Nacional je u posjedu interne dokumentacije hrvatske pošte koja otkriva nove razmjere skandala nastalog tijekom ljeta 2017., kada je aktualna uprava oštetila tu tvrtku nepotrebnom ponovljenom kupnjom softverskog programa za uredsko poslovanje
Nacional je koncem proteklog tjedna došao u posjed interne dokumentacije Hrvatske pošte koja otkriva nove razmjere skandala proizvedenog u ljeto 2017., kada je aktualna uprava oštetila tu državnu tvrtku nepotrebnom ponovljenom kupnjom identičnog softverskog programa za uredsko poslovanje, istog onog koji je već kupila šest godina ranije. Dokumenti u posjedu Nacionala otkrivaju kako su, da bi se osigurao novac za njegovo plaćanje, zaustavljeni već započeti projekti uređenja derutnih poštanskih ureda u Zagrebu, Biogradu na moru i Koprivnici.
Dokumenti u posjedu Nacionala otkrivaju i dodatne razmjere agresivnog umišljaja Uprave u izvršenju te štetne kupovine, odnosno, kako je zahtjev za prenamjenu sredstava za nabavu spornog programa po nalogu predsjednika Uprave Ivana Čule u lipnju 2017. godine potpisao direktor Ureda za internu reviziju Dražen Kobas. On po funkciji koju je tada obnašao nije bio nadležan za potpisivanje naloga za nabavu informatičke opreme. Za to je nadležan bio direktor sektora informatike u HP-u Vandolin Palokaj, u čijoj je nadležnosti nabava informatičke opreme, ali on je odbio ispuniti nalog Ivana Čule i potpisati zahtjev za nabavu sporne aplikacije koju je HP već imao. Palokaj je zbog te „neposlušnosti“ gotovo istoga trena dobio otkaz i potjeran je iz Pošte.
Novi su to razmjeri ove kriminalne operacije čije je konture Nacional početkom godine otkrio hrvatskoj javnosti. Prema raspoloživoj dokumentaciji, Ured za internu reviziju HP-a je 23. lipnja 2017. godine predsjedniku Uprave HP-a uputio Zahtjev za izmjenu i dopunu plana nabave u kojem se traži nabava sustava za upravljanje dokumentacijom – digitalizaciju uredskog poslovanja u vrijednosti 9.875.000 kuna (s PDV-om).
Taj je zahtjev potpisao direktor Ureda za internu reviziju Dražen Kobas kao tehnički nositelj odgovoran za nabavu, iako njegov Ured nije nadležan za pokretanje procesa nabave informatičke opreme već je to u nadležnosti Ureda za informatiku. Taj je dokument slijedio i Zahtjev za prenamjenu sredstava plana poslovanja za 2017. godinu, iz kojega je razvidno da će se novac za nabavu spomenutog softvera namaknuti stopiranjem ranije planiranih projekata građevinskih radova u poštanskim uredima u zagrebačkoj Dubravi (vrijednost 3,8 milijuna kuna), u Biogradu na moru (2,1 milijun kuna) i u Koprivnici (2,5 milijuna kuna) koji su trebali biti obnovljeni i modernizirani. U objašnjenju zahtjeva za prenamjenu, koji je također potpisao Dražen Kobas iz Ureda za internu reviziju, stoji da se „sredstva s predmeta Zagreb-Dubrava, Biograd na moru i Koprivnica … prenamjenjuju jer se radi promjena u strateškim smjernicama HP-a odustalo od realizacije tih predmeta“.
Direktor sektora informatike u HP-u Vandolin Palokaj odbio je ispuniti nalog Ivana Čule i potpisati zahtjev za nabavu sporne aplikacije koju je HP već imao te je gotovo istoga trena dobio otkaz
U istom je zahtjevu i iznos sredstava predviđen za nabavu mrežne opreme i njezinu implementaciju smanjen za oko milijun kuna (umjesto predviđenih 1,76 milijuna kuna odobreno je tek nešto manje od 800 tisuća kuna), a novac je preusmjeren u nabavu softvera „upravljanje dokumentacijom – digitalizacija uredskog poslovanja“ s novcem predviđenim za obnovu triju poštanskih ureda. U zahtjevu je objašnjeno da je za potrebe nabave softvera osigurano 9.401.000 kuna.
Tako je Čulo, uz potpis neovlaštene osobe, namaknuo ukupno 10,2 milijuna kuna za nabavu spornog softvera – koji je pošta već kupila šest godina prije, ali ga nikada nije stavila u funkciju, a građani i korisnici usluga HP-a u istočnom dijelu Zagreba, u Biogradu na moru i u Koprivnici su poštanske usluge nastavili dobivati u derutnim uredima.
Nacionalov izvor dobro upućen u poslovanje Hrvatske pošte tvrdi da je Zahtjev za izmjenu i dopunu plana nabave u stvarnosti napisan u Upravi i na poticaj Ivana Čule te da je gotov dokument prvotno upućen na potpis direktoru Ureda za informatiku HP-a Vandolinu Palokaju koji je i nadležan za nabavu informatičke opreme. No Palokaj je, tvrdi isti izvor, dokument odbio potpisati uz objašnjenje da HP već posjeduje takav softver (kupljen je još 2011. godine, ali do 2017. nije bio u funkciji) te da se zbog poboljšanja funkcionalnosti može izvršiti njegova nadogradnja ako je to potrebno. Palokaj je zbog protivljenja predsjedniku Uprave odmah smijenjen, a isti Nacionalov izvor tvrdi da je Dražen Kobas oba zahtjeva potpisao pod pritiskom Čule i u strahu da će, usprotivi li se, doživjeti Palokajevu sudbinu. Kratko nakon toga, u srpnju iste godine, Čulo potpisuje Odluku o prihvaćanju zahtjeva za prenamjenu sredstava Plana poslovanja i zahtjeva za dopunu Plana nabave za 2017., kojom se i formalno zaokružila ta naizgled čista, a u stvarnosti za Hrvatsku poštu štetna transakcija. U naredne dvije godine isti će softver, naime, biti plaćen i treći put, uz vrlo sličan igrokaz i uz posrednike koji su u posao uvedeni kako bi zamaskirali stvarnog isporučitelja softvera.
Naime, Hrvatska pošta je još 2011. godine osnovala tvrtku-kćer pod imenom HP Arhiv, putem koje je trebao biti proveden projekt nabave računalne aplikacije koja funkcionira kao e-ured i putem koje bi se građanima ponudilo obavljanje poslova iz domene jedinica lokalne uprave i samouprave u poštanskim uredima umjesto u uredima gradova i općina i mjesnim uredima. HP Arhiv je u prosincu iste 2011. od tvrtke Dokument IT kupio licence za računalni program Dokument IT eUred, punog imena „Ekskluzivna poslužiteljska licenca za davatelja usluga, Licenca za administrativne module i Pristupne pretplatničke licence za softverski računalni program uredskog poslovanja Dokument IT eUred“ za ukupni iznos od 7.502.385 kuna (s PDV-om). U ugovoru koji su tvrtke HP Arhiv i Dokument IT sklopile 6. prosinca, stajalo je da je otkupom licence HP Arhiv stekao ekskluzivno pravo daljnje prodaje aplikacije jedinicama lokalne uprave i samouprave, javnim poduzećima i tvrtkama.
No svega par mjeseci nakon sklapanja ugovora, početkom travnja 2012. godine, mijenja se tadašnja Uprava HP-a, umjesto dotadašnjeg predsjednika Roberta Jukića predsjedanje Upravom preuzima Alen Premužak koji odustaje od aplikacije eUred i od prodaje aplikacije potencijalnim klijentima iako je ona već bila plaćena sedam milijuna kuna, isporučena HP-u i mogla se nesmetano koristiti, te iduće 2013. godine donosi odluku o gašenju tvrtke HP Arhiv. Uprava HP-a potom početkom studenoga iste godine jednostrano raskida ugovor o suradnji s tvrtkom Dokument IT i na Trgovačkom sudu u Zagrebu podiže tužbu protiv spomenute tvrtke tražeći povrat 7,5 milijuna kuna isplaćenih za navedene licence. Nešto ranije i direktor i suvlasnik tvrtke Dokument IT Robert Zelić sa svoje strane otkazuje ugovor HP Arhivu zbog HP-ova neispunjavanja odredbi ugovora, a raskida i ugovor o ekskluzivnom pravu HP-a na spomenutu aplikaciju pa je tvrtka nakon toga isti program neometano nastavila prodavati na tržištu drugim klijentima. Sudski proces trajao je od 2013. sve do 2019. godine bez ikakva pomaka.
No u srpnju 2019., godinu i pol nakon što na mjesto predsjednika Uprave HP-a dolazi Ivan Čulo, HP i Dokument IT iz nepoznatog razloga sklapaju sudsku nagodbu kojom HP odustaje od zahtjeva za povrat 7,5 milijuna kuna plaćenih za preuzimanje aplikacije, a tvrtka Dokument IT povlači jednostrani otkaz ugovora o prodaji licenci. Spomenutom nagodbom HP je pristao tvrtki Dokument IT dodatno plaćati iznos od 227.500 kuna na mjesec bez PDV-a, odnosno 284.375 kuna s PDV-om na rok od 36 mjeseci na ime održavanja reinstalirane aplikacije. Ta će obveza, koju pošta još uvijek plaća i plaćat će je do kolovoza 2022. godine, HP dodatno koštati 10.237.500 kuna. Uprava HP-a nikada nije objasnila zašto se odlučila nagoditi s tvrtkom Dokument IT i zašto je pristala plaćati dodatni novac na ime održavanja aplikacije, s obzirom na to da je nakon obostranog raskida ugovora 2013. godine HP tužbom tražio povrat sredstava od tvrtke Dokument IT, dok s druge strane Dokument IT uopće nije imao financijskih zahtjeva prema HP-u, pa je samim time HP-ov pristanak na plaćanje nelogičan i neshvatljiv. Nagodbom je, uz nemali novac, Pošta izgubila i ekskluzivno pravo prodaje aplikacije potencijalnim klijentima pa je više od 10 milijuna kuna, zapravo, bačeno.
U međuvremenu je HP istu aplikaciju platio i treći put, 2017. godine, ovoga puta uz posredovanje tvrtke Hrvatski Telekom. Naime, HP je 2017. godine, iste godine kada je na mjesto čelnog čovjeka Uprave HP-a došao Ivan Čulo, objavio javni natječaj za kupovinu softvera za uredsko poslovanje, odnosno „Sustava za upravljanje dokumentacijom – digitalizacija uredskog poslovanja“, kako je pod punim imenom bilo navedeno u natječaju. Natječajnu dokumentaciju za HP je pripremila tvrtka Sub Divo iz Zagreba, a kako je saznao Nacional, natječajna dokumentacija je u prethodnom dogovoru s Čulom pisana i prilagođena ponudi jednog od prijavljenih na natječaj – Hrvatskog Telekoma. Nakon što se Hrvatski Telekom javio na natječaj, tadašnji direktor korporativne prodaje HT-a Saša Bilić je po preuzimanju natječajne dokumentacije angažirao upravo tvrtku Dokument IT kao isporučitelja softvera, a ova je, kako je tada tvrdio Nacionalov izvor, HT-u isporučila isti onaj softver koji je 2011. godine kao ekskluzivnu licencu već prodala Hrvatskoj pošti, a koji je potom nakon raskida ugovora 2013. nastavila prodavati drugim kupcima.
Čulo je uz potpis neovlaštene osobe namaknuo ukupno 10,2 milijuna kuna za nabavu spornog softvera koji je Hrvatska pošta kupila šest godina prije, ali ga nikada nije stavila u funkciju
U ovom slučaju HT-u je predan isti softver uz neznatne preinake i nadopune, odnosno dodatne prilagodbe u međuvremenu izmijenjenim poslovnim scenarijima HP-a. HT je, nakon što je na natječaju izabran kao najpovoljniji ponuđač, softver ukupne vrijednosti 26,4 milijuna kuna isporučio Hrvatskoj pošti, kao posrednik naplatio je proviziju od dva posto, a ostatak iznosa od prodaje softvera, odnosno 98 posto, zadržala je tvrtka Dokument IT kao stvarni autor softvera. Tako je vješto prikrivena međusobna povezanost HP-a i tvrtke Dokument IT koja se u natječaju nigdje ne spominje.
Prema tvrdnjama Nacionalova izvora, Uprava HP-a je nabavu spomenutog softverskog rješenja ciljano rascjepkala na nekoliko zasebnih ugovora. To je učinjeno ciljano, kako bi se izbjegla obaveza traženja odobrenja od Nadzornog odbora HP-a. Naime, ugovori nabavne vrijednosti manje od osam milijuna kuna ne trebaju dobiti odobrenje Nadzornog odbora. U HP-ovu Registru ugovora o javnoj nabavi sklopljenih do 31. prosinca 2017., koji je objavljen na mrežnim stranicama Hrvatske pošte, pod evidencijskim brojem 04.09.09 naveden je „Ugovor o nabavi Sustava za upravljanje dokumentacijom – digitalizacija uredskog poslovanja“ u vrijednosti od 7.780.000 kuna bez PDV-a, odnosno 9.725.000 s PDV-om. Ugovor je sklopljen između Hrvatske pošte i Hrvatskog Telekoma 14. studenoga 2017. godine. Ukupno je HP na ime nabave i održavanja Sustava za upravljanje dokumentacijom – digitalizacija uredskog poslovanja od studenoga 2017. pa do travnja 2020. godine Hrvatskom Telekomu platio 19.102.750 kuna (odnosno 26.363.437,50 kuna s PDV-om).
Uprava HP–a je nabavu softverskog rješenja ciljano rascjepkala na nekoliko zasebnih ugovora. To je učinjeno ciljano, kako bi se izbjegla obaveza traženja odobrenja od Nadzornog odbora HP-a
Pritom valja podsjetiti na još jedan apsurdni detalj u cijeloj ovoj priči: proces nabave spomenutog softvera, u koji su bili uključeni Hrvatska pošta kao naručitelj, Hrvatski Telekom kao isporučitelj i tvrtka Dokument IT kao pozadinski, skriveni „igrač“ koji je u stvarnosti isporučio program, odvijao se u vrijeme kada su HP i Dokument IT bili u sudskom sporu zbog istog tog softverskog programa. Nacional je od Uprave HP-a i njezina predsjednika Ivana Čule zatražio objašnjenje cijelog slučaja i odgovore na pitanja kako je tekao proces nabave spornog softvera te tko je sve i s kojim ovlaštenjima potpisivao zahtjeve za njegovu nabavu, ali Čulo je odlučio ostati nedostupan. Službeni odgovori iz Hrvatske pošte nisu stigli. Međutim, neslužbeno je priopćeno da na takva pitanja ne žele odgovarati jer smatraju da ova i sva slična propitivanja zakonitosti poslovanja HP-a u stvarnosti imaju tek jedan cilj: diskreditaciju Ivana Čule koji uskoro očekuje reizbor i novi mandat u stolcu predsjednika Uprave pošte. Tako na zakonitost poslovanja gleda čovjek po mjeri administracije Andreja Plenkovića, a naročito predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića.
Hrvatska pošta za 300 paketomata platila točno četiri puta veću cijenu od austrijske i slovenske pošte
Da mnogo toga u poslovanju Hrvatske pošte prelazi s onu stranu zdravog razuma, ali i zakona, posvjedočio je i interni dokument slovenske pošte do kojeg je ekskluzivno došao Nacional, iz kojeg je razvidno da je HP svjesno višestruko preplatio paketomate koje je u travnju prošle godine nabavio mimo Zakona o javnoj nabavi. U navedenom dokumentu je vidljivo da je predviđena cijena za nabavu 300 paketomata prema HP-ovu izračunu točno četiri puta veća od cijene koju su za istu količinu paketomata za svoje potrebe izračunale austrijska i slovenska pošta, a da iznosi predviđeni za mjesečno održavanje paketomata, koji su više desetaka puta veći od realnih, ozbiljno upućuju na zakonski vrlo upitnu pozadinu ovoga posla.
Nacional je početkom svibnja prošle godine izvijestio da je Hrvatska pošta na svojim web stranicama, u odjeljku pod nazivom „Nabava na koju se ne primjenjuje Zakon o javnoj nabavi“, u ožujku iste godine u jeku epidemijskog vala koronavirusa objavila javni poziv za dostavu ponuda za kupnju 301 paketomata s namjerom „unaprjeđenja usluge prihvata i isporuke paketa unutar Hrvatske“. Procijenjena vrijednost projekta nabave i instaliranja paketomata iznosila je 14.166.500 eura, odnosno 105.540.425 kuna, bez PDV-a. S obračunatim PDV-om iznos se penje na 131.925.531 kunu, odnosno oko 17.590.000 eura vrijednosti nabave. Na javni poziv javila se samo jedna tvrtka, Rubin promet iz Zagreba, čiji je direktor Stjepan Šarić, potvrđeno je tada Nacionalu iz neslužbenih izvora, u bliskim prijateljskim vezama s predsjednikom Uprave HP-a Ivanom Čulom. Rubin promet je dobio unosan posao nabave paketomata.
Prema internom dokumentu slovenske pošte, Austrija je izračunala da će je svaki paketomat vlastite, austrijske proizvodnje koštati 12.000 eura (paketomat + licencirani softver za praćenje pošiljke i slanje obavijesti klijentu) te da će predviđenu količinu od 300 paketomata platiti ukupno 3,6 milijuna eura. S dodatnom opremom, instaliranjem, obukom osoblja i redovnim mjesečnim servisom, izračunali su u Austriji, ukupni predviđeni trošak projekta nabave 300 paketomata koštat će 4.038.000 eura. Slovenska pošta je izračunala da će istu količinu od 300 paketomata, koje je planirala nabaviti od poljske tvrtke INPost, platiti ukupno 3.690.000 eura (pojedinačni paketomat 11.200 eura plus 1100 eura za softver), a da će je cijeli projekt, uz osjetno niže troškove pripreme, instaliranja i servisiranja paketomata ukupno koštati 3.744.000 eura.
No cijene koje je za isti projekt platila Hrvatska pošta u dogovoru s Rubin prometom teško je okarakterizirati kao razumne, a još manje kao realne. Naime, prema izračunu slovenske pošte – a iznosi izneseni u navedenom izračunu poklapaju se s krajnjim cijenama koje je na svojim stranicama objavio HP – Hrvatska pošta je svaki pojedinačni paketomat platila nevjerojatnih 43.750 eura (za usporedbu, austrijski je paketomat pojedinačno koštao 12.000 eura, a slovenski 12.300 eura) pa je ukupni iznos za 300 paketomata s pripadajućim softverom plaćen 13.125.000 eura (austrijska pošta je istu količinu platila 3.6597.000 eura, a slovenska 3.690.000 eura). I dok je austrijska pošta izračunala da će je redovni mjesečni servis za svaki paketomat pojedinačno koštati 150 eura, odnosno ukupno 45.000 eura za sve paketomate, a slovenska računa s iznosom od 180 eura na mjesec (ukupno 54.000 eura na mjesec), Hrvatska pošta će svaki servis plaćati nevjerojatnih 8750 eura na mjesec, odnosno točno 58 puta više nego austrijska pošta i 48 puta više od slovenske pošte. Za održavanje svih 300 paketomata HP će svakog mjeseca plaćati 2.625.000 eura. Usporedi li se taj iznos s planiranim ukupnim mjesečnim izdacima za održavanje identičnog broja austrijskih i slovenskih paketomata, nije teško zaključiti da 50, odnosno 60 puta veći iznos zvoni na uzbunu i da bi ove brojke trebale zainteresirati i djelatnike USKOK-a.
Komentari