Evangelos Marinakis grčki je poduzetnik koji je prije pet godina kupio Nottingham Forest, nekadašnjeg dvostrukog prvaka Europe kojem je prijetila propast. S trenerom Steveom Cooperom ušli su u Premier ligu

Posljednji put kada je Nottingham Forest zaigrao u engleskoj Premier ligi bilo je 20. stoljeće. Bilo je to u sezoni 1998/99., još u vrijeme kada je Manchester United bio veliki klub, a Manchester City nije ni igrao u najjačem rangu engleskog nogometa. Tu je sezonu Nottingham Forest završio na uvjerljivom posljednjem mjestu ljestvice, uz čak 22 poraza u 38 susreta te uz 69 primljenih pogodaka. Nekadašnji dvostruki osvajač Europskog kupa (danas Lige prvaka) još je početkom devedesetih upao u loše razdoblje, a njihove posljednje premierligaške sezone pod njim se otvorila crna rupa iz koje više nije bilo povratka. Sve do ove godine, sve do pojave Stevea Coopera, čovjeka koji je u rezultatskom, ali i mentalnom, smislu podigao klub. U trenutku kada je Cooper sjeo na trenersku klupu, a bilo je to 21. rujna prošle godine, Nottingham Forest skupio je tek četiri boda iz osam odigranih susreta uz negativnu gol razliku i čak šest poraza. Klub se nalazio na posljednjem, 24. mjestu Championshipa te su se već tada svi počeli pripremati za tešku borbu za opstanak.

No nogomet ponekad piše nevjerojatne priče, a ono što su Steve Cooper i njegovi igrači uspjeli ostvariti u ostatku sezone – u sljedećih tridesetak utakmica osigurati plasman u Premier ligu – zbilja se može nazvati fascinantnim. Na neviđenu radost i veselje preko četrdeset tisuća navijača koji su u nedjelju, 30. svibnja, došli na stadion Wembley bodriti svoj klub u posljednjoj utakmici kvalifikacija za Premier ligu, Nottingham Forest uspio je prijeći i posljednju prepreku zvanu Huddersfield te nakon više od dva desetljeća, prvi put u 21. stoljeću, sljedeće sezone osigurati svojim vjernim navijačima utakmice protiv velikana kao što su City, United, Arsenal, Chelsea, Spurs, Liverpool, West Ham te, posebno, Leicester City s kojim dijele dugogodišnje rivalstvo. Forest će tako u Premier ligi biti najstariji klub u natjecanju, s obzirom na to da je osnovan davne 1865. godine.

Nottingham Forrest bio je prvak Europe 1979. i 1980. godine kada im je trener bio slavni Brian Clough a predvodili su ih golman Peter Shilton i napadač Tony Woodcock. FOTO: imago sportfotodienst/GuliverImage

Kada je u svibnju 2017. godine grčki poduzetnik i političar Evangelos Marinakis preuzeo vlasništvo nad Nottingham Forestom za 50 milijuna funti, obećao je da mu je primarni cilj u sljedećih pet godina klub vratiti u Premier ligu: „Imamo dugoročni plan, a tijekom njegova izvršavanja želimo vratiti Nottingham tamo gdje i pripada“, izjavio je u jednom intervjuu te nastavio: „Naravno da Nottingham spada u Premier ligu. Nadalje, navijači Nottinghama sve ove godine već su umorni, jer nisu imali previše razloga za veselje. Ali ostali su lojalni, a za nas je to iznimno važno. Potencijal koji klub ima je velik.“ U ovih pet godina Nottingham Forest se svakako financijski oporavio te u konačnici plasirao u Premier ligu. Marinakis je 54-godišnji Grk rodom iz Pireja, sin jedinac Miltiadisa Marinakisa, brodovlasnika, člana uprave nogometnog kluba Olympiakos i člana grčkog parlamenta. Evangelos Marinakis je cijeli svoj život proveo u svijetu biznisa.

Nakon diplome međunarodne poslovne administracije i međunarodnih odnosa koju je stekao u Velikoj Britaniji, vrlo brzo ušao je u svijet brodogradnje kojim je njegov otac već dominirao. Sredinom 2010. godine postao je vlasnikom grčkog kluba Olympiakosa koji je pod njegovim predsjedništvom od tada pa sve do sezone 2016./17. sedam puta osvojio naslov grčke lige. Ipak, za Marinakisa, unatoč rezultatima klubova čiji je vlasnik, svijet nogometa nije bio previše bajan. Dana 19. veljače 2011. godine njegov Olympiacos je pobijedio Panathinaikos u poprilično kontroverznoj utakmici nakon koje se nogometaš Djibril Cissé posvađao s Marinakisom. Cisséa su nakon svađe pretukli navijači Olympiacosa, a on je odlučio tužiti Marinakisa te je cijeli slučaj završio na grčkom sudu gdje je predsjednik Olympiacosa proglašen nevinim. Godine 2015. javni tužitelj s vijećem sudaca Marinakisa je također proglasilo nevinim u slučaju Koriopolis. Riječ je o nadimku koji su grčki mediji dali skandalu koji je potresao grčki nogomet tijekom 2011. godine kada je UEFA pokrenula službenu istragu pod pretpostavkom da je čak 40 utakmica, uglavnom niželigaških susreta te utakmica kupa, u sezoni 2009./10. bilo namješteno. Među 68 osumnjičenih bio je upravo i Marinakis koji je četiri godine kasnije oslobođen svih optužbi za namještanje utakmica, nezakonito klađenje, prijevaru, iznudu te pranje novca.

Evangelos Marinakis vlasnik je grčkog kluba Olympiakos, dok je Nottingham Forrest kupio 2017. godine za 50 milijuna funti. FOTO: Richard Calver via www.imago-images.de/GuliverImage

Marinakis je 2014. godine optužen što je u poluvremenu finala kupa između Olympiacosa i Asteras Tripolisa, protivno nogometnim pravilima, ušao u sudačku svlačionicu kako bi se glavnom sucu požalio na suđenje. Marinakis je izjavio da je istina da je ušao u svlačionicu, ali samo kako bi sucima „poželio sreću“. Olympiacos je susret dobio rezultatom 3:1 premda je prvo poluvrijeme završilo rezultatom 1:1. Godinu dana kasnije oslobođen je svih optužbi. Još jedna optužba protiv Marinakisa podignuta je 2015. godine tijekom još jednog skandala oko namještanja utakmica u Grčkoj. Prema riječima optužnice, članovi grčkog nogometnog saveza Theodoros Kouridis i Aristidis Stathopoulos po nalogu Marinakisa tajno su se u siječnju 2012. godine sastali s nogometnim sucem Petrosom Konstantineasom te od njega zahtijevali da nadolazeću utakmicu Olympiacosa protiv Xanthija sudi u korist Marinakisovog kluba.

Konstantineas je to odbio te je Olympiacos u toj utakmici doživio poraz. Mjesec dana nakon toga, prema optužnici, Marinakis je navodno naredio nepoznatim ljudima da bace bombu na Konstantineasovu pekarnicu, što je 23. veljače 2012. godine dovelo do njezina uništenja, a zahvaljujući tom incidentu određeni mediji su Marinakisa proglasili „dominantnom figurom grčkog nogometa“. Premda je optužnica, pored namještanja utakmica i naloga za uništenje sučeve pekare, sadržavala još optužbi poput iznude, ucjene, prijevare te vođenja kriminalne organizacije, u siječnju 2021. godine tročlano sudsko povjerenstvo za kriminalne aktivnosti oslobodilo je Marinakisa i svih 27 osumnjičenih u navedenom slučaju.

Evangelos Marinakis je 2010. godine postao vlasnik Olympiacosa. Sljedećih sedam godina Olympiacos je bio prvak Grčke te je tri puta osvojio grčki kup. FOTO: IMAGO/Giorgos Mathaios / Eurokinissi/GuliverImage

Pored optužbi za sportske ilegalne aktivnosti Marinakis je u ožujku 2018. godine također osumnjičen i za navodno krijumčarenje droge. Optužbe protiv njega opisane su kao „izrazito ozbiljne“, i to nakon istrage koja je uključivala tanker Noor 1 u kojem je pronađena 2,1 tona heroina, a koji je presreten u luci kod Pireja 2014. godine. Prema svjedočenju već zatvorenog i optuženog suvlasnika tankera Efthymiosa Yiannousakisa, tona heroina u vrijednosti od 70 milijuna dolara istovarena je na otoku Kreti odakle se droga dalje slala po ostatku Europe. Upravo je Yiannousakis tvrdio da je heroin iskrcan na otoku bio u vlasništvu Marinakisa. U tom je trenutku tadašnji predsjednik Nottingham Foresta Nicholas Randall napisao otvoreno pismo u kojem je navijače uvjeravao u svoju potporu Evangelosu Marinakisu.

U siječnju 2021. godine, nakon što je deset svjedoka u cijelom slučaju već bilo mrtvo te nakon što je ponovno pregledao kompletan slučaj, glavni sudac došao je do zaključka da ne postoji nijedan dokaz protiv Marinakisa te je time i zaključio svoju istragu. Iz svega navedenog očito je da vlasnika Nottingham Foresta prati glas, u najmanju ruku, kontroverzne osobe koja se nekako uvijek nađe u središtu velikih nogometnih skandala. Netko bi mogao reći da je i utakmica kvalifikacija za Premier ligu koju je Nottingham Forest odigrao protiv Huddersfielda na Wembleyju, također jedna od kontroverzi, s obzirom na to da su navijači Huddersfielda bili ogorčeni određenim sudačkim odlukama i nedosuđenim dvama potencijalnim jedanaestercima. No kako god bilo, Nottingham Forest i Evangelos Marinakis na kraju su izašli kao pobjednici i teško je ne priznati uspjeh kluba, pogotovo s obzirom na njegovu povijest.

Godine 2015. Marinakis je oslobođen svih optužbi za namještanje utakmica, nezakonito klađenje, prijevaru, iznudu te pranje novca

A moderna povijest Nottingham Foresta zbilja je fascinantna. Svoj najveći uspjeh do danas klub je doživio pod trenerskim vodstvom Briana Clougha, menadžera koji ga je vodio od 1975. pa sve do 1993. godine. U tom vremenu Nottingham Forest osvojio je englesku ligu 1977. godine, dva europska kupa (1979. i 1980.) te četiri lige kupa (1978., 1979., 1989. i 1990.). Godine 1991. igrali su finale FA kupa i to je bio posljednji veliki uspjeh ne samo Clougha na njegovoj klupi, već i kluba općenito. Kada su 1993. godine ispali iz najjačeg ranga engleskog nogometnog natjecanja, Clough se odlučio umiroviti, a za Nottingham Forest započelo je tridesetogodišnje rezultatsko stagniranje i žestoka bitka s klubovima koji, premda je to možda ružno napisati, ipak spadaju u nogometne mediokritete – gdje Nottinghamu s obzirom na dugogodišnju tradiciju, postojanost kluba te broj navijača, ipak nije bilo mjesto. Tijekom devedesetih još jednom su ostvarili zapažen rezultat, i to u sezoni 1994./95. koju su završili na pomalo iznenađujućem trećem mjestu nakon što su sezonu prije toga igrali drugu ligu.

Vrlo brzo uslijedio je ponovni pad, kada su iz sezone u sezonu ispadali i ponovno se vraćali u Premier ligu da bi 1999. godine definitivno dotaknuli premierligaško dno s tek sedam ostvarenih pobjeda u 38 utakmica i ostali u drugom rangu natjecanja čak i predugo. U sezoni 2004./05. uslijedio je novi šok kad je Nottingham ispao iz druge u treću ligu, gdje se zadržao tri godine prije povratka u Championship. U sljedećih nekoliko sezona klub je imao priliku vratiti se u Premier ligu, ali je u ključnim utakmicama kvalifikacija svaki put iznevjerio svoje navijače koji su mu ipak, unatoč svemu, ostali vjerni. Koliko je klub bio u krizi pokazuje i činjenica da je nakon odlaska Clougha, koji je na trenerskoj klupi proveo punih 18 godina, u idućih 29 godina promijenjeno čak 35 trenera, a u istom tom razdoblju promijenila su se čak četiri vlasnika.

Steve Cooper postao je trener Nottingham Forresta u trenutku kada su bili na posljednjem mjestu druge engleske lige. Do kraja sezone uspjeli su ući u prvu ligu. FOTO: IMAGO/NurPhoto/GuliverImage

Kao što smo već istaknuli, trener Steve Cooper na klupu Nottingham Foresta zasjeo je 21. rujna prošle godine nakon što je klub u novu sezonu Championshipa krenuo katastrofalno. Odmah po svom dolasku Velšanin je u prvih pet utakmica koje je vodio ostvario četiri pobjede, odnosno u prvih četrnaest utakmica izgubio tek jednu te već do sredine prosinca klub bodovno doveo u prvu polovicu ljestvice. Cooper je poboljšao ofenzivni dio ekipe, a pogotovo se to osjetilo na posjedu lopte koji su u prosjeku imali preko 50 posto u svakoj utakmici. Štoviše, nakon što je postao trenerom nijedan klub u Championshipu nije osvojio više bodova od Nottingham Foresta, čak ni Fulham koji je u konačnici i osvojio prvenstvo. Mjesec travanj pokazao se najvećom prekretnicom u mentalnoj snazi ekipe i ključnim u osiguravanju kvalifikacija za Premier ligu.

Tada su, naime, momci iz West Bridgforda odigrali čak osam utakmica u 28 dana te osvojili 21 od moguća 24 boda, zabivši 19, a primivši samo dva pogotka. Nije loše za ekipu čiji je primarni cilj nakon dolaska Coopera bio osiguravanje opstanka u Championshipu: „Kada sam stigao u klub, sezona je bila već počela i imali smo tri utakmice prije reprezentativne stanke. Igrači i ja smo se dogovorili da nam je cilj prije stanke klub dovesti iznad crtice koja na ljestvici označava zonu ispadanja. Uspjeli smo i nakon toga smo planirali iz tjedna u tjedan. Znali smo da će travanj biti ključan mjesec te da ćemo tada saznati na kojem ćemo mjestu završiti u ligi. Naša zajednička koncentracija je bila takva da nismo ni razmišljali o kvalifikacijama za Premier ligu – hvatali smo prva dva mjesta koja automatski u nju vode“, izjavio je za SkySports trener Cooper.

Marinakis je u ožujku 2018. godine osumnjičen i za krijumčarenje droge. Deset svjedoka je umrlo, a sudac je zaključio da protiv njega nema dokaza

Bez obzira na kontroverze oko Evangelosa Marinakisa, Nottingham Forest se pod njegovim vodstvom silovito izdignuo. Ulazak u Premier ligu neće samo poboljšati stanje na klupskom tekućem računu, već je neminovno da će se stvoriti nove grupe vjernih obožavatelja kako u samom West Bridgfordu odakle klub potječe tako i u ostatku Engleske, pa i svijeta, koji redovno prati najkomercijalniju i najkompetentniju nogometnu ligu. Uz sve to, logično je da se otvara i ogroman prostor za transfere, jer ekipu Nottingham Foresta čine mladi i iznimno potentni igrači na koje su veliki klubovi već bacili oko. U prvom redu tu je kongoanski vratar Brice Samba, koji je upravo ove sezone privukao pozornost velikim brojem obranjenih zicera, pogotovo u utakmici prvog kola kvalifikacija protiv Sheffielda. Obrambeni igrači Scott McKenna i Joe Worrall, ujedno i kapetan momčadi, odigrali su gotovo svaku utakmicu sezone kao centralni braniči, ali glavne zvijezde momčadi ipak su 21-godišnji James Garner i 24-godišnji Keinan Davis.

Garner je u Nottingham Forest došao na posudbu iz Manchester Uniteda, dok je Davis stigao također na posudbu, ali iz Aston Ville. Obojica se u svojim matičnim klubovima očito nisu najbolje snašla ili je konkurencija jednostavno bila premoćna, ali su zato procvjetali u Nottinghamu i svakako ostvarili sezone za pamćenje. S druge strane, vlasnik Marinakis odmah je nakon utakmice s Huddersfieldom za BBC izjavio da se iduće sezone Nottingham neće boriti isključivo za opstanak u Premier ligi, već da će Cooperu dati potrebnu „municiju“, aludirajući na financijska sredstva kojima će moći u klub dovesti neko pojačanje. Također je dodao: „Steveu Cooperu omogućit ćemo što god bude potrebno da u idućoj sezoni momčad bude kompetitivna. Samo nebo je granica. Brian Clough za ovaj je klub učinio jako velike stvari. Sada, četrdeset godina nakon njegova odlaska, red je na Stevea Coopera da napravi nešto slično, čak i više ako u obzir uzmemo kakav se nogomet danas igra u svijetu.“