Kenijski trkač najbolji je maratonac svih vremena, koji je prvi, u posebnim uvjetima, istrčao maraton za manje od dva sata. Tempo otkriva kako to ubrzo planira ponoviti i u službenom natjecanju

Eliud Kipchoge je aktualni dvostruki olimpijski prvak u maratonu, svjetski rekorder i osvajač prvog mjesta na osam World Majors Marathon utrka. Ukupno je trčao 15 službenih maratona u kojima je pobijedio 13 puta. Najbolji maratonac na svijetu? Bez konkurencije. Najbolji ikad? Mnogi će se složiti.

ESPN je 2018. godine sastavio listu Dominant 20, na kojoj su na temelju raznih podataka i dosega rangirali najdominantnije sportaše u tom trenutku. Kipchoge je tamo zauzeo drugo mjesto, iza američke gimnastičarke Simone Biles, osvajačice sedam olimpijskih i 25 medalja na svjetskim prvenstvima.

Ovaj 37-godišnji (rođen 5. studenog 1984.) Kenijac zapravo drži dva najbolja svjetska vremena u maratonu. Službeno najbolje svjetsko vrijeme je 2:01:39, postavljeno u rujnu 2018. na berlinskom maratonu. Kipchoge je tada za minutu i 18 sekundi srušio dotadašnji rezultat Dennisa Kimetta, a kakav je to pothvat govori podatak da je zadnji put 1967. godine novo najbolje vrijeme postavljeno s tako velikom marginom. Drugi, onaj neslužbeni svjetski rekord, Kipchoge je istrčao u listopadu 2019. u Beču. Kenijac je tada uz pomoć „zečeva“ (pacemakera) koji su ga vukli do željenog rezultata ispod dva sata, istrčao 42.195 metara za 1:59:40. Rezultat naravno nije službeno priznat, jer je istrčan u „laboratorijskim“ uvjetima, a ne na običnoj službenoj utrci.

Prije dvije godine, nakon što je oborio rekord u maratonu, Eliud Kipchoge osvojio je nagradu Laureus za izvanredno postignuće. FOTO: IMAGO/XINHUA/GuliverImage

„On je najbolji ikad, uključujući bilo koji sport“, rekao je za CNN Steve Magness, jedan od najcjenjenijih američkih trenera kada su u pitanju duge pruge i autor knjige ‘’Science of Running’’. „Njegova dominacija u tako raširenom sportu u moderno doba je bez presedana“.

Ove godine na Olimpijskim igrama Kipchoge je obranio maratonsko zlato osvojeno 2016. u Riju i tako postao tek treći maratonac u povijesti kojem je to uspjelo, nakon Abebea Bikile (1960.- 1964.) i Waldemara Cierpinskog (1976.- 1980.). Maratonska utrka je održana u Sapporou, 800 kilometara sjevernije od Tokija, kako bi atletičari imali donekle lakše klimatološke uvjete. Svejedno, olimpijci su trčali u nepovoljnim uvjetima: start je bio na temperaturi od 25 stupnjeva, cilj na 29 stupnjeva, uz iznimno neugodnih 81 posto vlage. Ni to nije smetalo Kipchogeu koji se 30 kilometara držao vodeće grupe, a onda doslovno odjurio do cilja. Baš tako, odjurio. Pet tisuća metara, od 30. do 35. kilometra, istrčao je za 14 minuta i 28 sekundi, prosječno 2:54 po kilometru. Ako niste duboko u atletici, za usporedbu ćemo reći da je ovogodišnji prvak Hrvatske na 5000 metara tu dionicu za zlatnu medalju istrčao za 14:53! I to je Kipchoge odradio na utrci u kojoj je od 106 maratonaca na startu, uglavnom zbog vremenskih uvjeta, odustalo njih 30. Kipchoge je pobijedio s 2:08:38, velikih minutu i 20 sekundi ispred Abdija Nageeya, naturaliziranog Nizozemca rođenog u Somaliji koji je osvojio srebro.

‘On je najbolji ikad, uključujući bilo koji sport’, rekao je Steve Magness, jedan od najcjenjenijih američkih trenera kad su u pitanju duge pruge

„On nije ljudsko biće“, rekao je Bashir Abdi, brončani s Olimpijskih igara. Abdi to nije rekao samo zbog Kipchogeove olimpijske utrke. S obzirom na to da je utrka održana u udaljenom Sapporou i da se tradicionalno olimpijske medalje u maratonu dodjeljuju na ceremoniji zatvaranja Igara, osvajači maratonskih medalja su se u Tokyo zajedno vraćali zrakoplovom. Nakon slijetanja u Tokiju, maratonci su morali u zrakoplovnoj luci čekati još par sati prije nego što su transportirani na olimpijski stadion. Svi maratonci, osim jednog, to su vrijeme čekanja „ubili“ mobilnim telefonima, internetom i društvenim mrežama.

Kipchoge je sjeo, stavio telefon pored sebe i satima sjedio u potpunom miru, bez telefona i ikakve komunikacije. Eliud Kipchoge je odrastao u Kapsisiwi, selu u okrugu Nandi, gdje je svaki dan dva puta trčao do škole i nazad. Nandi je područje od oko 2900 četvornih kilometara s 885 tisuća stanovnika na čijim je brdima od kojih mnoga prelaze 2000 metara nadmorske visine odrastao velik broj vrhunski atletičara: Henry Rono, Pamela Jelimo, Janeth Jepkosgei, Moses Tanui, Bernard Lagat…

Kad je završio osnovnu školu 1999. kao 15-godišnjak je zarađivao tako što je skupljao mlijeko od lokalnih seljana i prodavao ga Kapsabetu, nekih 20 kilometara udaljenom mjestu do kojega je išao biciklom. Nakon pet mjeseci tog posla uštedio je za svoje prve tenisice za trčanje.

‘On nije ljudsko biće’, rekao je Bashir Abdi, brončani s Olimpijskih igara u Tokiju. Kipchoge je obranio maratonsko zlato osvojeno 2016. u Riju i tako postao tek treći maratonac u povijesti kojem je to uspjelo. FOTO: IMAGO IMAGES/AFLOSPORT/GuliverImage

Mladi Kipchoge je pažnju na sebe skrenuo još kao 18-godišnjak 2003. kad je pobijedio na 5000 metara na Svjetskom prvenstvu u Parizu, pobijedivši pritom budućeg svjetskog rekordera Kenenisea Bekelu i tadašnjeg svjetskog rekordera Hichama El Guerrouja, a iste je godine postavio i svjetski juniorski rekord s 12:52.61. Sljedeće godine je uzeo olimpijsku broncu iza El Guerrouja i Bekelea, 2007. je bio srebrni na Svjetskom prvenstvu iza Bernarda Lagata a na Igrama u Pekingu 2008. je uzeo srebro s 13:02.80, iza Bekelea, a godinu kasnije je bio tek peti na Svjetskom prvenstvu.

Maratonski debi je imao 2013. u Hamburgu gdje je uvjerljivo pobijedio s 2:05:30. Već drugim maratonom došao je do petog najboljeg rezultata u povijesti, u Berlinu iste godine trčao je 2:04:05. Nije pobijedio tada, Wilson Kipsang je bio prvi sa svjetskim rekordom 2:03:23.

Dvije godine kasnije vratio se u Berlin gdje je pobijedio s osobnim rekordom 2:04:00, s tim da su mu se na desetom kilometru doslovno raspale obje patike. „Boljelo me, ali morao sam završiti utrku“, rekao je Kipchoge na cilju u koji je utrčao s krvavim žuljevima na obje noge. Londonski maraton je osvojio 2016. s 2:03:05, drugim vremenom u povijesti, osam sekundi sporije od svjetskog rekorda. Nakon što je uzeo zlato na Igrama u
Riju, 2017. godine je imao prvi pokušaj maratona ispod dva sata. Nike je organizirao Breaking2 projekt, u sklopu kojeg su Kipchoge, tadašnji svjetski rekorder u maratonu Zersenay Tadese iz Eritreje i dvostruki pobjednik Bostonskog maratona Lesisa Desisa Benti iz Etiopije na stazi Formule 1 u Monzi pokušali istrčati
sub-2 maraton. Utrku su vodili automobil i 30 pacemakera koji su se izmjenjivali. Kipchoge je došao prvi s 2:00:25. Nije uspio, ali je nakon pobjede u Berlinu iste godine i Londonu u travnju 2018., na red
došao pravi svjetski rekord. Na Berlin maratonu, stazi na kojoj je postignuto 11 svjetskih rekorda, Kipchoge je ušao u povijest s 2:01:39!

Kipchoge je istrčao maraton ispod dva sata – to je kao da trčite 100 metara za 17 sekundi, čak i nešto brže od toga, i to ponovite 422 puta zaredom

INEOS 1:59 Challenge je posebno zanimljiva priča. Iako se naravno znalo da rekord neće biti službeno priznat ako Kipchoge istrči maraton ispod dva sata, svejedno je cijeli trkački svijet pratio situaciju. Donedavno je bilo nezamislivo da čovjek istrči 42.195 metara za manje od dva sata – pa makar i u tim savršenim uvjetima. Tih dva sata je poseban pojam u maratonu, psihološka i svaka druga granica, san svakog vrhunskog maratonca.
Jim Ratcliffe je britanski milijarder s adresom u Monte Carlu. Ratcliffe je dvotrećinski vlasnik i generalni direktor Ineos chemicals Group, petrokemijske multinacionalne tvrtke, a Sunday Times je njegovu imovinu procijenio na 21 milijardu funti, što ga je stavilo na prvo mjesto liste najbogatijih Britanaca. Ratcliffe
je 2019. odlučio financirati projekt pod nazivom INEOS 1:59 Challenge, u sklopu kojega bi Eliud Kipchoge uz pomoć niza vrhunskih svjetskih maratonaca postigao ono što se smatralo nemogućim – istrčati maraton za manje od dva sata. Uspio je, 12. listopada 2019. u Beču Kipchoge je uz pomoć 41 pacemakera i prosječan ritam od 2:50 po kilometru maraton istrčao za 1:59:40 – svaki od tih kilometara Kenijac je trčao u ritmu između 2:48 i 2:52, što znači da ni u jednom momentu nije bio sporiji od tempa za rezultat 1:59:59! Opet za usporedbu, to bi bilo kao da trčite 100 metara za 17 sekundi, čak i nešto brže od toga – i to ponovite 422 puta za redom, bez sekunde odmora. Kakav je to rezultat, između ostalog govori i studija Simona Angusa iz 2017. koju je objavio American College of Sport Medicine. U studiji je autor koristeći sve dosadašnje poznate parametre, rezultate, napredak treninga i tehnologije, zaključio da će maraton prvi put ispod dva sata biti istrčan najranije 2032. te da muški rekord u maratonu može doseći
svoj plato na 1:58:05.

INEOS Challenge nije imao određeni datum održavanja, nego je određen period od 12. do 20. listopada u kojem se maraton trebao održati – odluka o startu ovisila je o uvjetima na stazi. Dogodilo se da je već prvog dana, 12. listopada, Kipchoge startao. Beč je odabran zbog ravne staze, trčalo se kroz Prater park. Start je bio u
8:15, na 10 stupnjeva i s niskom razinom vlage, što se smatra idealnim uvjetima za maraton. Također, Beč je na samo 165 metara nadmorske visine, što olakšava primitak kisika i samo je jedan sat vremenske zone od Kenije, pa Kipchogeu ni to nije stvaralo problem. Na kraju, za razliku od Monze 2017., u Beču je uz stazu
bilo na tisuće ljudi koji su glasno bodrili Kenijca u ovom povijesnom pothvatu.

Jedna od prvih stvari o kojima se razmišljalo pri planiranju sub-2 maratona bila je aerodinamika. Ono što se čini kao najsitniji mogući detalj zapravo može donijeti ključne sekunde. Uostalom, i biciklisti na utrkama to rade, koriste zavjetrinu vozača ispred sebe, pa iako su maratonci sporiji – zašto ne iskoristiti i to? Kipchoge je ukupno kroz 42 kilometra imao 35 pacemakera, plus još šest u pričuvi. Pacemakeri su se izmjenjivali i to tako da su njih sedam ispred njega formirali oblik slova V, a dva trkača su trčala iza njega. Pacemakeri su se rotirali tijekom svakog od 9,6 km kruga, stalno držeći spomenuti ritam trčanja. Za svaki slučaj, ispred pacemakera je išao automobil sa semaforom na krovu i laserom koji je projicirao poziciju željenog ritma kako bi bili sigurni da svi drže zacrtanu brzinu trčanja. Ispred tog automobila je bilo još nekoliko kako bi stvorili dodatnu barijeru iza koje je svim trkačima bilo lakše trčati.

Jim Ratcliffe je britanski milijarder koji je 2019. odlučio financirati projekt INEOS 1:59 Challenge, u sklopu kojega bi Eliud Kipchoge uz pomoć niza vrhunskih svjetskih maratonaca istrčao maraton za manje od dva sata. FOTO: RONALD ZAK/AP/GuliverImage

Kako bi Kipchoge za vrijeme trčanja zadržao energetski nivo, bilo je važno osigurati mu dovoljnu količinu tekućine i ugljikohidrata koje će konzumirati uz što manji gubitak vremena. Bilo je planirano da Kenijac uzme od 60 do 100 grama ugljikohidrata na sat, kroz energetska pića. To su mu dodavali biciklisti, radilo se o piću Maurten koje na 500 ml sadrži 80 grama UH.

Iako je poznat po svojim asketskim navikama i minimalizmu u svakom pogledu života i treninga, tenisice su
segment u kojem Kipchoge objeručke prihvaća tehnologiju i napredak. Nike je za Kipchogea izradio model alphaFLY s tri karbonske pločice, što uvelike podiže ekonomičnost trčanja, a u kombinaciji s ugrađenom ultralakom pjenom trkači imaju osjećaj kao da su na trampolinu. Kakve su to tenisice govori podatak da je svjetska atletika ubrzo na natjecanjima zabranila taj i slične modele i propisala da tenisice smiju imati potplat od najviše jedne karbonske pločice i 40 milimetara.

„Ovo je bio najbolji trenutak mog života. Ogroman je bio pritisak na mojim ramenima, prije starta nazvao me
predsjednik Kenije. Sada sam najsretniji čovjek na svijetu“, rekao je nakon uspješnog INEOS izazova Kipchoge koji je zadnjih 500 metara trčao bez pacemakera ispred sebe.

Nakon utrke održana je večera za sve sudionike INEOS izazova. Bilo je bogato i veselo, navodno se nije štedjelo na alkoholu, ali Kipchoge je, u svom stilu, održao govor u kojem se svima zahvalio i povukao u hotelsku sobu. Alkohol nije taknuo, nikad u životu i nije. „Vjerujem da ako se popnete na jednu granu da i sljedeću možete dosegnuti“, rekao je maratonski rekorder koji očito ima još ambicija. Kipchoge sada živi u Ledoretu, gradu s nešto manje od pola milijuna stanovnika, na 2100 metara nadmorske visine, nedaleko od rodne Kapsisiwe.

Kipchoge živi pod strogim režimom. Suprugu i troje djece viđa samo vikendima, ostale dane provodi u svom kampu. Na spavanje ide u 21 sat, buđenje je u 5:45

Trening-kamp koji je sam organizirao nalazi se u 40 minuta vožnje udaljenom Kaptagatu. Živi u prilično strogom režimu. Suprugu i troje djece viđa samo vikendima, ostale dane provodi u svom kampu. Na spavanje ide u 21 sat, buđenje je u 5:45. Tjedno u različitom tempu pod vodstvom trenera Patricka Sanga odradi 200-220 kilometara. Prehrana mu se bazira na puno povrća, vrlo malo mesa i domaćem kruhu te tri litre vode dnevno. Suplemente ne uzima, tek na maratonskim dionicama uzima energetsko piće Maurten. Omiljena hrana mu je ugali, kaša od kukuruznog brašna, a samo na kraju sezone nagradi se pizzom. Prije jutarnjeg trčanja ne doručkuje, smatra da treba navikavati tijelo na trčanje praznog želuca.

„Odbijanje blistavog života daje mi više vremena da se koncentriram biti osoba kakva želim biti. Želim živjeti jednostavan život a ne živjeti na visokoj nozi, vozeći skupe automobile“, rekao je Kipchoge i naglasio: „Inspiriraju me djeca koja navijaju za mene i žele biti kao ja. Zbog njih želim biti bolji“.