„Jedna od stvari koje radim kad počinjem s filmom, kad pišem scenarij ili kad imam ideju za film, je da pregledam svoju kolekciju ploča i jednostavno počnem slušati pjesme, pokušavajući pronaći osobnost filma, pronaći duh filma,” objasnio je Tarantino u knjižici koja je došla uz album The Tarantino Connection, zbirku glazbenih pjesama iz njegovih filmova. „Zatim, ‘bum’, na kraju ću pogoditi jednu, dvije ili tri pjesme, ili jednu posebnu pjesmu, te kažem ‘Oh, ovo će biti sjajna uvodna pjesma’.”

Nije čudno što su Tarantinovi obožavatelji ovisni o glazbi iz njegovih filmova a način na koji ih on bira potvrđuje ono što je slavni redatelj svojedobno rekao u intervjuu za Nacional. „Kad čujem neku pjesmu koja mi se sviđa, ja prema njoj kreiram scenu u filmu“. I zato je zanimljivo znati kako je Tarantino birao pjesme ili glazbene teme za neke od svojih filmova koje ćemo ćuti u izvedbi benda The Tarantinos na koncertu koji će održati u četvrtak, 21. ožujka, u zagrebačkoj Tvornici kulture.

The George Baker Selection – ‘Little Green Bag’ (Reservoir Dogs, 1992)

Ova je pjesma bila dio vrlo kratkotrajne nizozemske invazije ranih 70-ih. Mislim da su bile oko tri pjesme. Bila je ‘Little Green Bag’, Tee Setova ‘Ma Belle Amie’ i treća… ne mogu se sjetiti koja. Ono što je bilo zanimljivo u filmu Reservoir Dogs jest što sviramo ove bezazlene pop pjesme iz 70-ih s nasilnom kriminalističkom pričom. Odrastao sam u ’70-ima. Ako ste odrasli u ’70-ima, to znači da ste imali generaciju stariju od vas koji su odrasli u ’60-ima i nisu radili ništa osim ismijavanja Top 40 glazbe radija iz ’70-ih. Ali, odrastao sam obožavajući to. Kad sam bio klinac, moja najdraža grupa bila je The Partridge Family i još uvijek mislim da je David Cassidy jedan od velikih podcijenjenih pjevača u povijesti rock glazbe. Mislim da je sjajan. Svi ljudi koji su počeli stvarati glazbu u 90-ima imali su istu naklonost prema njemu. U to vrijeme postojao je aspekt američke nezavisne kinematografije općenito koji se podudarao s alternativnom glazbom/grunge scenom. Bili smo na paralelnim stazama. Snimali smo filmove na novi način, ljudi su se razboljeli od korporativnih holivudskih filmova 80-ih, a ista stvar je i kod korporativne glazbe 80-ih. Jedna od stvari koja je bila jako zanimljiva je bila da su tadašnji grunge bendovi iz Seattlea voljeli Reservoir Dogs. Pearl Jamu i Nirvani se svidio film. Kurt Cobain je toliko volio film da mi se zahvalio na svom drugom albumu. Nikad ga nisam upoznao, samo je toliko volio Reservoir Dogs da mi je zahvalio.

Urge Overkill – ‘Girl You’ll Be A Woman Soon’ (Pakleni šund, 1994)

Prvi put sam bio u Engleskoj promovirajući film Reservoir Dogs i otišao sam u super prodavaonicu rabljenih ploča, što i inače radim kad putujem. Prolazio sam kroz sve te ploče i našao sam njihov EP koji nikad prije nisam vidio. Jedan od onih malih EP-a s dvije pjesme na svakoj strani, a jedna od njih je bila ‘Girl, You’ll Be a Woman Soon ‘. Pa sam ga kupio i odnio u hotelsku sobu, pustio i pomislio ‘Vau, ovo je fantastična obrada Neila Diamonda’. Cijelo vrijeme dok sam pisao Pakleni šund ta se pjesma mijenjala nekoliko puta. Sve dok konačno nisam odlučio, ne, ovo je pjesma kakva bi trebala biti. Možda čak i odražava malo unutarnjeg monologa lika Johna Travolte, Vincenta Vege. Tako smo stupili u kontakt s Urge Overkillom i oni su rekli: ‘Stvarno? Sviđa ti se to? Mislili smo da smo zeznuli tu obradu. Svi se nekako sramimo te obrade’. Morali smo ih nagovoriti da nam dopuste njeno korištenje u filmu, ne zato što nam ga nisu htjeli dati, jednostavno nisu mislili da je tako dobra. Onda su to vidjeli u filmu i svidjelo im se – hvala bogu. Nakon što je film došao u kina, poštom sam dobio originalnu singl ploču Neila Diamonda. Na omotu, njegova slika iz 60-ih sa onom pompadour frizurom. Na omotu je pisalo ‘Za Quentina, hvala što si me opet učinio važnim. S ljubavlju, Neil.'”

David Bowie – ‘Cat People (Putting Out Fire)’ (Nemilosrdni gadovi, 2009)

Pomalo sam poznavao nekoliko momaka iz Duran Durana, Simona Le Bona i Nicka Rhodesa. Mi i neki naši prijatelji večerali smo zajedno. Nakon što je večera završila, morali su gostovati u u emisiji Loveline na radio postaji KROQ-u, gdje bi ljudi zvali s problemima. Simon, Nick i ja zajedno smo odradili tu radio emisiju nakon čega su rekli ‘David Bowie snima videospot niz ulicu. Pozvao nas je, želiš li doći?’. Otišli smo na snimanje ovog videa, on je bio odjeven u svoje Tin Machine odijelo. Upoznao sam ga, razgovarali smo, on je stvarno bio fin i rekao mi je koliko mu se sviđa film Reservoir Dogs. Kad je došlo vrijeme da odem, stisnuo mi je ruku i rekao ‘U redu. Sljedeći put kad budeš razmišljao o dodijeljivanju uloge Timu Rothu, daj meni ulogu. Nema više Tima Rotha“.

Rick Ross – ‘100 Black Coffins’ (Odbjegli Django, 2012)

Ovo je pjesma koju je Jamie Foxx napisao za film. On je došao na ideju i rekao da bi Rick Ross bio savršen za to. Napisao je pjesmu za mene i pustio je, a ja sam pomislio ‘ovo zvuči fantastično’. Pa smo to spojili, postalo je veliki hit i stvarno sam ponosan na to.

Ennio Morricone – ‘L’ultima diligenza di Red Rock (The Last Stage to Red Rock) [Versione Integrale]’ (Mrska osmorka, 2015)

Nikada prije nisam radio s originalnim skladateljem. Činilo se kao da je to ono što treba istražiti. Scenarij smo preveli na talijanski, poslali ga Enniu, on ga je pročitao, njegova žena ga je pročitala – jako joj se svidio, mislim da je to puno doprinijelo – pozvan sam u Rim da sjednem i razgovaram s njim. Rekao je ‘Zanima me zašto si ovdje. Dolaziš k meni da napišem originalnu glazbu, ali ne koristiš originalnu glazbu, uzimaš glazbu iz drugih filmova i miješaš je i usklađuješ. S time stvarno dobar posao i čini se da se to ljudima stvarno sviđa. Zašto se onda želiš promijeniti?’ Moj odgovor mu je bio ‘Pa, nisam 100 posto siguran da se želim promijeniti. Razlog zašto sam ovdje je da istražim ovu ideju s tobom. Jedini razlog zašto bih napravio originalnu glazbu je da to učinim s tobom i ako ne uspije, vjerojatno ću ovo učiniti kao što sam učinio sve ostale filmove. Međutim, pravi razlog zbog kojeg sam sada ovdje, za razliku od do sada, je taj što čujem glas u svojoj glavi. Glas koji kaže da bi ovaj film trebao imati svoju glazbenu temu. Onu koji je izvorno i organski Mrska osmorka. Kad taj glas u mojoj glavi razgovara sa mnom, obično osjećam da mi to moj talent pokušava nešto reći i pokušavam slušati’. Kad je Ennio pročitao scenarij, čuo je osnovu ove teme u svojoj glavi.

Jennifer Jason Leigh – ‘Jim Jones at Botany Bay’ (Mrska osmorka, 2015)

To je stara australska narodna pjesma o britanskim osuđenicima i njihovoj vožnji brodom na putu za Australiju dok je ona bila kažnjenička kolonija. Bilo je savršeno jer Jennifer Jason Leigh glumi osuđenicu na putu do pogubljenja, pjevajući pjesmu o osuđenicima na putu do smrti i pogubljenja. Ne samo da pjeva ovu pjesmu, već svira gitaru na njoj. Nije znala svirati gitaru kad sam je dodijelio ulogu, provela je mjesece učeći svirati gitaru i napravila je sjajan posao.”