U hrvatskom medijskom prostoru ovih dana je ponovno na djelu bio pokušaj manipulacije povijesnim činjenicama povezanim s ustaškim logorom smrti u Jasenovcu. Poznati desničarski revizionist Igor Vukić, autor koji već godinama neuspješno pokušava dokazati da logora u Jasenovcu za vrijeme NDH nije bilo, ovoga puta je kao „povijesni ekskluziv“ prikazao fotografije koje navodno pokazuju da logora u Jasenovcu nije bilo. Vukić je u radikalno desno nastrojenom glasilu Hrvatskom tjedniku prošloga tjedna objavio fotografije koje su snimili američki zrakoplovi prilikom preleta područja iznad Jasenovca krajem Drugog svjetskog rata.

Vukić sada te fotografije širi po desničarskim medijima poput emisija koje vode Velimir Bujanec ili Tihomir Dujmović i već spomenutog Hrvatskog tjednika Ivice Marijačića. U svim tim medijima objavljivanje fotografija najavljuje se pod egidom “ekskluzivno” i “prvi put u hrvatskim novinama” s ciljem da se što šire proda priča prema kojoj se na fotografijama jasno vidi da Jasenovac nije imao veliki kapacitet, kao i da tamo nema masovnih grobnica.

Docent s Odsjeka za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta Goran Hutinec, koji se i ovoga puta angažirao u razotkrivanju Vukićevih medijskih manipulacija. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Međutim, u Vukićevom predstavljanju tih fotografija postoji nekoliko notornih laži koje pokazuju da se tu radi o perfidnoj manipulaciji činjenicama, a sve kako bi se među hrvatskim desničarima proširio mit da u Jasenovcu nije bilo logora smrti u kojem je na najbrutalniji način pobijeno više desetaka tisuća ljudi. Na Vukićevu manipulaciju prvo je proteklog petka upozorio tjednik Novosti objavivši tekst u kojem se djelomično raskrinkava pozadina Vukićevih laži, ali se ipak ne spominje i da su fotografije američkih pilota prije gotovo četiri godine već objavljene u tjedniku Nacional. Na postojanje tih fotografija Nacional je upozorio docent s Odsjeka za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta Goran Hutinec, koji se i ovoga puta angažirao u razotkrivanju Vukićevih medijskih manipulacija objavljenih u Hrvatskom tjedniku.

Hutinec je fotografije koristio u svom radu “Savezničke snimke iz zraka koncentracijskog logora i stratišta Jasenovac” u američkom časopisu Holocaust and Genocide Studies. Zanimljivo je da su Vukić i njegove revizionističke kolege iz Hrvatskog tjednika objavili samo dio fotografija, i to tako da su zumirali dio na kojem u vrijeme nastanka fotografija više nije bilo logora, dok su namjerno izostavili one dijelove na kojima se nedvosmisleno vidi postojanje masovnih grobnica u koje su ustaše zakopali desetke tisuća žrtava logora u Jasenovcu. Osim toga, bit će zanimljivo saznati i jesu li Vukić i Hrvatski tjednik uopće otkupili prava na fotografije koje su snimili američki zrakoplovi i što će vlasnici prava na te fotografije učiniti kada saznaju za taj pokušaj medijske manipulacije. Nacional je fotografije koje je objavio u siječnju 2019., a koje ponovno objavljuje o ovom broju, kupio od arhiva u škotskom Edinburghu u kojem ih je otkrio upravo povjesničar Goran Hutinec.

On je proteklog tjedna i na društvenim mrežama upozorio na Vukićev pokušaj revizije povijesti te je napisao:

“Nije lijepo lagati niti se kititi tuđim perjem, jer su te fotografije već prikazane na mnogim znanstvenim konferencijama na kojima sam sudjelovao, a u srpnju ove godine u tiskanom i elektronskom izdanju publicirane u mom članku u časopisu Holocaust and Genocide Studies. Samo, ja nisam izrezao neugodne istine – grobnice na Gradini i u Uštici, prekopavanje masovnih grobnica i spaljivanje leševa u travnju 1945., lokaciju pogodaka i šteta nastalih u britanskom bombardiranju… sve ono što pobija neistine i izmišljotine iz pera Vukića i amaterske bratije.”

Kako bi se bolje razumjeli status povjesničara Gorana Hutineca i razmjeri manipulacije Igora Vukića, treba sagledati cijeli kontekst u kojem su fotografije nastale i što one zaista prikazuju. Naime, kada su ustaše početkom 1945. godine konačno shvatili da su izgubili rat i da će morati odgovarati za zločine koje su tijekom njega počinili, pokušali su posljednjih dana ratnog sukoba uništiti dokaze svojih nedjela. Najveći zločini bili su počinjeni u logoru u Jasenovcu pa su ustaše tamo napravili najveći napor u tom ogromnom zataškavanju.

Kada su ustaše početkom 1945. godine konačno shvatili da su izgubili rat i da će morati odgovarati za zločine koje su tijekom njega počinili, pokušali su posljednjih dana ratnog sukoba uništiti dokaze svojih nedjela, a o tome svjedoče i zračne fotografije snimljene 1944. i 1945. godine. FOTO: Arhiv u Edinburghu, Josip Regovic/PIXSELL

Odlučili su pobiti sve preostale zatočenike logora, srušiti ga i ukloniti posmrtne ostatke pobijenih. To su vrlo temeljito obavili pa su tih posljednjih dana rata intenzivirane likvidacije, spriječen je i masovan bijeg zatočenika, porušene su glavne zgrade logora, a veliki napor je učinjen i da se očiste masovne grobnice. Budući da je tih masovnih grobnica oko logora bilo mnogo, osobito s druge strane Save, u području sela Gradina gdje su se obavljale masovne likvidacije, bio je to veliki posao. Grobnice su otvorene, iz njih su izvučeni leševi koji su spaljivani, potom su grobnice zatrpavane, a pepeo je bačen u Savu.

Kada su partizani ušli u Jasenovac pred sam kraj rata, mogli su zamijetiti da su bila točna svjedočanstva nekih bivših logoraša da su se tamo događale strašne stvari, ali razmjere tog genocida na licu mjesta zbog tog ustaškog prikrivanja dokaza zločina nisu mogli razaznati. I kasnijih godina, kada je počelo sustavnije službeno istraživanje jasenovačkih zločina, u što je spadala i forenzika, stvarni razmjeri toga nisu se mogli vidjeti, velikim dijelom upravo i zato što nije postojao ključni dokaz, masovne grobnice. Doduše, neka grobišta su nađena, ali samo njihov manji broj. Ustaše u emigraciji upravo su to isticali kada ni nijekali masovne zločine u Jasenovcu i govorili: ako je tamo ubijeno toliko mnogo ljudi, gdje su njihovi posmrtni ostaci i gdje su grobnice? Da su one postojale – osim izjava svjedoka – nema dokaza.

Fotografija iz edinburškog arhiva koju je prije četiri godine objavio Nacional nakon što ju je tamo pronašao povjesničar Goran Hutinec pokazuje pozicije masovnih grobnica s tijelima brutalno ubijenih zatvorenika logora u Jasenovcu. FOTO: Arhiv u Edinburghu, Nacional

No postoji dokaz da su masovne grobnice postojale, ali su ih ustaše posljednjih mjeseci rata prekopali pa zato više nisu bile vidljive. Jedan od tih dokaza nalazi se i u jednom arhivu u škotskom gradu Edinburghu. Riječ je o zračnim snimkama Jasenovca koje je pilot jedne izuzetno važne savezničke eskadrile izviđačkih aviona napravio u siječnju 1945., a na kojima se vidi da su na Gradini postojale masovne grobnice. Te je fotografije Nacional prvi objavio još u siječnju 2019.

Fotografije je snimila eskadrila Mediterranean Allied Photo Reconnaissance Wing – Sredozemna saveznička eskadrila za zračno izviđanje, koja je pod malo drukčijim imenom formirana 1943., nakon što su saveznici slomili Nijemce i Talijane u sjevernoj Africi te su se spremali na invaziju Sicilije. Vodeći u toj eskadrili bili su Britanci, koji su između dvaju svjetskih ratova jače razvili svoje zračne izviđačke snage od Amerikanaca shvaćajući da će one veliku ulogu imati u nekom budućem ratu. Izviđanje iz zraka pokazalo se ključnim elementom rata te je u prvim fazama rata davalo značajnu prednost u planiranju operacija Britancima nad Nijemcima, čiji su izviđački zračni vojni efekti bili mnogo slabiji i u organizacijskom i u tehnološkom smislu. Kada su krenuli u zajedničke operacije na Sredozemlju, Amerikanci su se pridružili Britancima u tom djelovanju, a sudjelovali su u tome i piloti iz nekih drugih savezničkih zemalja.

Zanimljivo da je Vukić u Hrvatskom tjedniku objavio samo dio fotografija, i to tako da su zumirali dio na kojem više nije bilo logora, dok su namjerno izostavili one dijelove na kojima se vide masovne grobnice. FOTO: Marin Tironi/PIXSELL

Letjeli su najčešće na britanskim avionima Spitfire i Mosquito. Nakon što su saveznici osvojili Siciliju i južnu Italiju, ta se eskadrila preselila iz sjeverne Afrike u južnu Italiju i svoje glavne baze imala je u Bariju i Foggii.

Tijekom 1943. ona je uvelike promijenila i glavne operativne zadatke jer su izviđački avioni manje služili za pomoć vojnicima na bojištima, a više su se počeli baviti otkrivanjem i fiksiranjem ciljeva za savezničku zrakoplovnu avijaciju koja je u to vrijeme intenzivno, danju i noću, masovno gađala vojne i industrijske centre u Njemačkoj i širem području okupirane Europe. Iz tih baza u južnoj Italiji saveznički izviđački avioni nadlijetali su cijelu srednju Europu, a osobito važnu ulogu imali su u uništavanju industrijskih centara, naftnih polja u Rumunjskoj, mostova, željezničkih čvorišta i luka. Snimani su potencijalni ciljevi i u Njemačkoj, Poljskoj, Čehoslovačkoj, pa i u Jugoslaviji.

Što je bilo osobito važno, oni su na tim izviđanjima snimali područja koja su nadlijetali i vraćali su se s ogromnim brojem snimki. Negativi su se nakon slijetanja odmah razvijali i izrađivale su se fotografije koje su saveznici pažljivo pregledavali i analizirali. Tih fotografija sa svakog leta bilo je jako puno, računa se da je eskadrila tijekom djelovanja iz južne Italije u dvije godine snimila nekoliko stotina tisuća fotografija koje su potom služile da bi se bombarderskim eskadrilama točno locirali ciljevi. Piloti bombardera tijekom borbenih misija nosili su te zračne fotografije ciljeva.

Bila je praksa da piloti izviđačkih aviona aktiviraju automatske kamere prije nego što bi stigli na potencijalni cilj te ih isključe nakon što ga prelete, tako da su se na tim fotografijama našla i neka područja koja saveznicima nisu bila od vojnog interesa. Tako je jedan američki pilot u siječnju 1945. dobio zadatak snimiti željezničku prugu i kolodvor kod Novske i most preko Save nedaleko od Jasenovca. Tijekom tog leta nadletio je i jasenovački logor te i njega usput snimio. Tako se i ta snimka logora u Jasenovcu, koji za savezničke analitičare tada nije bio interesantan jer nisu ni znali za njegovo postojanje, našla u arhivi svih snimki koje je eskadrila snimila tijekom rata. Nakon Drugog svjetskog rata ta arhiva izgubila je neposredno vojno značenje, nekoliko je puta seljena, ali je bila važna tijekom hladnog rata jer je sadržavala i mnoge snimke objekata u područjima koja su došla pod sovjetsku kontrolu. Nakon što je više puta preseljena, arhiva je smještena u škotski grad Edinburgh pa su se tamo našle i te snimke Jasenovca.

Bile su potpuno zaboravljene dok ih tamo nije otkrio hrvatski povjesničar Goran Hutinec. Iako je riječ o samo nekoliko snimki, napravljenih s velike visine u tehnologiji snimanja kakva je tada postojala, mnogo manje savršenoj nego što je današnja, ipak se vidjelo da je riječ o izuzetno važnom povijesnom dokumentu. Ne samo da se iz zraka može vidjeti kako je bio raspoređen logorski kompleks, nego se vidi i ključna stvar, a to su nekoliko mjeseci kasnije otkopane, očišćene i zatrpane grobnice na Gradini, ključan dokaz masovnog ustaškog zločina. To otkriće otvara zanimljiva pitanja: jesu li saveznički analitičari mogli smjesta vidjeti o čemu se radi u Jasenovcu i je li to mogao biti poticaj i za savezničku akciju kada je riječ o logoru? U vezi toga treba podsjetiti na jednu analogiju.

Na istovjetan način saveznički izviđački avioni su tada prethodnih mjeseci slučajno snimili i nacistički logor u Auschwitzu. U proljeće 1945. savezničko zrakoplovno zapovjedništvo odlučilo je uništiti tvornicu poznate njemačke kemijske kompanije IG Farben koja se nalazila u poljskom mjestu Monowice, smještenom desetak kilometara od koncentracijskog logora Auschwitza. Da bi točno locirao i identificirao cilj, tamo je 4. travnja 1944. iz Foggie odletio izviđački avion kojim je pilotirao južnoafrički časnik. On je aktivirao kameru prije samog cilja, a preletjevši logor snimio ga je. Bila je to prva zračna snimka Auschwitza, na kojoj su se vidjele barake glavnog dijela logora Birkenaua.

Krajem svibnja još jedan avion napravio je isto: snimio je tvornicu, ali i dio logora. Saveznicu su kasnili s bombardiranjem tvornice pa su tijekom ljeta još tri aviona snimila isto područje. Tvornica je prvi put bombardirana 20. kolovoza 1944., kada je samo oštećena, pa je novi napad izvršen 13. rujna. Potom je poslan još jedan avion da snimi štetu, a tada se moglo vidjeti da su neke bombe pale i na Birkenau. Zanimljivo je da je saveznički analitičar objekte Birkenaua točno identificirao kao koncentracijski logor. U to vrijeme saveznici su već znali za postojanje logora u Auschwitzu, i to na temelju svjedočanstava nekih logoraša koji su iz njega pobjegli te su uspjeli dati svoje izvještaje poljskoj vladi u egzilu u Londonu. No tada se znalo samo za postojanje logora, ali se nije znalo što se točno događa u Auschwitzu, odnosno da je riječ o likvidacijama milijuna ljudi.

Naslovnica huškačkog šovinističkog Hrvatskog tjednika na kojem su objavljene obrađene fotografije snimljene iz američkog zrakoplova tijekom 2. svjetskog rata. FOTO: Screenshot

Iako je poslije Drugog svjetskog rata počelo intenzivno istraživanje nacističkih zločina i holokausta, a dosta se govorilo i o tome koliko su na Zapadu znali za užase Auschwitza i zašto još za vrijeme rata nije više učinjeno te je tada otkriven i ogroman broj najrazličitijih dokumenata o logoru, za postojanje tih zračnih snimki Auschwitza dugo se također nije znalo. Njih su tek 1978. pronašla dvojica analitičara arhivskog materijala CIA-e, a u javnost su došle 1980., dok su zračne snimke Jasenovca stigle u javnost još kasnije. O tim fotografijama, ali i o tome kako su ustaše pokušale zataškati razmjere zločina u Jasenovcu, govorio je u ranijem razgovoru za Nacional i Goran Hutinec:

“Uništavanje logora je započelo početkom travnja i u tri tjedna gotovo su ga potpuno srušili. Za tu svrhu ciljano su pozvali neke od starih kadrova-koljača, na primjer Miroslava Filipovića-Majstorovića i Ljubu Miloša koji su znali lokacije masovnih grobnica iz 1942. Oni su to sami priznali u poslijeratnim iskazima: da su dobili nalog da unište tragove ekshumacijom i spaljivanjem leševa i da je jedan od onih koji je u tome sudjelovao bio i Dinko Šakić. Snimke snimljene iz savezničkih zrakoplova pokazuju kako su u Jasenovcu i oko njega postojale masovne grobnice prije kraja rata, što pobija tvrdnje negacionista da je logor postao stratištem tek nakon oslobođenja. Kada se snimke uvećaju, mogu se vidjeti pojedinačne zgrade koje su u međuvremenu srušene, a i cijelo naselje Jasenovac.

One su važne i kako bi se ispravile greške u nacrtu i položaju određenih objekata unutar logora. Posebno se dobro vidi romsko groblje u selu Uštica. Tamo je bilo masovno stratište Roma iz NDH koji su skoro istrijebljeni 1942. Jugoslavenske vlasti nikada nisu vidjele te fotografije iako su i oni snimali taj prostor iz zraka, ali nakon rata, 1945-46.”