Nenad Nizić, bivši nogometaš a danas vlasnik hotela smještenog u 1700 godina starim splitskim zidinama, priča o novom priznanju koje je dobio za Vestibul, hotel sa svega sedam luksuzno opremljenih soba za iznimno bogate goste kojih je sve više i u Splitu, ali i na cijeloj obali

‘Ne postoji puno mjesta na svijetu gdje možete spavati u ekstremnom komforu okruženi 1700 godina starim zidinama. U Splitu, u Hrvatskoj, u malenom hotelu sa samo sedam soba u srcu Dioklecijanove palače, miješaju se drevna povijest i luksuz 21. stoljeća”, ovako je prestižni svjetski magazin za putovanja Conde Nast Traveller, inače dio grupacije Vogue, početkom ožujka obrazložio uvrštavanje majušnog Vestibula na popis stotinu najboljih hotela na svijetu, ali i među deset najboljih u kategoriji povijesnih hotela.

Vlasnik Nenad Nizić (54) priznanje je primio na ceremoniji u Londonu, na kojoj je kurtoazno primijetio da je ovo čast za njega osobno, ali i Split i Hrvatsku: Vestibul se našao u društvu irskog Carton Housea, istanbulskog Bosphorusa, Victoria Falls hotela u Zimbabveu, francuskog La Colombe d’Or Saint-Paul, lisabonskog Palacio Belmonte, njujorškog The hotela Carlyle… A gotovo istovremeno stigla je i obavijest da će njegov splitski biser sljedeće tri godine ostati pod brendom Small Luxury Hotels, što se događa tek nakon što inspekcija bude zadovoljna viđenim. Pod istim brendom u Hrvatskoj nalazi se još samo lošinjska Alhambra.

NIZIĆ JE U SPLITSKIM OKVIRIMA POZNAT kao začetnik ove vrste hotelijerstva i pravi pionir elitnog turizma, kada izvan Dubrovnika praktički nije postojao smještaj koji bi zadovoljio goste najviših platežnih mogućnosti; u početku je njegov pothvat usred Dioklecijanove palače proglašavan gotovo pa ludošću, pogotovo jer je Split iz tog doba bio tranzitni grad u kojemu je broj turista bio na rangu statističke pogreške. Londonsko priznanje stoga mu je došlo kao vrlo zvučna satisfakcija, premda se njegov hotel proteklih godina itekako nabrao nagrada: u svoje izbore uvrštavali su ga Sunday Times, najčitaniji turistički vodič na svijetu Fodor’s Travel i CNN, a osvojio je i nacionalna priznanja za najbolji mali hotel. Svemu tome prethodile su čak i strukovne nagrade koje su arhitektice Katja Dešković i Saša Bui osvojile za dizajn interijera. Bio je to pothvat koji je zaintrigirao javnost: u kamenom zdanju nastalom spajanjem triju palača – romaničke, gotičke i renesansne – gdje su se prethodno nalazili uredi Urbanističkog zavoda, nastao je Vestibul sa svojih sedam luksuzno uređenih soba. Kasnije je tomu pridodana obližnja depandansa s četirima sobama i tako je nastala zaokružena cjelina u kojoj radi dvadesetak ljudi, brinući se za goste voljne platiti noćenje od minimalnih 200 eura usred zime do tisuću eura u špici sezone. Ove godine u blizini otvara i residence objekt na Gripama, u kojem će nuditi luksuzni privatni smještaj.

NIZIĆ, INAČE I GRAĐEVINSKI PODUZETNIK i developer, za Nacional je opisao svoj put do uspjeha, progovorio o perspektivi Splita kao turističke destinacije, ali i problemima na koje nailazi hrvatski turizam koji, priznao je on, odaje dojam kao da se događa po čistoj inerciji. “Hrvatska danas je kao jedan od najboljih nogometnih klubova na svijetu, recimo Barcelona: ima uvjerljivo najbolje igrače koje konačno treba valorizirati”, objasnio je on. Nogometne metafore nisu slučajne – Nizić je kao mladić koncem sedamdesetih igrao u junorskoj postavi Hajduka, potom se skrasio u ljubljanskoj Olimpiji, a zatim i u RNK Split. Ipak, shvatio je da ga uobičajeni tijek karijere bivših nogometaša ne privlači jer nije mogao zamisliti da će mu vrhunac uspjeha biti vođenje kafića; stoga se ostavio sporta i završio fakultet, a zatim se i bacio u poslovne vode.

• ‘NA OBALI NEDOSTAJE VEĆIH HOTELA. Split danas ima jednako hotelskih postelja kao i prije sto godina. Hoteli imaju 14 posto udjela u smještaju i 90 posto zarade’, kaže Nizić

“Sada, nakon svih ovih priznanja, konačno mogu kazati da sam u turizmu ostvario sve ono što sam zamišljao napraviti u Hajduku. Vukla me ideja sporta”, otkrio je za Nacional. “Na vrijeme sam shvatio sav potencijal Dioklecijanove palače i Splita, na vrijeme sam napravio kvalitetan poslovni plan – prije svega za sebe, a ne za banke – i na vrijeme sam uočio da se goste ne čeka, nego se za njih priprema”, objasnio je Nizić i opisao kako je izazivao čuđenje svojom idejom – najprije kada kao jedini pojavio na dražbi za kupnju zgrade Urbanističkog zavoda, a kasnije i planom da u njoj uredi hotel. Upravo u to vrijeme i država je krenula s povoljnim kreditima za prenamjenu povijesnih zgrada, pa je sve nakon toga bilo prepušteno njegovoj umješnosti.

I maštovitosti: svaki gost tretira se individualno i udovoljava se svim njegovim željama: neki traže samo miran smještaj, a drugi ponude s kojima će u samo dva dana praktički obići srednju Dalmaciju. Njih se s limuzinom dočekuje na aerodromu i brodovima vodi na ručak na Vis, kupanje na Hvaru i Braču i večernji obilazak s carskom večerom u Splitu. Uobičajeno je i da gosti kroz jutro na splitskoj Peškariji izaberu ribu koju će kasnije ručati – uglavnom, vodi se računa o svakom detalju, pa nikome nije teško ostaviti tisuću eura ili više svakog dana.

U Dioklecijanovoj palači u međuvremenu se otvorilo nekoliko desetaka sličnih, malih i luksuznih hotela, pa se i Nizić slaže s tim da je vrijeme za ozbiljnu raspravu o tome kako zaštititi uži centar Splita i njegove stanovnike, da se ne bi dogodilo još masovnije iseljavanje. Jer upravo svakodnevna živost grada ono je što najviše privlači turiste. “Ukratko, Split nikada ne smije postati Dubrovnik: jednako kao što moramo voditi računa o raznolikosti sadržaja i unaprijediti, recimo, ponudu luksuznog šopinga, tako moramo brinuti i o backpackerima. Za vrijeme Ultra festivala moj hotel nije do kraja popunjen, ali svjestan sam važnosti te manifestacije i apsolutno je podržavam. Ja ću svojih desetak soba uvijek napuniti. Ali zbilja nam nedostaje većih hotela, kao i na cijeloj obali, jer nemoguće je da privatni smještaj ima najveći udio u kapacitetima i da Split danas ima jednako hotelskih postelja kao i prije sto godina. Hoteli imaju 14 posto udjela u smještaju i 90 posto zarade”, objasnio je Nizić.

“Osim toga, upravo je nevjerojatno da ovaj grad još uvijek nema pristojan kongresni centar koji bi primio barem dvije tisuće ljudi. Grad i Ministarstvo turizma moraju pod hitno poraditi na tom projektu jer bi takav sadržaj radikalno produljio sezonu i doveo nam događaje specifičnog profila, ali i sjajne goste koje ne zanimaju samo plaže, nego grad, ljudi, kultura, restorani, kupovina…”, rekao je Nizić.

ON JAVNO POZIVA da se barem Hrvatska turistička zajednica potpuno prepusti struci i profesionalcima koji bi radili neovisno o politici jer im predstoji puno posla – trebalo bi promovirati zdravstveni turizam, brendirati sadržaje poput biciklističkih staza, podići privatni smještaj na viši nivo – primjerie, strožom kontrolom oglašavanja i formiranjem “difuznih hotela” – i snažno, ali pažljivo poticati izgradnju novih hotelskih kapaciteta te dolazak velikih hotelskih lanaca, pogotovo u Split i Zagreb. “Postoji i prostora za napredak u segmentu oglašavanja: meni je potpuno neshvatljivo da se gotovo sva sredstva troše na velike hotele, iako su upravo mali u pravilu otvoreni tijekom cijele godine i nose gotovo 80 posto cjelogodišnjih kapaciteta”, rekao je na kraju Nizić za Nacional. Njegov mali Vestibul praktički je sam sebe brendirao, a osvojenim priznanjima znatno je pridonio i profiliranju Splita kao vrhunske destinacije; svemu tome prethodio je težak rad i razmišljanje “izvan kutije”, ali i – kako je Nizić rekao “sportskim rječnikom” – dobra taktika i maštovitost u igri.