on u zatvoru, to jest pritvoru, njegova supruga Ekaterina Chesnokova postala je, kako tvrdi više Nacionalovih izvora detaljno upućenih u taj slučaj, žrtva poslovnih operacija iza kojih stoji Marko Udiljak, nekadašnji direktor Tšesnokove Bonum Grupe, tvrtke koja je u Hrvatskoj raspolagala imovinom vrijednom više od 100 milijuna kuna, na elitnim lokacijama u Zagrebu i na obali, a koja se posljednjih godina počela topiti, između ostalog i zahvaljujući malverzacijama iza kojih, tvrde upućeni izvori, stoje Udiljak i njegov odvjetnik Saša Poldan.

Marko Udiljak, riječki ekonomist koji je svoju adresu preselio u Lihtenštajn, prijavljen je za više kaznenih djela koja istražuje DORH. FOTO: Privatna arhiva

Nacional je o toj i drugim povezanim tvrtkama pisao prije dva mjeseca u kontekstu kaznene prijave koju je protiv Udiljaka u ime Bonum Grupe 2020. podnio tadašnji direktor Ante Vranješ zbog oštećivanja tvrtke neplaćanjem najmova te na putnim nalozima, međutim, pojavili su se novi dokumenti, kao i svjedoci koji kažu da je ta kaznena prijava prava sitnica u odnosu na razmjere Udiljakova “lopovluka” te su pred nadležnim pravosudnim institucijama i u eventualnom sudskom procesu spremni reći sve što znaju o akrobacijama iza kojih tvrde da stoje Udiljak i Poldan. Oni su međusobno povezani preko više tvrtki s vrijednim projektima u kojima su suvlasnici, a u nekima od kojih je direktor Branko Grabar, mlađi brat bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Za direktora u jednoj od tih tvrtki Grabar je postavljen u jeku njezine predsjedničke kampanje 2014. godine. Grabar i Poldan inače su i obiteljski povezani, preko Grabarove supruge, a predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović posjetila je 2016. Poldanovu fotografsku izložbu u Muzeju Mimara „Svijet u oku fotografa“. Inače, Nacionalovi izvori tvrde da je mnoge od Poldanovih fotografskih ekspedicija, jer se on uz odvjetništvo bavi i amaterskom fotografijom, financirao upravo Andrei Tšesnokov. Također tvrde i da bez Poldana ništa od Udiljakovih operacija ne bi bilo izvedivo te da mu upravo on pruža snažnu pravnu i svaku drugu podršku.

Udiljak je ekonomist iz Rijeke kojeg Nacionalovi izvori opisuju kao “šarmantnog i slatkorječivog prevaranta”, a koji se u međuvremenu prijavio na adresi u poreznoj oazi Lihtenštajnu gdje se suvlasnik i najmanje jedne tvrtke koja ima vrijednu imovinu u Hrvatskoj. Od običnog zaposlenika u Bonum Grupi on se pretvorio u vlasnika značajnog, višemilijunskog kapitala, to jest nekoliko tvrtki u čijem se portfelju nalazi ogromna imovina, dijelom i imovina koju je po cijenama znatno ispod tržišnih preuzeo upravo od Bonum Grupe i sadašnje direktorice te tvrtke Ekaterine Chesnokove, i to u vrijeme dok je njezin suprug zatočen u pritvoru u Moskvi. Nacionalovi izvori tvrde da Udiljak ima veliki utjecaj na Chesnokovu i da je vrlo lako moguće da je nečim “drži u šaci”, moguće i tako što joj, pozivajući se na svoje snažne veze u državnim institucijama, prije svega riječkoj SOA-i, prijeti da će biti deložirana u Rusiju ne bude li s njim surađivala.

Marko Udiljak stekao je na upitan način i vrijedan stan Bonum grupe u elitnoj vili Arentz u Opatiji, uz sam Lungomare, gdje je cijena kvadrata najmanje 11.200 eura. FOTO: Nacional

Nacionalu su to otkrili utjecajni ljudi iz poslovnih i pravosudnih krugova koji jako dobro poznaju obitelj Chesnokov. Oni tvrde da Marko Udiljak i Saša Poldan, iz njima nepoznatih razloga, uživaju zaštitu državnih institucija, koje već dvije godine ne poduzimaju ništa po nekoliko kaznenih prijava koje su podnesene protiv Udiljaka, kao i da apsolutno nitko ne propituje kako je Udiljak stekao višemilijunsku imovinu.

Nacionalovi izvori tvrde da je riječ o vrijednim nekretninama na području Opatije i Krka koje je Udiljak preuzeo daleko ispod tržišne cijene te da je pitanje je li te nekretnine uopće i platio. Sve to, naravno, u svjetlu činjenice da su tim transakcijama, kako sumnjaju, oštećeni i Bonum Grupa i državni proračun.

Jedna od tih nekretnina je stan u elitnoj Vili Arentz u Opatiji, uz šetnicu Lungomare, u kojoj se cijena kvadrata još prije nekoliko godina kretala oko 11.200 eura. Prema tvrdnjama svjedoka, ali i prema izvatku iz Zemljišnih knjiga, Udiljak je na neobičan način postao vlasnik dvaju stanova u toj vili, od kojih je jedan bio u vlasništvu Bonum Grupe. U izvatku iz zemljišnih knjiga navedeno je da je u vlasništvu Udiljaka “apartman A2-4, na II. katu zgrade, koji se sastoji od hodnika, dviju kupaona, sobe, dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice površine 85,63 m2, s pripatkom spremišta oznake S 10 u podrumu, površine 1,64 m2, sveukupne površine 87,27 m2”, kao i “apartman A2-5, dvoetažni apartman na II. i III. katu zgrade, koji se sastoji od hodnika, spremišta, kupaonice, kuhinje i blagovaonice, stubišta, terase i dnevnog boravka na II. katu, površine 80,48 m2, te hodnika, tri kupaone, tri sobe, spremišta i terase na III. katu, površine 73,12 m2, što ukupno čini 153,60 m2, s pripatkom spremišta oznake S 8, dva parkirna mjesta oznaka P1 i P2, te lifta br.12 u podrumu, površine 28,46 m2, sveukupne površine 182,05 m2”.

Andrei Tšesnokov, ruski biznismen estonskog podrijetla, svoj u Rusiji legalno zarađeni novac investirao je u Hrvatskoj, ali je već tri godine u pritvoru u Moskvi, i to nakon što je sam razotkrio kako su ga FSB-ovi špijuni reketarili. FOTO: Privatna arhiva

Tržišna vrijednost prvog stana od 85 četvornih metara je najmanje milijun eura, no Udiljak taj stan, čini se, uopće nije platio. Jedan od Nacionalovih izvora predočio je dokument iz kojeg se vidi da je Udiljak taj stan zapravo stekao tako što je Bonum Grupa napravila cesiju s njegovim ocem.

Jedan od Nacionalovih izvora o tom slučaju tvrdi: “Nekretninu u Opatiji prodao je svom ocu po cijeni koja apsolutno nije odgovarala tržišnoj, već je znatno ispod tržišne cijene, s tim da namještaj koji se nalazi u predmetnoj nekretnini nikada nije vraćen Bonum Grupi premda nije bio predmetom kupoprodajnog ugovora. Prodan je niže od nabavne cijene i po kvadratu znatno jeftinije nego drugi stan koji je u tom razdoblju prodan Nataliji P.”

Drugi izvori tvrde da ne postoji trag novca da je taj stan uopće plaćen.

U drugom slučaju, Udiljak je preko offshore tvrtke Purfin Establishment iz Lihtenštajna, čiji je bio suvlasnik, postao vlasnik tvrtke Pongra-Gorica, koja je pak vlasnica Shopping centra Omišalj na Krku.

“Sporno je kako je Udiljak stekao vlasništvo nad polovicom offshore tvrtke Purfin Establishment u Lihtenštajnu, a potom ga je Ekaterina Chesnokova morala isplatiti iz tvrtke iako je on zapravo na dvojbeni način postao vlasnik te polovice, praktički je dobio pola firme na poklon. Pouzdano znam da je on za tu svoju polovicu tražio tri milijuna eura. A Purfin je vlasnik tvrtke koja ima u vlasništvu iznimno vrijedan Shopping centar kraj Omišlja na Krku. Porezna uprava trebala bi iz registra u Lihtenštajnu tražiti podatke o tome tko su sve bili vlasnici te tvrtke”, tvrdi jedan od Nacionalovih izvora detaljno upućenih u detalje tih transakcija.

Osim toga, Udiljak je na način zbog kojeg je zaradio još jednu kaznenu prijavu, postao pozadinski vlasnik vrijednog kompleksa bivšeg restorana Amfora u Voloskom, gdje bi trebao niknuti ekskluzivni hotel. I to preko tvrtke Che Resort koju zastupa Udiljak, a čiji je osnivač Raycom Holding Establishment iz Lihtenštajna.

Udiljak je, s odvjetnikom Poldanom i Andrejem Tšesnokovom, suvlasnik i tvrtke Konkurent iz Rijeke, čiji je direktor Branko Grabar, a koja je pak vlasnica tvrtke i vrijednog, višemilijunskog projekta Domovi dalmatinske rivijere.

U poslovanju tih tvrtki često se koristio instrument takozvanih pozajmica koje često nisu uopće bile vraćene. Pritom je pozajmice davala i Bonum Grupa, u vlasništvu Tšesnokova, koja je, između ostalog, tužila tvrtku Domovi dalmatinske rivijere radi povrata pozajmice u iznosu 563.732,58 kn, to jest više od pola milijuna kuna.

Do tog podatka Nacional je došao uvidom u interni službeni dokument Bonum Grupe. Iz tog dokumenta se vidi i da je Bonum Grupa tužila Udiljaka radi naknade štete i isplate 6.972.284,10 kn “te radi kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. i st. 2. i čl. 279. st. 1. i 2. Kaznenog zakona povlačenje tužbe samo za iznos od 298.000,00 kn – potraživanje prema CHE RESORTU d.o.o.”

Bonum Grupa dodatno je tužila Che Resort, dakle, tvrtku povezanu s Udiljakom, za povrat 298 tisuća kuna.

Andrei Tšesnokov pripremio je i tužbu protiv tvrtke Konkurent, u kojoj su suvlasnici on, Udiljak i Poldan, radi povrata pozajmica.

Udiljak je, osim toga, povezan i s tvrtkama Old Town i Bonum Capital, koje su, kao i veliki dio njegovih drugih tvrtki, registrirane na istim adresama u Rijeci i Zagrebu, a povezuje ga se i s aktivnostima offshore tvrtke Oceanwave Enterprises.

Sve je počelo dok je Andrei Tšesnokov još bio u Hrvatskoj. Upravo je Tšesnokov postavio Udiljaka za direktora svoje tvrtke, ali je nakon nekog vremena počeo sumnjati u način na koji Udiljak vodi njegovu tvrtku i troši njegov novac. Zato je, tvrde Nacionalovi izvori, angažirao financijskog i poreznog savjetnika koji su ustanovili niz nepravilnosti. Udiljak je pod čudnim okolnostima, prema tvrdnjama Nacionalovih izvora “bez ikakve protučinidbe”, u jednom trenutku postao i suvlasnik Bonum Grupe.

Riječki odvjetnik Saša Poldan s Udiljakom je suvlasnik nekoliko tvrtki, a u trima tvrtkama direktor im je brat bivše hrvatske predsjednice. FOTO: Davor Puklavec/PIXSELL

U najmanju ruku, financijski stručnjaci utvrdili su da se Udiljak doslovno razbacivao novcem Andreja Tšesnokova, a zbog sumnji u ozbiljne malverzacije protiv njega je podignuta i kaznena prijava. U toj kaznenoj prijavi, međutim, naveden je samo dio onoga što se Udiljaku stavlja na teret, pored lažiranih putnih naloga i oštećivanja tvrtke zbog toga što nije naplaćivao najam ni troškove režija tvrtkama koje su koristile poslovne prostore Bonum Grupe na elitnim lokacijama u Zagrebu, a zbog čega je Bonum Grupa morala otpisati višemilijunska potraživanja i zatezne kamate. Pritom Udiljak kao direktor, primjerice, 2018. nije proveo popis imovine i obveza, što je prema Zakonu o računovodstvu bio dužan, te je time, kako se sumnja, implicirana mogućnost skrivenih gubitaka.

No u financijskom izvještaju dostupnom Nacionalu navodi se da je Udiljak doveo društvo u značajan porezni rizik i potencijalnu milijunsku štetu koja je proizašla iz auditorskih izvješća, iako je po odredbama Zakona o trgovačkim društvima bio dužan voditi poslovanje s pažnjom savjesnog i dobrog gospodarstvenika. Između ostalog, navodi se sljedeće:

“Osnivao svoja poduzeća, i to na adresi Bonum Grupe. Ugovori napravljeni tako da se ne ustupa samo adresa već i prostor. Udiljak je sam sebi isplatio kredit (odnosno pozajmicu) bez obračunavanja kamata, a koji kredit do dana današnjeg nije u cijelosti vraćen. Davao je zaposlenicima, svojim tvrtkama i sebi kredite (pozajmice), a postoje i znatna potraživanja prema menadžmentu društva za isplate bez adekvatne dokumentacijske podloge. Tako je Bonum tijekom godina izdavao pozajmice koje nisu do danas vraćene, i to: Bonum Capital 9600 kn; Marko Udiljak 187.881 kn; Domovi dalmatinske rivijere 546.182 kn; Che Resort 318.310 kn”, stoji u izvješću. Inače, sve te tvrtke kojima je Udiljak davao pozajmice, s njim su povezane.

Pritom se u financijskom izvješću navodi da Bonum Grupa u svojih tada deset godina poslovanja nije ostvarila pozitivan rezultat te se financira dugoročnim zajmovima koji su najvećim dijelom zaprimljeni iz inozemstva, a unatoč tome i sama daje pozajmice i ne utužuje nenaplaćena dugovanja.

“Postavlja se pitanje davanja pozajmica drugim društvima kada samo društvo prima pozajmice da bi osiguralo likvidnost”, navodi se u izvješću.

O tome kako je Udiljak raspolagao novcem, govori i sljedeći podatak:

“Kupio je Maserati auto za iznos od cca 250 tisuća eura bez ikakva racionalnog obrazloženja. Auto je sada, s 5500 km, prodan za 70 tisuća eura”, stoji u izvješću iz 2019. godine.

Između ostalog, u izvješću se navodi:

“Putovao je po svijetu (Kina, New York, Beograd, Istanbul, Milano… ) ne radi Bonuma (iz putnih naloga se zaključuje da Bonum nema nikakve veze s tim), već radi svojih drugih poduzeća, ali na račun Bonuma. Čak i putni nalozi koji su isplaćeni nisu vjerodostojne isprave jer kilometraže nikako ne odgovaraju sukladno zakonu. Samo na putnim nalozima postoji potencijalna šteta za društvo (porezna) od više od 800 tisuća kuna.”

No to je sve sitnica prema imovini koju je Udiljak u međuvremenu stekao.

Nacional je Marku Udiljaku poslao vrlo detaljan upit o porijeklu kapitala i imovine kojom raspolaže, no umjesto odgovora na konkretna pitanja, on je izjavio sljedeće: “Zahvaljujem na upitu. Na isti ne bih odgovarao prvenstveno slijedom neugodnog iskustva s prethodnim novinskim napisom i odbijanjem objavljivanja ispravka sukladno Zakonu o medijima. Pored toga, u jednom dijelu radi se o činjenicama koje predstavljaju poslovnu tajnu, na što upozoravam i Vas. Svi pravni poslovi poduzeti su zakonito! Nisam dužan javno dijeliti podatke o svojim poslovnim pothvatima, a u dijelu u kojem oni predstavljaju poslovnu tajnu navedeno niti smijem učiniti. Uvjeren sam da se radi o pokušajima g. Aleksandra Džombića da ostvari prijetnju za koju je kazneno prijavljen, u kojem mu nastojanju pomaže g. Ante Vranješ. Upoznat sam da ste informirani o činjenicama iz kojih navedeno možete zaključiti. Stoga iskreno predlažem da preispitate i provjerite vjerodostojnost vlastitih izvora te zaštitite dignitet novinarske struke.”

Prema informacijama Nacionala, Udiljak sumnja na poduzetnika Aleksandra Džombića – jer upravo je Džombića i njegovu kćer prevario u vezi s projektom Amfora u Voloskom, koja je trebala biti njihov zajednički projekt, te je Džombić stavio zabilježbe i plombe na navedenu nekretninu. Kad je riječ o prijavi protiv Džombića, upućeni izvori tvrde da je ista odbačena.

Ekaterina Chesnokova morala je isplatiti Udiljaka iz tvrtke Purfin u Lihtenštajnu iako je on na dvojbeni način postao vlasnik polovine tvrtke. FOTO: Privatna arhiva

Nacional je i odvjetniku Saši Poldanu poslao pitanja o njegovim poslovnim projektima i partnerskim projektima s Udiljakom. Na pitanje koja je njegova uloga u projektima koje razvija Udiljak i kako je i on osobno došao do udjela u zajedničkim tvrtkama i projektima s Udiljakom, Poldan je odgovorio: “Gosp. Marko Udiljak je klijent ovog odvjetničkog ureda te ga zastupamo kao punomoćnici u predmetima i postupcima za koje postoje odgovarajuća punomoć. Kao što znate, radi se o redovnom odvjetničkom poslu. Osobno, a ni bilo tko od kolega u uredu, nemam bilo kakvog udjela u poslovanju (projektima) g. Marka Udiljaka. Poslovni udjel u društvima KONKURENT d.o.o. i OLD TOWN d.o.o. stekao sam prilikom njihova osnivanja uplatom temeljenog uloga u razmjeru s temeljnim kapitalom tih društava. Navedeno možete utvrditi i uvidom u sudski registar i zbirku isprava tog registra.”

Na pitanja kako je njegov klijent Marko Udiljak stekao udjele u vrijednim tvrtkama, Poldan nije želio odgovoriti, rekavši kako “u pogledu navedenog nije punomoćnik”, te nas je uputio na Udiljaka.

Inače, u gotovo svim slučajevima riječ o tvrtkama s temeljnim kapitalom 20 tisuća kuna to jest 2654 eura, ali tvrtkama koje raspolažu ili su u nekom trenutku raspolagale ogromnom imovinom.

Nacional je Ministarstvu financija i Uredu za sprječavanje pranja novca poslao vrlo detaljan upit s navedenim svim tvrtkama u kojima Udiljak ima udjele i imovinom tih tvrtki te s pitanjem jesu li provjerili porijeklo te imovine i kapitala, na što su nam iz Ministarstva poslali samo uopćeni odgovor u kojem se pozivaju na službenu tajnu:

“Primarna funkcija Ureda za sprječavanje pranja novca (Ured), kao financijsko-obavještajne jedinice RH, je preventivno djelovanje u cilju sprječavanja korištenja financijskog sustava RH za pranje novca i financiranje terorizma, odnosno zaprimanje i analiza informacija, podataka i dokumentacije koju mu obveznici (banke i dr.), nadležna državna tijela i inozemne financijsko-obavještajne jedinice dostave u vezi sa sumnjom na pranje novca, povezano predikatno kazneno djelo ili financiranje terorizma. U svom postupanju Ured pribavlja bankovne, osobne i obavještajne podatke iz zemlje i inozemstva. Ti podaci se označavaju kao klasificirani podaci za koje je utvrđen i odgovarajući stupanj tajnosti. S obzirom na karakter tajnosti tih podataka, postupci koje Ured provodi temeljem Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma su tajni.”

Iz Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu još su ranije Nacionalu potvrdili da su oni od Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci preuzeli postupanje po kaznenoj prijavi protiv Marka Udiljaka, ali nisu odgovorili zašto su im za to postupanje potrebne dvije godine niti u kojoj je fazi postupak.

Ovoga puta iz Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu stigao je sljedeći odgovor:

“Nastavno na Vaš upit, sukladno zakonskim odredbama u mogućnosti smo odgovoriti da je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vezano za postupanje po kaznenoj prijavi Bonum Grupe, kao i po kaznenoj prijavi Mej Džombić Popović, zatražilo provođenje izvida, a koji su izvidi još uvijek u tijeku. S obzirom na to da su izvidi sukladno čl. 206.f Zakona o kaznenom postupku tajni, to nismo u mogućnosti dati druge obavijesti i podatke o predmetima za koje pitate iz nadležnosti Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu.”

Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, pak, kaznene prijave protiv Udiljaka zbog slučaja Che Resort ustupilo je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

Kad je riječ o prijavi koju je protiv Udiljaka podnio Milko Potecin iz Slovenije zbog slučaja Oceanwave Enterprises, kao i “kontra” kaznene prijave koju je podnio Udiljak, iz Općinskog državnog odvjetništva su odgovorili:

“Prvi predmet koji spominjete u tom pitanju ustupljen je Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, dok u odnosu na drugu prijavu koju spominjete u tom pitanju (“kontra prijava”) Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu provodi istraživanje.”

Iz Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima potvrdili su, pak, da je u navedenom predmetu u tijeku provođenje izvida.

REAKCIJA: ‘Ekaterina Chesnokova nije postala žrtva poslovnih operacija iza kojih stoji Marko Udiljak niti on utječe na nju’

Informacije iznijete dana 08. kolovoza 2023. godine u tiskanom izdanju tjednika „Nacional“, na stranicama 36-39 u tekstu pod naslovom „KAKO JE ŠARMANTNI RIJEČANIN s adresom u offshore oazi opelješio Rusa koji je u Hrvatsku uložio 65 milijuna eura, autorice Orhidee Gaura Hodak, kao i dana 12. kolovoza 2023. god. na internet portalu www.nacional.hr u tekstu pod naslovom „Kako je šarmantni Riječanin s adresom u offshore oazi opelješio Rusa koji je u Hrvatsku uložio 65 milijuna eura“, autorice Orhidee Gaura Hodak netočne su i neosnovane pa je tako netočno i neosnovano:

– da je….„Ekaterina Chesnokova postala žrtva poslovnih operacija iza kojih stoji Marko Udiljak, nekadašnji direktor Tšesnokove Bonum Grupe“

– da…..„Udiljak ima veliki utjecaj na Chesnokovu i da je vrlo lako moguće da je nečim „drži u šaci“, moguće i tako što joj, pozivajući se na svoje snažne veze u državnim institucijama, prije svega riječkoj SOA-i, prijeti da će biti deložirana u Rusiju ne bude li s njim surađivala“

– da je…..“Ekaterina Chesnokova morala isplatiti Udiljaka iz tvrtke iako je on zapravo na dvojben način postao vlasnikom te polovice..“

Naime, netočno je i neosnovano da bi na bilo koji način Marko Udiljak vršio bilo kakav pritisak na Ekaterinu Chesnokovu kao i da bi na bilo koji način Marko Udiljak imao utjecaj na istu kako u privatnom tako i u poslovnom dijelu njezina života. Jednako tako, netočno je i neosnovano da je Ekaterina Chesnokova morala isplatiti Marka Udiljaka iz tvrtke, a kako se to neosnovano navodi u predmetnom članku. Jedina osoba koja ucjenjuje i vrši pritisak na gospođu Ekaterinu Chesnokovu jest Ante Vranješ, a protiv kojeg je Ekaterina Chesnokova podnijela kaznenu prijavu nadležnim institucijama.

Ekaterina Chesnokova,

po punomoćnicima