Kako je omraženi Macron postao veći prijatelj Srbije od Vladimira Putina

Autor:

epa07718880 French President Emmanuel Macron (L) and Serbian president Aleksandar Vucic (R) attend a welcome ceremony during his visit in Belgrade, Serbia, 15 July 2019. President Macron is on a two-day state visit to Serbia.  EPA/KOCA SULEJMANOVIC

EPA/KOCA SULEJMANOVIC

Francuskog su predsjednika mediji u Srbiji prije samo dvije godine prozvali ‘gayem oženjenim babom’, a nakon prošlotjednog posjeta Beogradu naslovnice tamošnjih tabloida izašle su s porukom ‘Macrone, Srbine!’

“Macrone, Srbine!!!” Tim naslovom je beogradski Informer, Biblija pristalica i birača šefa srpske države Aleksandra Vučića, popratio posjet Beogradu predsjednika Francuske Emmanuela Macrona.

Na euforiju uredništva Informera utjecala je činjenica da je Macron u Kalemegdanskom parku, pred nekoliko tisuća okupljenih građana, održao govor na srpskom jeziku, ispred Spomenika zahvalnosti Francuskoj, visokog 11 metara koji je Ivan Meštrović 1930. godine izlio u Zagrebu. Na spomeniku je uklesana poruka: “Volimo Francusku kao što je ona voljela nas 1914 – 1918”.

“Taj slogan živi i 100 godina kasnije. Sada je na meni red da kažem, u ime moje zemlje – Francuska vas voli kao što ste vi voljeli nju”, rekao je Macron.

Bilo je to drastično suprotno od siječanjskog boravka u Srbiji ruskog predsjednika Vladimira Putina kojem je također pripremljen spektakularan doček. Putin se, za razliku od Macronova dvodnevnog posjeta, u Beogradu zadržao samo sedam sati, a desetinama tisuća ljudi okupljenih ispred Hrama Svetog Save je uputio tek četiri riječi: “Hvala, hvala na svemu”.

Macronov posjet je potvrdio poboljšanje odnosa između Srbije i Francuske, nakon niza iskušenja i brojnih razočaranja, osobito s beogradske strane, zabilježenih proteklih godina. Jer Francuska je 1999. sudjelovala u zračnim udarima NATO-a na Srbiju. Pariz je u veljači 2008. priznao nezavisnost Kosova, samo dan nakon što je proglašena.

Francuzi su u siječnju 2017. uhitili lidera Alijanse za budućnost Kosova, jednog od najistaknutijih pripadnika nekadašnje Oslobodilačke vojske Kosova i donedavnog kosovskog premijera Ramusha Haradinaja, na osnovu srpske potjernice iz 2004. i optužnice za ratne zločine.

Haradinaja je haaški tribunal prethodno dva puta oslobodio krivice povodom optužnica za ratne zločine, a francuski sud u Colmaru ga je nakon nekoliko dana pustio na slobodu, oduzeo mu putovnicu, obavezao da ostane u Strasbourgu i dva puta tjedno se javlja policiji, sve dok ne donese odluka povodom zahtjeva Srbije za ekstradiciju.

Zbog takve odluka suda srpska ministrica pravosuđa Nela Kuburović izjavila je da će, ako Francuska ne izruči Haradinaja na temelju potjernice Interpola, Beograd primijeniti princip reciprociteta. Na pitanje je li to znači da Srbija neće Francuskoj izručivati ni osobe koje Pariz progoni zbog međunarodnog terorizma, Nela Kuburović je odgovorila potvrdno.

Tri i po mjeseca kasnije, sud u Colmaru je zaključio da neće biti izručenja Srbiji, da Haradinaj može napustiti Francusku i vrati se na Kosovo, gdje je ubrzo izabran za predsjednika vlade. Vučić je tada bio na funkciji srpskog premijera i odluku suda u Colmaru je karakterizirao kao sramnu, skandaloznu, protupravnu, nepravičnu i, prije svega, političku i rekao da nikome neće dopustiti da ponižava Srbiju, pa ni Francuskoj, i da će uputiti protestnu notu.

Srpski ambasador je povučen iz Pariza na konzultacije, a vlada u Beogradu je svim ministarstvima i direktorima državnih poduzeća naredila da otkažu planirana službena putovanja u Francusku i da tijekom tri mjeseca ne dogovaraju posjete i aktivnosti u toj zemlji.

Macron je obećao da će pomoći oživljavanje zamrlih pregovora o normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine, organizirajući sastanak uz vlastito sudjelovanje i prisustvo Angele Merkel

Nova kriza je otvorena u studenome, kada su u pariškoj katedrali Notre-Dame, povodom 100. godišnjice završetka Prvog svjetskog rata, postavljene zastave više od 20 zemalja sudionica tog sukoba, a među njima i državna zastava Kosova. U Srbiji je takav postupak shvaćen kao novi čin francuske izdaje, a sol na otvorenu vatru je utrljana nekoliko dana kasnije, kada je Vučić u Parizu, na centralnoj svečanosti povodom 100. godišnjice okončanja Velikog rata, smješten na pomoćnu tribinu, dok je šefica hrvatske države Kolinda Grabar-Kitarović sjedila u prvom redu, a predsjednik Kosova Hashim Thaçi odmah iza Vladimira Putina.

“Thaçi je imao bolju poziciju od svih nas. Poziciju Kolinde Grabar-Kitarović bi netko objasnio abecednim redom. Ja nisam shvatio… Da pravim skandal, nije bilo mjesta”, rekao je Vučić novinarima.

Kada je u travnju Notre-Dame zahvatio požar, beogradski Informer je objavio: “Stigla ih božja kazna! Francuzi prije šest mjeseci okačili zastavu lažne države Kosovo u katedrali Notre-Dame, sada je uništava vatrena stihija! Uzrok požara je za sada nepoznat, ali o kakvom god uzroku da je riječ, jedno je jasno – izgleda da je Francuze stigla božja kazna”. Taj tekst je Informer ubrzo uklonio jer je Vučić poručio da su “svi građani Srbije tužni zbog Notre-Damea” i “uvijek su uz svoje francuske prijatelje”.

Odnose između Beograda i Pariza već gotovo deceniju opterećuje i ubojstvo Bricea Tatona, dvadesetosmogodišnjeg navijača francuskog nogometnog kluba Toulouse kojeg su pristalice Partizana ubile 2009. u Beogradu. Obrana je tvrdila da Partizanovi huligani Francuza, nakon što su ga tukli šakama, udarali metalnom šipkom, udarali nogom i vukli po asfaltu, nisu bacili na beton s visine veće od četiri metra, nego da je on sam skočio. Beogradski sud je 14 huligana osudio na kazne od četiri do 35 godina zatvora. Kasnije je Apelacijski sud drastično smanjio kazne, tako da je najstroža snižena na 15 godina robije.

Sud u Beogradu je prošlog tjedna, gotovo punu deceniju nakon zločina, zbog ubojstva Tatona osudio na 12 godina zatvora i Dejana Puzigaću, kao jednog od organizatora napada. Puzigaća je nakon ubojstva pobjegao iz Srbije, postao monah u ruskom manastiru na Tajlandu i uzeo ime otac Sava. Uhapšen je u Grčkoj 2015. i izručen Srbiji. Presudu je saslušao u monaškoj mantiji, negirajući krivicu. Zakonski minimum za teško ubojstvo je 10 godina zatvora, a kazna od 12 godina je Puzigaći izrečena upravo tijekom Macronova boravka u Srbiji.

Macron je prvi francuski predsjednik koji je proteklih 18 godina posjetio Beograd, ali je to učinio bez supruge Brigitte. Možda je na takvu odluku utjecalo to što je neizbježni Informer od 2017., baveći se činjenicom da je Macron gotovo dva i pol desetljeća mlađi od Brigitte, više puta novu francusku političku zvijezdu opisivao kao “gaya oženjenog babom!” Dvije godine kasnije, Macron je postao “Srbin”.

Pored isticanja prijateljstva Srba i Francuza, iskovanog savezništvom tijekom Prvog svjetskog rata, Macron je u Beogradu govorio i o budućnosti. Ponovio je ono što već dugo tvrdi – da je za ulazak Srbije i drugih država zapadnog Balkana u Europsku uniju prethodno potrebno provođenje unutrašnjih reformi u EU-u. Čime je stavio još jedan upitnik uz 2025. godinu, kao najavljeni okvirni rok za okončanje europske integracije zapadnog Balkana.

Macron je obećao da će pomoći oživljavanje zamrlih pregovora o normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine, organizirajući sastanak predstavnika obiju strana, uz vlastito sudjelovanje i prisustvo njemačke kancelarke Angele Merkel. Pritom je o Srbiji i Kosovu govorio kao o dvjema “europskim državama”, što je većina beogradskih medija pokušala prikriti, u skladu s politikom nepriznavanja kosovske nezavisnosti.

Na pitanje novinara zašto je izostao sastanak s predstavnicima srpske opozicije, Macron je odgovorio da je pismo s takvim zahtjevom upućeno francuskoj ambasadi nekoliko sati prije njegova dolaska u Beograd 15. srpnja, kada je program već bio utvrđen. Macron je dodao da je opozicija odavno znala datum njegova dolaska i da je pismo mogla uputiti ranije.

Jedan od lidera opozicijske koalicije Savez za Srbiju (SzS) Dragan Đilas je objavio fotografiju pisma upućenog 9. srpnja, šest dana prije Macronova dolaska, na adresu ambasadora Francuske, sa zahtjevom da se sastane s francuskim predsjednikom. “Uvjereni smo da se naša pisana molba za sastanak s francuskim predsjednikom, koja je predana 9. srpnja, iz tehničkih razloga nije našla u posjedu Macrona”, saopćio je SzS.

Moguće je da Macron nije želio razgovor s opozicijom jer ni njega, niti EU ne zanima unutrašnja politika Srbije, kao i da bi naglasio dobre odnose s Vučićem, suočenim s višemjesečnim uličnim demonstracijama koje nisu, međutim, ni blizu dramatične kao protesti “žutih prsluka” u Francuskoj. A možda je i francuskoj strani zasmetalo što je pismo opozicije šefu francuske države bilo napisano na engleskom jeziku.

Dojam je da je najvažniji dio Macronova posjeta bio vezan za ekonomiju.

Francuske kompanije su u Srbiji investirale 1,5 milijardi eura. U oko 120 firmi s francuskim kapitalom u Srbiji radi 11.000 ljudi, a vrijednost godišnje trgovinske razmjene između dviju zemalja je veća od milijardu eura. Francuska kompanija Vinci je nedavno postala koncesionar beogradskog aerodroma, za što je Srbiji uplatila oko pola milijarde eura, a obećala je ulaganje još 700 milijuna.

Pored isticanja prijateljstva Srba i Francuza, iskovanog tijekom 1. svjetskog rata, Macron je u Beogradu govorio i o budućnosti, ali je ostao oprezan govoreći o članstvu Srbije u Europskoj uniji

Tijekom Macronova posjeta razgovaralo se o francuskom sudjelovanju u izgradnji beogradskog metroa, projekta o kojem se, uz brojne kontroverze, govori desetljećima, a čija vrijednost se procjenjuje na četiri milijarde eura. U igru s metroom su, međutim, već ušli Kinezi, tako da tek treba vidjeti hoće li doći do usklađivanja različitih interesa moćnih aktera.

Od 22 dokumenta potpisana tijekom Macronova boravka u Beogradu, najinteresantniji i najkonkretniji je sporazum o prodaji Srbiji protuavionskih raketa zemlja-zrak Mistral kakve koriste armije tridesetak zemalja. U Beogradu je naglašeno da se radi o prvoj kupovini protuavionskog oružja nakon 25 godina i prvoj sa Zapada nakon triju decenija. Vučić je izjavio da će stići 15 sustava Mistral 3, s 50 raketa. Što je izazvalo prilično uzbuđenje u Prištini gdje je, tada još aktualni, kosovski premijer Haradinaj izrazio strahovanje da bi moglo doći do novog rata sa Srbijom.

“Zatražili smo okvirni sporazum o međusobnom priznanju Kosova i Srbije u postojećim granicama. Taj sporazum bi trebalo biti dokument o kojem se pregovara. Ali postoji oklijevanje Srbije i dijela međunarodne zajednice koji tvrde da to ne možemo nazvati ‘međusobnim priznanjem u postojećim granicama’. To znači da nam savjetuju da kupimo Mistral jer Srbiju snabdijevaju Mistralom… Srbija kupuje oružje u Rusiji. I Francuska je sa Srbijom potpisala ugovor o prodaji raketnih sustava… Što trebamo uraditi? Neovisna smo država. Ne tražimo ništa osim međusobnog priznanja. Ako za to niste spremni, je li to poruka da bismo trebali kupiti oružje?” upitao je Haradinaj.

Potpredsjednik Vlade Kosova Enver Hoxay je ocijenio da Srbija tvrdi da je vojno neutralna, ali da se ponaša suprotno. “Tko toliko ugrožava Srbiju da joj je potrebna kupovina novog oružja od Francuske i drugih zemalja i jačanje sustava zračne obrane? Militarizacija Srbije je nova prijetnja regiji”, poručio je Hoxay.

Dva dana kasnije Haradinaj je iznenada podnio ostavku, s obrazloženjem da je dobio poziv da se, radi ispitivanja u svojstvu osumnjičenog, javi novom Haaškom sudu zaduženom za ratne zločine počinjene na Kosovu.

Time je dovedeno u pitanje održavanje sastanka predstavnika Srbije, Kosova, Angele Merkel i Macrona koji je Francuz obećao u Beogradu. Za isporuku Mistrala Srbiji, čini se, nema prepreka.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.