Nacional otkriva detalje neuspjelog puča koji su pokušala dvojica sudaca Vrhovnog suda, koji je propao nakon što nisu uspjeli sakupiti dovoljan broj potpisa svojih kolega
Propao je protuudar na predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića, koji su u srpnju ozbiljno počeli pripremati Damir Kos, donedavni predsjednik Kaznenog odjela Vrhovnog suda i Marin Mrčela, donedavni predsjednik Odjela za europska pitanja Vrhovnog suda.
Kos i Mrčela nastojali su prikupiti potpise 12 od ukupno 36 svojih kolega sudaca na Vrhovnom sudu. Tih 12 potpisa trebali su kao pokazatelj potrebne im trećine sudaca Vrhovnog suda, što bi onda obvezalo Dobronića na sazivanje sjednice suda. Na toj sjednici njih dvojica željeli su se ponovo obračunati s Dobronićem, kako bi se usprotivili potencijalnom ograničavanju izvansudskih aktivnosti na kojima su neki od njih ostvarivali prihode veće i od njihovih godišnjih plaća. Dobronić je raspravu o tim izvansudskim aktivnostima sudaca otvorio 4. srpnja na okruglom stolu u nazočnosti brojnih televizijskih kamera i novinara. Ukratko, učinio je to u nazočnosti hrvatske javnosti, a Mrčela i Kos odmah su ga žestoko napali na okruglom stolu.
Međutim, kasnije nisu uspjeli prikupiti tih 12 potpisa dokazavši tako, kako se danas može čuti i na Vrhovnom sudu na Zrinjevcu, da baš i nisu tako utjecajni, a još manje omiljeni među kolegama sucima kao što su smatrali.
Prošle godine u ovo vrijeme kad je trajao kandidacijski postupak za predsjednika Vrhovnog suda Damir Kos napisao je i otvoreno pismo predsjedniku Zoranu Milanoviću kritizirajući tadašnji predsjednikov prijedlog da Zlatu Đurđević izravno kandidira za čelnu osobu sudbene vlasti u Hrvatskoj temeljem svojih ustavnih ovlasti, a ne raspisanog natječaja Državnog sudbenog vijeća. U tom otvorenom pismu sudac Vrhovnog suda Damir Kos je usput objašnjavao i kako mnogi kolege suci upravo njega nagovaraju, gotovo mole, pa i vide baš njega kao idealnog kandidata za predsjednika Vrhovnog suda kao najrespektabilniju, stručnu osobu na Vrhovnom sudu. Godinu dana kasnije on i Mrčela doživjeli su totalni neuspjeh. Nitko od tih sudaca na Vrhovnom sudu nije im bio spreman dati potpise za sazivanje proširene sjednice sudaca o stanju u hrvatskom sudstvu, a ne samo za raspravu o izvansudskim aktivnostima sudaca. Da ta inicijativa Kosa i Mrčele ne doživi potpuni neuspjeh pobrinula se Ileana Vinja, sutkinja u Kaznenom odjelu Vrhovnog suda, na čijem je čelu donedavno bio Kos.
Kos i Mrčela nastojali su prikupiti potpise 12 od ukupno 36 svojih kolega sudaca na Vrhovnom sudu. Tih 12 potpisa trebali su kao pokazatelj potrebne im trećine sudaca za sazivanje sjednice suda
Ileana Vinja je sredinom srpnja pisala Dobroniću predloživši da se „po povratku sudaca s godišnjih odmora održe sjednice odjela te proširena sjednica sudaca na kojoj bi se pružila mogućnost šire rasprave“. U svom dopisu, između ostalog, naglasila je da iako je „rasprava o izvansudskim aktivnostima sudaca potrebna i dobrodošla“, po njoj postoje i „važnije teme“. I dodala: „Ostale jednako važne teme koje su navedene u izvještaju predsjednika suda (konkretno, izvještaju osobno suca Radovana Dobronića, op.a.) nepotizam i pretjerano parničenje s novinarima zaslužuju zasebnu raspravu, ali temeljem egzaktnih podataka o broju takvih slučajeva, jer u protivnom proizlazi da se raspravlja o nečijim dojmovima, a ne o činjenicama“.
Problem je bio u tome da se Dobronić za okrugli stol o izvansudskim aktivnostima sudaca, kako je i potvrdio u jednom od brojnih razgovora za Nacional, dobro pripremio priskrbivši i egzaktne podatke ne samo iz Hrvatske nego i iz Europe, pa se nije oslanjao na ičije dojmove, pa ni na vlastite. Pripremajući taj sutkinji sporan okrugli stol za, po njoj, o manje važnim temama, Dobronić je prikupio podatke od većine najviših sudskim instanci u ostalim članicama Europske unije.
Sada je novim dopisom svim hrvatskim sudovima otišao korak dalje naloživši predsjednicima proučavanje i primjenu europske sudske prakse, očekujući njihovo očitovanje najkasnije do studenoga ove godine.
Naime, nakon što je nedavno smijenio svoje najžešće oponente Radovan Dobronić, predsjednik Vrhovnog suda nastavlja borbu za, kako je sam definirao budući posao na početku svog mandata, „europeizaciju sudstva“ u Hrvatskoj. To je zacrtao kao svoj cilj odmah, 15. listopada prošle godine, kada ga je Sabor izabrao s čak 120 od ukupno 151 raspoloživog zastupničkog glasa u aktualnom sazivu. Kao čelnik sudbene vlasti u Hrvatskoj u kolovozu je, ovaj put ne odlazeći na godišnji odmor, na sve općinske sudove u Hrvatskoj, njih ukupno 32, poslao na proučavanje, ali i buduće postupanje „Smjernice za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima“ objavljene u Službenom listu Europske unije. I ne samo to.
Dobronić je konkretno naložio predsjednicima svih općinskih i županijskih sudova da tijekom rujna sazovu sjednice parničnih i ovršnih odjela i odjela za praćenje europskih propisa i sudske prakse na temu „Analiza sudske prakse suda EU u Luksemburgu prema tekstu kompilacije sudske prakse koju je sastavila Europska komisija pod naslovom: Smjernice za tumačenje i primjenu direktive 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima“.
Tekst im je dostavljen na hrvatskom jeziku, a objavljen je i u službenom glasilu Europske unije. Naložio je i analizu presude „Smiljanić“ Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu od 25. ožujka 2021. Dobronić je svim predsjednicima općinskih, prekršajnih, radnih i upravnih sudova i predsjednicima svih županijskih sudova, predsjednicima Visokog prekršajnog suda, Visokog upravnog suda i Visokog kaznenog suda „naredio“ da do kraja listopada na općem kolegiju analiziraju i vodič kroz članak 10 Europske konvencije o ljudskim pravima – sloboda izražavanja, koji je izradilo Tajništvo Europskog suda za ljudska prava.
Nakon što je nedavno smijenio svoje najžešće oponente Radovan Dobronić, predsjednik Vrhovnog suda nastavlja borbu za, kako je sam definirao budući posao na početku svog mandata, ‘europeizaciju sudstva’
Sve su te materijale hrvatski sudovi dobili u elektronskom obliku i na hrvatskom jeziku, a za provedbu ovih Dobronićevih, kako ih je definirao, „naredbi“ zaduženi su predsjednici sudova. „Svi sudovi su dužni sastaviti zapisnik o raspravi te su ga sudovi prvog stupnja dužni dostaviti višem sudu (županijskom ili Visokom sudu) do 1. studenog 2022. godine, a županijski i visoki sudovi u objedinjenom obliku Vrhovnom sudu i uredu predsjednika suda“, navodi Dobronić u svom dopisu hrvatskim sudovima, a to do njegova dolaska na čelo sudbene vlasti nije bila uobičajena praksa u Hrvatskoj. Evo kako predsjednik Vrhovnog suda u obrazloženju objašnjava zašto se odlučio na taj potez:
„U praksi je uočeno da pojedini suci ne uočavaju važnost i pravnu relevantnost prava Europske unije i sudske prakse oba europska suda (u Luksemburgu i Strasbourgu ). Takvo postupanje nije opravdano jer se radi o primjeni EU prava i EU konvencija koje su obvezujuće za Republiku Hrvatsku. Pogotovo nije ispravno ignorirati jasnu i ustaljenu sudsku praksu obaju navedenih europskih sudova. Stoga je potrebno da suci rasprave primjenu sva tri navedena dokumenta s obzirom na to da je primjena EU prava i Europske konvencije o ljudskim pravima obveza svih hrvatskih sudaca. Navedeni dokumenti predstavljaju dobar temelj za analizu jer se radi o službenim tekstovima (smjernice je izradila Europska komisija prihvativši svu praksu suda EU-a u Luksemburgu, dakle, radi se o objedinjenom stajalištu Suda EU-a i Europske komisije, dok je Vodič kroz članak 10 Europske konvencije o ljudskim pravima izradilo Tajništvo Suda u Strasbourgu). Presuda ‘Smiljanić c/a Hrvatska’ je dana u izvornom tekstu na hrvatskom jeziku. U navedenim tekstovima postoji čitavo mnoštvo stavova, misli i razrađene prakse, postupanja i vođenja sudskih postupaka, koji mogu biti od velike pomoći u radu hrvatskim sucima, a na opisani način za pretpostaviti je da će se smanjiti broj sudskih predmeta pred europskim sudovima u kojima se ukidaju odluke hrvatskih sudova zbog neprimjene ili pogrešne primjene europskog prava ili europskih konvencija“.
Iza smjernica o nepoštenim uvjetima iz potrošačkih ugovora ne stoji samo Sud Europske unije iz Luksemburga, nego ih je potvrdila i Europska komisija, da bi tek potom bile objavljene i u službenom glasilu u Bruxellesu. Dobronić sumnja da je te smjernice stanoviti broj hrvatskih sudaca do sada i proučavao, a kamoli po njima postupao.
A riječ je o temeljnom tumačenju nepoštenih uvjeta u potrošačkim ugovorima, pa i kreditima uključujući u to i promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u ugovorima o kreditima, pa onda i valutnu klauzulu u švicarskim francima. Ta direktiva bila je donijeta prije gotovo tri desetljeća, točnije 1993. godine. Dobronić čeka sada na zapisnike s očitovanjima sa sjednica svih prvostupanjskih sudova o njihovu shvaćanju te europske direktive, temeljem koje je on 4. srpnja 2013., tada još kao sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, donio kolektivnu presudu o ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule za kredite u švicarskim francima.
Upravo primjena te europske direktive iz 1993. koju je, na Dobronićevu sreću, još vlada Ivice Račana uspjela 2003. ugraditi i u hrvatski Zakon o potrošačima, prije skoro dva desetljeća, omogućila mu je da on 2013. može donijeti kolektivnu presudu u korist hrvatskih građana koji su bili žrtve tih kredita, a ne presudu u korist banaka. Izvjesno je da su ti krediti u švicarskim francima bili i najtoksičniji „bankarski proizvod“ u suvremenoj financijskoj industriji, a možda čak i u povijesti bankarstva.
Ljude je taj „proizvod“ dovodio i do suicida kada je tečaj švicarskog franka počeo nenormalno rasti, a sada je sve izvjesnije da će Vrhovni sud do kraja godine donijeti važne odluke u revizijama temeljnog ugovora o kreditima u švicarskim francima i u pravičnom obeštećenju klijenata koji su nakon 2015. konvertirali te kredite u eure temeljem zakona donijetog u vrijeme Milanovićeve vlade.
Komentari