U trećem pretkolu ovogodišnjih kvalifikacija za Ligu prvaka Dinamo se ponovo sastaje s bugarskim prvakom Ludogorcem. Prije deset godina, u srpnju 2012. godine, ova dva kluba također su se sučelila u kvalifikacijskoj rundi za najelitnije nogometno klupsko natjecanje, a Zagrepčanima i ostalim navijačima Dinama uzvratni je susret u Zagrebu ostao u posebnom pamćenju zbog pogotka koji je Domagoj Vida postigao u 98. minuti te kojim je osigurao prolazak Dinama u daljnju fazu kvalifikacijskog ciklusa. Taj je susret u sjećanju ostao i navijačima bugarskog kluba, dijelom zbog nevjerojatnog poraza, ali više zbog činjenice da je to bio prvi put da Ludogorec uopće igra kvalifikacije za neko europsko klupsko natjecanje. Ludogorec je prvi naslov bugarskog prvaka osvojio u svibnju 2012. godine, a pomalo je nestvaran podatak da je od tada pa sve do danas prvak bio doslovno svake sezone. Drugim riječima, Ludogorec je u posljednjih deset godina deset puta osvajao naslov bugarske nogometne lige, što je nešto čime se mogu pohvaliti rijetki, uključujući upravo Dinamo u razdoblju od 2006. do 2016. godine. U sezoni kada su prvi put postali prvaci Bugarske također su osvojili i bugarski kup i superkup te na taj način postali prva bugarska ekipa koja je osvojila trostruku krunu unutar jedne sezone, ali i jedan od rijetkih klubova uopće kojima je to uspjelo. Uspon kluba iz ludogorske regije nije, naravno, slučajan. U rujnu 2010. godine, nepune dvije godine prije nego što će Ludogorec započeti svoju neprikosnovenu dominaciju u bugarskom nogometu, vlasništvo kluba kupio je Kiril Domušijev, bugarski industrijalac i poduzetnik.

Domušijev je bugarski poduzetnik čije bogatstvo, tvrdi Forbes, iznosi 1,9 milijardi dolara. FOTO: imago sportfotodienst/GuliverImage

Riječ je o prvom bugarskom milijarderu, koji je skupa sa svojim bratom Georgijem stvorio pravo carstvo u svijetu poduzetništva. Rođen 18. travnja 1969. godine u Sofiji, Kiril Domušijev svoje je visoko obrazovanje u industrijskom menadžmentu i marketingu završio na tamošnjem sveučilištu. Početkom devedesetih, još kao student i upravo nakon što je odslužio obavezni vojni rok, a u vrijeme kada je pao bugarski komunistički režim i zemlja ušla u kaotično tranzicijsko razdoblje, Kiril Domušijev je sa svojim bratom započeo prodaju lokalno proizvedene odjeće i obuće. Taj ga je posao očito poprilično zaokupio budući da diplomirati neće 12 godina, a kasnije će u intervjuu za ugledni časopis Forbes izjaviti da je odlučio diplomirati samo zbog toga što je to bilo važno njegovim roditeljima. Do 1996. godine tvrtka koju su braća Domušijev osnovala zapošljavala je dvije tisuće radnika u tvornicama smještenima u Bugarskoj i Italiji. Te iste godine tadašnja je bugarska vlada započela s rasprodajom tvrtki u javnom vlasništvu, a u privatizaciji su braća uvidjela zlatnu priliku. Stoga su odlučili prodati svoju prvu tvrtku te dobit udružiti s drugim investitorima na taj način formirajući investicijski fond pod nazivom Napredak, koji je vrlo brzo kupio 15 novoprivatiziranih tvrtki, uključujući proizvođača viličara Balkan. Na mjesto direktorice Napretka postavili su svoju majku Margaritu kako bi kompletan biznis zadržali u obitelji. „S drugim investitorima Napretka iskoristili smo priliku da svoje znanje u vođenju biznisa iz privatnog sektora primijenimo na tvornice u državnom vlasništvu koje su u to vrijeme bile vođene iznimno loše“, izjavio je u jednom od intervjua o svojoj karijeri Kiril Domušijev. Premda je identitet ostalih investitora s kojima je Kiril Domušijev radio ostao tajna do danas, godine 2000. samo je sa svojim bratom odlučio investirati u veterinarske proizvode odnosno u tvrtku koja se bavi zdravstvenom skrbi životinja. Te su godine otkupili 54% veterinarske tvrtke Biovet, koja se u tom trenutku nalazila u djelomičnom državnom vlasništvu, i to za 10,6 milijuna dolara. Tri godine potom osnovali su kompaniju Advance Properties te putem nje kupili nekoliko novih tvornica koje će se baviti proizvodnjom lijekova za životinje, a 2005. godine preimenovali su je u Huvepharma te otkupili ostatak vlasništva tvrtke za dodatnih devet milijuna dolara. Danas Huvepharma ima 11 tvornica u četiri različite države, uključujući pet u SAD-u i to u državama Arkansas, Colorado, Missouri, Nebraska i Sjeverna Karolina.

Početkom devedesetih Domušijev je sa svojim bratom započeo prodaju lokalno proizvedene odjeće i obuće, nakon čega su se uključili u privatizaciju

Jedno od zlatnih pravila kapitalizma jest i ono da se biznis nikada ne smije prestati razvijati, a njega su braća Domušijev shvatila poprilično ozbiljno. Stoga su uz već postojeći investicijski fond Napredak, tvrtku Huvepharma te kompaniju Advance Properties, unutar koje se nalaze sve ostale njihove tvrtke, a koja se zbog toga vrlo brzo počela pretvarati u konglomerat, također ušli i u svijet pomorske industrije, još jedan državni sektor koji su odlučili privatizirati. Godine 2008. Kirili Domušijev je sa svojim bratom otkupio 21% brodske tvrtke Navibulgar osnovane 1892. godine, i to za 104 milijuna dolara. Premda vrijeme otkupa niti izbliza nije bilo idealno, zbog tadašnje globalne financijske krize, braća su nekoliko godina kasnije isplatila sve ostale partnere za neobjavljen iznos te investirala milijune u nove brodove koji su započeli s plovidbama diljem svijeta, uključujući Panamski i Sueski kanal. Godine 2012. i 2013. braća su udvostručila posao na način da su ušli u dugoročni zakup dva lučka terminala u bugarskoj luci na obali Crnog mora, investirajući pritom dodatnih 170 milijuna dolara u modernizaciju te naknadno produljivši zakup terminala u luci sve do 2065. godine. Danas tvrtka Navibulgar ukupnim prihodima kompanije Advance Properties pridonosi s 30-35% profita.

Kiril Domušijev sa suprugom Kremenom i bratom Georgijem s kojim je devedesetih godina krenuo u poduzetničke poslove. FOTO: imago/Aleksandar Djorovic/GuliverImage

Uz sve obveze poslovnog čovjeka, Kiril Domušijev se nalazi i na čelu bugarske gospodarske komore, konfederacije poslodavaca i industrijalaca te isto tako sa svojom suprugom vodi zakladu usmjerenu na obrazovanje i zdravstvenu skrb. U ožujku 2020. godine prebolio je covid-19, što je u javnosti izazvalo donekle negativne komentare budući da je navodno prekršio propisane mjere kada je otišao na testiranje u privatnu bolnicu koja od strane nadležnih organa nije bila ovlaštena kao mjesto za testiranje. A upravo je segment javnosti odnosno medija Domušijevu do danas ostao jedini kontroverzan projekt kojim se bavio. On je, naime, u veljači 2019. godine za 210 milijuna dolara kupio medijsku mrežu Nova Group i to 35% u gotovini, a ostatak kroz bankovno financiranje. Kupnju je odobrila tamošnja Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja unatoč činjenici što je prethodnu ponudu češkog milijardera Petra Kellnera odbila odobriti pod izlikom da bi takva kupnja povećala tržišni udio Nove te istodobno ograničila konkurenciju. Uz to, braća su putem konkurentskih medija optužena da su blisko povezani s dugogodišnjim premijerom Bojkom Borisovom, protiv kojeg su se u to vrijeme održavali masovni protesti, a koji su u konačnici doveli do njegove ostavke. Prema izvještaju iz srpnja 2021. godine o slobodi medija u Bugarskoj, koji je objavio EU centar za medijsku različitost i slobodu, braća Domušijev su tijekom 2020. godine, pod izlikom rezanja budžeta, otpustili preko 60 novinara i urednika s televizijskog kanala Nove i to sve dok se kompanija već nalazila u njihovom vlasništvu. Uskoro su sve otpuštene novinare i djelatnike televizije zamijenili s, prema vladi prijateljski nastrojenim, novinarima lokalnog Kanala 3, još jednog medija čije su vlasništvo otkupili u listopadu 2020. godine za neobjavljen iznos i to od Delijana Peevskog, bugarskog oligarha i bivšeg člana parlamenta. Kada su se u javnosti pojavili komentari da je Domušijev odlučio otpustiti kritički nastrojene novinare Nove kako bi zaposlio one koji vlast neće pretjerano kritizirati, njegov glasnogovornik opovrgnuo je te navode: „To su klevete lokalnih biznismena koji stoje iza konkurentskih medija u Bugarskoj i koje se šire istim tim medijima.“ U siječnju prošle godine braća su odlučila prodati vlasništvo nad medijskom kućom Nova nizozemskom United Groupu i to za 340 milijuna dolara. U jednom je intervjuu Kiril Domušijev priznao da je prodaja uslijedila zbog rastućih političkih tenzija: „Započeo sam dobivati pritužbe sa svih strana jer su svi mislili da Nova pomaže jednoj političkoj opciji. Nama se jednostavno sviđao biznis – postali smo najgledaniji informativni kanal u zemlji – ali sve to stvorilo je poprilično osjetljive političke probleme pa smo se odlučili na prodaju.“

Domušijev je u veljači 2019. godine za 210 milijuna dolara kupio medijsku mrežu Nova Group. Uslijed političkih kontroverzi prodali su je za 340 milijuna

Malo je, dakle, reći da je Kiril Domušijev sa svojim bratom uspješan biznismen. Čini se da je svaki projekt u koji se upustio pretvorio u zlato odnosno u profitabilan posao, bez obzira na to o kojoj sferi industrije pričamo. Svijet modernog nogometa na određeni način i traži takve ljude – uspješne biznismene koji će otkupiti cjelokupno ili većinsko vlasništvo nad nekim klubom i od njega u nekom razumnom periodu stvoriti još jači brend, okupiti stare, ali i nove navijače te, u konačnici, profitirati na prodaji ne samo karata za utakmice nego prvenstveno robe s amblemima kluba i ostalog popratnog materijala. Stoga nikoga nije posebno iznenadila vijest kada je u rujnu 2010. godine Kiril Domušijev odlučio otkupiti cjelokupno vlasništvo nad nogometnim klubom Ludogorec i to za iznos od 60 tisuća dolara, što se iz današnje perspektive, a s obzirom na rezultate koje je klub ostvario u posljednjem desetljeću, uistinu doima poput sitniša. U trenutku otkupa Ludogorec se natjecao u trećoj bugarskoj ligi gdje se uglavnom nalaze poluprofesionalni klubovi. Riječ je o klubu koji dolazi iz Razgrada, grada u sjeveroistočnom dijelu Bugarske, u pokrajini zvanoj Ludogorija, koja je ime dobila po divljim šumama koji je okružuju. Klub je osnovan u studenom 1945. godine udruženjem nekoliko ruralnih klubova tog područja u jedan. Kiril Domušijev otkupio je vlasništvo nad klubom s početnim ciljem da klub uvede u prvu bugarsku ligu. To je uspio s trenerom Ivajlom Petevom i to u drugoj sezoni svog vlasništva. Od tada pa sve do danas Ludogorec se kretao isključivo uzlaznom putanjom, s deset osvojenih prvenstava zaredom. No Ludogorec s novim vlasnikom nije ostvario uspjeh samo u domaćem prvenstvu i kupu. Nakon šokantnog ispadanja od Dinama 2012. godine, već sljedeće sezone Ludogorec se našao u skupini Europa lige ponovo s Dinamom, ukrajinskim Čornomorcem te nizozemskim PSV-om. Tu je skupinu Ludogorec suvereno osvojio s pet pobjeda i jednim neriješenim ishodom te se usput i dvostruko osvetio Dinamu nanijevši mu poraz u obje utakmice. U kasnijem dijelu natjecanja Ludogorec je najprije u šesnaestini finala senzacionalno izbacio talijanski Lazio, a u osmini finala je ispao od španjolske Valencije. Međutim, upravo je ta osmina finala Europa lige označila najveći uspjeh u povijesti kluba.

Bugarski mediji pisali su kako je Domušijev povezan s bivšim bugarskim premijerom Bojkom Borisovim (na slici lijevo). FOTO: imago sportfotodienst/GuliverImage

Osim što su u šesnaestini finala Europa lige uspjeli pobijediti veliki talijanski klub – to je do danas čak možda i najveća europska pobjeda kluba iz Razgrada – ta utakmica za Kirila Domušijeva osobno ima posebno značenje. On je, naime, nakon te utakmice postao bogatiji za jednog orla kojeg je, simbolično, nazvao Fortuna, prema rimskoj božici sreće. Nakon što je suvereno osvojio skupinu u kojoj se nalazio, Ludogorec se u šesnaestini finala našao u ogledu s rimskim Laziom. Oba kluba kao svoj glavni simbol imaju orla, a Lazio ima dugogodišnju tradiciju prije svake utakmice pustiti svog orla Olympiju da leti unutar stadiona i sleti na ruku njegovom dreseru.

Vlasnik rimskog kluba Claudio Lotito prije uzvratne utakmice toliko je bio uvjeren u prolazak Lazija da se s Kirilom Domušijevim okladio da će mu dati orla Olympiju kao poklon u slučaju da Ludogorec uspije proći u daljnju fazu natjecanja. To se u konačnici i dogodilo nakon što je brazilski napadač Juninho Quixadá u 88. minuti na prepunom stadionu Olimpico zabio pogodak kojim je Ludogorec ukupnim rezultatom 4:3 prošao dalje.

Ludogorec je bio trećeligaš kada ga je Domušijev 2010. godine kupio za 60 tisuća dolara. Dvije godine kasnije postao je prvoligaš s trenerom Ivajlom Petevom

Kiril Domušijev jedan je od onih primjera poduzetnika 21. stoljeća koji su, osim što očito imaju sjajne vještine u vođenju biznisa i kreativne poslovne ideje, na vrlo kvalitetan način iskoristili tranzicijski period svojih zemalja. Pad komunizma krajem osamdesetih i tijekom devedesetih te ulazak Bugarske u Europsku uniju na početku 2000-ih godina Domušijev je iskoristio kako bi privatizirao tvrtke u javnom vlasništvu te ih tijekom godina pretvorio u bogatstvo čija se vrijednost danas procjenjuje na 4,2 milijarde dolara.

Domušijev ima suprugu i troje djece, a također je i počasni građanin Razgrada, ali i američke savezne države Nebraske, prvenstveno zbog golemog investiranja njegove tvrtke Huvepharme te kreiranja velikog broja radnih mjesta. Njegovo osobno bogatstvo magazin Forbes danas procjenjuje na 1,9 milijardi dolara.