POTPREDSJEDNIK SABORA već danima odbija odgovoriti na objavljene teške optužbe protiv Talijanske unije i sebe osobno, a umjesto toga vrijeđa novinare, ugledne talijanske novine i sve one koji postavljaju pitanja o trošenju novca za očuvanje talijanskog identiteta

Napravili ste konstrukciju u svojoj glavi. Toliko o Nacionalu koji je nekad bio ozbiljna novina i toliko o novinarskoj slobodi. Vama su nametnuli temu i vi ćete napisati ono što od vas traže. Može vas biti sram. To govori o vama kakva ste osoba.”

Tim se riječima u telefonskom razgovoru potpisniku ovog Nacionalova teksta obratio saborski zastupnik Furio Radin. Neprimjerenim riječima poslužio se kada smo ga suočili s legitimnim novinarskim upitom o tvrdnjama talijanskog dnevnika La Repubblica da Talijani u Istri dobivaju preko pet milijuna eura godišnje za očuvanje nacionalnog identiteta, a da tim novcem diktatorski raspolaže mali broj ljudi izabran minimalnim brojem glasova te da se Maurizio Tremul, nakon što je izmijenjen statut Talijanske unije tako da je obnašanje iste pozicije ograničeno na samo dva mandata, izmjenjivao na dvjema čelnim pozicijama te organizacije.

Radin već danima odbija odgovoriti na objavljene teške optužbe protiv Talijanske unije i sebe osobno. Nacional je ta nedavno otvorena pitanja prošloga tjedna pokušao dodatno istražiti, ali se u kontekstu tog istraživanja počelo nazirati neko dosad posve nepoznato lice Furija Radina – netransparentno i prilično neprimjereno.

Potpredsjednik Sabora Furio Radin, koji je godinama uz obnašanje saborskih mandata bio i vodeća osoba hrvatskog ogranka Talijanske unije, isprva je pokušao likvidirati neugodne optužbe lakonskom frazom da je “sve to samo veliki fake news”. Članak dnevnika La Repubblica prenosi riječi bivše talijanske generalne konzulice u Kopru Marije Cristine Antonelli, koja spominje klijentelističku logiku prema kojoj se dobiveni novac dijeli, a konkretno to navodno znači organizacijama i projektima koji Radinu donose povrat u glasovima, na štetu i poraz zajednice. Radin takve navode opovrgava, tvrdeći da u ovoj kandidaturi za Hrvatski sabor nije dobio ni tisuću glasova. No glasovi na koje se odnosi članak su oni unutar Skupštine i Vijeća Talijanske unije i izdavačke kuće EDIT, koja čini svojevrsni establišment i malu utvrdu moći u kojoj desetljećima većinu drže ljudi bliski Radinu.

Predsjednik Talijanske unije Maurizio Tremul oštro je odgovorio na optužbe da je njihovo vodstvo nekakva vrsta establišmenta. “Skupštinu Talijanske unije čini 75 vijećnika koji su izabrani slobodno, demokratski i pluralistički od pripadnika talijanske nacionalne manjine u Hrvatskoj i Sloveniji, i to svake četiri godine”, ustvrdio je Tremul te naveo da je na posljednjim izborima obnovljeno 46 posto predstavnika u Skupštini, uz napomenu da je u njoj 25 mladih ljudi (34 posto) i 30 žena (41 posto). “Isto vrijedi i za sva vijeća i skupštine 51 zajednice Talijana povezane s nama. Koliko još udruga u Hrvatskoj tako bira svoje predstavnike?” pita Tremul.

La Repubblica prenosi riječi bivše talijanske generalne konzulice u Kopru koja spominje klijentelističku logiku prema kojoj se novac dijeli organizacijama i projektima koji Radinu donose povrat u glasovima

Novinarka Floriana Bulfon, autorica istraživanja, spominje i sumnjiva milijunska ulaganja u kupnju i renovaciju nekoliko sjedišta zajednica Talijana u Istri i na Kvarneru. Za Zajednicu Talijana u Cresu, koja broji 241 člana, potrošeno je preko milijun eura, a u Vižinadi, gdje ih je tek 90, sličan iznos. No najviše pažnje privukle su kupnja i obnova zgrade sjedišta Zajednice Talijana u Balama, s 425 članova. Riječ je o kaštelu Soardo-Bembo, površine 800 četvornih metara, čija je obnova započela 2011. i trebala je koštati 1,1 milijun eura, ali se do kraja radova, uz četiri aneksa početnom ugovoru, trošak popeo na više od 1,9 milijuna eura. Da bi se otvorio i ugostiteljski objekt, korištenje dijela palače naknadno je iznajmljeno udruzi Pleter, koja se inače bavi kateringom za MORH. Jedan od najžešćih kritičara Talijanske unije, znanstvenik Silvano Zilli, tvrdi da je sporno to što je udruzi za korištenje prostora naplaćivana samo simbolična jedna kuna mjesečno, što je uključivalo i troškove vode i struje. Palača Soardo-Bembo dana je na korištenje Zajednici Talijana u Balama, čija je predsjednica bila Rosanna Bernè, kupac palače i naručitelj radova bila je Talijanska unija u čijem je izvršnom odboru sjedila i Bernè, a natječaj za obnovu palače dobila je tvrtka Vallis d.o.o. iz Umaga u kojoj je Bernè tada bila zaposlena.

Predsjednik Talijanske unije Tremul tvrdi da je sve što Nacional navodi o investicijama u Balama – laž. Predviđeni troškovi za obnovu kaštela Bembo bili su 1,54 milijuna eura, a trošak za opremu i namještaj 250 tisuća. Budući da je ukupni predviđeni trošak bio 1,79 milijuna eura, a potrošena su tek 1,64 milijuna, ušteđeno je više od osam posto, ispravio nas je Tremul. O najmu prostora za jednu kunu rekao je da je Talijanska unija raspisala tri javna natječaja kako bi se dio prostora kaštela Bembo iznajmio trećim osobama. Na sva tri poziva nitko se nije javio. Stoga je Zajednica Talijana dala u najam dio kaštela (prvi i drugi kat) udruzi Pleter Usluge, s kojom je potpisala ugovor kojim je predviđena fiksna mjesečna najamnina po simboličnoj cijeni od jedne kune i mjesečna varijabilna najamnina od 20 posto neto mjesečnog prometa, bez PDV-a, tvrtke koja je najmoprimac. No u Tremulovu odgovoru Nacionalu nema ni riječi o Rosanni Berné i njenom mogućem trostrukom konfliktu interesa.

Navode talijanskog lista Tremul je proglasio apsolutno lažnim informacijama. “Novinarka Repubblice nije pokazala nijedan dokaz za informacije koje je objavila. Sve rezolucije o podijeli financijskih sredstava koje Talijanska unija dobije od Italije, Hrvatske i Slovenije, uvijek potvrdi Skupština Talijanske unije, i to uvijek na sjednicama koje su javne, na kojima su uvijek prisutni predstavnici medija”, rekao je, uz napomenu: “Na primjer: za vašu informaciju, hrvatsko Ministarstvo financija provelo je financijski nadzor Talijanske unije od 9. listopada 2017. do 6. lipnja 2018. za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. Provelo je niz nasumičnih provjera: prihodi i rashodi svih zajmodavaca (Italija, Hrvatska i Slovenija); troškovi plaća, naknada troškova službenih putovanja, dohodak u naravi, intelektualne i osobne usluge, sredstva za realizaciju aktivnosti ostalih (EDIT, Zajednice Talijana). U izvještaju na 21 stranici, crno na bijelom jasno je bilo napisano da nijedna nepravilnost nije utvrđena nakon devet mjeseci provjere inspektora Ministarstva financija Republike Hrvatske.”

U priopćenju za medije predsjednika Talijanske unije Maurizia Tremula navodi se sljedeće: “Članak koji su objavile dnevne novine La Repubblica bavi se potpuno manipulativno i pristrano složenom stvarnošću talijanske nacionalne zajednice u Hrvatskoj i u Sloveniji. Članak se temelji isključivo na mišljenjima dviju osoba koje su motivirane dubokim predrasudama i vjerojatno negodovanjem prema talijanskoj nacionalnoj zajednici i Talijanskoj uniji koja je zajednički, demokratski i pluralistički zastupa te se nekritično osvrće, bez ikakve provjere i povratnih informacija, na laži g. Zillija i gđe. Antonelli.” Tremul napominje da “Talijanska unija podliježe nadzoru revizijskih tijela triju država: Italije, Hrvatske i Slovenije. U skladu s hrvatskim propisima, godišnje financijsko izvješće Talijanske unije mora svake godine ovjeriti samostalni revizor”, kao i da su “sve provjere kojima je Talijanska unija redovito podložna uvijek potvrdile zakonitost poslovanja i administrativno-računovodstvenu pravilnost”.

Istaknuo je da je novinarki La Repubblice „objasnio neutemeljenost optužbi i prikazao temeljnu ulogu i nezamjenjiv rad Talijanske unije u očuvanju talijanskog jezika, kulture i identiteta u Hrvatskoj i Sloveniji, na jačanju suradnje s esulima iz Istre, Rijeke i Dalmacije te sa Zajednicom Slovenaca u Italiji, u korist prekogranične i transnacionalne suradnje te da bi se razvijao suživot i međukulturni dijalog“ te da joj je „poslao opsežnu dokumentaciju kojom se potvrđuje izneseno, ali sve je to ignorirano”.

Tremul je u saopćenju naveo i sljedeće: “Što se tiče sredstava iz Italije, njih mora potvrditi organ koji je uspostavilo talijansko ministarstvo vanjskih poslova i međunarodne kooperacije, a to je Odbor za koordinaciju aktivnosti u korist talijanske manjine u Sloveniji i Hrvatskoj. Nakon odobrenja tog organa moramo tom ministarstvu poslati pojedinačne ugovore da bi bili potvrđeni, a za mnoge od njih moramo objaviti javne natječaje. Samo nakon što ih je to ministarstvo prihvatilo možemo krenuti u realizaciju pojedinačnih projekata. Ministarstvo je imenovalo i revizora koji uredno, više puta godišnje, dolazi u Rijeku i Kopar provjeravati naše račune.“

Na zahtjev Nacionala, neke od objavljenih optužbi Tremul je temeljito demantirao. Kad se govori o 281.000 eura – novcu namijenjenom bonovima za knjige koji je, prema pisanju Repubblice, zagonetno nestao, Tremul je odgovorio da su ti fondovi preusmjereni za prijevod školskih knjiga na talijanski jezik, distribuciju više magazina izdavačke kuće EDIT sveučilišnim studentima i učenicima talijanskih srednjih škola te financiranju specijalnih izdanja dnevnika La Voce del Popolo, a prijedlog prenamjene je 2015. usvojila skupština Talijanske unije. Furio Radin, koji ima pozamašno retoričko iskustvo, na optužbe dnevnika La Repubblica odgovorio je protuoptužbama. U intervjuu za Glas Istre rekao je da nije pobornik teorija zavjere, ali da se čini da ih netko ne voli. Budući da to nije specificirao, pokušali smo od njega doznati na koga je mislio. Telefonski razgovor s Radinom započeo je u prijateljskom tonu: “Poznajem vašeg strica, možemo na ti.”

I na Facebooku se često Radin u razgovoru s korisnicima poziva na obiteljska poznanstva, možda kako bi pokazao bliskost s nekom osobom, ali moglo bi se to interpretirati i kao upozorenje da je talijanska zajednica mala i da je bolje ne suprotstaviti se vladajućima, jer svi ovise o svima.

‘U sustavu talijanske unije pošteni se ljudi smatraju neprijateljima i predstavljaju opasnost jedinstva pa su, zbog toga, krivi. Jao bilo kome koji pokuša izaći iz servilnih tradicija: on je lopov’, piše Silvano Zilli

Na pitanja o navodima dnevnika Repubblice odgovarao je protupitanjima, zanimalo ga je gdje smo i što smo studirali. No na inzistiranje novinara Nacionala da bude konkretniji, s obzirom na to da su njegove optužbe teške ali generične, doznali smo samo da je taj netko u Rimu i da je riječ o politici, a ne pojedincima. Na opasku da je i dalje generičan i da se nitko ne može obraniti od njegovih optužbi, rekao je: “Već vidim da ste odlučili kako ćete pisati ovaj članak, pa napišite. Vi ste mene nazvali jer kao želite odgovor, a već imate prethodno zapakiran tekst. Napravili ste konstrukciju u svojoj glavi. Toliko o Nacionalu koji je nekad bio ozbiljna novina i toliko o novinarskoj slobodi. Vama su nametnuli temu i vi ćete napisati ono što od vas traže. Može vas biti sram. To govori o vama, kakva ste osoba”, rekao je Radin novinaru Nacionala. “Zar ne smatrate da su vaše optužbe, kao i one koje je objavila La Repubblica, teške ali generičke i da na njih nitko ne može odgovoriti?” napisao nam je u dopisu predsjednik Talijanske unije Maurizio Tremul.

Radin je istaknuo da dnevnik La Repubblica više nije onaj ljevičarski dnevnik kakav je nekada bio. “Sad je blizak velikim kapitalima, obiteljima Elkann i Agnelli”, konstatirao je, uz napomenu da je suprug bivše talijanske generalne konzulice u Kopru Marije Cristine Antonelli sada glavni uvodničar tog lista. Na pitanje Nacionala insinuira li time da je članak protiv njega naručen, Radin je odgovorio da on ništa ne insinuira, nego da je ta obiteljska povezanost činjenica. Na opasku da se i o njegovoj obitelji može reći nešto slično, Radin se razbjesnio.

Naime, samo kao primjer, supruga Furija Radina Helena Štimac-Radin zaposlena je kao ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova vlade Andreja Plenkovića, na toj je funkciji, doduše, još od 2012., ali je nedavno ponovno potvrđeno njezino imenovanje nakon što joj je istekao već drugi mandat, a brat Fabrizio preuzeo je, bez da je za to izabran, funkciju župana Istarske županije nakon što je Valter Flego otišao u Bruxelles kao eurozastupnik. Navode da je suprug generalne konzulice glavni uvodničar Repubblice nismo mogli provjeriti, no više izvora reklo nam je da on piše za neki drugi list, možda Il Sole 24 Ore.

Radin nije poštedio kritika i insinuacija ni novinarku Florianu Bulfon. “O tome piše jedna freelance novinarka koja je dosad pisala samo i gotovo isključivo o klanovima Roma”, rekao je za Glas Istre te dodao: “Znate, nije lako biti freelancer. Pogotovo u doba koronakrize.” To je kasnije ponovio i novinaru Nacionala, naglasivši da to nisu nikakve insinuacije. Činjenice su, ipak, drugačije. Bulfon je kao istraživačka novinarka objavila niz velikih otkrića o romskom kriminalnom klanu Casamonica, o čemu je objavila i knjigu, ali i desetke drugih istraživanja u talijanskim i međunarodnim medijima. Prošle godine, nakon što je u više navrata dobila prijetnje klana Casamonica, na suvozačkom sjedalu automobila Floriane Bulfon pronađena je boca sa sumnjivom zapaljivom tekućinom.

“Sve o čemu sam dosad pisala značajno se razvijalo nakon što je objavljeno”, rekla je Bulfon za Nacional i dodala da to svjedoči o njenoj profesionalnosti. “Istraživanja se ne objavljuju da bi nekom naškodila ili pomogla, nego da bi se informiralo. Ono što je zaista važno jest da Radin ne odgovara ni na jedno pitanje koje mu se postavi”, rekla je Bulfon, koja je posljednjih tjedana objavila nekoliko reportaža o rutama migranata kroz Balkan koje su bile naslovnica tjednika Espresso, ali i pratila nedavni povijesni susret talijanskog predsjednika Mattarelle i slovenskog predsjednika Pahora. “Ali, očigledno, Trst i Mattarella baš i ne zanimaju Radina”, rekla je Bulfon.

“Ono što me zaista šokira je napad na freelancere i na slobodu medija, pogotovo zato što su neki slobodnjaci zbog istraga koje su objavili prisiljeni živjeti pod policijskom zaštitom. K tome, upotreba neugodnih izraza kao što su ‘kiselost’ i ‘brbljanje’ prema dvjema ženama profesionalkama, pokazuje Radinov mizogini stav”, zaključila je Bulfon.

O radu Talijanske unije godinama kritički piše rovinjski znanstvenik Silvano Zilli. O podobnosti i poslušnosti u vrhu te organizacije prije nekoliko godina napisao je sljedeće: “To su posebni likovi koji zamjenjuju vlastitu megalomaniju za stvarnost i koji dijele svijet na prozelite i nezahvalnike, a u ove potonje uključuju sve one koji se ne slažu s njima. Tako navode slabe i razborite da šute, da ne progovaraju, da ne pronađu hrabrost za disidenciju. Oni ujedinjuju sve svoje kritičare u nezahvalnike, u konceptu moći koja daje naklonosti, a ne priznaje prava i zasluge drugih. Zahvaljujući njima, odnosi unutar Talijanske unije vođeni su lukavošću i oportunizmom, a ne duhom iskrene suradnje. Pokušaj vršenja nečije dužnosti u Talijanskoj uniji s transparentnošću, poštenjem i neovisnošću (vlastitom glavom) – i to bez prezira ili pokoravanja – nije nešto poželjno niti prihvatljivo onima kojima smetaju previše iskreni, koherentni i neovisni stavovi i koji nisu u skladu s njihovim oportunističkim očekivanjima. U sustavu Talijanske unije, gdje se pošteni ljudi smatraju neprijateljima, pošteni su opasnost od jedinstva i, zbog toga, krivi. Jao bilo kome koji pokuša izaći iz servilnih tradicija: on je lopov. Ono što najviše plaši je rezigniranost, osjećaj odustajanja, nedostatak političke strasti i želje za suprotstavljanjem.” Zilli smatra da se Talijanska unija nije ni pobrinula da se ispoštuje talijansko-hrvatski ugovor o bilingvizmu, kako piše Repubblica. U prosincu je Zilli dostavio vladi Andreja Plenkovića obavijest o neispravnoj uporabi naziva grada i naselja “Rovinj ”, odnosno uporabi protivnoj Ustavu i zakonu, u nazivima poslovnih objekata trgovačkih društava te je podnio zahtjev za poduzimanjem mjera za zakonito postupanje, na što je, nakon 13 požurnica, dobio odgovor ministra uprave Ivana Malenice da ne postoji uporište prema kojem bi u navedenim nazivima trebalo navesti i talijansku inačicu “Rovigno”. Zilli, koji Radina zove “zastupnikom za sva vremena”, napomenuo je da si je Radin osigurao povlaštenu mirovinu umirovivši se na samo jedan dan. Osim toga, smatra da je Radin 76. ruka koja na vladu Andreja Plenkovića održava na vlasti, a da ta vlada ne provodi talijansko-hrvatski ugovor o pravima manjina.

U svojim tekstovima Zilli je često podcrtavao kako je u dnevniku La Voce del popolo nemoguće pronaći kritički komentar na Radinov i Tremulov rad, kao i na rad Talijanske unije. Taj dnevnik izdaje izdavačka kuća EDIT, čiji je osnivač Talijanska unija. Skupština Talijanske unije bira pet od sedam predstavnika upravnog odbora te izdavačke kuće. Radinovi kritičari naglašavaju da taj list služi za nekritičku promociju Radina i Talijanske unije te da Radina posebno intenzivno promovira prije svakih izbora. La Voce u prosjeku tiska 1600 kopija dnevno, od kojih je polovica besplatna za “pretplatnike”, odnosno plaćena kroz fondove dobivene iz Italije, čak 35 posto neprodano je i odmah uništeno, a na tržištu se proda tek 15 posto tiraže, objasnio je Zilli u jednom od članaka o izdavačkoj kući EDIT na svojoj internetskoj stranici.

Navode da izdavačka kuća EDIT i dnevnik La Voce del Popolo, koji dobivaju pozamašne fondove od Talijanske unije, nisu uopće kritični prema njenu radu te im služe kao sredstva za promociju, Maurizio Tremul nazvao je brbljanjima lišenim bilo kakvih temelja: “Čitajte La Voce i vidjet ćete da su to kafanski tračevi, to su potpuno autonomne novine.” Treba napomenuti da La Voce nije objavio informaciju o članku dnevnika La Repubblica. Svejedno su objavili cjelovito Tremulovo priopćenje s odgovorom na optužbe o kojima prethodno nisu informirali javnost.

Odgovore na sve optužbe dnevnika La Repubblica Radin je obećao dati samo pulskoj lokalnoj televiziji TV Nova, napomenuvši da će na toj televiziji sve detaljno objasniti i da mediji mogu prenijeti njegove izjave. Iako mu je novinarka Isabelle Vidajić postavila kvalitetna i detaljna pitanja o navodima Repubblice, nije primijetila da je Radin gotovo u svakom odgovoru skretao s teme.

“Jedva čekam da me počnete pitati sve te stvari koje se nama prigovaraju, radi se o nečemu o čemu ne samo da imamo odgovore, nego možemo reći da je fabriciran tekst”, rekao je Radin na početku intervjua. O investicijama u Balama i koncesiji MORH-ovu partneru ponovio je isto što i Glasu Istre: “Nisu tamo došli ni s bazukama niti tenkovima, avionima, nego s fužima, malvazijom, kobasicama i ombolom, da nam pomognu pružiti dobru uslugu. To što konzulici smeta što smo to dali Hrvatskoj vojsci… ”

Neke od objavljenih optužbi Tremul je temeljito demantirao. O novcu namijenjenom bonovima za knjige, 281.000 eura, Tremul kaže da nije nestao već je preusmjeren u prijevod školskih knjiga

Na konstataciju novinarke da mu konzulica osporava političku dugovječnost, rekao je da je i on sretan zbog dugovječnosti konzulice. Dodao je da je riječ o konzulici koja nije diplomat i koja je iz nepoznatih razloga šest godina nakon što je napustila funkciju počela o njima govoriti. O optužbama da je prekršio limite mandata rekao je da “limiti mandata ne postoje”. Dapače, nekad mandati unutar Talijanske unije nisu imali ograničenja. Mauriziju Tremulu prebacuje se to što se kad je promijenjen statut i uveden limit od maksimalno dvaju uzastopnih mandata na jednoj funkciji, kandidirao za drugu važnu funkciju unutar Unije i tako ostao na jednoj od dviju čelnih pozicija (predsjednik udruge ili predsjednik Izvršnog odbora). Na opasku konzulice Antonelli da se Talijani u Istri osjećaju osiromašeno, ispražnjeno te da ih nitko ne predstavlja, odgovorio je ono što uvijek kaže: “Postoji opća razdaljina između ljudi i politike. Kao i Talijani u Hrvatskoj, tako i Talijani u Italiji i Hrvati u Hrvatskoj, svi osjećaju da su im političari, stranke, ministri i vlada, ali i konzuli, daleko.” Dodao je da takvo što konzulica nikad nije rekla tijekom mandata, pa ako je to istina, očito nije dobro obavila svoj posao. Iako nije odgovorio na optužbe Repubblice, Radin u intervjuu nije poštedio ni taj dnevnik, napomenuvši da se nekad prodavalo 600.000 kopija, a danas ih se proda tek 150 tisuća dnevno.

Na navode da se ponaša diktatorski i bavi etno-biznisom, Radin je odgovorio “Ako postoji nešto što me može razbjesniti, to je da me nazovu autoritarnim” te skrenuo pažnju na priču o tome kako je kao mladić čak bio u Parizu dok je tamo vladao autoritativni režim te da je napravio doktorat o autoritarizmu. “Kad kažu da sam diktator, što da odgovorim, nešto vulgarno? Bolje da ne. Pa samo kažem da je gospođa konzulica ukiseljena. Bit ćemo sretni ugostiti je, neka dođe i neka nas podučava kako širiti kulturu jer, po njenom mišljenju, mi to jadni provincijalci ne znamo”, zaključio je Radin u intervjuu za TV Novu, koja godišnje dobiva preko 160 tisuća kuna iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija kao korisnik Fonda za kategoriju Nacionalne manjine, za emisiju “Comunità”, a kojoj u izborno vrijeme Radin plaća promotivne emisije. Iako TV Nova nikad nije kritički ispitala nijednu Radinovu kontroverzu, u nekim slučajevima program na talijanskom jeziku na toj televiziji pokazao se izuzetno korisnim. Na primjer, tijekom koronakrize, kad su škole bile zatvorene, talijanska manjina imala je nastavu na vlastitom jeziku.

Na pitanje zašto nema protukandidata kad se kandidira bilo za Sabor ili Talijansku uniju, Radin je odgovorio da ne poznaje razloge. Na Nacionalovu opasku da nam je više sugovornika reklo da je to iz straha od mogućih učinaka na njih (protukandidate) i njihove obitelji, potpredsjednik Hrvatskog sabora odgovorio nam je da za to nikad nije čuo. “Ako već poznajete toliko ljudi koji se ne slažu sa mnom ili ih je strah, zašto ne budete glasnogovornik svih onih koji su protiv mene i postanete mi protukandidat?” poručio nam je u telefonskom razgovoru koji nam je zabranio objaviti.

Maurizio Tremul naglasio je da je sam uvijek imao najmanje jednog protukandidata, a često i više njih. Navode Nacionalovih sugovornika da je ljude strah od mogućih reperkusija ne želi komentirati jer se „baziraju na fake newsu“.