Plovdiv, drugi najveći grad u Bugarskoj, koji katkada zovu “gradom pod sedam brda”, a njegovi stanovnici ponose se time što je jedan od najstarijih gradova u Europi, 1. veljače predat će titulu Europske prijestolnice kulture Rijeci, koja će je dijeliti s irskim Galwayem. Plovdiv je zahvaljujući tituli Europske prijestolnice kulture dobio na međunarodnoj turističkoj prepoznatljivosti. Unatoč kletvi da je EPK često samo “cirkus koji dođe i prođe”, Bugari su uspjeli dokazati da taj projekt itekako može imati veze s visokom kulturom i da može biti povod da se obnovi ili osmisli infrastruktura, riješe stvari za koje je inače manjkalo sredstava, udahne novi život baštini, a da grad u cjelini istakne svoj identitet.

Zamijetili smo različite perspektive s obzirom na način na koji je Plovdiv iskoristio titulu. Iz bugarske perspektive čini se da ne postoji konsenzus oko uspjeha projekta Plovdiv 2019 EPK. Inozemni posjetitelji, pak, smatraju ga uspješnim, oduševljeni gradom koji je pun raznolike povijesne, kulturne i arheološke baštine. Tako su, primjerice, neki turistički novinari iz Hrvatske o Plovdivu i projektu Plovdiv 2019 EPK s oduševljenjem pisali za hrvatske medije i govorili na lokalnoj riječkoj televiziji.

U Plovdivu nas je dočekala Radost Ivanova, koja je odgovorna za marketing, oglase i komercijalne aktivnosti u organizaciji Plovdiva 2019 od ljeta 2016. Naručila je poseban taksi koji i početkom 2020. ima logo “Plovdiv 2019”. Podsjetnik na tu godinu je i slogan “Together” koji će, saznajemo, ostati trajno postavljen na vidljivu mjestu u središtu grada.

Radost Ivanova prvo nas je odvela do Plamena Panova, zamjenika gradonačelnika za kulturu, arheologiju i turizam, a zatim nas je prepustila mlađoj kolegici koja nas je kao vodič povela u cjelodnevni razgled grada. Kako radi u fondaciji Plovdiv 2019,, ta se mlada žena zbog posla iz Sofije, gdje je studirala, vratila u Plovdiv.

Panov je rekao da su raspolagali ukupnim budžetom od 16 milijuna eura za potrebe projekta i da su turistička noćenja zahvaljujući projektu povećana 30 posto. Na temelju čega je Plovdiv dobio titulu Europske prijestolnice kulture i što su od spomenutoga u prijavi ostvarili?

“Plovdiv je uvijek bio na glasu u Bugarskoj kao grad kulture. Bili smo slavni kao grad slikara, dičili se različitim kulturnim slojevima i različitim civilizacijama koje su obilježile ovaj grad. Imali smo, dakle, taj čvrsti temelj pa smo time mogli konkurirati drugim gradovima. S druge strane, kada govorimo o EPK-u, govorimo o idejama i pitamo se kako možemo iskoristiti moć kulture za razvoj grada i društva. Imali smo slogan ‘Zajedno’ zato što je uključivanje manjina bilo važno. Primjerice, Plovdiv ima Stolipinovo, najveću romsku četvrt na Balkanu. Općenito smo pokušali uz pomoć kulture ujediniti različite zajednice. Morali smo osmisliti posebne projekte za bolju integraciju manjina. Ideja je bila da Romi dobiju neke vještine kako bi bili bolje integrirani u društvo i nakon što projekt završi”, rekao je Panov.

Također su željeli iskoristiti moć kulture za oživljavanje napuštenih mjesta.

“Gradska četvrt Kapana, nekadašnja četvrt zanatlija, dobar je primjer. Kapana je definitivno bila jedan od argumenata za dobivanje titule. Kultura je nekada više u nematerijalnim dobrima, ali ipak smo zahvaljujući tituli renovirali glavni trg u koji su integrirani arheološki ostaci. To se dogodilo zahvaljujući EPK-u. Bivši gradonačelnik obećao je da će ga dovršiti na vrijeme za EPK. Također imamo dvije nove galerije koje su rezultat projekta, to su ‘Kapana’ i ‘Plovdiv 2019’. Nismo zanemarili ni Stari grad koji je pod zaštitom UNESCO-a pa smo, primjerice, uložili milijun i pol leva u restauraciju Kuće Klianti koja datira iz perioda Bugarskog narodnog preporoda. U Starom gradu ima nekoliko za javnost otvorenih kuća koje nerijetko imaju originalan namještaj i oživljavaju građanski život toga doba.”

Radost Ivanova dio je priče od samoga početka jer je radila u turizmu grada kada se 2012. grad počeo promovirati u sklopu kandidature za EPK te je bila među onima koji su predstavljali Plovdiv nadležnima na europskoj razini. Ističe da je Plovdiv sada prepoznatljiv u svijetu, da su o njemu snimani filmovi i emisije i da su o gradu i projektu EPK-a pisali brojni strani mediji, a organizatori su u nekoliko navrata ugostili medijske delegacije pa tako i turističke novinare iz Hrvatske.

“Ovaj projekt je važan za turizam, radila sam u turizmu pa znam da Plovdiv prije nije bio baš popularan u inozemstvu. Puno toga je do sada bilo skriveno od ostatka svijeta. Plovdiv je jedan od najstarijih naseljenih gradova na svijetu, počeci sežu u šesto tisućljeće prije Krista. U gradu Plovdivu ima preko sedam kulturalnih slojeva, a to se posebno odnosi na Stari grad. Vidljivi su slojevi od prapovijesti do 20. stoljeća. Imamo jedan od najbolje sačuvanih teatara na svijetu. Nekada je to bio rimski teatar, a danas je to sjajno mjesto za operne festivale, međunarodne folklorne festivale, rock koncerte i slično. Sting je bio tu prošloga ljeto, ali i mnogi drugi. Blizu Staroga grada nalazi se i rimski stadion koji je djelomično rekonstruiran”, rekla je Radost Ivanova.

Naglasila je da su s malo novca napravili dobru promociju i da je posebno odjeknula Kapana, prvi kreativni kvart u Bugarskoj:

“Taj bivši kvart zanatlija u centru grada koje je istisnula industrijska revolucija, pretvorili smo u kvart umjetnika, malih dućana i galerija. U kratkom periodu i uz nevelike financije uspjeli smo je pretvoriti u vrlo privlačno mjesto s mnogo malih kreativnih biznisa, restorana i umjetničkih kafića. To sada nije omiljeno mjesto samo za lokalne ljude, nego i za turiste, mjesto s puno festivala i raznih događanja. Neki projekti još nisu gotovi, primjerice, Kino Kosmos je spašeno od uništenja, ali ove godine bit će završeno. Brzo će biti otvorena i ranokršćanska Biskupska bazilika u sklopu koje su otkriveni mozaici”, nabrojala je Radost Ivanova neke od vidljivih rezultata projekta EPK.

Dodala je da sve to ulazi u ono što se u Plovdivu željelo restaurirati ili sagraditi i prije nego što su pobijedili u utrci za EPK, ali ta im je titula dala financijske i druge mogućnosti da se željeno i ostvari:

“Projekt EPK bio je dobar povod jer prije nije bilo dovoljno novca da se to sredi, a EPK je idealan razlog da se u to utroši novac. Još jedan važan projekt su bivša napuštena skladišta duhana koja su privatno vlasništvo, a uništena su iz različitih razloga. Zahvaljujući EPK-u fokus je stavljen na baštinu te oni imaju razvijeniju svijest o važnosti baštine i više je štite. Uz to, pod paskom su Ministarstva kulture i sada svi znaju da moraju restaurirati i sačuvati sve te zgrade. EPK nije projekt od jedne godine, počeli smo 2017. s dijelom programa, imamo planove i za 2020. i 2021. Neke smo stvari dovršili prije 2019., neke u toj godini, a neke tek hoćemo. Bilo nam je važno trajno razviti sposobnosti ljudi koji rade u kulturi. I dalje puno radimo, i to ne samo na infrastrukturnim projektima, nego i na događanjima i smještajnim kapacitetima. I ministar kulture i novi gradonačelnik znaju da je 2019. početak, a ne kraj za Plovdiv.”

Na putu do Kapane vodičkinja nam je govorila o tome kako je tu četvrt doživljavala kao “mračno i strašno mjestu”. Tu joj je živjela baka i bojala se sama noću od nje vraćati doma. Četvrt pamti kao gradski parking i veliki zahod na otvorenom blizu centra i uvjerila nas je da je ovo što je danas niknulo na tom mjestu, neusporedivo s nekadašnjom Kapanom.

U Kapani nas je u svojem lokalu dočekao Velizar Dimčev, jedan od onih kojima je pomoglo pretvaranje Kapane u kreativnu četvrt. On je akademski slikar rođen 1983. u Plovdivu. Otvorio je kafić i galeriju Cu29, mjesto za umjetnost i kulturu u Kapani. Posvjedočio nam je da je 2016., kada je otvorio Cu29, osim njegova u Kapani bio još samo jedan kafić. Danas su, kako smo se uvjerili, kafići i restorani na svakom uglu.

“Ovo čime se sada bavim je obiteljski biznis. U prizemlju je kafić, a ispod njega galerija. Na neki način nastavljam se na obiteljsku tradiciju jer je moj djed bio jedan od najistaknutijih zanatlija u Kapani i radio ovdje desetljećima, dok sam ja vizualni umjetnik. Na zidu možete vidjeti fotografije mog djeda i ovog kafića kako je izgledao u prošlosti. Živio sam nekoliko godina u Londonu i kada je Plovdiv postao EPK, odlučio sam se vratiti i raditi ovdje jer je to naše vlasništvo te smo procijenili da je ovo pravi trenutak i dobro mjesto za takav biznis. Pokušavamo promovirati bugarske umjetnike, afirmirane i neafirmirane. Prošla godina bila je jako dinamična i puna događanja, nadam se da će ove godine biti slično i da će se više mladih ljudi – i to ne samo umjetničkih profesija – vratiti iz inozemstva i pokrenuti ovdje poslove te da dobar val EPK-a nije prošao”, rekao je Bimčev.

A da u Plovdivu ne postoji suglasnost oko toga je li projekt EPK-a uspio, pokazuje i mišljenje Milene Katsarske sa Sveučilišta u Plovdivu. Rođena je u Plovdivu, odakle vuče i obiteljske korijene. Upitana je li bilo kritika projekta, ustvrdila je da jest, i to u pripremnoj godini i godini titule. Dio kritika odnosio se na kašnjenja u financiranju, a to je u kombinaciji sa sporom birokracijom odgodilo neke infrastrukturne projekte i otkazalo neke planove.

“U tom smislu mogu se navesti kasni građevinski radovi na glavnom trgu koji su počeli tek koji tjedan prije otvorenja EPK-a, kao i gubitak početnoga zamaha u razvoju kvarta ‘Grad duhana’. S druge strane, ideja proširivanja centra grada kvartom Kapana kao točkom koja privlači turiste, počela je nekoliko godina prije projekta EPK. To je uspjelo iako je previše otišlo u smjeru konzumerizma, odnosno otvaranja kafića i restorana umjesto nezavisnih galerija, mjesta za glazbu, lokalnih zanata i slično. Strategija privlačenja mladih i međunarodnih turista opuštenom mladenačkom kulturom, koja je dominirala u početnim mjesecima 2019., izazvala je zabrinutost da to više pridonosi ugostiteljskom biznisu nego prodaji karata za muzeje i da stoga zasjenjuje tradicionalne atrakcije kao što su Stari grad, povijesni muzeji, događanja u visokoj kulturi itd. Osim toga, mediji su naširoko popratili nekoliko slučajeva navodnih korupcijskih skandala, posebice kada je riječ o otvorenju u siječnju. Iz moje osobne perspektive najveće razočaranje bio je neuspjeh u opskrbi grada funkcionalnom opernom i glazbenom dvoranom za velike koncerte u zatvorenom prostoru.”

Pitali smo za mišljenje i Dobrinku Paruševu, također sa Sveučilišta u Plovdivu. Zanimalo nas je što općenito misli o ideji Europske prijestolnice kulture i kako u tom smislu vidi Plovdiv.

“Ideja je izvrsna, posebice to što dva europska grada imaju tu titulu u istoj godini. To doprinosi razumijevanju Europe kao kontinenta koji je satkan od kulturnih različitosti. Hoće li ta titula donijeti trajnu vrijednost identitetu grada ili ne, to uvelike ovisi o tome hoće li oni koji rade u kulturi nastaviti raditi na tome i koristiti taj ‘kapital’. U tom smislu prilično sam optimistična kada je riječ o Plovdivu jer nije se tek 2019. počelo Plovdiv doživljavati kao na grad kulture. Postoji pretpovijest Plovdiva kao grada kulture i vjerujem da će za kulturu grada biti života i nakon 2019. Skrb o kulturnom naslijeđu Plovdiva trebala bi biti stalna zadaća lokalne i nacionalne vlasti. Status EPK-a možda ima više veze s ljudima i nematerijalnom kulturnom baštinom nego s restauracijom i čuvanjem materijalne baštine. Zato mi se sviđao slogan ‘Zajedno’: stavlja ljude u centar pozornosti.”

Čitajući službene stranice projekta Plovdiv 2019. EPK, čitatelj se probija kroz birokratski jezik i dobiva dojam da je svaka europska prijestolnica kulture ista i da je potrebno samo ispuniti formu. Tako su i Bugari u četiri programske stavke unijeli uključivanje etničkih i drugih manjina u zajednicu, održivo življenje, ekologiju te čak i novi ekonomski termin “odrast” koji znači kritiku gospodarskog rasta. Drugim riječima, sabrali su svoj program u one ključne riječi koje se danas na europskoj razini traže od gradova koji žele osvojiti ili imaju tu titulu. No Bugari su se uspjeli uzdignuti iznad te ideološki prepoznatljive, ali kulturno prazne forme i izvući više iz instituta Europske prijestolnice kulture. Za razliku od dojma koji ostavljaju njihove službene stranice, posjetitelj koji šeta Plovdivom stvari vidi sasvim drukčije. Čini se da je Europska prijestolnica kulture ipak projekt koji može turistički nerazvikane gradove pretvoriti u privlačne destinacije za one željne sadržaja, kulture i povijesti. Upravo zbog svoje bogate baštine, a svakako ne zbog ideoloških fraza, Plovdiv je zaslužio titulu Europske prijestolnice kulture koju je dobro iskoristio da tu baštinu predstavi, oživi i nastavi.

Rijeka je također u prijavi igrala na sigurnu kartu integracije različitih manjina u društvo, pod sloganom “Luka različitosti”. Željno iščekujemo vidjeti hoće li u riječkom slučaju glavni dojam biti da je samo ispunjen kriterij političke korektnosti ili će projekt Rijeka 2020 EPK pridonijeti revalorizaciji riječke kulturno-povijesne baštine i revitalizaciji grada i šire okolice.