Nacional je koncem proteklog tjedna došao u posjed interne dokumentacije tvrtke Državne nekretnine, iz razdoblja u kojem je ministar državne imovine bio aktualni ministar obrane Mario Banožić, koja otkriva da je Banožić svojim ministarskim autoritetom u to vrijeme pokrivao interesnu hobotnicu koja je omogućila da Jozo Brkić, brat tadašnjeg potpredsjednika Sabora i zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića, koristi državnu imovinu kao vlastitu samoposlugu kako bi mešetarenjem na njoj pokušao unosno zaraditi.

Brkić je, sugerira to dio dokumentacije u posjedu Nacionala, pokušao unosno prodati dio tvrtki s ugovorom o najmu državnih prostora na atraktivnim pozicijama u Zagrebu, iako nije ulagao u njihovo uređenje niti za njih plaćao ugovoreni najam. Drugim riječima, ministar Banožić pokrivao je interesnu hobotnicu koja je funkcionirala poput brokera s moćnim političkim zaleđem između države i poduzetnika koji bi inače bili zainteresirani ulagati u te poslovne prostore i ondje razvijati posao te oživljavati središte Zagreba. Samo nekako nisu uspijevali pobijediti na natječajima na kojima su dominirale Brkićeve tvrtke.

Poduzetnika Jozu Brkića, brata nekadašnjeg potpredsjednika Sabora i bivšeg zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića, USKOK je istraživao zbog načina na koji su s njim povezane tvrtke zakupile brojne prostore u vlasništvu države. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Ta interna dokumentacija, među ostalim, uključuje detaljni pismeni izvještaj koji je Renata Sabo, direktorica tvrtke Državne nekretnine, poslala USKOK-u koji je službeno istraživao kako su tvrtke Joze Brkića – ili one s njime izravno povezane – raznim manipulacijama dobile u najam više desetaka poslovnih prostora na atraktivnim pozicijama u Zagrebu.

Nacionalu su tu internu dokumentaciju dostavili izvori s neposrednim saznanjima o tim spornim zbivanjima, koji u njihovo središte kao ključne pozadinske poluge te hobotnice smještaju Jozu Brkića, Milijana Brkića, Tomislava Čuljka i Ilijanu Krešić Rajić, zamjenicu predsjednika Nadzornog odbora Državnih nekretnina, članicu HDZ-ova odbora za statut i bivšu predstojnicu Ureda potpredsjednika Sabora Tomislava Čuljka.

U vrijeme kada je Jozo Brkić počeo dobivati prve ugovore o zakupu, ona je ispred Ministarstva državne imovine i Državnih nekretnina bila predsjednica Povjerenstva za otvaranje ponuda za zakup poslovnih prostora.

Dokumentacija u posjedu Nacionala otkriva kako je direktorica Državnih nekretnina Renata Sabo dopuštala Jozi Brkiću nepoštovanje ugovornih obaveza i razne manipulacije, iako su na tu bizarnu situaciju djelatnici Državnih nekretnina više puta upozoravali.

Ali reakcije nije bilo. Štoviše, suočen s pozivima da počne plaćati najamninu i uredi prostore koje je preuzeo u zakup, Jozo Brkić počeo je vršiti pritisak na djelatnike Državnih nekretnina.

Primjerice, 2. listopada 2019. djelatnici koja ga je upozoravala da treba poštovati ugovorne obaveze napisao je sljedeće:

„… gotovo sam siguran da nijedan od vaših nekoliko stotina zakupnika ne nailazi na otpor u suradnji s Vama kao predstavnikom Zakupodavca, a samim time ne dolazi u nezavidan položaj koji je posljedica evidentno subjektivnog doživljaja mene kao poduzetnika, ali i fizičke osobe… Ljubazno molim da svoje subjektivno mišljenje ne naglašavate u službenoj korespondenciji i još jednom Vas pozivam da izvršite storno svih izdanih računa, a u periodu trajanja Ugovora o zakupu, unutar kojeg Vašom pogreškom nije bilo omogućeno korištenje poslovnog prostora.“

Na takve i slične e-poruke Brkić je primao oštre i argumentirane odgovore prozvane osobe iz Državnih nekretnina. Ali je Renata Sabo nastojala smiriti te tenzije. Pa je 21. listopada 2019. napisala:

„Možda bi trebalo i sazvati sastanak da smirimo situaciju, pojasnimo usmeno činjenice i postignemo dogovor u smjeru koji je naveden u dosadašnjoj korespondenciji s naše strane.“

Uhodani Brkićev „poslovni model“ privukao je pozornost USKOK-a nakon izbijanja afere SMS, jedne od najprljavijih i najpodmuklijih od nastanka hrvatske države, čiji su protagonisti Franjo Varga i Blaž Curić – prijatelj, suradnik i suborac Milijana Brkića, pravomoćno osuđeni na zatvorske kazne zbog pokušaja da lažnim SMS-ovima uzdrmaju ključne državne istražne i sudske institucije te zaključno dovedu do odstupanja i samog premijera Andreja Plenkovića.

USKOK je 23. travnja 2019. zatražio od Ministarstva državne imovine sve ključne podatke o tome kakav su ugovor o najmu i na temelju kakvih natječaja potpisale ukupno 43 tvrtke koje su dovodili u vezu s Jozom Brkićem. Odgovor su dobili 30. travnja 2019.

Dokument sastavljen na sedam stranica detaljno opisuje kako su poslovni prostori dodijeljeni tim tvrtkama, koliki je iznos mjesečne najamnine te koliki je iznos dospjelog duga za najamninu. Dugovi su bili veliki, a država široke ruke – nije bilo pritiska da ih dužnici počnu vraćati.

Dokumentacija u posjedu Nacionala otkriva da je početkom 2019. Jozo Brkić u zakupu imao ukupno 26 državnih poslovnih prostora dobivenih na javnim natječajima koje su u ime države provodile Državne nekretnine. Sve ugovore o zakupu potpisala je direktorica Renata Sabo. Osim toga, u dvama poslovnim prostorima – u Jurišićevoj 15 i Gajevoj 15 – sa svojim firmama bio je bespravno.

Svi poslovni prostori nalaze se u užem centru Zagreba, na atraktivnim lokacijama. Izvor Nacionala s neposrednim saznanjima o tim zbivanjima navodi kako je način postupanja, modus operandi Joze Brkića uvijek bio isti: za jedan natječaj osnovao bi par firmi i onda bi se sa svim firmama natjecao, uvijek za više poslovnih prostora i uvijek s više firmi na istom prostoru.

Isprva je nudio visoke iznose i onda bi nakon otvaranja povlačio ponude kako bi bila prihvaćena njegova jeftinija ponuda. Osim toga, često bi nakon pobjede na natječaju više mjeseci otezao sa sklapanjem ugovora o zakupu kako ne bi plaćao zakupninu.

Nakon što bi sklopile ugovor o zakupu, Brkićeve tvrtke nisu redovno plaćale zakupnine pa je s vremenom nastao veliki dug. Osim toga, brojni prostori su dugo stajali zapušteni i prazni. Na dan 30. travnja 2019. zbrojeni dug Brkićevih i s njime povezanih tvrtki na ime zakupa dosegao je skoro 650.000 kuna.

USKOK–u su dostavljeni i dokazi koji upućuju na to koliko na tržištu prosječno vrijedi tvrtka koja u zakupu ima poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske na dobroj lokaciji u Zagrebu. Među ostalim, USKOK-u je dostavljen i dopis jednog trgovačkog društva iz Ilice koje se potužilo na to da su mu za prodaju takve firme tražili između 200.000 i 300.000 eura.

Bivšeg političkog tajnika HDZ-a Tomislava Čuljka i bivšeg glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića izvori s neposrednim saznanjima smještaju u središte afere kao ključne pozadinske poluge ove hobotnice. FOTO: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

 Primjerice, uvidom u sudski registar Nacional je ustanovio da je Jozo Brkić tvrtku Tafel usluge j.d.o.o., koja je u zakupu imala prostor na adresi Varšavska 4, prodao zagrebačkom ugostitelju Kristijanu Babiću.

Izvor s neposrednim saznanjima o Brkićevim potezima za Nacional je izjavio:

„Brkić je prodao i tvrtku Super smještaj j.d.o.o. Vjerni Nevistić. Ona je u zakupu prostora na adresi Mesnička 6 i Gajeva 7. Potom je prodao tvrtku INVISIBLE LOOP j.d.o.o. ugostitelju Denisu Grgureviću, vlasniku tvrtke Ugostiteljstvo latina koje je u zakupu prostora na adresi Savska 23 a. Sve navedeno vidi se iz povijesnih izvadaka firme u sudskom registru. Osim toga, u nekim tvrtkama Brkić je prenio direktorsku poziciju ili udio u društvu svojim poslovnim partnerima Nikici Periću (ALFA IZBOR j.d.o.o., WILDFIRE HOSPITALITY GROUP d.o.o. i drugi), ugostitelju iz Dubrave ili Kristini Burji, poznatoj dizajnerici koja ima svoju trgovinu u državnom poslovnom prostoru u Gundulićevoj 9.“

Brkić je u više navrata javno tvrdio da je prodao samo jedan unajmljeni prostor, i to na samom početku. U ožujku 2018. godine za Jutarnji list Brkić je izjavio da mu misija nije preprodaja tih tvrtki ili sklapanje ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji s drugima, što je, zapravo, fiktivno davanje tih prostora u podnajam koji nije dozvoljen, nego da s partnerima želi razvijati te male poslove.

Zbog interesa USKOK-a za ta zbivanja Renata Sabo je bila prisiljena mijenjati uvjete natječaja, ali Brkić je i dalje nastavljao manipulirati i koristiti svoje političke veze kako bi radio po opisanom obrascu. Renata Sabo je zbog svega toga došla u sukob s više zaposlenika Državnih nekretnina, jer su je upozoravali da se moćnim pojedincima neprimjereno pomaže te su zahtijevali da se radi zakonitog poslovanja Državnih nekretnina ugovori o zakupu s Brkićem otkažu i da se proba naplatiti veliki dug. Jedan dio duga je naplaćen iz sredstva osiguranja ugovora o zakupu, dok preostali dio nikada neće biti naplaćen jer su navedene firme ugašene ili nemaju nikakvu imovinu.

Ali Brkić je i dalje nastavljao sa svojim aktivnostima. Izvor iz Državnih nekretnina o tomu za Nacional kaže:

„Nakon što je USKOK u proljeće 2019. češljao poslovanje Brkićevih tvrtki i nakon što je država bila prisiljena promijeniti uvjete natječaja, Brkić se dosjetio darovati tvrtke svojim kompanjonima kako bi zametnuo svoj trag, i to samo zato što nakon intervencije USKOK-a više nije bilo dozvoljeno osobama koje imaju dug prema Državnim nekretninama preko raznih firmi natjecati se za zakup. Zato je Brkić pronašao ‘rupu u propisu’ te je počeo darovati svoje tvrtke svojim kompanjonima pa bi se onda oni natjecali. Međutim, uvijek je Brkić osobno dolazio na razgledavanje prostora i osobno je svaki prostor preuzimao. Iako formalni vlasnik nije Jozo Brkić, dosta firmi je još uvijek registrirano u njegovu uredu na Ribnjaku 2, inače sjedištu njegove firme TEXPERTA d.o.o., ili se sva dokumentacija i pečati nalaze u tom uredu.“

Primjerice, tvrtka LUXULO NETWORK j.d.o.o. još uvijek ima sjedište na Ribnjaku 2. Ondje sjedište ima i tvrtka UVOPIA EVENT j.d.o.o., koje je “darovao” svom prijatelju Vladi Nogalu. Izvor Nacionala navodi da su te dvije tvrtke dobile na natječaju od Državnih nekretnina poslovne prostore u Gajevoj 7, površine 143,59 m2, i na Trgu Vladka Mačeka 2, površine 47,21 m2. Bivša Brkićeva firma RADIANT QUOTA j.d.o.o. također je na natječaju od Državnih nekretnina dobila prostor u Gajevoj 7, površine 43,25 m2.

‘U dopisu koji je tvrtka državne nekretnine poslala uskok-u 13. svibnja 2019. precizno je navedeno koliko je svaka od 43 tvrtke povezane s Jozom Brkićem tada dugovala za najam prostora. FOTO: Nacional

Izvor s neposrednim saznanjima o zbivanjima unutar tvrtke Državne nekretnine za Nacional kaže:

„Renata Sabo je dopustila Jozi Brkiću i njegovoj paravan tvrtki da do svibnja ove godine samo na lokaciji Gajeva 7 u prostoru površine 143, 59 m2 u strogom centru Zagreba nakupi dug od oko 250.000 kuna, bez da su Državnim nekretninama platili ijedan račun godinu i pol dana, koliko tamo imaju prostore u zakupu. Nijedan prostor nije stavljen u funkciju od dana primopredaje iako je po ugovoru morao biti nakon tri mjeseca.“

Nacional je dobio na uvid šprancu ugovora o najmu poslovnih prostora koje koriste Državne nekretnine. U članku 11. stoji kako Renata Sabo kao direktorica tvrtke ima zakonsku obvezu raskinuti ugovor ako se ne plate dvije rate zakupnine ili ako prostor u roku tri mjeseca nije stavljen u funkciju.

Izvor Nacionala iz Državnih nekretnina navodi:

„Za tvrtku LUXULO NETWORK j.d.o.o. koja u najmu ima prostor u strogom centru u Gajevoj 7, nije naplaćena nijedna kuna od početka zakupa, prostor nije stavljen u funkciju i totalno je zapušten, a ugovor je sklopljen još 20. 12. 2019. Dug je premašio 200 tisuća kuna. Stanari te zgrade u strogom centru Zagreba, pored hotela Dubrovnik, više mjeseci žale se Državnim nekretninama zbog Brkića koji je u tom dvorišnom dijelu uzeo puno prostora u zakup, a prostori stoje u zapuštenom stanju i ne stavljaju se u funkciju.

Slična je situacija i s tvrtkom RADIANT QUOTA j.d.o.o., također u Gajevoj 7. Sve se zbiva po istoj špranci – Sabo zatvara oči na kronično neplaćanje računa, dugovi se gomilaju, prostor zapušten, a drugi pošteni poduzetnici koji bi uredno plaćali najam i stavili prostor u funkciju, ne mogu ga dobiti na korištenje jer Sabo ne želi otkazati ugovor o zakupu s Brkićem. Dok drugi “obični” zakupci moraju strogo poštovati sklopljene ugovore i redovito plaćati da se ugovori ne raskinu, dotle Sabini odabranici, poput Brkića, mogu raditi što ih je volja bez ikakvih posljedica. Bivša Brkićeva firma Super smještaj, koja se sada zove Život iznad oblaka, samoinicijativno je odlučila vratiti prostor u Gajevoj 7 a da nije platila 72.309 kn duga. Državne nekretnine ne mogu u cijelosti naplatiti taj i druge Brkićeve dugove jer nemaju dostatno osiguranje za cjelokupno dugovanje, nego imaju samo za dio dugovanja. U međuvremenu su se pojavile informacije da je Brkić upravo tu tvrtku s dugovima prodao drugoj osobi za između 200 i 300 tisuća eura, koliko se na tržištu kreću cijene takvih firmi.“

Zaposlenici su na sve to na vrijeme upozoravali Renatu Sabo. Ali umjesto da postupi zakonito i raskine ugovore, ona je, tvrdi se, počela je proganjati zaposlenike. Davala im je prvo opomene pred otkaz, zatim otkazivala ugovore o radu, a sve je to bilo praćeno raznim internim zastrašivanjima kako navedeno ne bi dospjelo u javnost.

Međutim, suočena s pritiscima, Renata Sabo počela je neke ugovore Brkiću i otkazivati. Na upite zašto do tada već nije otkazala Brkiću ako nisu plaćali, odgovarala je da je to zbog korone i potresa, a potom da je preko Državnog odvjetništva pokrenula postupke za naplatu. Međutim, da je reagirala u pravi trenutak, postupci nikada ni ne bi trebali biti pokrenuti.

USKOK je 23. travnja 2019. od Ministarstva državne imovine zatražio podatke o tome kakav su ugovor o najmu i na temelju kakvih natječaja potpisale ukupno 43 tvrtke koje su dovodili u vezu s Jozom Brkićem. FOTO: Nacional