“Bilo je to poput ulaska u skladište iz Indiane Jonesa”

U siječnju 2012., nekoliko mjeseci prije vjenčanja, dok je buduća mladenka bila usred priprema, na obiteljskom imanju otkrila je stari teren za skvoš i unutra poslagano više od 300 kutija s dokumentima. “Tom mjestu unutar dvorca bilo je teško pristupiti, dotad nikad nisam bila tamo. Posvuda su bile kutije, bilo je to poput ulaska u skladište vojne baze 51 iz filmova o Indiani Jonesu”, prisjetila se Tanya.

Isprva nije shvaćala u što gleda. Zabrinuta za svoje vjenčanje, počela je premještati kutije u stare štale dvorca kako bi napravila mjesta za catering. Upravo u tom trenutku opazila je na nekim kutijama napisano svoje ime, kao i imena nekoliko svojih rođaka. Te dokumente tamo je 2007. godine ostavila tvrtka La Hougue nakon što je preselila svoje poslovanje u Panamu. Od tada ih nitko nije dirao. Iako su neke kutije bile u vrlo lošem stanju, njihov je sadržaj preko noći promijenio Tanyin život i život njezina supruga Darrina Stocka. Mreža Europske istraživačke suradnje, čiji je partner i Nacional, pribavila je više od 18 GB strogo povjerljivih dokumenata koji se sastoje od gotovo 370.000 stranica bankovnih transfera, knjigovodstvenih knjiga, rukom napisanih bilješki i zapisnika sa sastanaka. Otkrivaju zakulisne igre La Houguea, diskretne tvrtke specijalizirane za otvaranje zaklada i tvrtki koje se mogu koristiti za porezne prevare i pranje novca za bogate klijente. Sustav kojim je dirigirao sam Tanjin otac, što će ona otkriti tek tri godine nakon svog vjenčanja.

Da bismo potpuno razumjeli ovaj skandal, moramo se vratiti u vremena prije vjenčanja. “Odrasla sam u neizmjerno bogatoj obitelji, uvjerena da je moj otac najdivniji čovjek na svijetu. Idolizirala sam ga”, rekla je Tanya. Sjeća se da je u djetinjstvu nailazila na mnoge tiskarske i pisaće strojeve u vili, ali odrastala je ne mareći puno za očeve aktivnosti. Sjeća se i da su u St. John, gdje su bili uredi La Houguea, dolazili mnogi poslovni ljudi. Bila je još maloljetna kad su joj se 1981. roditelji razveli. Kako u toj dugoj i olujnoj pravnoj bitci ne bi ostali bez previše „perja“, John W. i Mary Dick odlučili su uložiti stotine milijuna u dva fonda – Dick Family I. i II. – otvorena 1984. godine i namijenjena obrazovanju njihove djece. Zahvaljujući tome Tanya Dick mogla je gotovo 17 godina voditi lagodan život, bez ikakve brige o novcu. Pravni fakultet u Bostonu, automobili, stanovi, telefoni, putovanja… Trebalo je samo pucnuti prstima i povjerenici i upravitelji zaklade uplatili bi koliko treba. „Bila sam klasična bogata nasljednica”, smije se Tanya danas. Ali 2010. godine Tanya Dick s čuđenjem je otkrila da je jedan od njezinih fondova potpuno ispražnjen: „Otac je došao k meni i rekao da ima loše vijesti: zaklade su vam ispražnjene, sav novac vam je otišao. I ja si mislim, čekaj malo, u tim fondovima bile su stotine milijuna dolara i znam da sigurno nisam dizala stotine milijuna dolara, pa gdje je, pobogu, novac? Nema šanse!” Tada je bila tisućama milja daleko od pomisli da su njezin otac i njegovi suradnici umiješani u tu priču.

Dvije i pol godine potrošene na skeniranje dokumenata

Nakon vjenčanja odlučila je pregledati dokumente pronađene na starom terenu za squash kako bi ih pokušala razumjeti. Opremljeni malim skenerom, Tanya i njezin suprug Darrin Stock bacili su se na skeniranje više od 300.000 stranica dokumenata. Bio je to zadatak za koji im je trebalo više od dvije i pol godine i koji je supružnicima postao opsesija: „Svakodnevno smo čitali i skenirali ono što smo smatrali bitnim. Zapisivali bismo i isticali ključne informacije. Bio je to ogroman posao, strašan posao”, prisjetili su se. U to vrijeme je njezin otac John W. Dick znao da su skeniranja u tijeku, ali nije paničario. Čak je i hrabrio svoju kćer, ne otkrivajući da on stoji iza cijele strukture. On i njegovi suradnici bili su uvjereni da će Tanya Stock odustati. “Potpuno su podcijenili Tanyine sposobnosti”, rekao je Darrin Stock. U e-poruci od 22. svibnja 2013. jedan od partnera La Houguea čak je napisao: „Oni su u lovu na vještice, ali mislim da im neće uspjeti […] Tanya i Darrin nemaju dovoljno novca za pokretanje duge pravne bitke, a ionako će brzo izgubiti interes za pročešljavanje 15 godina računovodstva za svaki pravni subjekt. Vjerojatno će biti puno pitanja i optužbi, ali kako ćemo na njih smireno odgovarati, shvatit će uzaludnost svojih nastojanja.“ Mora se reći da Tanyu Stock ništa nije predodredilo za zviždača. „Bila sam izuzetno sramežljiva i godinama sam bila lošeg zdravlja“, povjerila se. Ali njezino je akademsko zaleđe solidno. Nakon što je postala odvjetnica u Sankt Peterburgu, zahvaljujući svojoj tvrdoglavosti i ustrajnosti pomogla je u razotkrivanju globalne prevare.

Darrin Stock: „Naivno smo se obratili policiji“

Tanya i Darrin Stock odlučili su 2015. godine kontaktirati policiju Jerseyja, iznijeti im svoja otkrića i pokazati sporne kutije. „Bili smo naivni“ priznao je Darrin Stock. Dobro se sjeća dana kada su agenti stigli na teren za skvoš: „Policajac je uzeo prvi dokument koji mu je slučajno došao u ruke i pokazalo se da je to dopis u kojem se objašnjava da dokumenti trebaju biti uništeni i spaljeni.“ Zaintrigirani, policajci su odlučili premjestiti kutije na sigurno. „Policija je uzela kutije, vrijeme je prolazilo, ali ništa se nije događalo“, požalio se par. „Nadala sam se reakciji i uhićenjima nakon naših otkrića. Nadala sam se da će službenik preuzeti slučaj i provesti ozbiljnu istragu”, dodala je Tanya.

No čini se da policija u Jerseyju nije bila zainteresirana za te dokumente. Unatoč tome što je par ustrajavao u svojim kontaktima s policijom, njihova prijava porezne prevare i pranja novca ostala je mrtvo slovo na papiru. Tek su daljnjim pregledavanjem dokumenata došli do razloga tog nečinjenja. Svi vodeći ljudi pravosudnog sustava Jerseyja bili su usko povezani s La Hougueom, tvrtkom Tanyina oca koja je pogonila gigantski sustav prevara. „Imena su im svuda po kutijama“, konstatirala je zviždačica. Na primjer, sudac Timothy Le Cocq, zadužen za slučaj Tanye Stock, bio je nitko drugi doli odvjetnik njezina oca Johna W. Dicka. Godine 2009. postao je državni odvjetnik Jerseyja prije nego što je 17. studenoga 2019. imenovan za sudskog izvršitelja, najvišu pravosudnu službu na otoku. Za zviždački par sukobi interesa su očigledni: „Pravni sustav Jerseyja učinio je sve da nas ušutka, a isto će učiniti sa svima onima koji se protive njihovim interesima.” Suočen s tim optužbama, sudac Le Cocq naveo je da se ne može sjetiti svih detalja tako davnog slučaja. Njegov glasnogovornik je dodao: „Ni jedan od dokumenata na koje se pozivate ne ide u prilog sugestiji da je gospodin Le Cocq djelovao za ili u interesu gospodina Dicka ili La Houguea […] Nije podnesena nijedna prijava u kojoj se traži njegovo izuzeće.“

Paru se tek 2019. godine s preseljenjem pravosudnih postupaka u Sjedinjene Države, njihovu zemlju podrijetla, vratila nada. U Denveru su s Tanyom Stock niz intervjua obavili inspektori porezne uprave IRS, savezne agencije zadužene za prikupljanje poreza i borbu protiv kriminala. „Bile su to vrlo stresne seanse, ali ujedno i prvi udah svježeg zraka“, prisjetila se ona, svjesna toga da je njezin slučaj složen i da će mu trebati vremena i resursa za pravilnu obradu.

Tanya Stock: „Rijetki bi izdržali to što smo mi prošli“

Za pomoć u slučaju Tanya i Darrin Stock obratili su se dvojici stručnjaka za upravljanje američkim financijama. Oni su bili prvi koji su shvatili da je Tanyin otac bio mozak cijele operacije. Bio je to veliki šok za njegovu kćer. ”Otkrila sam da je sve što sam mislila o svom ocu zapravo laž. Sve je bilo samo iluzija. Užasna je stvar saznati da je vaš otac zapravo loš čovjek“, rekla je i tužno dodala: “Mi, znači, nismo imali vezu oca i kćeri, nego prevaranta i žrtve.“ Par je 2018. godine otkrio iskreno svjedočenje Richarda Wigleyja, najbližeg partnera Johna W. Dicka tijekom triju desetljeća. Na sudu u Koloradu bez ikakva je sustezanja jasno objasnio da je on bio samo paravan koji je John W. Dick koristio da sakrije svoju stvarnu ulogu u tvrtki. “Gospodin Dick bio je vlasnik tvrtke, što znači da je u konačnici posjedovao dionice. Bili smo registrirani nositelji dionica jer je gospodin Dick život proveo skrivajući svoju imovinu i koristeći ljude i tvrtke kako bi svoje ime držao izvan vidokruga.“

John W. Dick je multimilijunaš impresivnog životopisa i fizionomije. Kao bliski prijatelj predsjednika Paula Kagamea, Dick je imenovan počasnim konzulom Ruande, a predsjednik ga je 2019. godine odlikovao Medaljom časti. S poslovne strane, iako je bio veliki investitor, taj čovjek nikada nije dospio na naslovnice švicarskih medija. Tanyin otac je arhetip čovjeka koji se sam izgradio. Krenuo je od nule, mnogo je uložio u nekretnine u Denveru prije nego što je ušao u biznis s telekomunikacijama. “Kad smo bili djeca, mama bi nam ponekad rekla da nemaju novca, a tata je imao rupe na cipelama na dan vjenčanja. Jako su se trudili da uspiju u životu. Moj je otac imao nos za poslove u Denveru, predviđao je da će grad rasti prema istoku jer je s druge strane bila državna šuma. Počeo je kupovati zemlju koja u to vrijeme nije puno vrijedila, a nedjeljom kada bismo nakon crkve svi sjeli u automobil, oni bi rekli: ‘Je li to naše zemljište? Naše je, a jednog dana će vrijediti puno novca’”, rekla je Tanya Stock. Zbog oštećenja lijevog oka John W. Dick ima strog izraz lica. “Nije slijep”, objašnjava njegova kći, “to je jedna od posljedica njegova dijabetesa”. Ona naglašava: „Jedno je apsolutno sigurno; moj otac je zastrašujuće pametan. Sjajan je. I vrlo je teško boriti se kad imate posla s nekim tko je vrlo pametan i tko je spreman reći ili učiniti bilo što, spreman je lažno svjedočiti, počiniti krivokletstvo, voljan je lažirati dokumente. Kad imate posla s onima koje nije briga što će učiniti i rade samo što oni žele, to je nemoguća borba.” Boji se da će on to iskoristiti kako bi stekao simpatije sudaca i javnosti: „To je dio njegove strategije. On je vrlo dobar glumac, ali nadam se da će ga sud razotkriti onakvog kakav jest.” Sada je optužen za novčane prijevare i kriminalno bogaćenje i mora se suočiti s američkim pravosuđem, ali suđenje mu je odgođeno zbog pandemije koronavirusa. Njegova kći se boji da će umrijeti prije nego što mu se sudi: „Želim da mu se sudi za ono što je učinio i da svijeta za to zna. Bez obzira na to što će mu se dogoditi, nastavit ćemo se boriti i učinit ćemo sve što možemo kako bismo istinu iznijeli na vidjelo.” Njegov odvjetnik je nahuškao je na nju cijelu njezinu obitelj nakon što je započela rat protiv oca i vlasti Jerseyja. Njezin brat, bratić, njezin ujak… Svi su protiv nje pokrenuli sudske postupke, ali ona je nepokolebljiva: “Od 2013. godine imali smo 11 sudskih slučajeva, dobili smo ih sve, osim jednog u Jerseyju.” Bračni par Stock potrošio je više od šest milijuna dolara za pravosudne postupke i istrage, a ne računaju koliko su to platiti svojim zdravljem i emocionalnim angažmanom. „To je stotine tisuća sati posla, morate imati jak želudac, volju, upornost, resurse, a istina je da morate biti i pomalo glupi jer ne znate u što se upuštate i što ćete dobiti”, priznaje Tanya Stock i dodaje: “Malo bi ljudi izdržalo to što smo mi prošli.”

Njezina majka Mary Dick umrla je sa samo 62 godine u avionu tijekom leta, dok je bila na putu za Jersey kako bi prisustvovala važnoj raspravi s bivšim suprugom Johnom W. Dickom. S njom je bila Corine Brown, njegova osobna asistentica. Neposredno prije smrti Mary Dick je sa svojom kćeri propitivala sumnjive poslove bivšeg supruga. “Razgovarala sam s njom telefonom neposredno prije odlaska u Jersey, rekla mi je da je jako bijesna i da mora s njim razgovarati “, prisjetila se Tanya. Obdukcija je pokazala da je doživjela srčani udar, ali Tanya u to ne vjeruje i sumnja da je otrovana: “Bila je zdrava, nije imala dijabetes ili probleme sa srcem.” Na pitanje o svojoj hrabrosti, Tanya Stock je briznula u plač: „Da mi je netko rekao da ću sve izgubiti, da će mi otac oduzeti kuće, promijeniti brave na vratima, uzeti i najbezvredniji obiteljski predmet, fotografije moje majke i bake i da će sve uništiti… Volim misliti da sam snažna, ali iskreno, ne znam da li bih to učinila.”

“Dokumenti o zajmovima Pantrusta su krivotvoreni… Zajmovi su izmišljeni”

Jedna od usluga koje su se nudile važnim klijentima La Houguea bila je krivotvorenje dokumenata. U snimljenom razgovoru jedan od bivših zaposlenika objasnio je da kada čelnik tvrtke “želi pokrenuti određeni posao, za to će krivotvoriti dokumente. Znate da ima stare printere, stara računala, stari papir, stare olovke, za sve što god želi… Ako mu je to za posao potrebno, krivotvorit će dokument i upisati stare datume”. Richard Wigley, arhitekt tog cijelog offshore sustava, priznao je 2016. pred američkim pravosuđem da je izrađivao lažne dokumente za svoje klijente. “Dokumenti Pantrusta imali su stare datume, zajmovi su izmišljeni”, objasnio je jedan od odvjetnika Michael McCurdy. U bilješci od 14. lipnja 2006. stoji: “Mislim da je važno da ne stvaramo probleme s datiranjima dokumenata.” Suradnik La Houguea savjetovao je da se dokumenti “unište nakon potpisivanja”. Taj postupak potaknuo je Tanyu da se sjeti jedne uspomene iz djetinjstva: „Sjećam se kad sam bila tinejdžerica i trebali su mi papir i olovka pa sam se ušuljala u ured i otišla u sigurnu sobu, u kojoj su bile hrpe papira i olovaka. Zgrabila sam ih, a onda je ušao moj otac i bijesno mi rekao da tu ne smijem ulaziti i uzimati stare papire. Sad razumijem da su gomilali zalihe za izradu dokumenata. Mislila sam da mu činim uslugu jer nisam uzimala novi papir, nego sam prvo trošila stari, ali… Sad sam shvatila!” Tanya i Darrin Stock tvrde da nikada nisu sumnjali u kriminalne radnje ili sudjelovali u njima i tek su uvidom u dokumente shvatili opseg te prevare. “Nema smisla sumnjati da sam i ja bila umiješana. Kad je moja zaklada osnovana bila sam dijete i nikada nisam sudjelovala u tom kriminalnom pothvatu”, ustvrdila je. John W. Dick kategorično negira sve navode svoje kćeri i čak navodi da je, ako je počinjena prijevara, on također žrtva. Njegov odvjetnik je rekao: “John Dick apsolutno negira svaku sumnju u moguće kriminalno poslovanje i iznimno je razočaran što novinari nisu pokušali razumjeti ili prikazati činjenice koje su im pružene.” Na kraju je rekao: “Nažalost, Dick Stocks, kao i Wigley, nepouzdani je svjedok s prikrivenim planom.”

Postanite zviždač

Ovo je prvi put da zviždači javno govore o sumnjivim poslovanjima u poreznim oazama. Par je prihvatio rizik, izložio se javnosti i želi podići svijest o sumnjivim poslovima u Jerseyju: “Ne želim da itko drugi trpi to što sam ja morala”, izjavila je Tanya Stock. Ona i njen muž odbijaju da se njihova desetogodišnja borba svede na jednostavan sukob oca i kćeri oko novca. Očekuju stvarnu promjenu u poslovanju zaklada: „Jersey se štiti od svega što bi mu moglo narušiti ugled i nije važno jeste li vi žrtva. Garantiram vam da La Hougue nije bila jedina tvrtka na Jerseyju koja je lažirala dokumente. Nakon svega što sam saznala, Jersey nazivam ‘otokom laži’’’, rekla je Tanya i dodala: “La Hougue je bila trust tvrtka, ali nije nudila samo te usluge, nego meni à la carte. Pronašli smo pismo koje su slali novim klijentima, a mi smo ga nazvali ‘11 načina kako ćemo oprati vaš novac’. To su pozdravna pisma klijentima u kojima je priloženo 11 različitih shema koje su koristili da bi prebacili nečiji novac u inozemstvo.’’

Darrin Stock uvjeren je da njihova otkrića mogu imati veći utjecaj od „panamskih dokumenata“: „Panamski dokumenti imali su 6000 imena bez dubinske analize, a mi nudimo jasne dokaze o prevarama koje su počinile određene osobe. Promijenili su se i zakoni pa je atmosfera puno bolja nego 2015., kad su panamski dokumenti objavljeni.” Ironično je da se La Hougue preselio u Panamu 2007. kako bi nastavio svoje poslovanje pod imenom Pantrust International SA. Godine 2006., kada je Wigley, partner Johna W. Dicka, posjetio odvjetničku tvrtku Mossack Fonseca, napisao je iznenađujuću poruku: “Sve rade po pravilima.” Umjesto njih preporučio je usluge drugog panamskog odvjetnika koji, prema njegovim riječima, „ima puno pragmatičniji način rada“. U prosincu 2014., nakon upozorenja bračnog para Stock, panamske vlasti napokon su odlučile zabraniti poslovanje tvrtke, ukazujući na “jasan obrazac sumnjiva poslovanja i nedostatak transparentnosti”, a naglasili su i da se tvrtka Johna W. Dicka “ne pridržava zakona o sprečavanju pranja novca”. Tanya i njen suprug na otoku Jerseyju još uvijek imaju puno posla. Namjeravaju se junački boriti do kraja da se promijene zakoni o poslovanju zaklada. “To utječe na cijeli svijet jer Jersey je mjesto na kojem kriminalci iz Švicarske, SAD-a, Kanade i drugih zemalja kriju svoj novac, a Jersey ništa ne poduzima. To mora prestati.” Dana 17. lipnja par je primio pismo policijskih vlasti Jerseyja u kojem se službeno najavljuje kraj istrage njihova slučaja. “Nakon ispitivanja svih podataka s kojima smo raspolagali, zaključili smo da nećemo nastaviti postupak jer vjerujemo da nema realnih izgleda za uspjeh ovih kaznenih progona”, napisala je specijalna policijska služba za financijski kriminal. To je bio još jedan šok za Darrina Stocka koji se onesvijestio čitajući dokument. Na drugoj strani Atlantika suđenje Johnu W. Dicku trebalo bi započeti 6. studenoga u Denveru. “Ovoga puta moj otac nema suca u šaci jer nije jedan od njegovih bivših odvjetnika, on je zaista nepristran i potrudit će se sagledati sve činjenice”, rekla je Tanya Stock s olakšanjem jer se njezin glas napokon čuje.

© 2020 RTS – Radio Télévision Suisse

Kako je Europska istraživačka suradnja otkrila prljavi svijet poreznih oaza s Jerseyja

Novo veliko curenje dokumenata otkriva posebno prljavi dio svijeta poreznih oaza, uključujući krivotvorenje dokumenata, lažne račune i upotrebu lažnih imena klijenata, u čijem se središtu nalazi tvrtka La Hogue. Tvrtka je desetljećima nekažnjeno djelovala na Jerseyju nudeći

usluge krivotvorenja i pranja novca. U kontekstu afere istraženo je oko 350.000 stranica zapisa (ili 18 gigabajta) te offshore tvrtke koja je svojim pomno biranim klijentima nudila tehnike pranja novca.

Jersey Offshore posljednje je u nizu velikih curenja dokumenata koja su razotkrila zašto porezne oaze poput Jerseyja treba regulirati i zatvoriti. Poseban doprinos Jersey Offshorea je u tome što detaljno analizira tehnike korištene za skrivanje novca, izbjegavanje poreza i nadmudrivanje vladinih regulatora. Također otkriva tisuće tajnih novčanih transfera, omogućujući timu iskusnih EIC-ovih novinara da prate novac.

Riječ je o jedinstvenom istraživačkom projektu jer su sami zviždači spremni javno istupati pod svojim imenom i prezimenom. La Hougue ih je prevario, krenuli su u sudske parnice i usput dobili pristup izuzetno tajnim evidencijama tvrtke.

Jersey Offshore također puno govori o otoku Jerseyju, koji je desetljećima tolerirao La Hougue bez ikakva djelotvornog nadzora. Kad su izvori predali sve zapise iz La Houguea vlastima u Jerseyju, očekujući da će se poduzeti mjere protiv kriminaliteta, vlasti su odbile bilo što poduzeti, a zatim i vratiti dokaze. Srećom, izvori su ranije skenirali dokumente koje su predali, a multinacionalni tim istraživačkih novinara mjesecima je proučavao njihova otkrića.

Inicijatori projekta su slobodni novinar iz Novog Zelanda Nicky Hager, Yann Philippin (Mediapart), Nicola Naber i Rafael Buschmann (Der Spiegel).

Na projektu Jersey Offshore radili su istraživački novinari Cristoph Winterbach, Nicola Naber (Der Spiegel), Blaž Zgaga (Nacional), Yann Philippin (Mediapart), Cécile Tran-Tien, Dimitri Zufferey (RTS), Robert Cribb, Marco Chown Oved (Toronto Star), Franz Wild, Isobel Koshiw, Ben Stockton (The Bureau of Investigative Journalism), Ilija Roždenstvenski (Open Media), Calyn Shaw, Sam Eifling, Katarina Sabados (Global Reporting Centre) i Craig Shaw, Matt Pascarella (The Black Sea).

Prvo veliko istraživanje Nacionala u suradnji s uglednim partnerima iz EIC-a bit će objavljeno u sljedećem broju Nacionala, 13. listopada 2020.

EKSKLUZIVNO: JERSEY OFFSHORE: Iz porezne oaze procurila otkrića o kompaniji specijaliziranoj za pranje novca