Stigavši u Novi svijet, slavni pomorac Kristofor Kolumbo je 15. studenog 1492. godine prvi put u svom dnevniku zabilježio upotrebu duhana među starosjediocima. To je bila prva zabilježena uporaba duhana u povijesti.

Kolumbo je zapazio da domoroci uživaju u pušenju i žvakanju listova biljke nepoznate u Europi. Indijanci su se tada u oblacima dima blaženo opuštali, molili svojim bogovima i tjerali od sebe bolesti. Njima je duhan bio sveta biljka koju su im, kako su vjerovali, poslali bogovi. Nisu išli ni u lov ni u rat bez duhana. Upotrebljavali su ga kod vjerskih i pogrebnih svečanosti, a i kod državničkih poslova. Neprijatelji bi jedan drugom pružili “lulu mira“ i neprijateljstvo bi iščeznulo. Dim iz usta simbolizirao je kod Indijanaca izgovorenu istinu.

Ali, Indijanci nisu duhan samo pušili, nego su lišće i žvakali i šmrkali. Kolumbovi mornari ubrzo su se pridružili Indijancima u uživanju duhana. Ali, postali su ovisni i više se nisu mogli riješiti tog užitka. Čak je i Kolumbo zabilježio: “Nije bilo u njihovoj moći da prestanu“.

Među prvima koji su zapušili poslije povratka kući, u Španolskoj, bio je član Kolumbove ekspedicije Rodrigo de Xerez. Ali, sugrađani su ga ubrzo prijavili inkviziciji s optužbom da ga je zaposjeo vrag, jer mu iz usta suklja dim i užasno smrdi. Inkvizicija ga je odvela, oduzela mu zemlju, svu imovinu, a njega bacila u tamnicu.