Roman ‘’Ana Karenjina’’ Lava Nikolajeviča Tolstoja jedan je od najpopularnijih i najslavnijih djela klasične književnosti. Fatalna zabranjena ljubav Ane Karenjine, udane žene i majke, prema mladom grofu Vronskom, nepresušna je inspiracija mnogim kazališnim i filmskim autorima. Inspirirala je i redateljicu Doru Ruždjak Podolski koja je upravo ‘’Anu Karenjinu’’ postavila u okviru diplomskog ispita svoje klase na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Taj je ispit u travnju bio toliko uspješan da su studenti koji su tu predstavu iznijeli prošlog tjedna dobili Rektorovu nagradu. No osim te nagrade studenti su dobili još jednu, isto vrlo važnu, nagradu – izvedbe ‘’Ane Karenjine’’ u Zagrebačkom kazalištu mladih. Tako je diplomski ispit ove klase postao predstava koja će se, prema riječima Snježane Abramović Milković, našla na repertoaru jednog profesionalnog kazališta, što se događa vrlo rijetko u hrvatskoj kazališnoj praksi. Nacional je razgovarao sa sudionicima procesa _ redateljicom i mentoricom Dorom Ruždjak Podolski, i studentima, od kojih je većina ovom predstavom i diplomirala: dramaturginjom Karlom Leko, producenticom Idom Klemenčić i glumcima. U predstavi Anu Karenjinu igra Lidija Penić-Grgaš, Aleksej Vronski je Roko Protić, Alekseja Aleksandroviča Karenjina igra Vid Ćosić, Aneta Grabovac je Darja ‘’Doli’’ Aleksandrovna Oblonski, a Lucija Rukavina igra Jekaterinu ‘’Kiti’’ Aleksandrovnu Ščerbacku. Uz njih, igraju i Antonio Agostini (Konstantin Dimitrijevič Levin) i Igor Jurinić (Stjepan Arkadijevič Oblonski) .

Kako je dramaturginja Karla Leko opisala, ‘’Ana Karenjina’’ u izvedbi diplomske klase Dore Ruždjak Podolski pokušaj je rekonstrukcije devetnaestostoljetne fatalne ljubavi kroz okvir kazališne probe. Zato studenti predstavu igraju sjedeći oko tri stola, ogoljeni.

Redateljica Dora Ruždjak Podolski, profesorica ovih studenata druge godine diplomskog studija Glume, dakle završne pete godine, smatra da je specifičnost ovog projekta – i pretpostavlja jedan od razloga za Rektorovu nagradu – to što su studenti sami dramatizirali roman:

„Lucija Rukavina, Lidija Penić-Grgaš, Aneta Grabovac, Vid Ćosić, Toni Agostini i Roko Protić izvorno su bili moja klasa. Što znači klasa? Svaka, pa tako i završna godina studija, uglavnom se sastoji od 12 studenata, a Krešo Dolenčić i ja dijelimo tu zadnju, drugu godinu diplomskog studija, dakle petu godinu studija glume. Sve studente pratimo od početka njihova studija, a kad dolazi do raspodjele klase, brinemo se oko dobre dinamike grupe i združivanja različitih osobnosti. S ovom skupinom studenata odlučila sam se intuitivno za ‘Anu Karenjinu’ jer mi se učinilo da je ova generacija spremna za ovakvu vrstu izazova. A izazov je to bio prije svega ležao u tome što su sami dramatizirali tekst, uz pomoć studentice dramaturgije Karle Leko i studenta kazališne režije Josipa Drame. Predstava je fizički zahtjevna, tako smo moj suradnik i asistent Marin Klišmanić – inače nedavno diplomirani glumac koji je isto tako bio kod mene u klasi – te Saša Božić, profesor scenskog pokreta na Akademiji – tijekom čitaćih proba promatrali studente za stolom. I palo nam je na pamet da čitav proces radimo upravo na taj način, kao da se radi o probi. To je bilo jako zanimljivo zato što im je taj proces omogućio dodatnu koncentraciju i angažman na koji tijekom studija nisu bili naviknuti zato što se na Akademiji ne radi na takav način. Poanta diplomskog ispita i jest da on po nečemu bude poseban, drugačiji, da bude neka novina za studente.“

Ida Klemenčić, producentica predstave, glumica Aneta Grabovac, glumac Roko Protić (sjedi), asistent redatelja Marin Klišmanić, glumci Vid Ćosić i Lidija Penić-Grgaš, redateljica i mentorica Dora Ruždjak Podolski, dramaturginja Karla Leko i glumica Lucija Rukavina. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Diplomski ispit izveden je u travnju, a Dora Ruždjak Podolski kaže da su imali sreće što je Snježana Abramović Milković, ravnateljica Zagrebačkog kazališta mladih, bila izuzetno otvorena prema cijelom procesu pa će se ‘’Ana Karenjina’’, tako, izvesti na Sceni Polanec tog kazališta, 29. i 30. rujna te 1. listopada. To je, smatra redateljica, velika stvar za predstavu, za glumce, za sve uključene u projekt:

„Ne događa se često da ispitna predstava doživi takav uspjeh, da živi još neko vrijeme. Slično je bilo i s Dolenčićevim ‘Tartuffeom’. Ispitna predstava ‘Ana Karenjina’ je, naime, imala nekoliko izvedbi u F22, dvorani Akademije, ali ovo će biti posve drugačija kazališna publika. Prilika je to za njih da uđu u profesionalni svijet, da nauče živjeti i raditi na taj način.“

Slično misli i Snježana Abramović Milković koja je ‘’Anu Karenjinu’’ vidjela na jednoj od izvedbi i odlučila ju staviti na Scenu Polanec:

„Predstava je izvrsna, vrlo kvalitetna. Zasad će to biti tri izvedbe jer imamo velikih planova s našim drugim predstavama, puno izvedbi. Ali sigurno će ‘Ana Karenjina’ još koji put biti na repertoaru Zagrebačkog kazališta mladih. Mislim da je to prije svega prilika da drugačija kazališna publika vidi te mlade glumce, cijelu predstavu. ZKM često surađuje sa studentima glume, režije, produkcije, nekolicina redatelja je diplomske predstave radila upravo u našem kazalištu, s glumcima iz ansambla. Primjerice, Ivan Planinić je tako 2017. diplomirao upravo u ZKM-u s predstavom ‘Ponoć’, a bilo je još puno sličnih projekata.“

Dora Ruždjak Podolski vijest o Rektorovoj nagradi glumcima je donijela baš pred Nacionalom koji je prisustvovao jednoj od proba na Akademiji. Smatra da su nagradu dobili zato što su na predstavi radili zadatke koji nisu dio njihova osnovnog studijskog programa:

„Osim dramatizacije teksta, koja sama po sebi nije mali zalogaj, oni su zapravo cijeli proces vodili samostalno, uz usmjeravanje mentora. Studentica produkcije Ida Klemenčić objedinila je sve segmente važne za funkcioniranje predstave i držala pod kontrolom suradnju s Tekstilno-tehnološkim fakultetom. Studentice Anđela Lovrić, Josipa Primorac, Paula Peloza, Laura Špoljar i Ana Vidić autorice su kostima za predstavu. Ovakva suradnja unutar odsjeka Akademije sve je češća na ovakvim projektima, ali i suradnja ADU i drugih fakulteta, što je iznimno važno.“

Predstava ‘Ana Karenjina’ već je imala nekoliko izvedbi, a nastup u ZKM-u za glumce je poseban. FOTO: ZKM

Dora Ruždjak Podolski ima puno iskustva u radu i s profesionalnim glumcima i sa studentima. Kaže da od rada sa studentima puno može naučiti – taj rad omogućuje joj rast umjetničke i tehničke ličnosti, jednako kao i njima:

„Meni je to iznimno korisno zato što je rad na Akademiji neopterećen. To je zato što u sebi ima upisano pravo na grešku i pravo na slobodu. Rezultat – dobra i uspješna ispitna predstava – nešto je najljepše što kao mentor možete doživjeti. Ali moram reći da postoji jedno vrijeme prilagodbe i međusobnog upoznavanja koje iziskuje strpljenje i vjeru da ćete se uspjeti pronaći. Ne biste vjerovali koliko smo svi zatvoreni u svoje svjetove, lijepo je vidjeti kad se počnu otvarati.“

Pojasnila je i kako dođe do podjele uloga i što ako nekome od studenata neka uloga jednostavno ne ‘’leži’’. Nije dosad, ističe, imala takvih iskustava zato što su joj klase ili same dolazile s konkretnim prijedlozima što bi željeli raditi, ili sama odluči što bi im kao skupini bilo korisno:

„Dosta toga je na mentoru, treba se voditi računa i o podjeli uloga. U ‘Ani’ su tri važna ženska lica – Ana, Doli i Kiti, te četiri muška – Vronski, Levin, Karenjin i Oblonski. U slučaju da nekom ne ‘sjedne’ uloga zajedno se ‘borimo’ kroz materijal, kako bi ga studenti usvojili na najbolji mogući način, a i inače, moraju naučiti da im neće uvijek na prvu odgovarati uloge koje igraju. Za ovu podjelu smo glasovali, tako ja uvijek radim sa svojom klasom, a i mnogi drugi profesori to rade. Imali smo tajno glasovanje i onda se prema broju glasova odredi tko igra koju ulogu, iako ja sa svojim suradnicima imam pravo veta. Zanimljivo je da se ponekad moj izbor ne podudara s izborom studenata. Na petoj, završnoj, godini, ne dijele se pedagoški zadaci. Što to znači? U okviru pedagoškog zadatka studentu se daje uloga koja i nije najprirodnija za interpretaciju, kako bi se uspio suočiti sa zanatskim poteškoćama i kako bi najbolje mogao odvojiti svoju privatnu ličnost od one umjetničke. A onda prema završetku studija daju se studentima uloge koje mu prirodnije odgovaraju i pripadaju, one koje bi student igrao i u teatru. Jako sam ponosna na svoju klasu. Bude puno sumnji tijekom procesa, to mora biti jasno, mentor mora biti jako uporan. Bude puno padova, često onih koje studenti sami sebi stvore, takozvanih saboterskih, a to je i inače jako često u umjetničkom poslu. Osim strpljenja i vjere da će sve biti u redu, pedagog mora biti u stanju u jednom trenutku decidirano i asertivno reći da nema nazad, treba biti nesalomljiv i voditi ih prema cilju.“

Vid Ćosić, koji u predstavi igra Karenjina, kaže da je osjećao strah prije nego što je saznao što će raditi kao diplomski ispit. Znao je, pojašnjava, da to mora biti nešto ‘’jako’’ i posebno:

„Kad je Dora rekla da radimo ‘Karenjinu’, to mi je bio apsolutno najbolji izbor koji je mogla dati jer mi je film ‘Ana Karenjina’ iz 2017. u top 3 najdražih. Zapravo me jako to veselilo. Najprije sam želio igrati Vronskog, ali samo zbog te neke predodžbe glumca koji ga je igrao u filmu, ali super je ispalo s Karenjinom.“

Karla Leko, dramaturginja predstave, kaže da ju je profesorica Dora pozvala da zajedno sa studentima glume oblikuje tekst, da naprave svoju dramatizaciju. Ta je dramatizacija, kaže, obuhvaća dijelove romana koji su njima bili najinteresantniji s obzirom na podjelu, odnosno na broj likova: „Naravno da smo morali izostaviti neke dijelove romana, ipak su to dvije knjige, pa smo se zapravo više bazirali na prvu knjigu, dok smo se druge zapravo samo dotakli. Bilo mi je jako lijepo raditi s glumcima, s moje dramaturške pozicije, na način da su oni bili jako involvirani u taj tekst. I inače tijekom studija surađujemo i uvijek je to veliki gušt. Surađivali smo stvarno odlično. Ja sam bila, recimo to tako, zadužena za pomoć oko strukture i sadržaja u smislu ideja, ali je bilo super – kad je došlo do podjele uloga – to što je svatko mogao iz svog lika ‘izvući’ razne stvari i primijeniti ih na dramatizaciju. Nakon toga sam ja to pokušala uklopiti na najbolji mogući način. Kad sam čula da ću u ovoj klasi raditi ‘Anu Karenjinu’ osjetila sam poštovanje prema tom tekstu, ipak je riječ o kanonu. Ali jako volim taj roman i baš mi je bilo zadovoljstvo raditi ovu predstavu.“

Ida Klemenčić, producentica predstave, pojasnila je što producent radi i zašto je važan za svaku predstavu. Kako kaže, producente zovu ‘’Katica za sve’’:

„To znači da, gdje je rupa, ja ju moram na najbolji mogući način i što prije zatvoriti. Ja sam zapravo posrednik između svih suradnika, tu je bila suradnja s TTF-om jer su studentice radile kostime, komunicirala sam i s Upravom ADU, ali i sa Zagrebačkim kazalištem mladih koje je i koproducent. To mi je zapravo bilo i najzanimljivije jer je to kazališna institucija koja je uhodana, profesionalno kazalište je naravno drugačije od onog kakvo se radi na Akademiji. U studentskim projektima imamo pravo na greške bez straha da će to imati nekog presudnog utjecaja. No, ovo je ipak bio veliki test, prije svega za mene i sve kolege, da budemo najbolji i najprofesionalniji što možemo i mislim da smo to dobro odradili.“

Diplomski ispit ‘Ana Karenjina’ rasprodao je nekoliko puta F22, dvoranu Akademije dramske umjetnosti. FOTO: ZKM

Lucija Rukavina koja igra Kiti kaže da za njih glumce izvedbe u ZKM-u, profesionalnom kazalištu, znači malu mogućnost ostanka u toj kući, što je velika stvar. Kaže da je izlazak na scenu ZKM-a, naravno, jedan stres, ali i dodatno uzbuđenje.

Lidija Penić-Grgaš, koja igra Anu Karenjinu, pojasnila je da im je Dora Ruždjak Podolski, nakon procesa rada na predstavi, govorila o dva mačka u vreći. Prvi je bilo pitanje hoće li uopće igrati diplomski ispit na sceni ZKM-a:

„Ona sama se oko toga jako angažirala i to joj je uspjelo. Drugi je ‘mačak’ bio taj hoće li nas uzeti u repertoar ili ne. Prema komentarima koji su iznimno pozitivni, nadamo se da će i taj mačak biti uspješan. Na samom početku cijelog procesa pripremanja ispitne predstave odlučili smo da smo za stolom, dakle da smo kao na probi. Sve ostalo smo tražili iz tog momentuma, pa smo onda odnose i situacije gradili iz toga, baš je lijepo proces tekao, baš se nekako lijepo to sve gradilo. Imali smo potpunu slobodu, profesorica nas je pustila da budemo svoji, to je bilo u prvom planu. Ipak je to diplomski ispit iz glume, na petoj godini. Dozvolila je da svatko od nas bude individualan, svoj, autentičan, i zapravo mislim da je to jedan od razloga zbog kojeg je sve tako uspješno ispalo. Nismo bili zatrpani, nije se previše režiralo, da tako kažem. Tome, smatram, i služi studij na petoj godini – da nas se pusti da smo svoji. Pustila je profesorica da iz nas izađe kreacija, mašta. Bilo je ponekad malo zeznuto jer previše slobode ne mora uvijek biti dobro, ali zaista smo bili sjajno vođeni, sjajno usmjeravani.“

Lidija Penić-Grgaš spomenula je i Sašu Božića, s kojim su na predmetu Scenski pokret prethodne godine studija radili predstavu ‘’Ana Karenjina in Dreams’’, dijelove odnosno scene romana. On im je, kaže, u ovoj predstavi neko vrijeme, dosta dugo, pomagao shvatiti što mogu napraviti oko tri stola. Jer ‘’na prvu’’, tri stola su samo to – tri stola. Ali on im je kroz različite metode oživio čitav taj prostor i pokazao što sve mogu, punio ih iznutra.

Ćosić kaže da im je jako drago i počašćeni su time što je njihov ispit prepoznat kao dovoljno dobar i kvalitetan da ih se zove za izvedbe na sceni Zagrebačkog kazališta mladih:

„Na ovom diplomskom ispitu smo koristili neke segmente iz spomenute ispitne predstave koju smo radili sa Sašom Božićem i inkorporirali smo stečeno iskustvo i znanje u ovu predstavu. Nismo zamaskirani kostimima, rekvizitima, glazbom, svjetlima. Bili smo odlično vođeni kroz cijeli proces, a onda je Dora preuzela na sebe to nijansiranje, sa svakim ponaosob, tražila u svima nama ono nešto. Tijekom procesa naučili smo da je tim najbitniji i da se na kraju svega oslanjamo jedni na druge.“

Kao što je Dora Ruždjak spomenula, ovi mladi glumci već iza sebe imaju neke projekte, a rade i nove. Glumci Ćosić, Lucija Rukavina i Lidija Penić-Grgaš te dramaturginja Karla Leko s Marinom Klišmanićem, asistentom na predstavi ‘’Ana Karenjina’’, pripremaju predstavu ‘’Pakao’’ u &TD-u, koprodukciju &TD-a i RUPER teatra, koja će premijeru imati u prosincu. Roko Protić snimio je seriju ‘’Metropolitanci’’ koja će se uskoro početi emitirati na HRT-u, a Lidija i Lucija rade još jedan kazališni projekt. U Teatru Exit rade predstavu ‘’Shakerica’’ u režiji Matka Raguža, a prva izvedba bi trebala biti krajem listopada.

Dramaturginja ‘’Ane Karenjine’’ Karla Leko zaključila je da je ona i Josip Drame, njezin kolega s Odsjeka kazališne režije, tijekom rada na ‘’Ani Karenjinoj’’ bili na sceni s glumcima, što im je jako zanimljivo:

„To je dokaz da smo tijekom procesa povezali energije i da je taj segment došao prirodno – da se pratimo i da smo na svim izvedbama. Mislim da je to baš jako bitno, ta energija. Jer nemamo ništa osim teksta i nas samih. Jako je sve sirovo i baš zato dobro odgovara dramaturgiji tog teksta i baš zato se tako dobro lijepi za publiku.“