Sistem nije zakazao“, ocijenila je predsjednica Vlade Srbije i potpredsjednica Srpske napredne stranke (SNS) Ana Brnabić 4. svibnja, dan nakon što je, prema njenim riječima, u „bogatoj, dobroj“ beogradskoj Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ trinaestogodišnji Kosta Kecmanović, pucajući iz očeva pištolja, ubio osam djevojčica, jednog dječaka i školskog čuvara. Ranio je petero učenika i nastavnicu povijesti.

Tvrdi se da je Kecmanović ispalio 57 metaka, od kojih su 34 pogodila žrtve, što je dovelo do pitanja kako je moguće da učenik sedmog razreda može biti tako precizan i vješt u rukovanju pištoljem. Objašnjenje je glasilo da je Kecmanović često išao s ocem u privatnu streljanu „Partizan“.

Predsjednik Streljačkog kluba „Partizan“ Ratko Ivanović izjavio je, međutim, da dječak nikada nije pucao u toj streljani iako je dolazio s ocem koji je vježbao gađanje.

„Otac je dolazio k nama. Dovodio je i sina, ali dječak nikada nije ulazio u strelište, a kamoli pucao. Sjedio je u vrtu kafića i čekao ga. Možda je pokušao ući, ali tvrdim da bi ga instruktor u tom slučaju odmah udaljio. Mi kao klub surađujemo s policijom i sve što su nakon zločina od informacija ili dokumentacije tražili od nas, mi smo predali. Snimke sigurnosnih kamera iz strelišta su predate, kao i dnevnici gađanja, popis municije i sve ostalo što su tražili, čuvaju se snimke minimum četiri mjeseca, a vrlo vjerojatno i do godinu dana. Strelište je pod videonadzorom 24 sata svakoga dana, a tko uđe, mora se identificirati osobnom iskaznicom instruktoru, koji te podatke upisuje u dnevnik gađanja“, rekao je Ivanović i time ukazao da „sistem nije zakazao“.

Dva dana nakon strijeljanja djece u „Vladislavu Ribnikaru“, Ministarstvo zdravlja je u tu školu uputilo tim stručnjaka, čija je članica bila i psihijatrica Ranka Radulović. Slobodan Negić, čija je kći Sofija ubijena u toj školi, izjavio je da je Ranka Radulović grupi djece „puštala narodnu muziku i govorila o tome da se trebaju povezati s duhovima i dušama svojih mrtvih prijateljica i prijatelja“.

Ranka Radulović oglasila se objašnjenjem da su joj učenici spomenuli narodnu pjesmu sa školske ekskurzije, u vezi sa sjećanjem na ubijenog druga. „Budući da nisam znala tu pjesmu, tražila sam da mi je puste s telefona. Kao psihijatar i profesionalni muzikoterapeut procijenila sam da će za grupu biti korisno ako učenici ponovo čuju omiljenu pjesmu, vezanu za sretno sjećanje na mrtvog prijatelja, da će to pridonijeti koheziji grupe, pomoći procesu žalovanja, kao i da će smireniji izaći iz škole“, navela je Ranka Radulović, koja ističe da je, osim što je psihijatrica, i profesionalna muzikoterapeutkinja.

U svojoj terapiji Ranka Radulović koristi „muziku aktivnog tugovanja“, kao što je pjesma „Ja plačem samo kada ljuštim luk“ grupe Garavi sokak, kao i muziku „za hrabre“. U toj kategoriji je „Pesma protiv malera“ Momčila Bajagića Bajage.

Ranka Radulović završila je Medicinski fakultet u Sarajevu i direktorica je Centra za edukaciju i savjetovanje iz muzikoterapije Hatorum. Zaposlena je u Klinici za psihijatriju Kliničkog centra Srbije. Nekoliko dana poslije pokolja u „Vladislavu Ribnikaru“, Ranka Radulović je zatražila da država formira kabinete za muzikoterapiju u svim školskim i predškolskim ustanovama i da Hatorum postane državna institucija.

Ministarstvo za inovacije i tehnološki razvoj dodijelilo je Ranki Radulović zahvalnicu za angažman tijekom pandemije koronavirusa, dok je Hatorum od Ministarstva za rad i socijalnu politiku dobio formalnu podršku za projekt „Primjena muzikoterapije u ustanovama socijalne zaštite“. Na temelju toga bi se moglo zaključiti da je Ranka Radulović dio sistema.

Nakon što je Negić ukazao na aktivnosti Ranke Radulović, Ministarstvo zdravlja je naložilo izvanredni inspekcijski nadzor u Klinici za psihijatriju. Snežana Vuković iz Ministarstva prosvjete navela je da metoda Ranke Radulović nije nigdje verificirana kao metoda koja treba biti zastupljena bilo gdje, posebno ne u školi. „Ne znam puno o toj metodi i žao mi je što Ministarstvo zdravlja nije napravilo dobru procjenu što je u tom trenutku potrebno djeci, ali razumijem da su kolege bile zauzete svim drugim stvarima“, rekla je Snežana Vuković. Čime je, praktički, potvrdila da „sistem nije zakazao“.

Samo nekoliko sati nakon što je Ana Brnabić ocijenila da „sistem nije zakazao“, dvadesetogodišnji Uroš Blažić je u selima Dubona i Malo Orašje, udaljenima šezdesetak kilometara od Beograda, pucajući iz pištolja i automatske puške ubio osam i ranio 14 osoba. U potragu za Blažićem krenulo je oko 600 policajaca, uključujući pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice, uz korištenje helikoptera, termovizijskih kamera i treniranih pasa. Blažić se sljedećeg jutra predao u blizini Kragujevca, šezdesetak kilometara od mjesta zločina, tako da sistem Ane Brnabić nije demonstrirao izuzetnu efikasnost.

Aleksandar Vučić je u govoru pozvao na razgovor opozicijske političare ‘koji će ući u anale beščašća jer su zloupotrijebili najveću tragediju naroda, pa ne zaslužuju nikakvo poštovanje’. FOTO: Milos Tesic/PIXSELL

Dva tjedna kasnije ministar unutarnjih poslova Bratislav Gašić u parlamentu je saopćio da je protiv Blažića, kao maloljetnika, prije tri godine podnesena krivična prijava zbog napada na službeno lice, jer se, vozeći motocikl, nije zaustavio na znak policajca, već ga je udario motorom i povrijedio mu rame i kuk.

Blažić je prošao dvije patrole i treća ga je zaustavila, izjavio je Gašić. On je dodao da je protiv Blažića podnesena i prekršajna prijava zbog izazivanja tuče i posjedovanje noža, ali je postupak obustavljen zbog zastarjelosti, dok je prije četiri godine prekršajno prijavljen za drsko i bezobrazno ponašanje jer je motornom pilom prerezao rampu kojom je Živorad Petković iz Dubone branio ulaz u imanje, a zatim mu je prednjim kotačem traktora nanio lakšu povredu.

Mještani tvrde da je Blažić pucao i ubijao pse i da su se svi sklanjali kada bi vozio traktor.

Članica srpskog parlamenta iz opozicijske Stranke slobode i pravde Marinika Tepić upitala je tko je štitio Blažića te naložio tužiteljstvu u Beogradu 2020. godine da se zataška njegov napad na službeno lice i arhivira slučaj bez ikakve provjere, čime je onemogućio da ga se kazni i da se tragedija spriječi? Više javno tužiteljstvo u Beogradu saopćilo je da tvrdnje Marinike Tepić nisu točne. Čime je ponovo potvrđeno da „sistem nije zakazao“.

Zbog čega je zlonamjerna srpska opozicija inicirala ulične prosvjede, sa zahtjevima za smjenu ministra policije Gašića i direktora Sigurnosno-informativne agencije (nekadašnja Služba državne sigurnosti) Aleksandra Vulina te zaustavljanje promocije nasilja, čime se bave mediji i političari iz vladajuće koalicije. Prosvjedi su organizirani triput, uz osnovno pravilo da moraju biti mirni i tihi jer su povod dva masovna ubojstva. Treći prosvjed, održan 19. svibnja, okupio je više ljudi u Beogradu nego kada je 5. listopada 2000. srušen režim tadašnjeg šefa države Slobodana Miloševića.

Zato je Vučić odlučio opoziciji pokazati da Srbi vole samo njega pa je za 26. svibnja zakazao u Beogradu najveći skup ikada održan u Srbiji, radi „obrane slobodarskih i demokratskih vrijednosti“.

Što je Ani Brnabić pružilo još jednu priliku da demonstrira da njen sistem ne može zakazati.

Rezultat je da su deseci tisuća zaposlenih u državnoj upravi širom Srbije, penzioneri, radnici u državnim firmama, korisnici socijalnih davanja bili suočeni s ponudom/pritiskom da se pojave na Vučićevu okupljanju u Beogradu i iskažu ljubav prema neprikosnovenom vođi. Ponuđena im je dnevna naknada od 18 do 42 eura, uz dva sendviča, tri flašice vode i jabuku.

Zakupljeno je više od 2000 autobusa, uključujući vozila iz Bugarske, Mađarske i s Kosova.

Tako je sistem Ane Brnabić, koji ne zakazuje, na prvi pogled briljantno demonstrirao efikasnost.

Strahujući da bi opozicioni aktivisti iz Čačka mogli zaustaviti autobuse s Vučićevim pristašama na putu prema Beogradu, SNS je angažirao desetke nabildanih tetoviranih muškaraca u crnom da reguliraju promet. Autobusi su bez problema izašli iz Čačka, ali su ubrzo s autoputa sletjela četiri terenska vozila čiji su putnici bili tetovirani bilderi u crnom. U skladu sa sistemom Ane Brnabić.

Pauk-vozila su u centru Beograda odnosila pravilno parkirane automobile zbog procjene da ugrožavaju predstojeće povijesno Vučićevo obraćanje. Više od 20 zaposlenih u službi Grada Niša za informatičko – komunikacijske tehnologije prebačeno je na druga radna mjesta. Odluka o gašenju stručne službe koja je postojala 26 godina bila je rezultat poruke njenih rukovodilaca da neće ići na Vučićev miting u Beogradu.

Gašenje niške službe bilo je u skladu sa sistemom Ane Brnabić. Beograd je u petak bio okupiran tisućama autobusa, pokretnih toaleta i sunarodnjaka iz unutrašnjosti Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Sjeverne Makedonije. Sve je ukazivalo na ostvarenje ideje o najvećem skupu u povijesti Srbije i trijumfalnoj demonstraciji svesrpske podrške Vučiću, u odnosu na „hijene i lešinare iz opozicije, koji smrt djece koriste za ostvarenje političkih ciljeva“.

Građani Beograda i cijele srbije u subotu su organizirali značajno brojniji ulični prosvjed u odnosu na ono što je srpski predsjednik aleksandar Vučić priželjkivao da se dogodi dan ranije, namjeravajući ih poniziti. FOTO: Dejan Rakita/PIXSELL

Mediji pod Vučićevom kontrolom detaljno su izvještavali o „najvećem skupu u srpskoj povijesti“, uz bizarne incidente kao što je bilo upozorenje na ekranu tijekom emitiranja direktnog prijenosa Televizije Happy: „Apel građanima – Ne ulazite u fontane, ne pijte vodu iz njih!“

Poruka koja je pokrenula niz pitanja: Tko je uputio takav apel? Čije ponašanje je izazvalo takvu poruku? Je li moguće da Vučićeve pristaše piju vodu iz beogradskih fontana? Kako je TV Happy zamislila da njena poruka s ekrana dospije do Vučićevih pristaša na ulici sklonih kupanju u fontanama?

I onda je u Beogradu pala snažna kiša! Uz grmljavinu. Zbog čega su se ljudi koje je SNS okupio iz cijele Srbije počeli razilaziti i kretati prema autobusima kako bi se što prije suhi vratili kući. Poslije višesatne vožnje. Uostalom, osmosatna smjena im je davno istekla pa im nije bilo važno što glumac Lazar Ristovski s pozornice poručuje da to što ljudi različito misle ne znači da se trebaju poubijati, dok šef srpske diplomacije Ivica Dačić poziva na prestanak podjela na četnike i partizane i tvrdi: „Ne damo Kosovo, Srbiju, našu djecu, omladinu, ne damo da nam narod ubijaju, ne damo Vučića!“ Jedan od lidera koalicije „Za budućnost Crne Gore“ Milan Knežević, obraćajući se ljudima s Kosova, rekao je: „Možda niste nekome fancy jer ne slušate techno muziku i Eltona Johna.“

Ljudi su nastavili odlaziti s platoa ispred srpskog parlamenta, tako da, kada se Vučić pojavio na govornici, to nije bio najveći miting u povijesti Srbije, već ni najveći skup održan u Beogradu u proteklih desetak dana.

Vučić je, tri tjedna poslije dva užasna pokolja, pozvao na minutu šutnje. Dok su pokisli ljudi pokušavali napustiti prostor ispred srpskog parlamenta kako bi se dokopali suhe i tople sigurnosti autobusa koji su ih doveli u Beograd, Vučić je govorio: „Beskrajno vam hvala za borbu za pristojnu Srbiju. Ne mogu vam opisati koliko vas volim i poštujem, da stojite na kiši sve ove sate. Toliko sam sretan što vidim koliko vas je ostalo ovdje. Velika hvala za svu ljubav i podršku i da se ne brinete – ne idem ja nigdje. Hvala vam na ogromnoj podršci i ljubavi. Molim vas da se borite. Hvala vam što ste došli i podržali me, za svu ljubav. Beskrajno vam hvala i ne mogu vam reći i opisati koliko vas volim. Ne znam to iskazati. Hvala na podršci, hvala na ljubavi, beskrajno vas volim.“

Uz tvrdnju da je 11 godina služio vjerno i odano državi i narodu, Vučić je konstatirao: „Možda vjernije i odanije nego što neki od vas mogu zamisliti.“

Istovremeno je Vučić pozvao na razgovor opozicijske političare, „koji će ući u anale beščašća jer su zloupotrijebili najveću tragediju naroda, pa ne zaslužuju nikakvo poštovanje“.

„O njima mislim sve najgore, ali pozivam na razgovor o rješavanju problema u institucijama sistema. Pozivam vas na dijalog, ali prelaznih vlada neće biti dok sam živ. Vlast će se birati na izborima“, rekao je Vučić, pozivajući na dijalog opozicione političare koje je nazivao hijenama i lešinarima. Dok su njegove kišom natopljene pristaše bježale s „najvećeg skupa u povijesti Srbije“, Vučić je poručio da napušta funkciju predsjednika SNS-a i da se krajem lipnja kreće u formiranje pokreta za narod i državu, „da bi se Srbija sačuvala u naredne dvije i tri krizne godine“.

Ma što to značilo.

Vučić je Srbe koji čine većinu stanovništva na sjeveru Kosova, u općinama Severna Mitrovica, Zvečan, Leposavić i Zubin Potok, u studenome pozvao da podnesu ostavke na funkcije. Poslije niza incidenata, u te četiri općine organizirani su lokalni izbori, koje su Srbi, na temelju Vučićeve naredbe, bojkotirali. Uz minimalan odziv glasača izabrani su predsjednici općina – Albanci. Erden Atiq je 19. svibnja položio zakletvu kao novi gradonačelnik Severne Mitrovice.

U petak 26. svibnja nekoliko tisuća Srba s Kosova stiglo je u Beograd kako bi pružili podršku Vučiću. Mnogi su doputovali u autobusima kompanija Fehmi, Albani, Kaltrina, Barileva, Leci Reisen, Deli, Elioni, Pranvera, Kodra – iz Prištine, Gnjilana, Uroševca, Peći, Suve Reke…

Baš tog dana je kosovski premijer Albin Kurti odlučio postaviti na novoizabrane funkcije albanske predsjednike općina s većinskim srpskim stanovništvom – u Zvečanu, Leposaviću i Zubinom Potoku, što je dovelo do upotrebe suzavca i šok bombi. Desetak osoba je lakše povrijeđeno.

Vučić je zbog situacije na Kosovu naredio podizanje borbene spremnosti Vojske Srbije na najviši stupanj i da se jedinice hitno pokrenu prema granici s Kosovom, dok je dramski pisac i potpredsjednik opozicijske Narodne stranke Siniša Kovačević poručio: „Trampio je sjever Kosova za autobuse. Samo što će Kurti zadržati ono sto je uzeo, a on će autobuse vratiti. Tako je genije uvijek i trgovao. Zato što je pošten i pametan. Pozdrav za Srbe sa sjevera Kosova koji su došli na miting podrške i nade.“

Građani Beograda u subotu su organizirali značajno brojniji ulični prosvjed u odnosu na ono što je Vučić priželjkivao da se dogodi dan ranije, namjeravajući ih poniziti.

Novinar Nacionala ima potrebu ponoviti kraj teksta od prije šest dana: „Sukob sa sudionicima Vučićeva kontramitinga izazvao bi viši nivo represije i moguće uvođenje izvanrednog stanja, u kakvom se svaki diktator sjajno snalazi. U takvoj situaciji bi izlaz za Vučića mogla biti neka nova kriza na Kosovu, kakve se i inače aktiviraju svakih par mjeseci.“