Prošle godine makedonska gothic rock grupa Mizar obilježila je 40 godina postanka i glazbeni kritičar Tošo Filipovski započeo je rad na monografiji ove utjecajne grupe čije djelovanje je utjecalo na razvoj makedonske rock scene, ali i na stvaranje moderne makedonske države.

Mizar je pojavom u drugoj polovici osamdesetih u bivšoj Jugoslaviji postao koncerna senzacija i odgovor na svjetski trend gothic rocka koji je u to vrijeme na nezavisnoj indie sceni bio aktualni glazbeni pravac. Mizar nije kopirao brojne zapadnoeuropske i američke bendove, već je u svom glazbenom izrazu na jedinstven način spojio klasični gothic rock s makedonskom glazbenom baštinom, bizantskom glazbom i pravoslavnim crkvenim pjevanjem, što mu je dalo specifičnu mističnu crtu i oduševilo tadašnju publiku.

Mizar, što je naziv za zvijezdu vodilju prema kojoj se ravnaju putnici u pustinjama, osnovali su 1981. godine Gorazd Čapovski na gitari, Panta Džamboski na bubnjevima i Valentin Zabijakin na basu kojega ubrzo potom mijenja Ilija Stojanovski, a prvi pjevač benda bio je Risto Vrtev. Godine 1982. su snimili prve demo snimke koje su poslali na Jugoslavenski rock moment (YURM), tadašnji utjecajan festival mladih rock bendova. Osim dobrih recenzija njihovih snimaka grupa nije ostvarila napredak, iako neki pamte njihov tadašnji nastup u Lapidariju. Zbog vojnog roka članova, grupa je prestala s radom do 1985., kada joj se pridružio markantan pjevač izrazito dubokog glasa koji se savršeno uklopio u glazbeni izraz – Goran Tanevski. Godine 1986., u drugom nastavku svog djelovanja koje naglašavaju u imenu grupe dodajući nazivu Mizar i dodatak – drugo otkrovenje, ponovo šalju svoje snimke na YURM i ulaze u finale, nakon čega slijedi njihov uspon na jugoslavenskoj rock sceni. Njihova dolaska na scenu u razgovoru za Nacional prisjetio se glazbeni kritičar Bojan Mušćet.

Grupa Mizar s pjevačem Goranom Tanevskim. FOTO: Press

„U drugoj polovici osamdesetih kad sam živio u Rijeci i uređivao magazin Val, pojava Mizara na koncertu u klubu Palach, a kasnije i s izvanserijskim nastupnim albumom bila je ambivalentna. Naime, Mizar je, na neki način, došao na domaći teren. Varijante post punka i gothic rocka, odnosno darka, kako se u to doba zvala takva vrsta glazbe u Rijeci je rađala sjajne bandove koji djeluju i danas: Grad, Grč i Let 2/3. Mnoge ćemo dodirne točke čuti upravo u startnim fazama sva četiri banda. S druge strane, taj izvanzemaljski vokal Gorana Tanevskog, liturgijski vokalni manirizmi, taj prelijepi mistični makedonski jezik i album koji je sigurno u Topu 10 svih vremena na ovim prostorima posve su nas osvojili. Štoviše, prema glasanju jugoslavenskih rock kritičara u magazinu Val, taj je album proglašen albumom godine u Jugoslaviji, a te, 1988. objavljeni su još neki izvrsni albumi – Haustorov ‘Tajni grad’, prvi album Psihomodo popa ‘Godina zmaja’, treći Partibrejkersa, album La Strade i drugi. Taj album, od uvodnog terceta pjesma koje himnično udaraju u grudi do nebeske obrade tradicionala ‘Zajdi, zajdi’ i dalje je nenadmašan u njihovoj diskografiji.“

Godine 1987. osvojili su publiku i žiri na rock festivalu u Subotici. Prvi album objavili su za Helidon 18. svibnja 1988. u postavi Goran Tanevski, Gorazd Čapovski, Boris Georgiev, Sašo Krstevski i Katerina Veljanovska. Producent albuma bio je Goran Lisica Fox koji im je u tim prvim danima pomogao da postanu jedna od najznačajnijih rock grupa druge polovice osamdesetih godina koja je svojim pojavljivanjem na makedonskoj rock sceni napravila revoluciju, pa ne čudi što je Filipovski odlučio napisati monografiju.

„Kada sam si prošle godine dao zadatak da započnem pisati monografiju nekog benda, imao sam u vidu da će to biti prva biografija makedonskog rock benda. A kad je prva onda mora biti o nekom bendu koji nema samo lokalni značaj, već o bendu koji je ostavio značajan trag i izvan granica Makedonije. A kako je 2021. prošlo 40 godina od osnutka Mizara, benda koji je imao ogroman utjecaj na moje adolescentske godine, i generalno na sazrijevanje moje generacije, ali i još par generacija, nije bilo dileme kome će biti posvećena monografija“, rekao je Filipovski koji je u to vrijeme pisao za brojne novine kao što su Studentski zbor, Mlad Borec, Trotoar, Metro, Džoint, a bio je i urednik glazbenog magazina Grad te poznati promotor i organizator brojnih koncerata. Više od 30 godina je prisutan na makedonskoj glazbenoj sceni, a poznat je i kao jedan od najvećih kroničara makedonske rock scene i autor sveobuhvatne knjige ‘’Makedonska rock enciklopedija 1963-2018’’, u kojoj se nalaze zapisi o 333 makedonska rock benda i za koju je sakupio 400 fotografija brojnih makedonskih glazbenika. Godine 2021. dobio je i najveću državnu nagradu Sjeverne Makedonije za publicistiku.

Monografiju o grupi Mizar koncipirao je kao klasičnu monografiju s mnoštvom informacija o bendu, fotografija, novinskih zapisa, sjećanja ljudi iz benda, fanova, ali i ljudi koji su pratili njihov rad tijekom godina. No nije mu bilo nimalo lako prikupiti materijal.

„Pa ne mogu reći da je bilo baš lako. Pisani tragovi su bili opskurni. a i sjećanja ljudi iz benda su bila ‘problematična’, odnosno nedovoljno za moje zahtjeve o preciznosti i detaljima. Bilo mi je potrebno dosta vremena da osiguram solidan kvantum artefakta koji bi poslužili cilju i za što vjerodostojnije rekonstrukcije događaja. S obzirom na to da bend, odnosno ljudi koji su prošli kroz bend, nisu bili pedantni i nisu zapisivali događaje i datume, niti su čuvali fotografije i plakate, proveo sam par mjeseci u prelistavanju novina i razgovoru s direktnim akterima iz benda. A njih nije malo, preko 50 ljudi. Naravno, iskoristio sam i dosta materijala iz svoje kolekcije, istražujući i arhivirajući makedonsku rok scenu već duži niz desetljeća. Znao sam i kome se moram obratiti po ex YU prostorima da bih dobio neke bonus informacije odnosno fotografije, novinske zapise, sjećanja i anegdote. Bilo je naporno, osobito kad sam radio rekonstrukcije, ali meni je to ipak bilo veliko zadovoljstvo raditi.“

Jedna od karakteristika grupe Mizar koju je u razgovoru istaknuo i Filipovski bila je u tome što je kroz grupu prošlo gotovo 50 glazbenika, od kojih su mnogi osnovali svoje rock grupe koje su ostvarile značajan status na makedonskoj rock sceni, poput grupa Padot na Vizantija, Arhangel, Badmingtons, Anastasia, Berza, Kismet itd. Razgovarali smo i s jedinim originalnim članom grupe Mizar koji svira u grupi i danas, Gorazdom Čapovskim kojega smo pitali i zašto je grupa Mizar toliko često u svojoj karijeri mijenjala glazbenike.

„Glavni razlog je što smo bili veoma mladi kad smo počinjali. Ja sam imao svega 16 godina kada je nastao Mizar – prvo otkrovenje. Iskreno, nismo ni bili svjesni što radimo i što trebamo raditi. Na primjer, kada smo svirali 1983. u klubu Lapidarij na YURM-u, nismo imali ni menadžera. U samom početku je to bio Dimitar Nikolov-Taki, politički disident i član tada kontroverzne poljske Solidarnosti. On nas je kasnije upoznao s Goranom Lisicom Foxom. Tu je bio prisutan koncept glazbe i poseban stil sviranja. Znali smo da moramo biti autentični, a ne kopija zapadnih bendova. Imali smo svoj stil i glazbeni utjecaj Balkana. Umjesto rhythm and bluesa i anglosaksonske folk glazbe koji su baza zapadnog rocka, mi smo htjeli ubaciti naše utjecaje makedonske narodne glazbe i crkveno pjevanje, što je bilo vrlo teško. Zatim je došao raspad SFRJ i ja sam otišao u Australiju. Potom se dogodio reunion i tako sve do danas. To je ta priča s nekoliko pjevača, puno stilskih glazbenih promjena sve do danas.“

Tošo Filipovski autor je Monografije o grupi Mizar koju je upravo počeo pisati. FOTO: Julijana Zafirova

Pitali smo i Filipovskog kako objašnjava činjenicu da je grupa Mizar vrlo utjecala na makedonsku scenu te da se na jednom mjestu našlo mnogo kreativnih muzičara zbog kojih su se kasnije razvili brojni važnih i dobrih bendovi. „Pošteno je reći da je Mizar bio najistaknutiji dio te nove makedonske scene i da je kasnije inspirirao puno dark bendova, ne samo u Makedoniji. Ogroman broj doista kvalitetnih bendova se pojavio u njihovo vrijeme, ali i poslije njih. I to bendova koji su kasnije i sami razvili svoj autentičan put. Imat ćete uskoro mogućnost čuti i jedan kompilacijski LP koju sam priredio, ‘Macedonian Dark Wave 1985-1989’, na kojem se može čuti koliko je slična a različita bila njihova generacija, o kojoj se malo zna izvan Makedonije. I baš ta generacija se uspješno mijenjala i razvijala tako da je obrazovala makedonsku scenu desetljećima kasnije. Nevjerojatan naboj kreativnosti je vidljiv u toj generaciji sazreloj početkom osamdesetih. Napomenimo i to da na početku nije bio samo Mizar. Mozaik te scene su postavili nadopunjavali i Padot na Vizantija, Aporea, Arhangel, Anastasija itd. To je bila ekipa mladih ljudi čiji su se kreativni putevi godinama isprepletali i svatko je unosio neku novu vrijednost.“

Od 1988. do danas grupa Mizar je objavila pet studijskih albuma, a šesti album trebao bi se pojaviti do kraja 2022. No ono što je posebno istaknulo grupu Mizar na tadašnjoj jugoslavenskoj rock sceni, ali i na lokalnoj makedonskoj sceni jest činjenica što su pjevali na makedonskom jeziku i što su spojili bizantsku glazbu s kršćanskim crkvenim pjevanjem i suvremenim glazbenim alternativnim gothic trendovima.

„Taj amalgam je bio jako važan. Osobito pjevanje na materinjem jeziku. Da je bilo drugačije, izgubili bi tu autentičnost. Malo tko je prije njih uspio kvalitetno postaviti makedonski jezik u konstrukciju pjesme, začiniti to s tradicijom i folklorom, a da to zvuči moćno i razumljivo ljudima kojima makedonski nije materinji jezik. Bizantska glazba i kršćansko pjevanje su vjekovima tu oko nas, u podneblju, u genima, a oni su ga umješno ubacili u klasičniju strukturu pop pjesme. I te čudne vibracije su počele proizvoditi neku veličanstvenu mističnu formu. Neviđenu i nečuvenu do tada na ovim prostorima.“

Jednako je važan i njihov prikriveni politički stav koji se provlačio kroz tekstove pjesama.

‘’Gorazd Čapovski, Goran Tanevski i Goran Trajkoski su bili glavni tekstopisci u različitim fazama benda. I iako njihova angažiranost, barem ne u osamdesetima, nije uvijek bila usmjerena konkretno, stav i poruka su imali svoju političku konotaciju. Citiranje religijskih momenata i pravoslavnih simbola je u to vrijeme bio politički stav. I nisu morali ništa direktno reći, njihova pojava je u Makedoniji bila šamar nefunkcionalnom društvu, razbijanje stereotipa, isticanje pozitivnog nacionalizma i prije svega uspjeli su kao nitko prije njih imputirati u srce omladine kritičan stav prema sadašnjosti naspram sveopćeg prihvaćenog stava konformizma u društvu i predodređenih poteza sistema. Mizar je bio autentični makedonski pravoslavni punk bend koje je poruke slao na malo suptilniji način nego ostali punk bendovi’’, rekao je Filipovski.

I Mušćet je istaknuo pjevanje na materinjem makedonskom jeziku kao njihov specifikum i jedan od razloga uspjeha.

„Mizar je nakon prvog ‘ukazanja’ krenuo ambicioznije i na festivalu Omladina u Subotici skrenuo pozornost na svoj rad. Bio je to prvi makedonski bend koji je na materinjem jeziku probio granice masovne percepcije. Leb i sol je bio vrhunski instrumentalistički band, no za uspjeh su morali svoj stihovni izraz prebaciti na srpski ili hrvatski jezik. Mizar je uspio napraviti ono što je Lačni Franz kreirao u prvoj polovici osamdesetih – slovenski jezik uklesao je u opću regionalnu zvukovnost. Zanimljivo, dvije godine ranije, selekcija jugoslavenskih rock kritičara odabrala je kao najbolji album Lačnog Franza ‘Na svoji strani’. Ta činjenica uspjela je Mizaru osigurati popularnost, uz rastuću karizmu Gorana Tanevskog, moćnu svirku, pjesme i jahanje na valu svjetskih rock trendova. U tom trenutku, uvjeren sam, Mizar je mogao podijeliti pozornicu s bilo kojim velikanom žanra, a da ne bude nimalo inferioran.“

I Čapovski se složio s tim da je pojava grupe Mizar bila važna za razvoj makedonske rock scene, pa čak i na stvaranje moderne makedonske države.

„Pojava Mizara je prijelomni događaj za makedonsku alternativnu scenu uz Leb i Sol koji su bili mainstream. Ako imaš dobar mainstream, imaš i dobru alternativnu scenu. Najveća vrijednost je stvarati vlastitu autentičnu glazbu. Ne kao danas kad svi hoće biti Amerikanci, što je pogrešno. Ne možeš biti veći papa od pape. Isto tako nije zanemariv i doprinos u stvaranju novog modernog makedonskog identiteta i utjecaj na kulturu, što je bila baza stvaranje nove moderne makedonske države.“

Krajem prošle godine diskografska kuća Dallas Records, čiji vlasnik je i prvi menadžer grupe Mizar Goran Lisica Fox, objavila je novi singl grupe ‘’Glasnici na Padot’’, a potom i ‘’1903’’ na tekst poznatog makedonskog književnika Petra M. Andreevskog koji je napisao prije 50 godina. Riječ je o singlovima koji najavljuju novi, šesti album grupe Mizar koja je na novom albumu surađivala s cijenjenim makedonskim pjesnikom i književnikom Tihomirom Jančovskim i koji će, sudeći po dosadašnjoj povijesti grupe, ponovo u Mizar unijeti svježinu i novi pogled na društvo.