Koliko će trajati?“ – bilo je prvo pitanje većine poznavatelja engleskih nogometnih prilika nakon što je objavljeno da je Slaven Bilić postao trener engleskog drugoligaša Watforda. Nisu tu u pitanju Bilićeve kvalitete, nego sklonost čelnika engleskog kluba prema prečestom mijenjanju trenera.

„Slaven Bilić je deveti trener Watforda od rujna 2019. Deveti u samo tri godine, odnosno 1115 dana“, odmah je na svom Twitter profilu objavio stručnjak za transfere Fabrizio Romano. Od srpnja 2012. i momenta kad je bogata talijanska obitelj Pozzo kupila klub, Bilić je 18. trener koji će voditi momčad s Vicarage Roada, a od ukupno 17 trenerskih smjena tri su se dogodile 2014. u samo 37 dana – bilo je to ubrzo nakon što je glava obitelji Giampaolo Pozzo, dugogodišnji vlasnik i predsjednik Udinesea, omogućio svom sinu Ginu (56) samostalno upravljanje Watfordom.

Odmah da bude jasno – osim što je mlađi Pozzo previše sklon smjenama trenera, a Gianpaolo je bio uključen u namještanje utakmica, njih dvojicu se smatra, generalno gledano, pozitivnim likovima. Od Udinesea su učinili respektabilan klub Serie A, Watford je trenutno engleski drugoligaš, ali je šest od zadnjih osam sezona proveo u Premier ligi, što je prije dolaska Talijana bilo praktički nezamislivo za ovaj klub, dok je španjolska Granada, koju je obitelj Pozzo imala u vlasništvu od 2009. do 2016., od trećeligaša kroz dvije ekspresne promocije već u sezoni 2011/12. postala član LaLige, najvišeg ranga. Uz sve to, Giampaolo Pozzo je možda i najveće priznanje doživio kad je u sezoni 2007/08. proglašen za najboljeg predsjednika klubova Serie A.

Gino Pozzo 57-godišnji je predsjednik Watforda i sin Giampaola Pozza koji je prije 10 godina kupio ovaj klub iz predgrađa Londona. FOTO: Andy Rowland/GuliverImage

Uz rezultate, treba naglasiti i činjenicu da Pozzovi puno ulažu u infrastrukturu, to se opet najbolje vidi na primjeru Udinesea koji ne samo da se može pohvaliti stadionom čija je rekonstrukcija vrijedna 50 milijuna eura završena 2016., nego i podatkom da je Stadio Friuli odnosno Dacia Arena, kako se sada zove, jedan od samo četiri stadiona Serie A koji je u vlasništvu kluba. Ostala tri privatna stadiona imaju Juventus, Atalanta i Sassuolo.

Giampaolo Pozzo, rođen 21. svibnja 1941., vlasnik je Udinesea, kluba sa sjevera Italije, već 36 godina što ga stavlja na prvo mjesto liste najdugovječnijih predsjednika nogometnih klubova unutar liga Petice. Zahvaljujući bogatom nasljedstvu kupio je klub za koji je žestoko navijao još otkako je bio dijete i na čije je utakmice išao odavno, dok je Udinese bio trećeligaš. Giampaolov djed bavio se proizvodnjom alata, a kako to zna ići u lijepim pričama, mali obiteljski posao prerastao je u veliki biznis. Toliko veliki da je kompaniju Freud koja se bavi, između ostalog, proizvodnjom cirkularnih pila, glodalica i raznih vrsta noževa, a koja zapošljava 580 ljudi, 2008. godio kupio Bosch. Vrijednost posla nije objavljena, ali nema sumnje da se radi o jako velikom novcu, a dovoljno je znati da je u vrijeme prodaje tvrtka imala godišnji promet od 100 milijuna eura.

Slavenu Biliću Watford je treći engleski klub koji trenira, nakon West Hama i West Bromwich Albiona. FOTO: Paul Terry/CSM via ZUMA Wire/GuliverImage

Pozzo je kupio klub iz Udina, tada u ozbiljnim financijskim problemima, 1986. godine, taman u vrijeme velike afere u talijanskom nogometu poznatoj po imenu Totonero. Cijeli niz talijanskih klubova od prve do treće lige namještao je utakmice između 1984. i 1986., Udinese nije bio iznimka. Kažnjeni su s izbacivanjem u Serie B, oduzimanjem devet bodova u sezoni kad se vrate u Serie A. Te prve godine pod Pozzovim vlasništvom nisu bile lagane, nakon izbacivanja u Serie B, klub je još dva puta ispadao u drugu ligu da bi od sezone 1995/96. konačno postao stabilni prvoligaš koji do danas nije napuštao elitni rang talijanskog nogometa. Doduše, nije sve odmah teklo glatko, 1990. došla je nova afera, opet se radilo o – pogodite čemu. Namještanju utakmica. Pred utakmicu Udinesea i Lazija istražitelji su uhvatili telefonski razgovor predsjednika ovih dvaju klubova u kojem su dogovarali ishod utakmice. Pozzo je kažnjen zabranom obavljanja predsjedničke dužnosti, ali je ostao predsjednik. Neuobičajena kazna, ali i to je Italija.

Vjerojatno ključna stvar dogodila se u sezoni 1993/94. kad je Giampaolov sin Gino, sadašnji predsjednik Watforda, organizirao ono po čemu je Udinese najpoznatiji – skautsku službu kluba. Udineseovi skauti, posebno aktivni na području Južne Amerike, u dobrom dijelu su zaslužni za dobre rezultate Udinesea, a maksimalno su zaslužni za dovođenje niza jeftinih mladih igrača koji su kasnije prodani za puno veće novac. Iako je Giampaolo taj koji je financijski stajao iza projekata, baš se Gina smatra mastermindom njihovih nogometnih projekata. Nakon povrataka iz Sjedinjenih Država, odakle se vratio s diplomom prestižnog Harvarda, Gino je već u Udineseu dokazao da ima sjajan nos za nogometne poslove.

Gino Pozzo je organizirao skautsku službu čiji broj varira od 25 do 30 ljudi koji prate sva važna natjecanja diljem svijeta s naglaskom na Južnu Ameriku, ali i Afriku i istočnu Europu. Mlađi Pozzo često ulazi u rizične transfere, kupuje mlade igrače, talente koji „imaju nešto“, ali i neke karakteristike koje odbijaju druge klubove.

„U klubu mislimo da smo postigli razinu na kojoj je naš sistem rada samoodrživ. Za to morate svake godine pažljivo planirati i imati know-how“, rekao je Giampaolo prošle godine za ESPN u razgovoru povodom 125 godina Udinesea. „Naravno, nekad smo imali puno sreće jer su talenti koje smo pronašli premašili naša i svačija očekivanja. Kad su nam se događali takvi igrači, onda smo imali i sjajne rezultate, ima smo dva treća mjesta, ali za nas je i svaki izlazak u Europu velika stvar’’, rekao je stariji Pozzo, Giampaolo.

Rodrigo de Paul je kupljen od Valencije za 10 milijuna eura pa prodan u Atletico Madrid za 35 milijuna. Alexis Sanchez je od čileanske Cobreloe kupljen za 3 milijuna, prodan u Barcelonu za 26 milijuna. Juan Muso je od argentinskog Racinga kupljen za 4 milijuna, prodan u Atalantu za 20,5 milijuna. Nahuel Molina je besplatno doveden iz Boca Juniorsa, prodan u Atletico Madrid za 20 milijuna. Juan Cuadrado je doveden iz kolumbijskog Independientea pa prodan Fiorentini za 20 milijuna… To su samo neki od velikih poslova koje je Udinese odradio zahvaljujući sjajnom skautingu.

Giampaolo Pozzi naslijedio je obiteljsko bogatstvo te ga je uložio prvo u kupnju talijanskog kluba Udinese. Zatim je kupio španjolsku Granadu koju je prodao Kinezima, da bi na kraju kupio Watford. FOTO: imago sportfotodienst/GuliverImage

Prema podacima Transfermarkta samo u zadnjih deset sezona Udinese je na nove igrače potrošio 267,3 milijuna eura i istovremeno na prodajama zaradio 432,7 milijuna, što daje ukupni plus od 165,4 milijuna eura.

Pozzovi su se odlučili proširiti izvan Italije 2009. godine. Gino je poslove vodio iz Barcelone, odakle mu je supruga Carla, a kad se ukazala prilika kupiti posrnulog trećeligaša Granadu s 12 milijuna eura duga, La Famiglia Pozzo je uzela priliku. Udinese je odmah poslao devet igrača na posudbu, a nakon ekspresnog ulaska u Segundu stigla su nova šestorica, uključujući strašna pojačanja kao što su Luis Muriel, Odion Ighalo i Fabian Orellana. Granada je ušla u Primeru, prvi puta nakon 35 godina, ali Gino se nije dugo zadržao. Po istoj matrici obitelj Pozzo je kupila Watford, klub iz Championship lige opterećen ogromnim dugovima.

Na mjestu vođenja skautske službe u Udineseu Gina je zamijenio Andrea Carnevale, nekadašnji napadač s deset nastupa i dva gola u dresu Azzura, dok je najveće klupske uspjehe postigao u dresu Napolija. Kao Maradonin suigrač osvojio je dva Scudetta i Kup UEFA, ali možda i zbog druženja sa sjajnim Argentincem ostale su mu neke loše navike pa je 1990. godine dok je bio član Rome kažnjen s godinom dana zabrane igranja jer je na doping-testu bio pozitivan na amfetamin. Karijeru je završio u Udineseu gdje radi do danas, prvo kao trener u klupskoj akademiji a zatim kao šef skauta, posao koji radi sjajno kao i njegov prethodnik.

Pozzo je 2016. prodao Granadu kineskom biznismenu Jiangu Lizhangu koji je etablirani klub iz Andaluzije kupio za 37 milijuna eura

Po dolasku u Watford Gino Pozzo je na mjestu trenera zatekao Seana Dychea, donedavnog dugogodišnjeg trenera Burnleya. Odmah mu se zahvalio i doveo Gianfranca Zolu koji je vodio Watford u 75 utakmica i do danas je najdugovječniji trener pod Pozzovim vodstvom. Tko je najkratkotrajniji? Billy McKinlay, sadašnji asistent Davida Moyesa u West Hamu, početkom sezone 2014/15. trajao je samo osam dana i dvije utakmice u kojima je osvojio četiri boda. „Samo mi je rekao da želi promijeniti trenera. To je bilo bizarno, bio sam šokiran“, rekao je McKinlay. Ipak, nitko od navijača ne prigovara – klub je te sezone, treće pod Pozzovim vlasništvom, s trenerom Slavišom Jokanovićem izborio drugo mjesto u Championshipu i ulazak u Premier ligu.

Međutim, sretni nisu bili suparnički klubovi – smatrali su kako u Watfordu imaju nelojalnu konkurenciju, ali Pozzovi nisu radili ništa nelegalno, iako se čini da 11 igrača na posudbi iz istog kluba, koliko ih je stiglo odmah 2012. godine, nije nešto što se inače može vidjeti. Prigovora je bilo, ali ne i konzekvenci. Suradnja ta dva kluba produljila se: ljetos je Udinese kupio lijevog beka Hassanea Kamaru iz Watforda za 19 milijuna eura, a onda ga odmah vratio na posudbu u isti klub. Svima je jasno o čemu se ovdje radi, o umjetnom punjenju Watfordove blagajne, ali posljedica nema.

Kako bi se mogao maksimalno usredotočiti na londonski klub, Pozzo je 2016. prodao Granadu i pri tome sjajno zaradio. Kineski biznismen Jiang Lizhang, osnivač Desportsa i bivši suvlasnik Minnesota Timberwolvesa, kupio je sada već potpuno etablirani klub iz Andaluzije za 37 milijuna eura.

I dok je Watford izlazio iz dugova i rezultatski narastao do Premier lige i finala FA kupa, Udinese je počeo stagnirati. Navijači su ljuti i razočarani

Watford je pet godina bio član Premier lige, u sezoni 2018/19. došli su do finala FA kupa gdje ih je sa 6-0 pobijedio Manchester City, da bi nakon ispadanja u sezoni 2019/20. ekspresno izborio povratak u elitu, ali onda i opet ispao. Sada je član Championshipa, plasiran je u sredini poretka, nedaleko od mjesta koje vode u doigravanje za Premier ligu. Slaven Bilić je potpisao ugovor na 18 mjeseci, ali jasno je da se od njega traži da vrati Watford u najviši rang i da će samo o tome ovisiti koliko će ostati na klupi Pozzova kluba.

I dok je Watford izlazio iz dugova i rezultatski narastao do Premier lige i finala FA kupa, Udinese je počeo stagnirati. Navijači su ljuti i razočarani, smatraju da Udinese za obitelj Pozzo više nije prioritet, a to potkrepljuju činjenicom da se kupnja Watforda poklapa sa zadnjim top 10 finišem Udinesea u Serie A, ujedno i zadnjim izlaskom kluba u Europu. U zadnjih devet sezona Udinese nije završio sezone na boljem mjestu od 12., a u sezoni 2015/16. završio je kao 17.

U priči o obitelji Pozzo neizostavna je Giuliana, Giampaolova supruga. Treba naglasiti da je Udinese za Giulianu zaista nešto više. Osim što je supruga aktualnog vlasnika i predsjednika kluba, ona je i unuka Giuseppea Bertollija, predsjednika kluba nakon Drugog svjetskog rata, kada je Udinese prvi put ušao u Serie A.

Rob Edwards, bivši nogometaš Wolverhamptona i Blackpoola, postao je trener Watforda u svibnju prošle godine ali je smijenjen nakon samo 10 utakmica. FOTO: IMAGO/Isaac Parkin/GuliverImage

Giulianu mediji nazivaju „Željeznom lady nogometa“. Utjecajna je u Udineseu, njena riječ se sluša. Osnovala je 1998. neprofitnu zakladu Udinese per la vita. Kroz ovu udrugu Udinese je putem strukture stadiona i kroz razne programe postao pristupačniji navijačima s invaliditetom, a zahvaljujući mnogim akcijama skupljana su sredstva za bolnice, medicinsku opremu i programe.

I četvrti član obitelji Pozzo je uključen u nogomet, konkretno u Udinese. Magda je Giampaolova i Giulianina kći, Ginova sestra koja vodi klupski marketing. „Prije otvaranja renoviranog stadiona s ljudima iz Dacije smo usuglasili želje kako bi koncept Arene trebao izgledati. U Italiji stadioni se doživljavaju samo kao mjesta gdje se igraju utakmice, a mi to nismo htjeli“, rekla je Magda Pozzo. „Plan je bio da stadion bude isplativ i inovativan, da kroz 365 dana u godini to bude inkubator ideja, koncepata i aktivnosti. Imamo događaje kroz cijelu godinu, puno ih je nevezano za nogomet“.