Godine 2018. književnik i skladatelj Davor Slamnig objavio je na svojoj stranici na Bandcampu digitalnu verziju albuma „Milan Blenton“ s 14 odabranih pjesama tog čudesnog audiovizualnog zabavno-igranog serijala iz sredine osamdesetih godina prošloga stoljeća, što je zainteresiralo mlađu generaciju koja nije dotad čula za Milana Blentona. Stariji, koji su odrasli uz Blentona, podsjetili su se tih jedinstvenih kreativnih vremena radijskog etera i programa Televizije Zagreb. Krajem prošle godine „Milan Blenton“ je dobio i svoje vinilno izdanje, zahvaljujući poduzetnoj ekipi Šarenog dućana iz Koprivnice. No tko je zapravo taj Milan Blenton i zašto je ostao u sjeni prošlosti iako ga neki i danas smatraju avangardnom zabavom, s obzirom na vrijeme u kojem je nastao?

Omladinski radio počeo je emitirati 8. svibnja 1984. godine i u svojim prvim danima privukao je svu silu kreativaca koji su ga prihvatili kao idealan novi mediji za umjetničko izražavanje. Nekako u isto vrijeme rodila se ideja da Davor Gobac i Davor Slamnig udruže snage u stvaranju rock opere „Zagrebački brijač“, a Goran Pirš Piro predložio je da se to realizira na Omladinskom radiju. Tako je Milan Blenton postao junak istoimene radiodrame, a ubrzo je autorska kreativna ekipa realizirala svoju ideju i kroz vizualni medij, povezavši se s TV urednikom Žarkom Černjulom koji je sredinom osamdesetih pokrenuo inovativnu zabavnoglazbenu emisiju „Stereovizija“. Vodili su je tada vrlo popularni radijski voditelji s Omladinskog radija Marita Perčin, Dubravka Bratoljić i Silvestar Vrbanac, a režirao ju je Pjer Žardin. „Stereovizija“ se prikazivala ponedjeljkom na Drugom programu oko 22.30, i to odmah nakon tada izuzetno popularne američke TV sapunice „Dinastija“.

U sklopu „Stereovizije“ krenuo je i TV serijal „Milan Blenton“, i to tako da se paralelno emitira u stereo zvuku na Omladinskom radiju uz sliku na Televiziji Zagreb. Milan Trenc, ilustrator i strip-crtač, već je strip o Milanu Blentonu prezentirao putem vrlo popularnog Studentskog lista, pa je samo svoj crtež podredio televizijskom formatu uz podršku televizijskih scenografa Broza i Mećave, što je potom redatelj Pjer Žardin spojio s „pomaknutim“ scenarijem Gorana Pirša i odličnom glazbom Davora Slamniga te jedinstvenom glumačkom ekipom koju su uz Davora Gobca kao Milana Blentona, činili današnja novinarka Nacionala Zrinka Vrabec, Saša Turjak, Urša Raukar, Jadranka Krajina, Toni Ostojić, Milan Trenc, Goran Pirš… uz brojne „padobrance“ koji su po potrebi snimali pjesme za show, poput Jure Stublića, Suzane Nikolić, Srđana Dedića, Radovana Lučića, Saše Nestorovića, Ratka Vojteka, Dražena Scholza, Gorana Markića… I svesrdnu podršku vrhunskih ton majstora i audio inženjera Milana Macanovića, Tomislava Hleba, Petka Kantardžijeva, Mladena Grganje Grge, Bojana Kondresa i Srećka Brdovčaka Maca. Sve u svemu, bio je to TV show kakav je nezamisliv u programima naših današnjih televizija, koji je bio daleko ispred svog vremena i ostavio neizbrisiv trag u povijesti pop kulture. Kada smo autora glazbe Davor Slamniga pitali bi li takav jedan show mogao zaživjeti ponovo danas na Hrvatskoj televiziji, nije krio gorčinu. „Majke ti, ne vuci me za jezik. Jesi li vidio na što liče naš televizijski ‘zabavni’ program i ‘humoristične’ serije, koje pod prijetnjom ovrhe svakog mjeseca financiramo iz vlastitog džepa? Ja to ne mogu u kontinuitetu odgledati dulje od par sekundi, a bogami ni moja punica Stana.“

Milan Trenc, ilustrator i strip-crtač, vizualizirao je Milana Blentona kao strip-junaka. FOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO

Slamnig je u vrijeme nastanka „Milana Blentona“ već bio etablirani glazbenik s karijerom u grupi Buldožer, s kojom je snimio album „Izlog jeftinih slatkiša“, a imao je i svoju rock grupu s kojom je 1982. godine snimio prvi i jedini album glumice Mire Furlan „Mira Furlan i Orkestar Davora Slamniga“. Istovremeno, i zapravo još važnije, Slamnig je već 1980. godine objavio zbirku priča „Čudovište“, a potom 1983. „Qwertzu i Opš“. Skoro 20 godina kasnije, 2002. godine, napisao je roman „Topli zrak“ za koji je dobio nagradu Jutarnjeg lista za najbolji roman te ušao u uži izbor za najbolji roman Nagrade Meša Selimović u BiH. Nakon više od tisuću snimljenih reklama za Omladinski radio i brojne druge medije, danas se bavi sinkronizacijom animiranih filmova i skladanjem prepjeva Disneyjevih filmova. Prisjetio se kako je 1985. godine postao glavni skladatelj za serijal o Milanu Blentonu:

„Karijera s Buldožerom i Mirom bila je iza mene, a život ima tu neugodnu karakteristiku da ide dalje. Na Omladinski radio došao sam na Pirin (Goran Pirš) poticaj i uključio se kao scenarist i režiser u odjel marketinga, koji je lukavo vodio Ivan Majstorović. Postavio je jednostavno pravilo – ako želiš da ti se reklama vrti na Omladinskom, moraš naručiti da ti je napravi radijski tim. Nije prihvaćao nikakav materijal izvana. Tako da smo mi ‘kreatori’ imali gotovo neograničenu slobodu. Na primjer, u nekim sam spotovima imao stalne likove – Fritza, Franza i Friedricha – s tim da bi Friedrich na kraju spota umro jer nije koristio reklamirani proizvod. Neka vrsta preteče Kennyja iz South Parka. Klijenti su se bunili, protestirali, ali nakon što bi se reklama vrtjela tjedan dana, dolazili su po još. Ukupno sam ih napravio oko 1200. Uglavnom, tako sam se i ja, premda nešto stariji od tih omladinaca, uklopio u njihov milje. I onda je jedne sudbonosne večeri u birtiji Kutjevu Piro izletio s idejom: ‘Slama, treba napravit SF seriju na radiju, glavni lik bit će Milan Blenton.’ Rekao sam OK i to je bilo to.“

Scenarist i idejni začetnik „Milana Blentona“ Goran Pirš Piro ovako je opisao inicijalnu zamisao: „Ideja vodilja bila je lansirati trećom kozmičkom brzinom, odnosno 16,7 km/sec, na Mliječnu stazu prvog jugoslavenskog, ispričavam se, hrvatskog, hoću reći zagrebačkog svemirskog heroja, rodom s meni kvartovsko-vremenski (KV-kontinuum) bliske Gupčeve zvijezde. Koju ne valja brkati s Gopčevom zvijezdom.“ Sa svojom idejom Pirš je prišao Slamnigu i prepustio mu skladanje pjesama za Milana Blentona. „Davor Slamnig je po tom pitanju imao u cijelosti odriješene ruke, noge, uho, grlo, nos. Bubrezi mi presušili ako lažem! Ja bih mu dostavio tekst, dijalog listu tekuće epizode, a on bi isključivo po svom nadahnuću skladao glazbeni komad, po tzv. vilinskom ključu, jedna epizoda – jedan hit.“ Upravo zahvaljujući radu na „Milanu Blentonu“ Slamnig je skladao „Fridu“, pjesmu koja je bila jedan od najvećih hitova Psihomodo popa s Davorom Gobcem kao frontmanom.

Glumci za radiodramu, a potom i televizijsku verziju bili su regrutirani na tulumima i kreativnim inkubatorima ulica i trgova Zagreba osamdesetih. „Glavni glumci morali su proći rigoroznu selekciju, krvavu audiciju pod Slaminom i mojom batinom. Ostale glumce, tehničku ekipu, glazbenike, birali smo prema potrebama, oportunistički, po frendovskom, ali i po republičkom ključu. Primjerice, u jednoj radijskoj epizodi Slamin song ‘Plin’ baš je krasno otpjevao Vlado Divljan. Kako bilo, prvo smo snimili pilot epizodu u kojoj je Milana Blentona utjelovio Đorđe Rapaić, Nosonja iz Smogovaca. No to nam nikako nije štimalo pa smo pokušali s Gopcem, koji nas je hametice osvojio i s nogu oborio. Te zaslužio lukrativni ugovor i stalni angažman. Onda se, tamo negdje u drugoj ili trećoj epizodi, ukazala dramsko-erotska potreba za Blentonovom životnom družicom, lijepom Blentom. Ta je, pak, uloga zasluženo pripala Zrinki Vrabec i tako je kliknuo taj glamurozni poučno-fantastični glumački par. Neka mi ne oproste pelikani i pelikanke našeg glumišta, ali i sada kao i onda tvrdim da je Zrinka, onda Vrabec, sada Mojzeš, najbolja domaća glumica. Šteta što taj talent nije nastavila njegovati i zalijevati, da ne velim gnojiti. Ipak, tko zna, možda Gopca i Zrinku jednog sudnjeg dana opet uparimo, u epohalnom, povratničkom comeback serijalu ‘Priče djeda Milana – Blentoni uzvraćaju udarce’“, predložio je Goran Pirš.

I Milan Trenc slaže se da je Milan Blenton bio jedna od prvih simultanih multimedijalnih osobnosti hrvatske kulture i počašćen je što ga je vizualizirao kao strip-junaka te preselio na stranice Studentskog lista. „U trenutku kada sam se ja pojavio, legendarni Blenton već je bio stvoren iz pera besmrtnog Pire, Slama mu je dao muziku, a Gobac glas. Meni je pripala čast da ga vizualiziram kao strip-junaka. U Studentskom listu ponudili su mi da radim strip i ja sam predložio da se Blenton, koji je već neko vrijeme egzistirao u eteru, utjelovi na novinskim stranicama. Time je postao jedna od prvih simultanih multimedijalnih osobnosti hrvatske kulture. Pirin genijalni tekst, po kojem su nastajale strip-epizode odmah po emitiranju na radiju, bio je savršena inspiracija. Čim sam pročitao prvu epizodu znao sam točno kako Blenton mora izgledati. Ali Piro osobno, kao i svi veliki ljudi, postao je, likom i pojavom, predložak za vizualizaciju ne jednog nego za čak dva strip-karaktera, doduše identična, a to su uvijek vrlo popularni Galaktiki Milikajki koji sve riječi izgovaraju s ‘k’ i koji su Pirine slike i prilike. Kasnije smo ih ja i Piro i glumili u video-verziji radiodrame u režiji Pjera Žardina. Ostali likovi, lijepa Blenta, na primjer, inspirirana je Zrinkom Vrabec, a Mađioničar Ferdo Fantastiko Duškom Severom, koji mu je dao glas na radiju. Dakle, radiodrama je uvijek bila Blentonovo ishodište.“

Ilustrator, crtač stripova, filmski redatelj i novelist Milan Trenc bio je u to vrijeme glavni ilustrator vrlo utjecajnog magazina Start te su njegove stripove objavljivali brojni domaći i inozemni nakladnici. Nakon što se 1991. godine preselio u New York, nastavio je objavljivati u najpoznatijim američkim tiskovinama poput The New York Timesa, Timea, The Wall Street Journala, New Yorkera itd. Godine 1993. napisao je i ilustrirao slikovnicu „Noć u muzeju“ prema kojoj je nastao istoimeni američki filmski blockbuster s Benom Stillerom i Robinom Williamsom u glavnim ulogama. Krajem prošle godine u izložbenom prostoru Laube otvorio je izložbu s djelima iz svoje grafičke mape „Tvornička jutra“, nastale na temelju stihova pjesme „Maljčiki“ grupe Idoli iz 1981. godine.

Milan Blenton na neki je način prethodio svom tom njegovu uspjehu. „Ja sam u to vrijeme bio veliki obožavatelj genijalnog američkog autora stripa iz pedesetih Miltona Caniffa i njegova strip-junaka Stevea Canyona. Nije nikakva tajna da je Steve posudio Blentonu čeličnu četvrtastu bradu, kožnu jaknu, hlače i avijatičarske čizme. No kako je Blenton viši ali mršaviji, hlače su mu preširoke i prekratke, a jakna premala. Ali to istovremeno sve izgleda i kao motoristička jakna Marlona Branda ili Sex Pistolsa, a cipele su nezaobilazne martensice s čeličnim gupcima što strše u zrak, sve je to ikonografska obleka rock and rolla i tako je sve u tom Blentonovskom filmu bilo, počev od Pirine pseudo-rock sapunice i Slamine muzike koja se poigravala referencama do mojih retro vizuala, sve bilo takvo, i staro i novo, kombinacija nostalgije i novog vala, i nastalo je nešto posebno i originalno što traje do danas.“

Omladinski radio – koji se kasnije pretvorio u Radio 101, a ugasio 31. svibnja 2021. godine – bio je u tim prvim godinama neponovljiv inkubator kreativnih pojedinaca. „Da se razumijemo, i Omladinski radio i Polet prije njega imali su svoje partijske komesare koji su se brinuli za to da mladež zastrani u pravom smjeru. Ali Dobrivoje Keber (glavni urednik radija) i Majstorović, koji su praktički stvorili Omladinski radio, bili su vrlo pametni ljudi i znali su izbalansirati i zamumuljiti stvari dajući nam neograničenu slobodu. Gledajući TV seriju ‘Crno-bijeli svijet’ neupućeni bi pomislio da smo svi cvilili pod komunističkom čizmom i nosili fudbalerke. A zapravo mi mladi, nabrijani, puni endorfina, testosterona i drugih supstanci, svoj eros nismo tražili u politici nego na erotičnijim mjestima. A i frizure su bile bolje“, rekao je Slamnig prisjećajući se dana Omladinskog radija.

Milan Trenc je zaključio: „Milan Blenton je za sve nas koji smo ga stvarali bio naša mladost, neprežaljena i idealizirana. Takav je ostao i u sjećanju naše publike. Ni radiodrame, ni muzika, ni stripovi nisu postali demode, već su sazreli poput dobrog vina. Blenton je jedan od uspješnijih umjetničkih projekata novog vala i, vjerujte, kao što je general McArthur obećao na bijelom pijesku Iwo Jime, Milan Blenton poručuje: I’ll be back!“

Kako je Milan Blenton s godinama ušao u povijest pop kulture, Goran Pirš je za kraj pokušao objasniti što je bilo presudno za proizvodnju jedne takve revolucionarne TV serije. „Nemam pojma. Valjda sve počinje idejom. U početku bijaše riječ? Na nju se zgodno vezao i poklopio cijeli svemir medijskih, povijesnih, socioloških, kulturoloških, tehnoloških, gastro-enoloških i bog-te-pita kakvih okolnosti, a što se televizijske inačice inicijalno radijskog serijala tiče, tadašnji je javni servis bio televizija u boji za ovu haračem – vidi: TV-pristojba – financiranu, duhom siromašnu splačinu kojom nas na dnevnoj bazi sodomiziraju (i opet – čast plemenitim iznimkama!) anđeli pakla s Prisavlja. Game over“, rekao je Pirš, no želio je nešto bitno dodati: „Ako smijem, na koncu ovog retro-razgovora zamolio bih te da zajedno ničice padnemo na koljena te uglas i složno zavapimo: Slama, digitaliziraj ostatak Blenton songova! Slama, digitaliziraj ostatak Blenton songova! Slama, platit ćemo!“