Nacional je neposredno nakon ulaska u 2022. doznao da je premijer Andrej Plenković izazvao žestoke reakcije unutar sigurnosnog sustava koji je prozvao zbog po njegovu uvjerenju manjkavo i površno odrađenog posla u istrazi terorističkog napada Danijela Bezuka na zgradu Vlade u listopadu 2020. Plenković je takvu reakciju izazvao zbog njegova dosad nezabilježenog izravnog napada na sigurnosni sustav, iako je imao ključnu ulogu u izboru njihovih čelnih ljudi, ponajprije potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića.

Božinović je dugo bio jedan od Plenkovićevih najpovjerljivijih ljudi, posebice jer obnaša i funkciju čelnog čovjeka kriznog stožera za borbu protiv pandemije koronavirusa. Riječ je o krajnje iskusnom političaru koji je i do Plenkovićeva preuzimanja HDZ-a obnašao niz istaknutih političkih funkcija, a poslije toga prvo je postao predstojnik Plenkovićeva premijerskog ureda, da bi potom postao ministar unutarnjih poslova. Odnosno, čelni čovjek policijskog sustava koji je izravno trebao istražiti postoji li dublja pozadina iza terorističkog napada koji je zgrozio hrvatsku javnost ujesen 2020.

Izvori upućeni u zbivanja unutar HDZ-a Nacionalu su u više navrata kroz posljednjih par mjeseci tvrdili da su njihovi odnosi zahladili, da su postali u najmanju ruku suzdržaniji te da je dijelom razlog za to pojačani Plenkovićev premijerski interes za rad istražnih institucija, ali onaj koji izlazi iz okvira legitimnosti koji mu osigurava njegova premijerska funkcija. Drugim riječima, prema navodima tih izvora pokazuje se da su se njihovi odnosi zahladili zato što se Plenković ponaša sasvim suprotno onome što javno gotovo papagajski tvrdi – da ga ne zanima rad istražnih institucija te da se ne miješa u njihovu neovisnost.

Sada je upravo svojim nedavnim frapantnim pritiskom na te institucije dodatno svrnuo pozornost javnosti na svoj odnos s Božinovićem, ali i čelnicima SOA-e Danijelom Markićem i glavnom državnom odvjetnicom Zlatom Hrvoj-Šipek. O izboru čelnika SOA-e on ne odlučuje samostalno, nego se oko toga savjetuje s predsjednikom države, a čelnika DORH-a bira saborska većina na što on također ima značajan utjecaj kao šef najjače parlamentarne stranke.

Plenković je tim svojim javnim istupom naglasio kako zapravo nije zadovoljan njihovim angažmanom kada su u pitanju njihove procjene prijeti li Hrvatskoj terorizam, u kojoj mjeri i čega je to posljedica. To je prvi put da je takav pritisak proizveo na ljude u čijem je izboru sam sudjelovao pa se otvara pitanje što se doista nalazi u pozadini takvog Plenkovićeva istupa.

Nacional je ministru Božinoviću uputio više pitanja povezanih s tim neočekivanim javnim istupom premijera Plenkovića. Među ostalim, doživljava li javno izrečenu tvrdnju premijera Plenkovića da MUP mora ozbiljnije, bolje i detaljnije nego dosad istražiti slučaj Bezuk kao neprimjeren pritisak na neovisnost rada policije. Potom kako komentira njegov navod da ono što je napravljeno, nije dovoljno te da je to činjenica jasna kao dan. Zatim što to premijer zna, a policija svojim angažmanom u tom slučaju nije uspjela rekonstruirati te hoće li u tom kontekstu zatražiti i dodatna pojašnjenja od premijera kako bi policija mogla kvalitetnije reagirati na njegov javni poziv da se taj slučaj angažiranije obradi.

Božinović je dugo jedan od Plenkovićevih najpovjerljivijih ljudi, posebice jer obnaša i funkciju čelnog čovjeka kriznog Stožera za borbu protiv pandemije koronavirusa. FOTO: Ivica Galovic/PIXSELL

Božinović je na spomenuta pitanja poslao sljedeći odgovor:

„Činjenica da je mlada osoba počinila teroristički napad na zgradu Vlade i pritom teško ranila policijskog službenika, događaj je bez presedana i ukazuje na problem koji treba biti rasvijetljen sa svih aspekata. Nakon odbačaja kaznene prijave od strane DORH-a zbog procesnih razloga, policija ni u jednom trenutku nije odustala od rada na razotkrivanju okolnosti koje su dovele do ovog događaja, a s tim će i nastaviti.

Okolnosti koje vode ili mogu voditi radikalizaciji s tragičnom posljedicom za žrtve, među koje, iako počinitelj, po mojem mišljenju spada i Danijel Bezuk koji je počinio samoubojstvo, pred institucije postavlja zadaću njihovog identificiranja i kako su možebitno dovele do ovog čina.

Kao prva osoba izvršne vlasti predsjednik Vlade ima pravo dati svoje viđenje stanja, osobito u kontekstu devijantnog ponašanja mladih iz kojih je razvidno da i sami mogu postati žrtve određenih utjecaja koji ih oblikuju u smjeru političke, vjerske, etničke ili neke druge vrste mržnje, odnosno frustracija koje izvorno nisu njihove i ne bi trebale biti osnova za njihovo sazrijevanje i pripravu za buduću, odgovornu ulogu u društvu.

Kriminalistička istraživanja imaju svoja pravila, ali i ograničenja koja ne moraju uvijek dovesti do ishoda u nekom određenom, poželjno brzom, vremenskom okviru. Međutim, upravo događaji poput ovog terorističkog akta mogu i moraju poslužiti za kontinuirano međuinstitucionalno djelovanje s ciljem njihove efektivnije prevencije.

Zato svaka vrsta upozorenja i ukazivanja na specifičnost određenih događaja ne samo da nije politički pritisak na institucionalnu neovisnost, već predstavlja legitimno stavljanje naglaska na procese koji u sebi imaju ili nose potencijalni rizik za nesmetan razvoj demokratskih procesa u društvu.“

Unatoč ovom službenom odgovoru u kojem se ističe kako se ne radi o premijerovu pritisku na institucionalnu neovisnost, Nacional je koncem prošlog tjedna doznao kako je premijer Plenković zgrozio više istaknutih pojedinaca unutar sigurnosnog sustava koje je prozvao da nisu dovoljno istražili napad Danijela Bezuka, 22-godišnjeg mladića iz Kutine koji u listopadu 2020. šokirao hrvatsku javnost oružanim terorističkim napadom na hrvatske policajce na Markovu trgu, pri čemu je jednog policajca četiri puta prostrijelio, da bi si nedugo potom oduzeo život.

Osim što ih vide kao neprimjeren pritisak na kompletni sigurnosni sustav, ti pojedinci smatraju njegove izjave nepromišljenim, sebičnim, neodgovornim i čak ih doživljavaju kao potencijalni okidač radikalizacije u društvu. Ujedno ih smatraju i politički štetnim, za sve te teze nude i više argumenata, a na koncu tvrde da one pokazuju kako je predsjednik Milanović očito bio u pravu kada je neposredno uoči Božića u Varaždinu izjavio kako je Plenković radio pritisak na Sigurnosno-obavještajnu agenciju (SOA) da u svoje izvješće stavi informacije o radikalizaciji u Hrvatskoj, što SOA nije učinila.

Svojim nedavnim frapantnim pritiskom na institucije premijer je dodatno svrnuo pozornost javnosti na svoj odnos s Božinovićem, ali i čelnikom SOA-e Danijelom Markićem (na slici). FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Milanović jako dobro zna što piše u tim izvještajima, dobiva iste izvještaje kao i premijer Plenković, a također kao i premijer ima i svoje neslužbene izvore unutar SOA-e.

Plenković je vrlo brzo reagirao na tu Milanovićevu izjavu i rekao kako se napad nije dogodio slučajno i ničim izazvan, već je netko počinitelja nagnao da tako nešto napravi, kao i da smatra da napad nije dovoljno istražen. O tomu je Plenković rekao: “Da biste se odlučili na takvo nešto, morate biti izloženi takvoj vrsti informacija, huškanja, difamiranja koje nadilazi sve što bi bilo racionalno i normalno. Tu se zbiva nešto što nadležni trebaju do kraja razotkriti, smatram da nije do kraja razotkriveno, nije napravljen dovoljan napor, nemoguće je da to netko ničim izazvan s 21 ili 22 godine sam od sebe napravi”. Premijer je tom prilikom rekao i da je u društvu previše sijanja mržnje i huškanja, laganja, difamiranja, izmišljanja i etiketiranja pa su onda ljudi koji nisu dovoljno stabilni u stanju takve korake i napraviti.

“To je ozbiljan problem i time se moraju baviti svi, i DORH i MUP i SOA. I to ozbiljnije, bolje, detaljnije nego dosad. Rekao sam to direktno svima, to znaju i Božinović i Šipek i Markić, da ono što je napravljeno, nije dovoljno. To je činjenica jasna kao dan”.

Dodao je kako je u konačnici nebitno što piše u tom izvješću, već je bitno da takav slučaj nismo imali nikad dosad pa ga treba najozbiljnije istražiti i dobro razmisliti odakle dolazi. Plenković je potom završno rekao:

“Priče o izoliranim pojedincima su priče za malu djecu. Očekujem da se taj posao malo ozbiljnije napravi. Nije to nikakav pritisak, nego ozbiljna konstatacija da sve tri institucije trebaju napraviti ozbiljniji i veći napor dugoročno radi sigurnosti u Hrvatskoj. To nije personalna stvar, nema ni teoretske šanse da ja ne bih bio u pravu”.

Tako intonirane izjave u miljeu prozvanih institucija doživjeli su upravo suprotno onomu što Plenković tvrdi – kao pritisak, kao njegovu sebičnu i krajnje personalnu stvar u kojoj po svemu sudeći nije u pravu.

Visoki izvor iz jedne od prozvanih institucija o tomu kaže:

‘’Posebno je dramatičan pritisak Plenkovića na policiju. A ljudi su nakon tog incidenta preokrenuli svaki i najmanji kamenčić koji bi mogao upućivati na neke dalekosežnije zaključke. I nisu pronašli ništa osim onoga što je u svim izvješćima navedeno. Preokrenuli su sve Bezukove stvari, njegova računala, okružje, način kako je doputovao u Zagreb, kao i brojne druge okolnosti. Evidentno je da Bezuk nije znao rukovati oružjem. To se može detaljno dokazivati. Pa što su trebali napraviti, insinuirati i fabricirati okolnosti kojih nije bilo? Sve to otvara pitanje i odnosa Plenkovića i Božinovića, koji je već duže vrijeme distanciran i sigurno zahlađen u odnosu na ranije razdoblje.’’

Međutim, visoki politički izvor blizak vrhu HDZ-a i premijeru Plenkoviću tvrdi i dalje suprotno. On o tomu kaže:

‘’Plenković je sa svima unutar spomenutih institucija u profesionalno korektnim odnosima. Nema tu nikakvih tenzija. S ministrom Božinovićem premijer je u odličnim odnosima. On je stabilan čovjek koji razumije te procese. Plenković je samo upozorio na situaciju da se terorizam, baš kao ni u bilo kojoj drugoj europskoj zemlji, nikako ne smije podcijeniti.’’

Međutim, Nacionalov izvor tvrdi da je upravo Plenković taj koji je tako intoniranim javnim istupom podgrijao napetost u društvu. O tomu je rekao:

‘’Ako premijer jedne države kaže da nema teorije da je Bezuk djelovao samostalno, da treba dodatno istražiti radi li se o terorizmu, onda je upravo on taj koji tu temu i dalje podgrijava u javnosti. A onda se događa da dolazi do raznih reakcija koje upravo vode radikalizaciji. Počinju stizati razne prijave, podgrijava se paranoja, a sve to skupa održava tu temu živom u javnom prostoru. Institucije su posao odradile temeljito, s dužnom pažnjom i profesionalno. Trebalo je proći dosta vremena da se posljedice Bezukova napada u društvu smire. I kada se učinilo da je tema zatvorena, evo premijera da je otvori. Koliko je mudro to raditi u zemlji koja živi od turizma, procijenite sami’’.

Izvor blizak sigurnosnom sustavu Nacionalu je otkrio kako je poseban akcent tijekom rada na rasvjetljavanju svih okolnosti tog slučaja bio na okružju iz kojeg je Bezuk potekao. U tom kontekstu posebno su pod lupom istražitelja bili mogući kontakti Bezuka i njegova rođaka Damira Markuša.

U svom istupu premijer Plenković je kritizirao i glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj Šipek koju je nedavno zdušno branio u slučaju bivše ministrice Gabrijele Žalac. FOTO: Matija Habljak/PIXSELL

Damir Markuš bio je peti na listi Domovinskog pokreta u 6. izbornoj jedinici i osvojio je 1115 glasova, čime je bio treći po broju osvojenih glasova na toj listi, odmah iza prvog na listi Stephena Nikole Bartulice i trećeg na listi Željka Sačića koji je osvojio najviše glasova. Malo je nedostajalo da se Bartulici i Sačiću, koji su prošli, u Saboru pridruži i Markuš.

Markuš je kao pripadnik HOS-a sudjelovao u obrani Vukovara sa stricem Danijela Bezuka, Zdravkom Bezukom koji je ondje poginuo. Njemu u čast u Kutini se odigrava memorijalni malonogometni turnir „Bezuk – Kovačić“. Markuš je za Večernji list rekao i da je s ocem Danijela Bezuka, Zdenkom Bezukom, u ožujku 1991. ušao u Specijalnu jedinicu MUP-a, da bi mnogo godina kasnije postao prijatelj i s njegovim sinom.

“Poznavao sam dobro Danijela Bezuka i našeg se prijateljstva neću nikad odreći. Igrao je u NK Dinamo Kutina, u kojem sam predsjednik. Pitajte sve koji su ga poznavali i nećete čuti lošu riječ o njemu”, rekao je Markuš i ustvrdio da se tragedija koja se dogodila nije dogodila s još nečijim znanjem i da nitko to nije mogao predvidjeti, ali da iz razgovora s njegovim vršnjacima i prijateljima zna da je Bezuk “kao i mnogi drugi mladi itekako bio nezadovoljan stanjem u našoj domovini”.

Te njegove tvrdnje u suprotnosti su s izjavama Ivice Bezuka, drugog strica Danijela Bezuka, koji je za RTL rekao da ne zna zašto je Danijelov otac, njegov brat, zadržao oružje nakon rata.

“Ne znam zašto se nije riješio oružja iz kuće. Mogao je to i prodati nekome. Ne krivim njega za to što je mali napravio. Mislim da je na malog utjecao netko sa strane i da je upao u neko loše društvo”, rekao je Ivica Bezuk.

Jedan od onih koji su itekako, izravno ili neizravno, mogli utjecati na Bezuka, bio je upravo Markuš.

Na Markuševu profilu na Facebooku objavljeni su brojni komentari koji pozivaju na mržnju, a on se tih dana branio time da nije stigao čitati sve te komentare i da ih ne odobrava, ali da svatko treba odgovarati sam za sebe. Kao jedan od glavnih predstavnika HOS-a u Kutini, Markuš je svojedobno podržavao postavljanje ploče poginulim braniteljima HOS-a s natpisom “za dom spremni” u Jasenovcu, a portal Kutina.in naveo je tada i da je bio jedan od glavnih inicijatora postavljanja ploče kako u Jasenovcu tako i kasnije slične ploče u Kutini.

Markuš je u vrijeme Bezukova napada bio jedan od istaknutijih članova Domovinskog pokreta koji su taj incident koristili za političku promociju.

“Mi to osuđujemo, ALI…” To je otprilike obrazac glavnih političkih poruka koje su, nakon napada kalašnjikovom na zgradu Vlade i teškog ranjavanja policajca koji pukom srećom nije izgubio život, došle od glavnih predstavnika Domovinskog pokreta.

Tadašnji predsjednik tog pokreta Miroslav Škoro vrlo je neuvijeno branio vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu koji je tih dana u Dnevniku Nove TV doslovce rekao da je napad Danijela Bezuka izraz bunta mladog čovjeka koji je “gledao svu ovu nepravdu” i “nije, kao njegovi vršnjaci, pobjegao u Irsku ili Njemačku”.

Škoro je s puno razumijevanja ustvrdio da Penava na taj čin gleda “trodimenzionalno” te je ponovio da iako oni napad osuđuju, on je “posljedica određenih nezadovoljstava”.

Damir Markuš više puta tih dana pozvao je da se Bezuka prestane nazivati teroristom. Niti jedna od institucija koje je Plenković nedavno prozvao nije pronašla nikakve izravne indicije da bi Bezuka na teroristički napad potaknule bliske osobe s desne političke scene.

Zato izvor Nacionala smatra da premijer Plenković insistiranjem na tome da se dublje istraži pozadina tog terorističkog napada idu na ruku njegovim političkim protivnicima jer im daju dodatni povod da tvrde kako Plenković na tomu ustraje samo kako bi interes javnosti preusmjerio sa sve izraženijeg nezadovoljstva javnosti s kritike nesposobnosti njegove administracije na neka druga područja.