Ispred kuće iz doba hrvatskog narodnog preporoda u Opatičkoj ulici 2 na Gornjem gradu postavljeni su lanac i lav, a nekada je tamo bila i skulptura baziliska, mitske životinje koja predstavlja kombinaciju zmije, pijetla i zmaja, koja je danas izgubljena. Malo tko od prolaznika zna da su lanac, lav i bazilisk bili vlasništvo Lavala Nugenta, grofa irskog porijekla kojeg upućeni smatraju izrazito dinamičnom i značajnom osobom hrvatske i europske povijesti prve polovine 19. stoljeća. Bio je, između ostalog, feldmaršal habsburške vojske, pregovarač tijekom Napoleonovih ratova, miljenik pape Pija VII., član Ilirskog pokreta, zastupnik u Hrvatskom saboru i strastveni sakupljač umjetnina. Lanac u Opatičkoj 2 svjedoči o prisutnosti njega i njegove obitelji, jedne od posljednjih velikih plemićkih obitelji, u Zagrebu. Pouzdano se zna da je Laval taj lanac donio, a njegov sin postavio pored kuće u Opatičkoj ulici 1878. Postoji i usmena predaja prema kojoj je lanac stigao s broda „HMS Victory“, glavnog broda Horatija Nelsona u bitci kod Trafalgara 1805. Kako nisu bili rodbinski povezani, a sam Nelson je u bitci poginuo, teško je rekonstruirati kako je Laval mogao doći do lanca. Ali moguće je da je tada počela njegova opčinjenost povijesnim predmetima te da je lanac nabavio kao kuriozitet. Naime, Laval nije bio samo politički moćan i aktivan nego je svojim hobijima stvarao zbirke nekih današnjih muzeja. Nakon njegove smrti, dio Lavalove zbirke otkupljen je 1894. godine za Narodni muzej u Zagrebu. Danas se u Arheološkom muzeju u Zagrebu čuvaju grčke vaze, antičke kamene skulpture i reljefi koji potječu iz Lavalove zbirke umjetnina.

S ciljem upoznavanja s likom i djelom irskog grofa koji je obilježio i hrvatsku povijest, Arheološki muzej Zagreb organizirao je na godišnjicu njegova rođenja, 3. studenoga, šetnju „Laval walk“ koju želi ponuditi Turističkoj zajednici grada Zagreba i turističkim vodičima kako bi obogatili kulturnu i turističku ponudu grada. Na kraju šetnje  sudionicima se  putem snimljene video poruke obratio Thomas Byrne, irski ministar za Europu.

Porin Šćukanec Rezniček iz Arheološkog muzeja Zagreb, organizatorica Laval walka Laura Kujundžić te Sanjin Mihelić, ravnatelj Arheološkog muzeja. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Laval Nugent rođen je u Ballinacoru 3. studenoga 1777. u irskoj plemićkoj obitelji koja korijenje vuče iz Normandije. Početak njegove vojničke karijere odredilo je to što ga je kao štićenika uzeo stric Jakov Robert Nugent, podmaršal u vojsci Habsburške Monarhije. Laval Nugent stupio je 1793. u habsburšku vojsku, a već 1800. dobio je čin bojnika.

Porin Šćukanec Rezniček iz Arheološkog muzeja Zagreb istaknuo je da je grof Laval Nugent ostavio duboki trag na političkoj i vojnoj sceni hrvatskog 19. stoljeća:

„U ratovima protiv Napoleona prisustvovao je u bitci kod Trafalgara, 1809. je kao jedan od glavnih pregovarača za obitelj Habsburg, uz Metternicha, odbio potpisati mirovni sporazum jer je smatrao da je za Monarhiju nepravedan. Uz pomoć nekoliko volontera je 1813. oslobodio Rijeku, Istru i druge dijelove Ilirskih provincija bez službene carske potpore. Nakon borbi protiv Napoleonove marionete Murata u Napulju i oslobođenja Rima, papa Pio VII. proglasio ga je rimskim princem, a kralj Ferdinand I. bourbonski ga je pri povratku na napuljsko prijestolje postavio za vrhovnog vojnog zapovjednika. Već 1824. postao je članom Hrvatskoga sabora te se u četrdesetima pridružio Ilirskom pokretu. Za Ljudevita Gaja on je bio njegov ‘moćni zaštitnik’ te je svojim političkim vezama utjecao na postavljanje Josipa Jelačića za bana, dotada pukovnika u Glini. Kao zahvalu u spašavanju Monarhije uz Jelačića odlikovan je Komanderskim križem Vojničkog reda Marije Terezije. Ostao je aktivan na vojnom polju praktički do smrti, volontirao je 1859. u drugom talijanskom ratu za nezavisnost.“

Šćukanec Rezniček objasnio je zašto se o Lavalu Nugentu ne zna dovoljno:

„Upravo su njegova svestranost, vojna slava iz Napoleonskih ratova, ratovanje u Italiji za papu Pija VII. i napuljskog kralja Ferdinanda, ženidba s Giovannom Riario-Sforza, nakon čega se smatrao svojevrsnim nasljednikom Frankopana, sudjelovanje u Ilirskom pokretu te opčinjenost arheologijom, povijesti i sakupljačka strast koja je proizvela jedan od prvih hrvatskih muzeja ‘Museum Nugent’ u Trsatu, pretvorili Lavala Nugenta u iznimnog, svjetskog čovjeka, iako pomalo ekscentričnog. S druge, pak, strane, vrlo je vjerojatno da je upravo svestranost utjecala na njegov zaborav tijekom povijesti – dok je istovremeno pripadao svima, zapravo nikome nije do kraja, naročito u nacionalnom 19. stoljeću. Nadalje, Lavalovom smrću čini se da čarolija prestaje, njegova djeca i nasljednici nisu posjedovali sličnu karizmu te se nisu ekonomski snašli i primorani su bili prodati posjede, dvorce, zbirke koje je njihov otac revno ‘sakupljao’. U tome segmentu ih zaboravlja i povijest, osobito u vrijeme pada starih plemićkih svjetova.“

Sa suprugom Giovannom Laval Nugent imao je šestero djece, a zli jezici pričaju zanimljivu priču: dala je izraditi svome budućem suprugu genealogiju, obiteljsko stablo, kao svadbeni poklon – iako neki smatraju da je to bio lukavi način provjeravanja njegova plemićkog statusa. Problematična činjenica u priči je godina izrade genealogije 1853., više od 30 godina nakon same svadbe.

„O Lavalu ne postoji puno informacija, no izvori ga opisuju kao mudrog diplomata, radišnog čovjeka pomalo ekscentričnog karaktera, s čudnom tendencijom kupovanja i restauriranja starih dvoraca. Supruga mu je bila povezana s Frankopanima dalekim rodbinskim vezama koje su uobičajene među utjecajnim i snažnim plemićkim obiteljima te su najvjerojatnije direktno utjecale na njegovu fascinaciju tom obitelji i pokušajima prikupljanja njihova nasljeđa. Kupovao je dvorce u Hrvatskoj smatrajući se na neki način nasljednikom Frankopana te je bio fasciniran ‘starinama’ i zato je prvo kupio dvorac Bosiljevo 1820., kojeg je i restaurirao. Dvorac Trsat kupio je s namjerom da ga pretvori u muzejski prostor u kojem će izložiti svoje zbirke predmeta te je u njemu dao izraditi mauzolej ‘Mir junaka’ u kojemu je i pokopan. Kupio je i dvorce Stari grad Dubovac i Staru Sušicu te druge posjede, većinom u državnom ili gradskom vlasništvu, međutim, nemamo točan uvid u sve podatke današnjeg vlasništva“, rekao je Porin Šćukanec Rezniček.

Kakvu je točno ulogu imao u ilirskom pokretu, kakav je bio njegov odnos s Gajem?

„U ilirskom pokretu bio jedan od najistaknutijih članova i stremio je tome da pokret preraste u stranku te bio zaštitnik Ljudevita Gaja. S obzirom na utjecaj, uklonjen je iz Hrvatske postavljanjem na poziciju vrhovnog vojnog zapovjednika Austrije i Tirola. Međutim, vraća se 1848./1849. te na nagovor Gaja postavlja glinskog pukovnika Josipa Jelačića za bana. Njih su dvojica dobili drugo najvažnije odličje u Monarhiji, vjerojatno kao zahvalu za održavanje obitelji Habsburg na vlasti. Iako rođen u Irskoj, izjašnjavao se kao Hrvat, vjerojatno kao posljedica rastajanja od Monarhije te zbog ženidbe s Giovannom i novopronađenim interesom prema Hrvatskoj. To najbolje vidimo iz njegovih kupovina posjeda, sudjelovanja u Ilirskom pokretu i na hrvatskoj političkoj sceni. Multinacionalni karakter Monarhije dopuštao je uzdizanje ličnosti raznih nacionalnosti, međutim, čini se da nije uvelike utjecao na njegov osjećaj pripadnosti, s obzirom na to da je nekoliko puta i izlazio iz službe“, rekao je Šćukanec Rezniček.

Naveo je što se zna o Lavalu Nugentu kao strastvenom skupljaču umjetnina i gdje se danas još čuvaju njegove umjetnine:

„Josip Brunšmid, tadašnji ravnatelj Narodnog muzeja, otišao je 1894. u Trsat pregledati zbirku i bez obzira na zaključak da je zbirka u lošem stanju, savjetovao da se otkupi. Uz pomoć Izidora Kršnjavog zbirka kamenih spomenika i nekoliko stotina grčkih vaza kupljene su za 20000 forinti i prebačene u Zagreb. Osim u Arheološkom muzeju u Zagrebu, umjetnine, povijesni predmeti i skulpture mogu se pronaći na Trsatu, u Hrvatskom povijesnom muzeju i u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka. Iako sam Laval nije vodio iskopavanja, sakupljačku strast sasvim sigurno možemo iščitati iz činjenice da je iskopavanja antičkog grada Minturnae morao sam platiti te je kasnijih godina također otkupljivao zbirke vrijednih slika starih majstora kao što je, primjerice, venecijanska zbirka Foscari.“

Laval Nugent, grof irskog podrijetla, imao je važno mjesto u hrvatskoj povijesti. FOTO: Arheološki muzej Zagreb

Arheološki muzej u Zagrebu još nije otvoren za javnost zbog šteta u potresu pa nastoje kreirati novi sadržaj s kojim mogu izaći i van okvira Muzeja. Provedbom mnogobrojnih povremenih izložbi i drugih događanja u prostorijama Galerije AMZ, organiziranjem manifestacija u Lapidariju te u Arheološkom parku Andautonija u Ščitarjevu, kao i raznim virtualnim sadržajima, nastojali su nastaviti svoje djelovanje i privući javnost raznolikošću ponude. U tom smislu, ističe ravnatelj Arheološkog muzeja Zagreb Sanjin Mihelić, „Laval Walk“ će predstavljati jedan novi, drugačiji proizvod koji će pružiti dodatnu vrijednost u komunikaciji s posjetiteljima.

Kako je objasnio Sanjin Mihelić, „Laval Walk“ nastao je kao plod suradnje Arheološkog muzeja u Zagrebu i Veleposlanstva Irske. Želja im je da u skorijoj budućnosti Lavalovu šetnju uobliče u zaokruženi kulturno-turistički proizvod i ponudili turistima i zajednici kako bi bolje upoznali nepoznat dio povijesti Hrvatske i Zagreba.

„Vjerujemo da bismo time obogatili turističku ponudu grada. U planu je i orijentacija prema inozemnim gostima, točnije, prema irskoj publici, koja nije upoznata s Lavalom Nugentom, ali čini sve veći dio posjetitelja. U Irskoj se Laval smatra, kako je  i prethodna veleposlanica Irske Olive Hempenstall sama rekla, ‘najpoznatijim nepoznatim Ircem’. Budući da je Laval rano pristupio vojsci Monarhije te se nije često vraćao u Irsku, njegova ličnost je gotovo nepoznanica u rodnoj zemlji. Međutim, upravo je izložba Arheološkog muzeja Zagreb ‘Laval Nugent: ratnik i kolekcionar’, koja je bila postavljena u Hrvatskoj 2017. i Irskoj 2019., bila kamen temeljac za novi niz suradnji između Veleposlanstva i Muzeja te time i dviju zemalja, što ćemo nastojati nastaviti iduće godine“, zaključio je Mihelić.