Kako je Hrvatska postala eldorado za streaming platforme

Autor:

Pixabay

Hrvatska je postala drugo najbrže rastuće tržište glazbenog streaminga u svijetu, porast je 57 posto na godišnjoj razini. Nacional je istražio koliko je streaming prisutan u Hrvatskoj i zašto se tek sada razvio kod nas, iako je u svijetu godinama primarni oblik slušanja glazbe

Krajem prošle godine je u godišnjem izvještaju kompanije Luminate za 2022. objavljeno da je Hrvatska drugo najbrže rastuće tržište glazbenog streaminga u svijetu. Kako je Luminate najutjecajnija kompanija na svijetu s područja prikupljanja analize podataka u industriji zabave, taj podatak treba uzeti kao važnu činjenicu. Globalno mjerenje glazbene popularnosti mjeri se u više od 200 država širom svijeta, a globalni pogled godišnjeg izvještaja kompanije Luminate rađen je na temelju analize podatka na 49 teritorija svijeta, među kojima se nalazi i Hrvatska.

Treba naglasiti i to da je globalni rast streaminga godinama velik. Po podacima kompanije Luminate, na godišnjoj razini iznosi 25,6 posto, a brojka streamanih pjesama veća je od 5,3 bilijuna. Porast glazbenog streaminga u Hrvatskoj iznosi neočekivano velikih 57 posto na godišnjoj razini. Porast glazbenog streaminga na globalnoj razini iznosi 25,6 posto, stoji u službenom izvješću. U Hrvatskoj trenutno djeluju globalni servisi Apple Music, Deezer, Spotify, TIDAL i YouTube Music, a tijekom prošle godine Hrvatska je dobila listu Croatia Songs u sekciji Hits of the World magazina Billboard. Po nekim istraživanjima 2019., a pogotovo i onim ranijim, streaming u Hrvatskoj je bio gotovo nepoznat i neprihvaćen. Dolaskom Deezera u Hrvatsku 2013., HUZIP je na inicijativu HGU-a dvije godine kasnije podigao tužbu protiv Hrvatskog Telekoma i Deezera zbog, kako su istaknuli, neovlaštene i nelegalne distribucije snimaka putem glazbenog servisa Deezer, tvrdeći da distribuiraju nelegalne snimke te zatražili na uvid ugovore na osnovi kojih su im diskografi prenijeli prava izvođača kojima ne raspolažu. Ta tužba i vrlo loša percepcija streaming servisa koji su se silovitom brzinom razvijali širom svijeta nudeći novi pristup glazbi doprinijeli su tome da su do prije par godina streaming servisi u Hrvatskoj gotovo pa nazivani neprijateljem glazbe i glazbenika. Stoga smo pitali osnivača Airplay Radio Charta u Hrvatskoj, analitičara glazbene industrije i special project menadžera Gorana Komeričkog, što je prevagnulo u Hrvatskoj tijekom dvije godine da je postala drugo najbrže rastuće tržište glazbenog streaminga u svijetu. „Apple Music i Spotify su 2020. došli u Hrvatsku i time postali direktan generator razvoja tržišta streaminga u našoj zemlji. Kada su došli, pratila ih je pozitivna komunikacija i taj ‘buzz’ koji se stvorio potaknuo je interes i pospješio želju. Radi se o velikim brendovima i servisima koji su strukturirani privlačno, jednostavno i s različitim mogućnostima. Prilikom njihova dolaska na tržište, govorili smo kako će to biti game changer i to se pokazalo točnim. Spotify je sinonim za streaming – poput kalodonta za pastu za zube – i u Hrvatskoj je već postala zajednica ljudi koja je godinama s nestrpljenjem čekala dan njezina dolaska. Kada se stvorio hype – a mentalitetu naših ljudi imanentan je hype oko velikih brendova – brojke su počele rasti. Konačno je postalo dostupno ono o čemu se godinama govori. Svakako je pomoglo i to što je, primjerice, Apple Music imao šest mjeseci probnog roka na našem tržištu tijekom godine dolaska.“

Bojan Mušćet, glazbeni kritičar i tech analitičar. FOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO

No to nije jedino što je omogućilo da Hrvatska s 57 posto porasta bude drugo najbrže rastuće tržište glazbenog streaminga u svijetu, smatra Komerički. „Kontinuirana komunikacija važnosti streaminga, javna i privatna edukacija unutar poslovne glazbene zajednice i u mainstreamu pridonijela je interesu. Također, novo doba nosi nove navike. Ako imate u džepu fotoaparat na mobitelu, fotografirat ćete. Imate li e-mail klijenta, slat ćete s tog pametnog telefona e-mailove i čitati portale. Ima li onda razloga da ne posegnete za svijetom koji sadrži 100 milijuna pjesama? Uz to, stasanje generacije Z potaknulo je priču. Znamo svi koliko nam je u formativnim godinama glazba važna. I dok su ranije generacije imale samo mogućnost da hrle u glazbene dućane po CD, vinilnu ploču ili kasetu kako bi neometano uživale u glazbi svojih idola, pripadnici generacije Z hrle po hitove u virtualni dućan. Istražuju ga na jednak način na koji bi se istraživali glazbeni megastoreovi.“

Komerički je istaknuo i da je aplikacija TikTok, koja je ubrzo nakon dolaska postala najskidanija aplikacija u Hrvatskoj, potaknula glazbeni streaming jer su pjesme tražene na TikToku postale slušane na Spotifyu. Sve to dovelo je do novog i drugačijeg pristupa glazbi, popularnosti i prodaji.

Diskografske kuće u Hrvatskoj nikada nisu otkrivale brojke prodanih primjeraka objavljenih nosača zvuka pa je stoga izostala i relevantna lista popularnosti, a i prodaja fizičkih nosača zvuka postala je relikt prošlosti dolaskom streaming servisa, ne računajući prodaju vinilnih izdanja. Osim toga, dolaskom streaming servisa, Hrvatska je prošle godine dobila i svoju prvu pravu listu popularnosti magazina Billboard prema podacima kompanije Luminate. Lista Croatia Songs donosi rezultate mjerenja streaminga u Hrvatskoj svakoga tjedna i smještena je u okrilju sekcije Hits of the World, pa su i rezultati popularnosti glazbenika i njihovih pjesama napokon postali relevantni. Poznato je da su prvi podaci o stvarnoj popularnosti glazbenika u Hrvatskoj prilično odjeknuli u javnosti i mnoge ostavili u čudu, ali barem su bili najbliže istini. Za mišljenje o novim tehnologijama vezanim uz glazbu, način slušanja i pristup, pitali smo glazbenog kritičara i tech analitičara Bojana Mušćeta koji je naglasio da kao što nove tehnologije, alati i izumi mijenjaju društvena uređenja, tako neminovno mijenjaju i način slušanja i metode sviranja. “Otkriće magnetskog pickupa umnogome je promijenilo i zvuk i način sviranja gitare, a svakih 10-20 godina svjedočimo pojavi kreiranja glazbe putem novih studijskih i koncertnih alata; isto je i s načinima slušanja glazbe. U svakoj generaciji to je sve radikalnije. Streaming je omogućio da glazbu možemo čuti bilo kad i bilo gdje, i to upravo onu koju želimo. Dakako, ta je sveprisutnost omogućila drukčiju percepciju, pa za razliku od nekad kad nam je trebala tražilica da otkrijemo novu kvalitetnu glazbu u nekoj muzičkoj tundri, sad nam treba magnet da je privučemo sebi iz džungle gdje, dakako, ne vidimo željeno stablo. Nove generacije to rade organskije, drukčije doživljavaju glazbu i njima odgovara proboj kroz glazbene prašume.”

‘Slušanost se jako povećala, prošle godine za dva sata tjedno u odnosu na pretprošlu, to je 35 pjesama više. Sluša se 20 sati glazbe tjedno, dakle tri sata dnevno’, kaže Bojan Mušćet

Upravo zbog toga smo pitali Mušćeta je li glazba novoj generaciji dnevni soundtrack za zabavu ili umjetnost, odnosno je li streaming poremetio odnos prema glazbi kao umjetnosti. „Teško je generalizirati, ali generaciji Z glazba uglavnom ima konotacije zabave. No smatram da danas ima kvalitetne, zanimljive, uzbudljive i vrijedne glazbe više nego ikad. No ona nema komercijalni ni medijski doseg kakav zaslužuje. Danas će frivolne pjesme Miley Cyrus ili Shakire u medijskom smislu zauzeti globalnu pozornost, a za par mjeseci bit će izbrisane iz masovnog sjećanja. Zamijenit će ih neke druge. Na pojedincima je da se priklone onome što im je servirano ili preporučeno ili da se potrude i pronađu glazbu koja će ih istinski uzvisiti. Riječ je o tome da pjesme imaju tu moć, samo ih treba otkriti i uspostaviti emocionalnu komunikaciju s njima. Streaming nam je puno toga donio i omogućio, ali pristupimo li mu po načelu plug & play, nećemo puno profitirati. Ako ga pak doživimo kao knjižnicu s glazbom kojom ćemo se baviti i moći reproducirati s besprijekornim zvukom, onda će nam donijeti mnogo blagodati.“

Kako Nacional svake godine provodi anketu među glazbenim kritičarima koji biraju album godine, tako smo pozvali njih 35, koji svake godine sudjeluje u anketi, da odgovore na pitanja u mini anketi jer smo pokušali saznati koliko je njima, glazbenim profesionalcima i ljudima koji svakodnevno slušaju i istražuju novu glazbu, blizak streaming. Zamolili smo ih da napišu kako najčešće slušaju i otkrivaju glazbu. Streaming servisi prisutni su kod većine njih, ali nisu dominantni. CD-i i vinilna izdanja su putokaz njihova fokusa na novu glazbu. Većina o novoj glazbi saznaje čitajući inozemne i domaće glazbene portale i publikacije, djelomično istražuju sami putem YouTubea, slušaju preporuke kolega i prijatelja, a tek poneko očekuje od streaming servisa da im ponudi novu glazbu. Radio kao izvor informacija o novoj glazbi gotovo više nitko od njih ne percipira. Pojavom streaming servisa, koji primarno nudi pjesme, odmaknuo se i fokus slušatelja na album kao koncepta glazbenog stvaralaštva, iako je u SAD-u prošle godine porasla prodaja albuma, ali to je zbog vinilnih albuma Taylor Swift i Harryja Stylesa. Odmak od albuma odnosi na generaciju Z jer streaming primarno nudi pjesme, a tek potom albume, a starije generacije odrasle su na albumima. Pitali smo zato Mušćeta koliko je pojava pametnih telefona, preko kojih se danas najčešće sluša glazba, povećala slušanost glazbe i odmaknula važnost i vrijednosti koncepta albuma i stavila fokus na pojedinačne pjesme. „Više od pojave smartfona, na slušanost glazbe utjecala je pojava softvera, najprije za download, a potom i za streaming. Slušanost se jako povećala, prošle godine za dva sata tjedno u odnosu na pretprošlu, to je 35 pjesama više. Podaci kažu da se u prosjeku sluša 20 sati glazbe tjedno, dakle gotovo tri sata dnevno glazba se sluša s razumijevanjem. Govorimo o prosječnim slušateljima, a to je u odnosu na ranije uistinu mnogo više. Koncept albuma i njegova vrijednost zaista su danas tek relikti vremena, ne zato što će odumrijeti, nego zato što sve više funkcioniraju kao kolekcije singlova. Bilo je to tako i do početka šezdesetih. Albumi su obilježili određeno razdoblje dugo pola stoljeća, pa ne čudi da se najbolje prodaju novoizdani vinili s osvježenim verzijama albuma od 1960. do 2010. Album je nakon pojave CD-a sredinom osamdesetih mogao pretrpjeti ekstenziju da se proširi s 40 na 70 minuta, ali razbijanje te granice postavilo je neka nova pravila. Doduše, već je CD unio novu mogućnost načina slušanja glazbe – pjesme su se mogle čuti po proizvoljnom redoslijedu, a ne onako kako je to autor zamislio. Smartfoni su danas mjesto koje nam omogućuje pristup gotovo cjelokupnoj glazbenoj produkciji, albumi su tek format koji se odnosi na određeno razdoblje.“

‘Ranije generacije imale su samo mogućnost otići u glazbene dućane po CD, vinile ili kasetu, dok generacija Z hrli po hitove u virtualni dućan’, kaže Goran Komerički

Najveći dio prihoda glazbenika putem streaminga još uvijek ide streaming servisima i diskografskim kućama. Prema studiji britanske organizacije CMU, glazbenici primaju prosječno osam posto prihoda od online korištenja njihove glazbe, dok prihodi diskografskih kuća rastu. Pitali smo Komeričkog kako tu nepovoljnu situaciju promijeniti kako bi bili zadovoljni izvođači, diskografi i streaming servisi. „Ovo je prostor u kojemu valja biti oprezan zato što je podložan subjektivnom osjećaju svakoga da je ono što radi vrijedno i uvijek vrijedi više. Diskusija po ovom pitanju konstantna je i nastoji pronaći rješenje o načinu na koji bi se, što je moguće preciznije i, uvjetno rečeno, pravednije ostvarivali i dodjeljivali prihodi. Glazbeni streaming doveo je do, kako to stoji u različitim studijama, ‘demokratizacije načina stvaranja, snimanja i objavljivanja glazbe na digitalnim platformama’ koja je, primjerice, u Velikoj Britaniji dovela do udvostručenja broja izvođača u šest godina. U Hrvatskoj se objavljuje do 400 albuma godišnje, ovisno o godini, a na servisima Apple Music i Amazon Music, primjerice, imate 100 milijuna pjesama. Možete li za života preslušati 100 milijuna pjesama? Nikako. Pa čak i da ste se namjerili da to učinite.“

Komerički je naglasio i da je bitno da je kultura streaminga omogućila napredak prihoda u glazbenoj industriji i njezin optimizam toliko da u vrijeme recesije u glazbenoj industriji recesije nema. Međutim, Komerički smatra da diskografske kuće financiraju stvaranje albuma i pjesama tako da ulažu više novca u razvoj poslovanja i razvoj timova i alata koji će omogućiti tim pjesmama i albumima da budu prepoznati i da ih publika sluša te ističe: „Streaming servisi ulažu novac da postave, održavaju i unaprjeđuju uslugu koja bi trebala biti atraktivna i privlačna za korištenje velikom broju ljudi. Zašto je to tako? Jer se društvo ubrzano mijenja, a nova znanja i nove vještine brže postaju važne. U odnosu na konvencionalno doba kada su ta znanja vremenski vrijedila dulje. Također, važno je skrenuti pažnju na činjenicu da je kolač raspodjele rađen po sličnom principu kao i u vrijeme vladavine fizičkih izdanja i da se publika ponaša onako kako se ponašala i ranije. Odnosno, uvijek je najviše slušala gornji krug od nekoliko postotaka najpopularnijih izvođača koji su imali ozbiljne prihode. Michael Jackson, Madonna, David Bowie ili Elvis Presley su zarađivali nemjerljivo više od lokalnog kantautora ma koliko umjetnost nama osobno važnog kantautora bila razvedena, emotivno i intelektualno poticajna. Kako postići dobre prihode ako ste sami i sve želite raditi nezavisno? Pa čak i da imate znanja, često nemate vremena. S druge strane, vrijedi primijetiti koliko je streaming, ako tako možemo reći, pravedniji kod omogućavanja prihoda. Znamo da su ljudi i u doba primata fizičke prodaje izrazito puno slušali omiljenu glazbu koja nije nova, ali tada – za razliku od danas – nismo mogli to slušanje ‘pratiti’ i monetizirati. Slušalo se po doma i vrtjelo magnetofonske vrpce, vinilne ploče, kasete i CD-e sve dok ne bi bili fizički oštećeni. Međutim, to slušanje je donijelo prihod samo jednom – kada je kupljen taj proizvod – ta kaseta, vinilna ploča ili CD. Danas se zarađuje od svakog slušanja, svaki stream donosi nešto malo u ukupan pool za izračun prihoda.“

Goran Komerički, analitičar glazbene industrije i special project menadžer. FOTO: Privatna arhiva

I Bojan Mušćet se slaže s činjenicom da su izvođači, odnosno autori i kreatori glazbe nezadovoljni, ali i da iz godine u godinu dobivaju sve više prihoda, pa tako i kod nas. „Svjedoci smo toga da se pad prihoda od prodaje glazbenih izdanja umnogome nadoknađuje povećanjem cijena na koncertima. Jednostavno, uspostavljanje pravne i financijske regulative vezane za streaming ne može slijediti tempo digitalnih inovacija. Pritom moramo imati na umu da streaming nije konačan način slušanja glazbe. Umjetna inteligencija koja stiže možda će nam moći omogućiti da reproduciramo pjesmu jednog izvođača s vokalom drugog, iako to nije nikakav cover. Na primjer, poželimo da Miroslav Škoro otpjeva pjesmu Leta 3 za Doru ‘Mama ŠČ!. I to onda uđe u neki library… Podržavam trud i glazbenika i institucija da se reguliraju ta prava, no činjenica jest da se svi dionici, od autora do slušatelja, silom prilika moraju mijenjati prema tehnološkim dosezima produkcije glazbe. I ne samo glazbe, već kompletne kreativne industrije.“

Pojavom novih tehnologija i dosadašnji život postao je drugačiji pa je i glazba dobila svoje nove oblike distribucije i konzumacije. Kako smo svojevremeno bili oduševljeni dolaskom CD-a i odlaskom vinila, tako su mnogi ostali oduševljeni dolaskom streaming servisa s glazbom iz cijelog svijeta koja doslovno stane u džep. Mušćeta smo ga pitali nazire li se novi način slušanja glazbe nakon streaming servisa. „Vrlo vjerojatno VR naočale, tako da imamo dojam da smo u studiju ili na koncertu izvođača kojeg slušamo. Ili nam neće trebati slušalice, imat ćemo samo mali flaster iza uha koji ćemo stalno ondje držati. Danas sve više glazbe dolazi i putem videoigara, izvođači ciljano plasiraju svoje nove skladbe ondje, a onda ih slušatelji upoznaju dok su, na primjer, za joystickom PlayStationa 5“, rekao je.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.