Jedan veliki koncert ususret velikoj proslavi 50. obljetnice Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog već se dogodio. U Dvorani je 16. prosinca gostovao slavni talijanski ansambl za ranu glazbu Il gardino Armonico (Vrt harmonije). Ogromnim redovima ispred blagajne Dvorane Zagrepčani su ovih dana, strpljivo čekajući besplatne karte za trodnevni bogati program proslave 50. rođendana, pokazali da ih zanima ovaj jedinstveni događaj. Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog u Zagrebu jedna je od rijetkih dugovječnih kulturnih institucija koja bez prestanka, od svoga otvaranja 29. prosinca 1973. godine do danas, izravno predstavlja ponajbolju i raznoliku hrvatsku, europsku i svjetsku glazbenu produkciju. Dvorana je dala ogroman doprinos ucrtavanju Zagreba na glazbenu kartu Europe, godinama utječe na formiranje glazbenog ukusa zagrebačke i hrvatske publike priređujući nezaboravne glazbene doživljaje i manifestacije te je postala institucija od iznimnog nacionalnog značaja koja izborom programa i izvođača, suradnjom s domaćim i međunarodnim festivalima, poticanjem respektabilnih događaja i glazbenih natjecanja, izravno sudjeluje u strukturiranju i razvoju moderne hrvatske kulturne politike i kulturne svakodnevice. Multimedijalni programski koncept, s glazbom kao najvažnijim i najprestižnijim događajem, ali i s kazališnim, likovnim, književnim i drugim programima, festivalima, manifestacijama, političkim skupovima i akademijama, doživio je tijekom proteklih desetljeća potpunu afirmaciju. To je društvena vrijednost koju je Zagrebu donijela izgradnja Dvorane, a umjetničko i poslovno upravljanje je omogućilo tisuće koncerata i događaja, milijune posjetitelja, brojna gostovanja poznatih i slavnih umjetnika i nezaboravne trenutke i uspješnice koje se i danas pamte.

„Prije pola stoljeća, 29. prosinca 1973. nakon 13 godina gradnje, otvorila se Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog. Na sveopću radost, ali i potrebu već tada sasvim nestrpljive zagrebačke publike Dvorana je otvaranjem postala centralno mjesto hrvatske klasične glazbene scene, pozornica mnogih domaćih i svjetskih umjetničkih zvijezda i velikana te mjesto ljubitelja glazbe svih žanrova“, istakla je ravnateljica Nina Čalopek, prva ravnateljica u povijesti Dvorane. Nakon ravnatelja Ive Vuljevića, Lovre Lisičića i Dražena Siriščevića, agilna muzikologinja Nina Čalopek će dodati osobni rukopis u vođenju i programskom pozicioniranju Dvorane. “Upravo sam programom svečane proslave velike 50. obljetnice koja je pred nama, željela pokazati demokratičnost i široku otvorenu gestu bogatstva i raznovrsnosti koja već pola stoljeća stanuje i buja u Koncertnoj dvorani. No željela sam ukazati i na još nešto – u vremenu kad se klasična glazba prečesto spotiče na nerazumijevanje te uvijek iznova mora objašnjavati svoju ulogu u kulturi i društvu u cjelini, željela sam ukazati i na potrebu zajedništva te zagovaranja prije svega glazbene struke, obrazovnih institucija koje iza nje stoje, klasične i alternativne ili jazz glazbe u medijima. Željela sam ukazati i na važnu ulogu Dvorane kao mjesta susretišta i sjecišta umjetnika s publikom, ali i umjetnika međusobno, dragih prijatelja s dragim prijateljima. Željela sam pokazati da je stara dama, naša Dvorana mjesto sjećanja, ali i aktivno, živo mjesto doživljaja i uzbuđenja, smijeha i dobra zabave, mjesto umjetničke spoznaje i zajedničkog iskustva“, naglasila je Nina Čalopek.

Ravnateljica lisinskog Nina Čalopek i voditeljica Multimedijsko-dokumentacijskog odjela Ana Unkić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Dvorana ima vrlo zanimljivu povijest nastanka i izgradnje. Od inicijalnog susreta i kavanskog razgovora maestra Milana Horvata, šefa dirigenta Zagrebačke filharmonije s omiljenim i kreativnim zagrebačkim gradonačelnikom Većeslavom Holjevcem sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća, kad je Horvat najboljem zagrebačkom gradonačelniku izložio ideju o izgradnji doma Zagrebačke filharmonije. Na političkoj razini računalo se s financijskim sudjelovanjem hrvatskog iseljeništva „pa se 1957. prvo raspisao općejugoslavenski anonimni natječaj za izradu idejnih skica Doma Matice iseljenika Hrvatske s koncertnom dvoranom u Zagrebu“, istakla je Ana Unkić, voditeljica Multimedijsko-dokumentacijskog odjela Dvorane koja je doktorirala na Filozofskom fakultetu na temi programsko-prostornih aspekata i društvene uloge i programskog razvoja Dvorane. „Izgradnja Dvorane započeta pod agendom Doma Matice iseljenika Hrvatske bila je tada dijelom urbanističkog razvoja Zagreba, jer se istovremeno gradio stadion Maksimir, Sportska dvorana, Most mladosti, prva etapa rekonstrukcije Gradske vijećnice u ulici Ćirila i Metoda, Držićeva ulica i pothodnik ispod glavnog željezničkog kolodvora“, rekla je Ana Unkić. „Na natječaj je prispjelo 36 radova, a prvu nagradu je osvojilo idejno rješenje grupe projektanata, arhitektonskog biroa Forum, glavnog projektanta dvorane Marijana Haberlea i njegovih suradnica Minke Jurković i Tanje Zdvoržak-Erlih“, naglasila je Ana Unkić. Složeni projekt se sastojao od programa za tri zgrade: Dom Matice iseljenika Hrvatske, zgradu muzičkih udruženja i zgradu koncertnih dvorana, odvojene i povezane. Druga etapa izgradnja predviđala je zgrade koncertnih dvorana, dakle, više dvorana, ali treća projektirana dvorana nikada nije napravljena. Glavna zamisao Haberleova tima kod projektiranja dvorana bila je stvoriti izuzetno akustične dvorane, što Velika i Mala dvorana doista i jesu, između njih smjestiti prostorije muzičara, a foaje razviti naokolo velike dvorane, tako da se pruži pogled na novi i stari Zagreb i stvori ugodan ambijent. „Izgradnja Dvorane započela je 1960., no odvijala se vrlo sporo, ponajviše zbog velikih financijskih izdataka. U siječnju 1964. usvojeno je službeno ime – Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog. U to vrijeme Dom Matice iseljenika je već bio djelomično pod krovom, dok su od Dvorane izvedeni samo temelji. Financijski problemi i dugovi prema izvođaču, tvrtki Tehnika, rastu i ona je povukla radnike i opremu s gradilišta. Velika poplava u Zagrebu 25. i 26. listopada 1964. financijski je opteretila zagrebački proračun i dodatno usporila gradnju sve do 1970., kada je Skupština grada Zagreba osnovala novi Odbor za izgradnju i dovršetak Koncertne dvorane“, rekla je Ana Unkić. Zanimljivo, predsjednik tog odbora postao je član Gradskog vijeća Stipe Milanović, otac predsjednika države Zorana Milanovića koji je u naredne tri godine izuzetno predano i odgovorno odradio taj zadatak. „Koncertna dvorana je kao ustanova službeno osnovana u lipnju 1971., a u kolovozu te godine je Ivo Vuljević imenovan privremenim direktorom Koncertne dvorane u izgradnji. Na toj će dužnosti ostati do umirovljenja 1986., od kad je prvi počasni član Dvorane. Svi suvremenici Ivu Vuljevića smatraju najzaslužnijim za pronalazak isključivo gradskog novca za dovršenje Dvorane. Često su se početkom 70-ih zbivale šale, ironični osvrti i duhoviti komentari na račun godinama nedovršene Dvorane“, prisjetila se Ana Unkić.

Milan Horvat, šef dirigent Zagrebačke filharmonije, na otvorenju Lisinskog; slavni tenor Luciano Pavarotti nastupio je u Lisinskom 10. studenoga 1980.. FOTO: Arhiva KD Lisinski

„Dvorana je Vuljevićevo životno djelo“, smatrao je i Lovro Lisičić, uspješni Vuljevićev nasljednik koji je na njenom čelu bio čak 21 godinu, sve do 2007. Dražen Siriščević je s velikim uspjehom vodio Dvoranu od 2009. do 2023. No za objektivnu valorizaciju se moraju istaknuti doprinosi umjetničkih ravnatelja Nenada Turkalja, maestra Igora Kuljerića, maestra Vladimira Benića i profesora Dubravka Majnarića, ali i doprinosi stalnih suradnika Koncertne dvorane, poput Koncertne direkcije Zagreb, na čelu s Miroslavom Poljanecom, Zagrebačke filharmonije, HRT-ova Simfonijskog orkestra, Hrvatske glazbene mladeži i Hrvatskog društva skladatelja.

Službeno otvorenje trajalo je dva dana, 29. i 30. prosinca 1973. U subotu, 29. prosinca ujutro, održana je svečana akademija primopredaje zgrade s prigodnim koncertom u Velikoj dvorani. Nastupila je Zagrebačka filharmonija i Mješoviti zbor Opere HNK u Zagrebu, pod vodstvom dirigenta Mladena Bašića, uz soliste sopranisticu Branku Beretovac, basa Franju Petrušaneca i tenora Krunoslava Cigoja koji su izvodili ulomke iz opere „Porin“ Vatroslava Lisinskog, uz izravni prijenos na Prvom programu Radio Zagreba i Radio televizije Zagreb. Središnji događaj bio je svečani koncert te večeri u Velikoj dvorani na kojem je nastupila Zagrebačka filharmonija, uz mezzosporanisticu Ružu Pospiš-Baldani i pijanisticu Pavicu Gvozdić, pod vodstvom dirigenta Milana Horvata koji je prvi gradonačelniku Holjevcu spomenu izgradnju Koncertne dvorane. Na programu su bila Bersina „Sunčana polja“, „Koncert za glasovir i orkestar u b-molu“ Čajkovskog i Dvorakova Deveta simfonija „Iz novog svijeta“, uz dodatak arije Orfeja iz Gluckove opere „Orfej i Euridika“. Cijelu nedjelju, 30. prosinca 1973., održavao se program „Zagrebački muzički umjetnici svome gradu“ koji je u Velikoj i Maloj dvorani ponudio 22 jednosatna koncerta većih zagrebačkih ansambala, od Orkestra Opere HNK i Zagrebačkih solista, Arsena Dedića i Gabi Novak uz Kvartet Stjepana Mihaljinca do ansambla Boška Petrovića B.P. Convention. Za program su podijeljene 23.804 besplatne ulaznice, a kroz Dvoranu je tijekom dvodnevnog otvaranja prošlo oko 30.000 posjetitelja. Prvi novinski izvještaji Dvoranu su počeli zvati „palačom glazbe“, „novim ponosom Zagreba“, „palačom za novo stoljeće“, a otvorenje „glazbenim događajem stoljeća“. Što je sve u prošlom i ovom stoljeću čekalo publiku nije moguće pobrojati.

Otvorenje Dvorane lisinski s Pavicom Gvozdić, Ružom Pospiš Baldani i Ivom Vuljevićem. FOTO: Arhiva KD Lisinski

Dugo je vremena nakon Drugog svjetskog rata najvažniji zagrebački glazbeni događaj bila prva izvedba 9. simfonije Ludwiga van Beethovena. Godine 1952. Državni simfonijski orkestar, preteča Zagrebačke filharmonije kojem je direktor bio maestro Ivo Tijardović, izveo je, pod ravnanjem dirigenta Friedricha Zauna, 9. simfoniju u dvorani Velesajma u Savskoj ulici. Izvedbom Beethovenove 9. simfonije na Univerzijadi 1987. u Sportskoj dvorani Dražena Petrovića ravnao je čuveni Lorin Mazel. Hit koncert u Dvorani i najvažniji glazbeni događaj u novijoj povijesti Zagreba bile su dvije izvedbe 8. simfonije Gustava Mahlera, zvane i simfonija „Tisuće“ koja je remek-djelo svjetske glazbene literature. Najvrjedniji rezultat suradnje Dvorane s Muzičkom akademijom bila je izvedba Mahlerove simfonije „Tisuće“ za soliste, nekoliko zborova i orkestar u veljači 1993. pod ravnanjem maestra Pavla Dešpalja. U rujnu 2018., 25 godina kasnije u svojem najpoznatijem programu „Lisinski subotom“, ponovno se dogodila sjajna izvedba čuvene Mahlerove simfonije za osam solista (Kristina Kolar, Valentina Fijačko Kobić, Marija Kuhar Šoša, soprani, Martina Gojčeta Silić i Ivana Srbljen, mezzosoprani, Nikolai Schukoff, tenor, Ljubomir Puškarić, bariton, Luciano Batinić, bas) za tri zbora (Akademski zbor I. G. Kovačić, Komorni zbor Ivan Filipović i zbor Zvjezdice) i orkestar, Zagrebačku filharmoniju, kojom je dirigirao Dmitrij Kitajenko, jedan od najvećih dirigenata današnjice. Dvorana je 1976. ugostila i Los Angelos Philharmonic s opernom divom Ljiljanom Molnar Talajić, pod ravnanjem jednog od najvećih dirigenata Zubinom Mehtom. „Koncertna direkcija Zagreb ciljano je osmislila programsku koncepciju i stvorila ciklus ‘Svijet glazbe’, u kojem je predstavila najuglednije svjetske orkestre, soliste i dirigente“, rekla je Ana Unkić. „Najatraktivnija je bila koncertna sezona 1976./1977. koja je objedinila nenadmašan popis filharmonija i orkestara iz SAD-a, bivšeg SSSR-a i DDR-a i zapadne Europe, usred političkog sukoba Zapada i Istoka“, rekla je Ana Unkić. Zubin Mehta je ponovo gostovao 1994., ali tada je dirigirao čuvenom Izraelskom filharmonijom. Te iste godine stigla je i Moskovska filharmonija s Vasilijem Sinajskim. No treba istaknuti povijesno gostovanje Berlinske filharmonije u veljači 2022., kad je taj svjetski cijenjeni orkestar, nakon skoro 80 godina, ponovno svirao u Zagrebu pod vodstvom šefa dirigenta Kirila Petrenka.

Premijera rock-opere ‘Gubec-beg’ u Lisinskom, 5. ožujka 1975.. FOTO: Arhiva KD Lisinski

Ne može se zaobići ni gostovanje poznatog dirigenta Riccarda Mutija i Filharmonije milanske Scale koji su u veljači 2003. izvodili Rossinijeva „Wilima Tella“, Divertimento iz baleta „Vilin poljubac“ Igora Stravinskog i Schubertovu 9. simfoniju u C-duru. U Dvorani su dirigirali mnogi veliki dirigenti poput Lovre Matačića, Milana Sachsa, Milana Horvata, Nikše Bareze i Vjekoslava Šuteja. Održane su prigodne izvedbe dvojice najplodnijih hrvatskih skladatelja Jakova Gotovca i Borisa Papandopula, koncerti uglednih pijanista Jurice Muraija, Darka Lukića, Pavice Gvozdić i Stjepana Radića, u nekoliko navrata Ive Pogorelića od 1982., potom Vladimira Krpana i Mateja Meštrovića, koncerti poznatih glazbenika, od Zagrebačkih solista koje je vodio legendarni čelist Antonio Janigro do violinista Stefana Milenkovića, pjevača poput Milke Trnine, Dunje Vejzović, Ruže Pospiš-Baldani, Vladimira Ruždjaka i Marijane Radev. S izrazitim strahopoštovanjem se gleda dugačka lista gostiju: od Igora Stravinskog i Krzysztofa Pendereckog do Leonarda Bernsteina, američkog dirigenta, skladatelja i pijaniste koji je proslavio filharmoniju iz New Yorka, a svjetsku slavu stekao mjuziklom „Priča sa zapadne strane“. Bernstein je gostovao u studenome 1983. sa Simfonijskim orkestrom Bavarskog radija u ciklusu „Svijet glazbe“, izvodeći najčudesnije djelo tonske mašte 20. stoljeća, „Glazbu za gudače, udaraljke i čelestu“ Bele Bartoka, svoj Divertimento za orkestar i Drugu simfoniju u C-duru Roberta Schumanna.

Među 100 najboljih izvedbi sigurno su i nastupi Benjamina Giglija, Vladimira Ashkenazija, Josea Carrerasa, Cecilie Gasdie, Lea Nuccija, ali i dvojce velikana: ruskog violončeliste svjetskog glasa Mstislava Rostropoviča u veljači 1998. i prvog tenora na svijetu Luciana Pavarottija. U studenome 1980. Pavarotti je uz Zagrebačku filharmoniju, pod ravnanjem Carla Francija, zagrebačkoj publici pjevao ulomke iz Verdijeve „Aide“, Puccinijeve „Tosce“ i Donizettijeva „Ljubavnog napitka“.

Rostropovič se uz Zagrebačku filharmoniju publici predstavio izvedbama 9. simfonije u E-molu „Iz novog svijeta“ i Koncertom za violončelo i orkestar u H-molu Antonina Dvoraka. U „Lisinskom“ su nastupili i Mische Maisky, nevjerojatna Montserrat Caballé, Ida Gamulin, Darko Petrinjak, ali i jedan od najpoznatijih jazz muzičara na svijetu Chick Corea koji je održao koncert u veljači 1975.

Kao najbolji primjer suradnje s Muzičkim biennalom, međunarodnim festivalom suvremene glazbe, ističe se izvedba opere-basne „Životinjska farma“ Igora Kuljerića u travnju 2003. Na 22. Muzičkom biennalu tom izvedbom Simfonijskog orkestra i Zbora HRT-a dirigirao je Tonči Bilić, a redatelj je bio Leo Katunarić. Godine 2018. ponovno je izvedena Kuljerićeva „Životinjska farma“ kojom je dirigirao Mladen Tarbuk, u režiji Kreše Dolenčića. Osim najdugovječnijeg programa „Lisinski subotom“, Koncertna dvorana je iznjedrila nekoliko sjajnih dugogodišnjih programa, poput „Mladi u Lisinskom“, „Video club Lisinski“, „Jazz ciklus“ i „Međunarodne dane jazza“. „Posebnu pozornost treba usmjeriti na program ‘Mladi u Lisinskom’, u suradnji s Hrvatskom glazbenom mladeži. Među dobitnicima nagrade ‘Ivo Vuljević’ HGM-a su tada mladi, a danas svjetski afirmirani umjetnici poput Radovana Vlatkovića, Lidije Horvat Dunjko, Lovre Pogorelića, Anđelka Krpana, Monike Leskovar, Ane Vidović, Martine Filjak i drugih“, kaže Ana Unkić koja je i autorica monografije o 50. obljetnici rada koja će biti predstavljena u ožujku iduće godine.

Početak izgradnje dvorane Lisinski – temelji i dvorana ‘pod krovom’. FOTO: Arhiva KD Lisinski

Nezaboravne su ostale kazališne predstave, posebno one dugovječne Teatra u gostima (Boris Buzančić, Ana Karić, Relja Bašić, Vanja Drach), s više od 2000 predstava. U sjećanju su ostale produkcije domaćih rock opera u izvedbi Kazališta Komedija. Prva je u ožujku 1975. bila premijera „Gubec bega“ Karla Metikoša, Ivice Krajača i Miljenka Prohaske, s Brankom Blaćom u glavnoj ulozi. Uslijedila je „Grička vještica“, a 2000. Vlado Štefančić je u Dvorani prvi put postavio čuveni mjuzikl/rock operu „Jesus Christ Superstar“. U hrvatskoj postavi prvi Isus Krist bio je mladi Giuliano, a Juda Ervin Baučić.

Tehnički najzahtjevniji projekt u Dvorani bio je Eurosong, 5. svibnja 1990., što je zahtijevalo posebno dizajniranje i uređenje pozornice, promjene u parteru, nadogradnju komentatorskih kabina koje su uklonjene 2009. s kancerogenim azbestnim pločama. Izravan televizijski i radijski prijenos Eurosonga iz Dvorane pratio se u više od 20 zemalja, a procjenjuje se i oko 300 milijuna gledatelja.