Šestodnevni rat (hebrejski: מלחמת ששת הימים, arapski: حرب الأيام الستة), naziv je za oružani sukob između države Izrael s jedne strane i Egipta, Jordana, Sirije i Iraka s druge strane. Inicirao ga je sam Izrael, a poznat je i kao Lipanjski rat, jer je vođen od 5. do 10. lipnja 1967. godine. Izrael je u ratu pobijedio te okupirao teritorij površine od preko 67.000 km2: Gazu (363 km2), Zapadnu obalu (5.878 km2), Golansku visoravan (1.181 km2) te poluotok Sinaj (oko 60.000 km2). Izraelska vojska Sinaj je napustila 1982., Gazu 2005., dok su Zapadna obala i Golanska visoravan još pod njenom jurisdikcijom.

Prema dokumentima, sa kojih je nakon 50 godina skinuta oznaka tajnosti, izraelska vojska je bila spremna za rat u svibnju 1967. godine, s tim da još nisu postojale odluke o okupaciji Zapadne obale, Pojasa Gaze, Istočnog Jerusalema, Golanske visoravni i Sinajskog poluotoka. Ti dokumenti oslikavaju stanje straha i zabrinutosti u kojim je živjelo izraelsko društvo, što potvrđuju i riječi tadašnjeg premijera Levija Eshkola. Potaknut time, vojni vrh odlučio je riješiti situaciju preventivnim ratom, dok su arapske države i predsjednik Gamal Abdel Naser okupirani ratom u Jemenu. Rat bi pomogao Izraelu da ostvari vojne uspjehe koji podrazumijevaju okupaciju novih teritorija. Te teritorije bi postale predmet pregovora i sporazuma u bilo kojem rješavanju arapsko-izraelskog sukoba u budućnosti.