Nikola Blažević, dožupan Šibensko-kninske županije, prvi čovjek kninskog HDZ-a i bivši gradonačelnik Knina, na potencijalno sumnjiv način je stigao do vlasništva stana od 84,5 kvadratnih metara u Kninu. Iako Blažević tvrdi da u stjecanju vlasništva nad stanom u Domagojevoj ulici 12 u Kninu nema ništa sporno i da je na sličan način u Kninu podijeljeno oko 2000 stanova, nekoliko je otvorenih pitanja vezanih uz način kako je donedavni šef Stožera Civilne zaštite Šibensko-kninske županije stigao do stana 2012. godine.

Predsjednik kninskog ogranka HDZ-a po informacijama koje je Nacional dobio, a koje je i potvrdio u Uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje te Grad Knin, krajem devedesetih godina dobio od grada pravo na korištenje stana u Ulici kralja Tomislava 14. Riječ je o stanu od 61 kvadratnog metra, na trećem katu stambene zgrade koji je Blažević koristio sa svojom obitelji sve dok ga nije zamijenio za veći stan u Domagojevoj ulici 12. Upravo je ta zamjena prvi sumnjivi detalj u procesu na kraju kojeg je Blažević došao u vlasništvo stana u Kninu. Naime, Blažević je pravo na korištenje stana u Ulici kralja Tomislava 14 zamijenio za pravo korištenja stana u Domagojevoj ulici 12 sa Slavkom Djakovićem, da bi nekoliko godina kasnije od države dobio pravo vlasništva nad tim stanom. No Nacionalovi izvori koji su dobro upućeni u ovu tematiku tvrde da je Blažević mogao dobiti od države u vlasništvo samo prvi stan, a nikako ne onaj koji je stekao zamjenom. No isti je izvor ostao iznenađen kada smo mu predočili odgovor Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje u kojem stoji:

“Gospodinu Nikoli Blaževiću je rješenjem Ministarstva razvitka i obnove od 11. 3. 1997. godine utvrđeno pravo na korištenje stana na adresi u Kninu, Tomislavova 14, te je on taj stan zamijenio sa stanom na adresi Knin, Kneza Domagoja 12 koji je temeljem rješenja Ministarstva razvitka i obnove od 3. 3. 1997. godine na korištenje dobio Slavko Djaković. Zamjena stanova je izvršena dok su ti stanovi još bili vlasništvo grada Knina koji se s navedenom zamjenom usuglasio, slijedom čega je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske odlučilo da su prema članku 8. Zakona o područjima posebne državne skrbi („Narodne novine”, broj 44/96), ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva nad tim stanovima.”

Bivši gradonačelnik Knina, a danas zamjenik župana Šibensko-kninske županije Nikola Blažević, nedavno je odstupio s mjesta šefa Stožera civilne zaštite te županije. PHOTO: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Iz tog odgovora proizlazi da je sam Grad Knin odobrio zamjenu stanova između Nikole Blaževića i Slavka Djakovića te je time ozakonio zapravo nelegalnu praksu zamjene stanova koje je država pojedincima na područjima pod posebnom državnom skrbi dala na korištenje. Naš izvor tvrdi da je zamjena stanova bila česta u tim vremenima, ali da je rijedak slučaj da su zamjenu odobrili gradovi ili općine na područjima od posebne državne skrbi te napominje da je tom odlukom Grada Knina Blaževiću omogućeno da nakon nekoliko godina postane i vlasnik spornog stana u Domagojevoj ulici 12, dok bi bez te odluke mogao tražiti vlasništvo nad stanom koji mu je Grad Knin prvo dao na korištenje, a to je onaj u Ulici kralja Tomislava 14.

Nikolu Blaževića se u Kninu inače smatra izrazito bliskim s bivšom gradonačelnicom Knina Josipom Rimac čiji je on bio i zamjenik nakon lokalnih izbora 2013., a nakon što je Josipa Rimac dala ostavku kako bi preuzela vođenje HDZ-ove kampanje za izbore 2015. postao je i gradonačelnik Knina. Nakon lokalnih izbora 2019. Blažević je postao zamjenik župana Šibensko-kninske županije Gorana Pauka. Blažević je u središte pozornosti hrvatske javnosti došao prije nekoliko tjedana kada je snimljen na jednoj večeri u restoranu hotela čiji nije bio gost, iako su na snazi bile epidemiološke mjere. Kao šef županijskog stožera Civilne zaštite Blažević je prvo negirao da je kršio mjere, ali je potom ipak podnio ostavku na tu poziciju. O Blaževiću i slučaju njegove diplome na splitskom Pravnom fakultetu je u veljači prošle godine pisao i Nacional. Naime, nakon što je Grad Knin pokušao utvrditi ispravnost njegova diplomskog rada, otkriveno je da ga nema u arhivama splitskog Pravnog fakulteta, kao i nijednog diplomskog rada na fakultetu obranjenog prije 2015.

Ono što je u cijeloj priči oko stana u Kininu zanimljivo je i činjenica da je prvi zahtjev za vlasništvom nad stanom u Domagojevoj ulici 12 koji je Nikola Blažević poslao tadašnjem Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva 2008. odbijen i da je on vlasnikom stana postao tek pet godina kasnije, odnosno početkom 2013. Iz Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje pojasnili su kako je tekao proces dodjele stana Nikoli Blaževiću:

“Prema dokazima spisa, tadašnje Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije je 9. 4. 2012. godine poslalo ugovor o prijenosu vlasništva na mišljenje nadležnom Općinskom odvjetništvu u Kninu koje na taj ugovor nije dalo pozitivno mišljenje (očitovanje ODO-a od 7. 5. 2012. godine). Naknadnim razmatranjem predmeta, a s obzirom na mišljenje DORH-a od 10. 9. 2012. godine da su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva, ODO u Kninu se 4. 10. 2012. godine očitovalo da su ispunjeni uvjeti za sklapanje ugovora te je pozitivno mišljenje na ugovor dalo 8. 1. 2013. godine. Nakon dobivanja pozitivnog mišljenja ODO-a, sklopljen je ugovor o prijenosu vlasništva između Nikole Blaževića, rođ. 25. 6. 1967. godine iz Knina i Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije.”

Drugim riječima, Nikoli Blaževiću prvo je Općinsko državno odvjetništvo u Kninu odbilo priznati pravo nad vlasništvom stana, da bi nakon reakcije i suprotnog mišljenja Državnog odvjetništva u Zagrebu promijenilo svoj stav te je u siječnju 2013. odobrilo potpisivanje ugovora između Blaževića i Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije. Što se u međuvremenu promijenilo i zašto su mišljenja državnog i općinskog odvjetništva u Zagrebu i Kninu bila suprotna, do zaključenja ovog broja nismo uspjeli saznati jer odgovore nadležnih tijela nismo dobili, a u odgovoru Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje nije naznačeno zašto je točno Blaževiću prvo odbijen, a potom odobren zahtjev za potpis ugovora s Ministarstvom regionalnoga razvoja i fondova Europske unije.

No iz odgovora koji je Nacional dobio od Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje vidljiva je još jedna nelogičnost u ovom slučaju. Naime, Nikola Blažević je u svojoj imovinskoj kartici naveo da je stan u Domagojevoj ulici 12, čija je vrijednost po podacima iz te kartice 400 tisuća kuna, stekao darovnim ugovorom. Međutim, iz Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje izrijekom su u svom odgovoru na upit Nacionala naveli da Blažević do stana nije došao darovnim ugovorom:

“U ovom predmetu ne radi se o ugovoru o darovanju već o ugovoru o prijenosu vlasništva budući da su korisnici, temeljem rješenja Ministarstva razvitka i obnove nakon 10 godina korištenja dodijeljenih im stanova, sukladno čl. 8. stavku 5. Zakona o područjima posebne državne skrbi („Narodne novine”, broj 44/96), na tim stanovima stjecali pravo vlasništva.”

Zašto je Blažević u svojoj imovinskoj kartici naveo da je stan stekao ugovorom o darivanju, a ne ugovorom o prijenosu vlasništva nije poznato jer nam je u kratkom telefonskom razgovoru rekao samo da je stan stekao legalno jednako kao i mnogi drugi stanovnici Knina koji su nakon rata od države prvo dobili stanove na korištenje, a nakon što su njima proveli deset godina uz odobrenje države su se uknjižili i kao vlasnici tih nekretnina.

Blažević je vrlo vjerojatno u pravu i vlasništvo nad stanom je stekao legalno, ali njegov slučaj pokazuje da je u procesu dodjele stanova puno nelogičnosti te je ostavljeno puno prostora za malverzacije. Možda i najbolji primjer tomu je i stan koji je Blažević zamijenio i u kojem je prvo živio nakon što je od Grada Knina dobio pravo na korištenje nekretnine. Kao što smo već pisali, Blažević je taj stan u Ulici kralja Tomislava 14 od 61 kvadratnog metra zamijenio za stan 84,5 kvadratnih metara u Domagojevoj ulici 12 sa Slavkom Djakovićem. Isti taj Djaković je po podacima iz zemljišno-knjižnog ureda postao vlasnik stana nakon što je s državom potpisao ugovor u rujnu 2013. Međutim, u sljedećem upisu u Izvatku iz knjige položenih ugovora stoji da je stan danas u vlasništvu Republike Hrvatske temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenom 25. srpnja 2016. To znači da je Djaković stan koji je dobio od države manje od tri godine kasnije prodao državi. Ostaje pitanje kako je moguće da se ovakvi primjeri događaju, a ostaje i nepoznato koliko je Djaković na prodaji stana zaradio jer nismo uspjeli stupiti u kontakt, a odgovore nismo dobili ni od nadležnih državnih institucija.