Ako razmišljate o svjetskim gradovima koji su poznati kao rasadnici inovativne tehnologije, Helsinki možda nije pri vrhu vašeg popisa.

Često snijegom prekrivene ulice ove relativno mirne sjevernoeuropske prijestolnice dom su nekih od najambicioznijih i najambicioznijih proizvođača igara na svijetu. Prvi Angry Bird prebačen je preko zaslona iPada u Helsinkiju. To je dom velikih studija za igrice kao što je Supercell, proizvođač ‘Clash of Clans’, a također je i mjesto koje je Netflix odabrao za postavljanje svog prvog internog studija za igranje.

“Zašto Helsinki? To je dom nekih od najboljih talenata za igru ​​na svijetu”, rekao je streamer.

Kao rezultat svega toga, finsku prijestolnicu mnogi smatraju prijestolnicom mobilnog gaminga, industrije koja trenutno vrijedi oko 135 milijardi eura za globalno gospodarstvo.

BBC je istražio kako je Helsinki stekao takvu reputaciju.

U 1980-im i 1990-im godinama Finska se nije smatrala jednom od najbogatijih zemalja svijeta. Velik dio stanovništva oslanjao se na računala koja su bila daleko od vrha po kvaliteti. Ograničenja koja su došla s tim pomogla bi potaknuti ono što je poznato kao “demoscena” – supkultura u kojoj su programeri stvarali umjetničke prezentacije, glazbu i igre koje su gurale tehnologiju tog vremena do granica.

Finci su navikli napraviti puno s vrlo malo, a onda se pojavila Bokia. Sonja Ängeslevä, izvršna direktorica tvrtke Phantom Gamelabs sa sjedištem u Helsinkiju, kaže da je ova zaklada značajan razlog uspjeha industrije igara u današnjem gradu: “Nokia je pokazala primjer da odavde možemo izgraditi nešto veliko”, objasnila je.

Dodala je da je Nokia radila s mladim talentima iz finske demoscene, što je značilo da je, unatoč nedostatku velikih igara i izdavača, suradnja natjerala ljude da “shvate da ne trebamo putovati, mi to možemo sami odavde.”

Sartita Runeberg, voditeljica gaminga u tvrtki za tehnološku infrastrukturu Reaktor, kaže da su Finci oduvijek bili tehnološki štreberi. “Kulturna situacija ovdje je takva da nam je dopušteno pokušati i ne uspjeti, a zatim pokušati ponovno. Tako su mnoge kompanije za igre započele, a kada se ne morate brinuti o neuspjehu, možete biti puno hrabriji”, poručila je.

“Znamo da imamo mrežu socijalnog osiguranja na koju se možemo osloniti, tako da ne morate staviti vlastitu kuću pod hipoteku da biste osnovali tvrtku, a vlada dosta podupire kompanije za igre. Možete lako dobiti bespovratna sredstva za isprobavanje novih koncepata i financiranje dokaza koncepata da se vidi funkcionira li nešto na određenim tržištima”, rekla je i dodala da je Vlada bila motivirana natjerati ljude da se presele. “Nitko se ne želi preseliti u Helsinki zbog klime, pa im moramo dati neki razlog”, istaknula je.

Čak trideset posto poduzetnika u Helsinki se doselilo iz drugih zemalja diljem svijeta. Privlačenje najboljih svjetskih programera ključni je dio plana Helsinkija da ostane na vrhu u svijetu igara, a to je ono što čini organizacija Helsinki Partners.

“Helsinki je poznat po ravnoteži između posla i života, ovdje imamo dobar život. Vrlo smo ambiciozni u svom poslu, ali toliko volimo svoje slobodno vrijeme da smo vrlo učinkoviti u svom radnom vremenu, malo je besmislenih sastanaka. Ovdje je život puno lakši, a te meke vrijednosti postaju sve važnije nakon pandemije. Mnogi ljudi kažu da ovdje imamo manje briga jer imamo jak sustav podrške, ne moramo brinuti o školama ili sigurnost kako bi se roditelji mogli osjećati puno slobodnije u usporedbi s drugim zemljama”, ispričala je Johanna Huurre, direktorica strateških inicijativa u Helsinki Partners.

Mješavina tehnološkog naslijeđa Helsinkija, potpore vlade i odlučnog prikupljanja talenata funkcionira. Studiji igara u Helsinkiju zaradili su više od tri milijarde eura prošle godine.

Jedna od velikih priča o uspjehu scene u Helsinkiju je Supercell. Nedavno ga je kupila kineska korporacija Tencent, a objavljeno je da proizvođač igara ima tržišnu vrijednost od 11 milijardi dolara.

Stuart McGaw preselio se iz Škotske kako bi radio za studio i zadužen je za poznatu mobilnu igricu ‘Clash of Clans’. Smatra da su lokalni ljudi svjesniji rada programera i poštuju industriju kao stvarno važnu za budućnost zemlje.