Nacional je i u 2021. godini donosio priče koje su mijenjale Hrvatsku te je svakoga tjedna otkrivao afere poput seksualnog zlostavljanja na HRT-u ili pozadine odlaska Miroslava Škore iz Domovinskog pokreta

“Ja bih se još malo i zabavljao s jednostranom komunikacijom, međutim, ne znam koliko si ti svjestan da će u predstojećim mjesecima tvoj vazal i potrčko, tužni Bandić, biti glavna tema svih medija. Općepoznato je da su Tvoji, kao i “organizacije”, glavni prihodi, uglavnom nezakoniti, dolazili iz aranžmana s Bandićem i gradom. Medije će preplaviti vaše akvizicije oko brojnih prenamjena zemljišta i nezakonitih poslova s Gradom, a što će potaknuti i otvoriti puno složenije i opasnije teme oko “organizacije”, pa bih Ti, kao dobronamjerni sugovornik, htio najaviti da ću prije medijskog stampeda na vas, otvoriti za javnost teme naših odnosa… Ne možeš reći da nisam kroz opsežnu prepisku s Tobom i Tvojim bratom Zoranom pokušao doći do dogovornog rješenja tako da mi vratite oteto i ukradeno. Sve Bandićeve aktualne afere posljedica su vaše gramzljivosti, tako i afera žičare i izvođača, dobro je poznato da ste vi vlasnici Pionira i da je Predović samo vaš statist. Iza afere smjene ravnatelja Nogala stoji vaša ambicija da se dočepate podsljemenske zgrade u vlasništvu bolnice… I tako bih mogao danima nabrajati i iznositi argumente za brojne velike “igre”…” – Ovo je sadržaj e-mail prepiske koju između Miroslava Kutle i braće Pripuz koju je Nacional objavio samo nekoliko dana prije iznenadne smrti zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Rečenice koje je napisao Kutle gotovo su se proročanski ispunile u idućih nekoliko mjeseci nakon smrti Milana Bandića koja je rezultirala velikim promjenama na političkoj sceni Grada Zagreba na lokalnim izborima, ali i polaganim razotkrivanjem svih veza Milana Bandića s poslovnim carstvom braće Pripuz.

Sama smrt Milana Bandića, čovjeka koji je u proteklih 20 godina bio kontroverzan protagonist hrvatske političke scene, obilježila je 2021. godinu. Iako je cijeli svijet proživljavao drugu godinu pandemije covida-19, u Hrvatskoj je bilo i događaja koji bi pandemiju gurnuli u drugi plan i zauzeli naslovnice medija. Iznenadni odlazak dugogodišnjeg zagrebačkog gradonačelnika svakako je jedan od njih.

Nacional je i u 2021. godini donosio priče koje su mijenjale Hrvatsku i svakoga tjedna otkrivao afere u kojima su sudjelovale neke od najistaknutijih osoba hrvatskog javnog života, od bivšeg predsjednika Domovinskog pokreta Miroslava Škore do bjegunca od hrvatskog pravosuđa Miroslava Kutle, koji je Nacionalu dao prvi veliki intervju za hrvatske medije nakon duljeg perioda medijske šutnje. Od afere Žalac, preko afere seksualnog uznemiravanja na HRT-u pa sve do Bandićeve smrti koja je dovela do promjena na čelu Zagreba, ali i do odmotavanja klupka njegove interesne hobotnice u koju su bile uključene osobe iz hrvatskog javnog života.

Iznenadna smrt Milana Bandića – u subotu, 27. veljače prošle godine, u večernjim satima – potresla je hrvatsku političku i društvenu scenu, i to ne samo zbog značajne Bandićeve uloge već i zbog sumnjivih okolnosti njegove smrti. Nacional je prvi stupio u kontakt s Bandićevim prijateljem Sergijem Ivanovićem te je kroz razgovor s njime, ali i iz nekoliko drugih Bandiću bliskih izvora, uspio rekonstruirati zadnje sate Bandićeva života – s kime se sve družio, o čemu su razgovarali i što ga veže s tim osobama. Kako su uz cijelu priču otpočetka bile povezane neke nekonzistentnosti, u utjecajnim društveno-političkim krugovima pojavile su se sumnje oko toga je li Bandić svoje posljednje sate doista proveo onako kako su to prema javnosti plasirale osobe koje su opisivale kako mu je pozlilo i kako je neočekivano preminuo. Ili su možda neki detalji neznatno promijenjeni kako bi se zaštitila Bandićeva privatnost? To se pitanje prvenstveno otvorilo jer javnosti nije bila poznata adresa s koje je Bandić prevezen u bolnicu Sveti Duh. Nacional je otkrio adresu na Vrhovcu na kojoj se tvrdi da je Bandić proveo zadnje sate života, ali i još jednu potencijalnu adresu na kojoj je moguće bio tog za njega kobnog 27. veljače.

Nacional je prvi otkrio da se zagrebački gradonačelnik tijekom posljednjeg dana svog života više sati družio sa šeikom Muhamedom Alabarom, investitorom u kontroverzni Bandićev projekt „Zagrebački Manhattan“ odnosno „Zagreb na Savi“. Alabar je te subote boravio u tajnom posjetu Zagrebu, kamo je doputovao upravo s Ivanovićem, a s Bandićem se sastao na jednoj diskretnoj lokaciji. Taj sastanak je dodatno mistificirao okolnosti Bandićeve smrti, kao i ulogu koju je u njima imao njegov bliski suradnik Gzim Redžepi, protiv kojeg je koncem godine Uskok podignuo optužnicu.

Kasnije tijekom godine Nacional je uspio detaljno rekonstruirati posljednji dan Bandićeva života, koji je počeo oko sedam ujutro burekom u društvu moćnog arapskog tajkuna Alabara na Dolcu, kod jednog albanskog poduzetnika. Sitno narezane komade bureka i sirnice servirane preko pulta na papiru, Bandić i Alabar pojeli su s nogu, a potom se obrisali papirnatim ubrusima robne marke Spar. Ponijeli su i najlonsku vrećicu s dodatnom porcijom. I usput su se snimali i fotografirali. Zanimljivo je i da je Muhamed Alabar nekoliko mjeseci nakon Bandićeve smrti dao u Dubaiju ekskluzivni intervju za Nacional u kojem je govorio o svojem odnosu s Bandićem, ali i o ulaganjima u Hrvatsku, i to prije svega u hotelijersku kompaniju Bluesun koju je kupio od Jake Andabaka. Alabar je u razgovoru otkrio da je kupio u Zagrebu kuću koju mjesecima uređuje te se pokazao prilično informiran o stanju na hrvatskom nekretninskom i turističkom tržištu, a uspostavio je kontakte i s nekim predstavnicima hrvatske vlade. Govorio je i o potresom pogođenim područjima Hrvatske te kako bi riješio problem njihove obnove, a otkrio je i kako je stupio u kontakt s pokojnim zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem i o čemu je s njime razgovarao svega nekoliko sati prije Bandićeve iznenadne smrti:

“Razgovarali smo o uzgoju biljaka i stočarstvu, potom o BiH, otkud on potječe i gdje ima imanje, gdje mu je živjela majka. O svemu tome razgovarali smo uz prevoditelja. Potom smo diskutirali o koroni, procesu cijepljenja, dokad će sve to potrajati i slično.”

Smrt Milana Bandića, čovjeka koji je u proteklih 20 godina bio kontroverzan protagonist hrvatske političke scene, obilježila je 2021. godinu, a njene okolnosti do danas nisu sasvim objašnjene. FOTO: Goran Stanzl, Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

O posljednjim Bandićevim satima Nacional je otkrio još nešto – da je njegova bliska suradnica Natalija Prica, donedavna zastupnica stranke Bandić Milan 365 u Gradskoj skupštini, lagala kad je u intervjuu ženskom tjedniku Gloria rekla da je o Bandićevoj smrti saznala – iz medija. Ta njezina kratka “službena” verzija, naime, kosi se s onim što je o tom događaju na temelju telefonskih poziva i lokatora signala rekonstruirao Uskok i onim što je o tom događaju Uskoku rekao Gzim Redžepi, Bandićev bliski suradnik i ugledni pulmolog koji ga je u toj noći pokušavao oživljavati i koji je, uostalom, i zvao Hitnu pomoć, ali ne izravno, već preko Vjekoslava Jeleča, pročelnika Gradskog ureda za zdravstvo. Prema novoj verziji koju je u jednom društvu prepričao Redžepi, Bandićev srčani udar dogodio se u stanu Sergija Ivanovića, gdje su u tom trenutku zajedno bili Ivanović, Bandić, Redžepi i – Natalija Prica. Prema toj verziji događaja Bandić i Redžepi su prije toga bili u Brezovici na druženju s liječnicima koji su sljedećeg utorka na Rebru trebali operirati Bandića, ali s njima je cijelo vrijeme u društvu bila i Natalija Prica. Na konkretno pitanje je li ona bila u stanu u trenutku kad je Bandić doživio infarkt, Redžepi je odgovorio: “Ona je bila u stanu, samo nije bila s nama u dnevnoj sobi.”

Nakon Bandićeve smrti počela se odmotavati i njegova interesna hobotnica, koja je, kako će se pokazati, premrežila veći dio Zagreba, ali i cijele države. Bandićevo ime spominjalo se i u kontekstu uhićenja bivšeg glavnog ravnatelja HRT-a Kazimira Bačića, koji mu je navodno dao 50 tisuća eura mita kako bi građevinski poduzetnik Milan Lončarić počeo građevinske aktivnosti u Zagrebu. Lončarić je planirao izgraditi 462 stana u centru Zagreba, ali nije mogao dobiti građevinsku dozvolu bez plaćanja reketa Bandiću koji je bio blizak s moćnom VMD grupom, a izgradnja Lončarićevih Vrtova svjetla znatno bi utjecala na njihovo poslovanje. Zbog sumnji da su dali mito početkom ljeta uhićeni su Bačić i Lončarić, a detalji koje je otkrio Nacional pokazuju kako je Bandić zapravo pretvorio Grad Zagreb u taoca vlastite kriminalne pohlepe.

Nakon nekoliko godina šutnje Miroslav Kutle je Nacionalu dao prvi veliki intervju za hrvatske medije u kojem je otkrio detalje o odnosu s braćom Pripuz. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Slično je o Bandiću govorio u svom prvom velikom intervjuu za hrvatske medije nakon dugo vremena i Miroslav Kutle. Najeksponiraniji tajkun hercegovačke struje HDZ-a 90-ih, perjanica suspektne privatizacije s početka stvaranja hrvatske države koji je spas od nagomilanih pravnih problema potražio u Bosni i Hercegovini, gdje godinama živi, dao je intervju Nacionalu početkom svibnja, i to nakon što je nekoliko mjeseci prije dospio u središte pozornosti kada je Nacional objavio njegove eksplozivne prepiske sa zagrebačkim poduzetnicima, braćom Zoranom i Petrom Pripuzom. Kutle ih je u tim porukama optužio da su mu oteli radijski sustav najpopularnijih postaja kao što su Narodni radio, Antena, Radio Dalmacija i brojne druge. Nacional je objavio i dokumente koji pokazuju zašto je i kako Kutle polagao vlasnička prava na te radijske postaje. U internoj prepisci Kutle je braći Pripuz napisao da je pokojni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić bio njihov potrčko i vazal, a iznio je i neke teške optužbe na njihov račun. Među ostalim, da planiraju njegovo ubojstvo. U tom razgovoru Kutle je o pokojnom gradonačelniku rekao: “Bandić je bio projekt braće Pripuz. Šamarali su ga, kontrolirali, ali iz te hobotnice nije mogao izići jer je i sam od toga profitirao.”

Kutle je otkrio i što je sve od Zorana Pripuza doznao o kontroli njegove “organizacije” nad pokojnim zagrebačkim gradonačelnikom, gomili njihovih ljudi u Bandićevoj administraciji, naručivanju svojeg ubojstva, bombaškim napadima u Zagrebu, tajnim vlasnicima utjecajnih hrvatskih medija, a priznao je i tajno ortaštvo s Ivićem Pašalićem te je govorio o kontaktima sa Zdravkom Mamićem i Dragom Tadićem u BiH.

Nakon tog intervjua Nacional je objavio i ekskluzivne dijelove Kutlina svjedočenja koje je u BiH dao istražiteljima Uskoka, doslovno istoga dana kada je svoj iskaz istražiteljima Uskoka u Livnu dao Zdravko Mamić, u kontekstu afere s kompromitiranim osječkim sucima. Međutim, Kutle svoj iskaz nije dao u Livnu nego u Mostaru i s njime su razgovarali ljudi iz drugog istražiteljskog tima. Prema tvrdnjama Kutli bliskih izvora, njemu su u posjet došli hijerarhijski nešto istaknutiji istražitelji nego Mamiću. Dajući svoj formalni iskaz istražiteljima Uskoka, Kutle je svoj javni sukob s Pripuzom i njemu bliskim miljeom uveo u novu, još ozbiljniju fazu. Teško je optužio Pripuza, prenoseći istražiteljima Uskoka ono što je od njega čuo u privatnim i povjerljivim razgovorima. Kutle se zapravo pokušao pozicionirati kao neposredni svjedok jednog turbulentnog vremena. Istražiteljima je iznio svoja saznanja o većem broju počinitelja i naručitelja dosad nerazjašnjenih teških kaznenih djela počinjenih u Zagrebu kroz posljednjih petnaestak godina.

Rekao im je da je on godinama bio u neposrednoj blizini osoba koje stoje iza tih teških kaznenih djela, odnosno da o svemu ima neposredna saznanja, te je za njih optužio Zorana Pripuza i nekolicinu osoba iz njemu bliskog miljea, kao i pripadnike tzv. čepinske mafije. Zanimljivo da je tu istu kriminalnu organizaciju i osobe s njom povezane u svom iskazu kao moguće nalogodavce svog ubojstva imenovao i Zdravko Mamić, o čemu je Nacional pisao u posljednjem prošlogodišnjem broju.

Kutlin intervju i dokumenti koje je prije i poslije tog intervjua objavljivao Nacional, postali su posebno aktualni kada je Vijeće za elektroničke medije odlučilo koncesiju na kojoj je do ljeta ove godine emitirao Radio 101 dodijeliti Top Radiju u vlasništvu Ivana Jurića Kaćunića. U nizu tekstova objavljenih u Nacionalu nedvojbeno je pokazana veza između Jurića Kaćunića, braće Pripuz i Miroslava Kutle, čime je odluka Vijeća za elektroničke medije da se Top Radiju dodijeli koncesija još skandaloznija. Koncesija nije oduzeta čak ni nakon što se pokazalo da je Ivan Jurić Kaćunić priložio lažnu natječajnu dokumentaciju. Jedan od razloga što je Vijeće za elektroničke medije ustrajalo na dodjeli koncesije Top Radiju su i bliske veze Ivana Jurića Kaćunića s dijelom članova VEM-a, i to prije svega Davorom Marićem koji je u prošlosti bio u poslovnom odnosu s Ivanom Jurićem Kaćunićem te je od njega čak i primio novac za vlasnički udio u Radiju Dalmaciji.

Afera oko dodjele koncesije Top Radiju nije bila jedina medijska afera koju je Nacional otkrio u protekloj godini. Početkom 2021. Nacional je otkrio veliku aferu seksualnog zlostavljanja na HRT-u, u središtu koje je bio Mislav Stipić, ravnatelj jedinice Poslovanje. Ova afera je otkrila sramotni odnos vodstva HRT-a prema zaposlenicama koje su prijavile zlostavljanje, kao i činjenicu da je vodstvo bez prave istrage stalo na stranu Mislava Stipića bez da je o optužbama provedena neovisna istraga. Nacional je objavio ispovijest novinarke koja je prijavila seksualno uznemiravanje te optužila urednice za neprimjeren odnos prema trudnim novinarkama i majkama male djece. Tadašnji ravnatelj Kazimir Bačić službeno je odgovorio Nacionalu da su optužbe neosnovane, ali novinarku koja mu se požalila nije informirao o tome da je istraga provedena ni kakav joj je bio ishod.

Nacional je iz više neovisnih izvora doznao da je unutar HRT-a slične ozbiljne optužbe iznio veći broj novinarki te kuće, ali je najaktualnija optužba koju je vodstvu kuće iznijela ta dugogodišnja novinarka koja se suočila s problemima na poslu te ih je pokušala riješiti uobičajenim putem, poslovnom komunikacijom s nadređenima.

Ona je tražila da joj se popravi status i poveća plaća, smatrajući da je u toj sferi oštećena kada se uspoređuje s kolegicama istoga ranga i staža. Kada je pokrenula to pitanje, kako navodi, suočila se s perfidnim seksualnim uznemiravanjem, a zbog trudnoće i mobbingom. Za seksualno uznemiravanje optužila je Mislava Stipića, ravnatelja Poslovanja HRT-a, dugogodišnjeg visokog dužnosnika te javne tvrtke, a za mobbing Katarinu Perišu Čakarun, urednicu Informativno-medijskog servisa HTV-a.

Osim Bačića i Stipića, o svemu su bili informirani i Renato Kunić, pomoćnik ravnatelja Poslovne jedinice Program na HRT-u, i Katarina Periša Čakarun, urednica Odjela Informativno-medijskog servisa HTV-a. Svi su oni, među ostalim, pod naslovom „pismeni upit’’ još 2. ožujka 2020. od spomenute novinarke, ogorčene što se njen slučaj ne rješava kako je ona očekivala, primili e-mail u kojem, među ostalim, piše:

‘’Kažnjava li se mene za to što sam u međuvremenu rodila dijete pa sam jednu godinu bila na porodiljnom? Mislim da to nije u okviru onoga što Vlada propagira. Pozivana sam u međuvremenu na sastanke kod nadređenih, gdje mi je rečeno da budem strpljiva, a dobila sam i nemoralnu ponudu. Ponižena sam i pod stresom od tada. Pitam se, cijeni li se uopće moj rad i trud? Moje poslovne kvalitete? Jesam li diskriminirana zato što imam dijete? Ili se od mene očekuje nemoralan čin? Molim vas za konkretan pisani odgovor. Hvala na vremenu i odgovoru.’’

To je samo dio e-maila koji je toga dana svojim nadređenima poslala ta novinarka HTV-a, reporterka koja je izvještavala o raznim temama, pa i o Vladi i predsjedniku države, s višegodišnjim statusom vanjske suradnice, koja je potom u toj kući primljena u stalni radni odnos te je radila uredničke i novinarske poslove. Riječ je o osobi poznatoj široj hrvatskoj javnosti koja je uređivala i vodila više emisija Informativnog programa Hrvatske televizije.

Taj e-mail poslala je nedugo nakon što je s Mislavom Stipićem obavila više razgovora. Posljednji u nizu, kako ona tvrdi, završio je tako da nije imala puno nedoumica, shvatila ga je tako da joj je Stipić ponudio mogućnost povećanja plaće ako bi se s njime upustila u seksualni odnos, sama ili u društvu još jedne prijateljice, novinarke HRT-a koja se Stipiću svidjela. Nacional je dobio na uvid i ekstenzivnu poslovnu i osobnu prepisku koju je ta novinarka vodila sa svojim nadređenima. Pa se otvara pitanje što je doista u toj aferi poduzelo vodstvo HRT-a, nastoji li možda te slučajeve zataškati, je li bilo prostora da prosudbu o tome prepusti policiji ili Državnom odvjetništvu te je li se prema prijaviteljici primjereno odnosilo.

A to isto Državno odvjetništvo našlo se protekle godine u središtu nekoliko afera, do kojih je prije svega došlo zbog premreženosti politike i pravosudnog aparata, odnosno, utjecaja vladajuće stranke na rad DORH-a na čijem je čelu Zlata Hrvoj Šipek. Već početkom 2021. godine Nacional je otkrio da se Zlata Hrvoj Šipek našla u ogromnom sukobu interesa jer je Državno odvjetništvo trebalo odlučivati hoće li po službenoj dužnosti progoniti prijetnju koju je policiji prijavio njezin zamjenik Boris Koketi. I to zato što trag prema naručitelju tog napada vodi prema Barici Novosel, njenoj bliskoj prijateljici koju želi instalirati u sam vrh DORH-a.

Naime, Hrvatska policija je istraživala je li ta visoka dužnosnica Ministarstva pravosuđa i uprave naručila napad na svog nekadašnjeg kolegu iz istog ministarstva, koji obnaša funkciju zamjenika glavne državne odvjetnice. U središtu te nevjerojatne priče našli su se Barica Novosel, savjetnica ministra pravosuđa Ivana Malenice i bliska prijateljica glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj Šipek, i Boris Koketi, zamjenik glavne državne odvjetnice iz Građansko-upravnog odjela koji je policiji prijavio prijetnje nepoznate osobe za koju je policija utvrdila da je riječ o Ivici Mandiću, vlasniku tvrtke Mandić promet, o kojem se navodi da je prijatelj Barice Novosel. Tu je dugogodišnju visoku dužnosnicu Ministarstva pravosuđa do tog incidenta Zlata Hrvoj Šipek forsirala na mjesto zamjenice glavne državne odvjetnice.

No razmjeri kaosa u DORH-u postali su vidljivi tek krajem godine, kada je otkriveno da su europski istražitelji pokrenuli istragu protiv bivše ministrice Gabrijele Žalac zbog kriminala u korištenju europskih fondova. Bivša Plenkovićeva ministrica još uvijek je u pritvoru, a DORH i Uskok propisno su se osramotili kada je otkriveno da su odbili detaljno istražiti Gabrijelu Žalac na temelju istih dokaza kao i europski istražitelji.

Nacional je koncem studenoga ekskluzivno doznao da je ravnateljica Uskoka Vanja Marušić opstruirala procesuiranje korupcijskog kriminala bivše HDZ-ove ministrice regionalnog razvoja i europskih fondova Gabrijele Žalac. Prema navodima izvora s neposrednim saznanjima o sumnjivim zbivanjima unutar sustava DORH-a, Vanja Marušić, odnosno Uskok, krajnje neprimjereno se odnosila prema aktivnostima „poreznog Uskoka“, koji je bio izravno angažiran na tom predmetu. Formalno govoreći, u istragu o tom predmetu bio je uključen Samostalni sektor za otkrivanje poreznih prijevara unutar Ministarstva financija. To tijelo je vrlo brzo posumnjalo da je tvrtka Ampelos, koja je u središtu te afere, prala novac. Pa je predložilo da se napravi financijsko vještačenje spornog softvera zbog kojeg je afera nedavno i izbila. Ali Uskok na taj prijedlog nije odgovorio, a javnost do danas nije upoznata s time je li to vještačenje uopće provedeno. Prema navodima istog izvora unutar DORH-a, Vanja Marušić bila je pravodobno i potpuno informirana o radu svojih podređenih na tom predmetu. Ali je njeno ponašanje izazvalo snažnu sumnju među kolegama da je ona tim slučajem manipulirala zato što je tako odgovaralo administraciji premijera Andreja Plenkovića. Drugim riječima, uvjereni su kako je to radila da zaštiti Gabrijelu Žalac i spriječi reputacijsku štetu za Vladu. Uz to, izvor Nacionala je otkrio i da je Uskok prvo ignorirao, a potom tek polovično i s priličnim kašnjenjem Uredu europskog tužitelja dostavio dokumentaciju o tom predmetu.

Kada je riječ o pravosudnom sustavu Nacional je prvi dao medijski prostor prvo kandidatu, a zatim i novoizabranom predsjedniku Vrhovnog suda Radovanu Dobroniću. Nacional je prije njegovog izbora u nekoliko navrata pisao o promjenama koje bi Dobronić uveo ako bi bio izabran na mjesto Đure Sesse čiji je mandat obilježen aferama. Dobronić je nakon izbora za predsjednika Vrhovnog suda baš u Nacionalu imao prvi veliki javni istup u kojem je potvrdio da će u svom mandatu pokušati sve kako bi napravio korjenite promjene u hrvatskom pravosuđu.

S druge strane, DORH je imao aktivnu ulogu u još jednom zanimljivom slučaju. Naime, kako je i Nacional prije više od mjesec dana pisao, Vlada je prošloga tjedna donijela odluku o poništenju Sanaderova ugovora s MOL-om, odnosno o pokretanju revizije arbitražnog pravorijeka.

Nakon što je Nacional otkrio dramatične posljedice pravomoćne presude Vrhovnog suda protiv bivšeg premijera Ive Sanadera i Zsolta Hernádija u aferi Ina-MOL, kojom su obojica osuđeni na zatvorske kazne zbog podmićivanja kako bi MOL u Ini stekao dominantna upravljačka prava, Zlata Đurđević, nesuđena predsjednica Vrhovnog suda, i Damir Vanđelić, član Nadzornog odbora Ine, otkrili su za Nacional zašto smatraju da bi DORH trebao samoinicijativno pokrenuti taj proces.

Iz DORH-a su tada Nacionalu, na pitanja što će poduzeti vezano uz povrat upravljačkih prava u Ini, koje su pravne mogućnosti u tom predmetu na raspolaganju DORH-u koji je, prema zakonu i Ustavu, zadužen za zaštitu imovine Republike Hrvatske, tko i kako može zatražiti povrat upravljačkih prava te hoće li DORH u tom smislu zatražiti od Vlade da poduzme određene radnje i koje točno, odgovorili da se s tim pitanjima trebamo obratiti Vladi Republike Hrvatske.

Drugim riječima, DORH je pritisnuo Plenkovića da se izjasni po tom pitanju i jasno im sugerira što bi trebali učiniti. Taj senzacionalni odgovor stigao je iz institucije koja je nominalno potpuno neovisna u poslu koji radi te za koju je premijer Plenković također više puta javno rekao da samostalno radi svoj posao, da ga praktički ne zanimaju njihove aktivnosti te u tom pogledu on na njih nema nikakvih ambicija utjecati. To je dosad najsnažniji konkretan korak koji hrvatska administracija poduzima nakon što je pravomoćnom presudom Vrhovnog suda potvrđeno da je bivši premijer Ivo Sanader od predsjednika Upravnog odbora mađarskog MOL-a Zsolta Hernádija primio mito kako bi MOL-u prenio dominantna upravljačka prava nad Inom.

I dok se popularnost premijera Plenkovića i HDZ-a usprkos brojnim aferama ni u protekloj godini nije smanjila te je uglavnom negdje oko 30 posto, neki drugi političari dotakli su 2021. dno svoje kratkotrajne političke karijere, a na kraju bi zbog svega mogli imati problema i s ponekom kaznenom prijavom. To se prije svega odnosi na sada već bivšeg predsjednika Domovinskog pokreta Miroslava Škoru, koji se na pomalo nevjerojatan način oprostio od svojih bivših stranačkih kolega nakon što je Nacional otkrio nepravilnosti u poslovanju stranke.

Početkom kolovoza Nacional je prvi otkrio prave razloge Škorina naglog odlaska s mjesta predsjednika Domovinskog pokreta. Naime, Škoro je pristao odstupiti nakon što se otkrilo da je stranačku karticu dao na korištenje svojoj bliskoj suradnici Nikolini Brajković, kojoj su stranačkim novcem kupljeni brojni pokloni, i da je stranci sumnjivo prodana Škorina graševina. Kulminacija tog odnosa gotovo se podudarala s vremenom u kojem se Škoro predstavljao javnosti kao najbolji kandidat za gradonačelnika Zagreba i prozivao platformu Možemo! zbog netransparentnog financiranja.

Posljednjih nekoliko mjeseci prije nego je Škoro odstupio, samo su on i Nikolina Brajković imali pristup službenim bankovnim karticama Domovinskog pokreta, kao i uvid u stanje na stranačkom računu, a to se u najmanju ruku nije pokazalo kao najsretnija kombinacija. Jer se otkrilo da su njih dvoje novac s računa stranke trošili bez adekvatne kontrole.

Štoviše, Škorina bliska suradnica dobila je više poklona, neke i skupocjene, poput luksuzne narukvice renomiranog svjetskog proizvođača – a sve to platio je Domovinski pokret. Štoviše, ponašanje Miroslava Škore ozbiljno je prijetilo odvesti poslovno funkcioniranje Domovinskog pokreta u zonu čistog kriminala, odnosno pronevjere novca. Upravo zato je morao otići s mjesta predsjednika stranke nakon što ga je Mario Radić suočio s činjenicama.

Dva upućena izvora potvrdila su Nacionalu da je Škoro počeo koristiti stranku kao bankomat za osobno profitiranje, a jedan od načina na koji je to napravio bio je da je stranci prodao – vlastito vino. Škoro se, naime, već godinama bavi proizvodnjom vlastitog vina pod brendom Vina Škoro, a jedna od najpoznatijih sorti je njegova graševina. To što je vino prodao stranci, za same njene članove možda ne bi bilo toliki problem da vino nije, po svemu sudeći, preplaćeno, ali i da je barem – isporučeno. Međutim, Škoro je od stranke, kako su potvrdila čak dva izvora, uzeo novac za velike količine vina koje nikad nije isporučio i ne zna se hoće li isporučiti, posebno sad nakon raskida suradnje.

Jedan od izvora upućenih u detalje tih transakcija za Nacional je opisao što se zapravo dogodilo i koliki su razmjeri te nevjerojatne situacije o kojoj javnost nije ništa znala, a koja se događala u jeku kampanje za gradonačelnika Zagreba: „Počelo je to negdje krajem travnja. Škoro je napravio transakciju prema kojoj je prodao 5200 boca svog vina Domovinskom pokretu. Međutim, od tih 5200 boca isporučio je samo 1200 boca, a 4000 boca naprosto nedostaje i nikad ih nije isporučio. Što je najgore, boce je prodavao po cijeni od nekih 10 eura, to jest po maloprodajnoj cijeni, iako je riječ o velikoj količini temeljem koje je vino trebalo biti prodano po veleprodajnoj cijeni.“

Ukupna cifra koju je Škoro zaračunao stranci iznosila je oko 52 tisuće eura ili blizu 400 tisuća kuna, točnije, 390 tisuća kuna. Međutim, kako je isporučio samo 1200 boca, što bi iznosilo 12 tisuća eura ili oko 90 tisuća kuna, ispada da je Škoro stranku oštetio za čak 40 tisuća eura ili 300 tisuća kuna. To je iznos koji pokriva umalo osamnaest njegovih saborskih plaća. Uz to, račun i bankovni izvod Domovinskog pokreta pokazali su i da je Škoro kao njegov predsjednik platio tvrtki koju je osnovao sa suprugom 31.933 kn za stare božićne pjesme. Škoro je i sam sebi vratio pozajmicu od milijun kuna šest dana nakon što je dao neopozivu ostavku te formalno više nije imao pravo raspolagati novcem stranke. Ti su CD-ovi prodani po cijeni od 23,99 kuna po komadu, uz popust od deset posto, pa je ukupan iznos od 35.481 kunu umanjen za 3548 kuna do konačnog iznosa od 31.933 kune. Radi se o CD-u „Miroslav Škoro, Ladarice – Hrvatski Božić“ koji je objavljen 2015., odnosno, o neprodanim zalihama nosača zvuka starim punih pet godina. Kim Ann Škoro odgovorna je osoba u tvrtki Campus, koja je izdavač tog CD-a s deset božićnih pjesama.

Svi ti navodi potvrđeni su na samom kraju godine, kada je Nacional objavio nalaze Državnog ureda za reviziju prema kojima je u prodaji CD-ova Škorinih božićnih pjesama i vina Domovinskom pokretu bilo mnogo dubioza, čime je trasiran put za kazneni progon Miroslava Škore. Nalaz Državne revizije tako je ponovno otvorio pitanje tko je popio 3877 boca Škorina vina koje je njegova tvrtka ekspresno naplatila Domovinskom pokretu, s obzirom na to da Državna revizija nije uspjela pronaći dokaze da su te količine vina Domovinskom pokretu uopće isporučene niti je u računovodstvu stranke proknjižena svrha njegove nabave. Uoči Božića dodatno je javnost zainteresiralo i pitanje sluša li itko prigodno božićne pjesme u izvedbi Miroslava Škore i Ladarica s CD-a objavljenog 2015., jer je Državna revizija ustanovila da ne zna kome je isporučeno 1479 neprodanih primjeraka tog nosača zvuka sa zaliha prodanih Domovinskom pokretu u prosincu 2020. za 31.933 kune. Nalaz Državne revizije utoliko definitivno potvrđuje da je Nacional svoje ekskluzivno otkriće o dosad neviđenom primjeru sukoba interesa u hrvatskoj politici, stavio u ispravan kontekst kada je u kolovozu prošle godine objavio račun tvrtke Campus koji je 9. prosinca 2020. fakturiran Domovinskom pokretu.

Sada će se o svemu tome povesti i dodatna rasprava jer je vrlo izvjesno da će svjedoci tih zbivanja, koji o tomu imaju neposredna saznanja, svoje verzije događaja trebati iznijeti prvo pred istražiteljima, a dođe li do kaznenih prijava i optužnice – i pred sudom. Škoro će vjerojatno morati za svjedoka predložiti izvjesnog skladištara Ratka za kojeg tvrdi da je bio u smjeni kada su dostavljene butelje njegova vina. S druge strane, njegovi donedavni kolege iz Domovinskog pokreta, iz svih 200 ogranaka, trebali bi svjedočiti o tomu govori li Škoro istinu te može li se to i dokazati.

Priča o političkom padu Miroslava Škore bila je samo jedno u nizu ekskluzivnih otkrića novinara Nacionala u prošloj godini, među kojima, bez sumnje, treba izdvojiti i otkriće o rješavanju stambenog pitanja ministra obrane Marija Banožića. Ministar si je sam dodijelio stan od 92 kvadrata u centru Zagreba iako nije na njega imao pravo, s obzirom na to da mu supruga i djeca prebivalište imaju prijavljeno u Vinkovcima, a osim toga, stan je uređen skupocjenim namještajem prije nego što je ministar u njega ušao.

Netom nakon pravomoćne presude bivšem premijeru Ivi Sanaderu u slučaju Ina-MOL, Nacional je otkrio i da njegov blizak prijatelj Mario Zubović za 542 tisuće eura prodaje mercedes iz 1955., a za koji je USKOK istraživao je li bio plaćen HDZ-ovim novcem iz afere Fimi media. Ta i mnoge druge teme pokazuju da je i u 2021. Nacional bio medij koji na krilima demokracije mijenja Hrvatsku.