Ministar obrane Mario Banožić dubioznim manevrom dobio je na korištenje i trenutno je u posjedu velikog trosobnog državnog stana u strogom centru Zagreba, smještenog na lokaciji udaljenoj manje od pet minuta hoda od njegova bivšeg radnog mjesta u Dežmanovoj ulici 10 u Zagrebu. Banožić ga je de facto dodijelio sam sebi tek nekoliko dana nakon što je u srpnju 2019. godine postao ministar državne imovine. U njemu i danas stanuje i na toj adresi prijavio je boravište. Dodatno, kako je Nacionalu ekskluzivno otkrio izvor u tvrtki Državne nekretnine d.o.o. i s obzirom na sadržaj internih dokumenata te tvrtke, isti stan za Banožićeve je potrebe renoviran i u tu svrhu – ponovo, po svemu sudeći, nepotrebno – iz proračuna je potrošeno više stotina tisuća kuna, što se pokušalo prikriti „razbijanjem“ nabave radova i materijala na više manjih segmenata. Današnji ministar obrane Banožić, dakle, koristi državni stan sa znatno većom kvadraturom u odnosu na one koje koriste njegovi drugi kolege ministri, a njegov nekretninski manevar porezni obveznici dodatno su platili, premda su i tada i danas na raspolaganju bili stanovi u državnom vlasništvu s odgovarajućom kvadraturom i bez potrebe za bilo kakvim izvanrednim investicijama u uređivanje interijera.

Kako se radi o štićenoj osobi najvišeg ranga, Nacional će se suzdržati od objave točne adrese – no radi se o stanu položenom na drugom katu zgrade u najužem zagrebačkom gradskom središtu, s tri sobe, površine 92,26 četvornih metara. U njemu Banožić stanuje sam, s obzirom na to da su nakon izbora na ministarsku funkciju njegova supruga i djeca ostali živjeti u rodnim Vinkovcima. Kako prepričava Nacionalov izvor, upravo ovaj stan odgovarao mu je jer je na svoje prethodno radno mjesto, u nekadašnje Ministarstvo državne imovine, mogao odlaziti pješice.

Izvor koji je Nacionalu otkrio točnu adresu i dostavio zemljišnoknjižni izvadak stana koji Banožić koristi, s drugim internim dokumentima o tomu kako se stan namještao, za Nacional je izjavio:

„Nakon što je 19. srpnja 2019. godine Mario Banožić imenovan ministrom državne imovine, u roku od nekoliko dana u njegovu ministarstvu održan je sastanak na kojemu je zatražio da mu se dodijeli na korištenje stan za službene potrebe u centru Zagreba, kako bi pješice mogao ići na posao. Kazao je i da će mu sinovi često dolaziti u posjet te da zato stan treba biti ‘što veći’. Na tom sastanku bila je Renata Sabo, direktorica tvrtke Državne nekretnine koja zapravo raspolaže stambenim fondom u vlasništvu države i dodjeljuje stanove na korištenje. Sabo je u tom trenutku bila u izrazito podređenom položaju jer joj je Mario Banožić izravno odlučivao o profesionalnoj sudbini: ministar je po svojoj funkciji jedini član skupštine te države tvrtke i direktoricu može smijeniti jednom odlukom, bez ikakva obrazloženja. Pored toga, otežavajuća okolnost za nju bila je činjenica da se dvije godine ranije javno postavljalo pitanje zakonitosti njenog imenovanja i otvoreno dovodilo u sumnju čak i zakonitost tog čina.“

U javnom natječaju za mjesto direktorice Državnih nekretnina, naime, bilo je propisano da kandidati moraju imati najmanje pet godina radnog iskustva na rukovodećim položajima, što kod Renate Sabo, po svemu sudeći, nije bio slučaj: ona je prethodno radila u tvrtki koja se bavila proizvodnjom ljepila za etikete na pivskim bocama, potom prešla u tvrtku Hypo Alpe Adria Nekretnine na mjesto prodajnog menadžera, a zatim i u Hypo banku na poziciju financijskog savjetnika. Nijedna od tih funkcija ne smatra se rukovodećom, no to nije zabrinjavalo premijera Andreja Plenkovića koji nije reagirao na novinarska pitanja na tu temu. Renata Sabo je, dakako, dugogodišnja članica HDZ-a.

Nacionalov izvor dubinski upoznat sa zbivanjima u tvrtki Državne nekretnine, dodatno kaže:

„Nakon spomenutog sastanka u Ministarstvu državne imovine ona je osobno otišla pokazati Banožiću taj stan u centru grada, koji je bio u relativno derutnom stanju jer u njemu nitko godinama nije živio. Obećala ga je renovirati i opremiti u najkraćem mogućem roku.“

Nacionalov izvor svjestan je toga da bi se zbog ovog poteza mogao naći na meti političkog progona i osobne osvete, no smatra da je nužno razotkriti neprimjerenosti u postupanju jednog visokog državnog dužnosnika. U Banožićevu slučaju one imaju i dodatnu dimenziju, s obzirom na višetjedno javno prepucavanje s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem i otvorene Banožićeve optužbe da ovaj krši više zakona, ali i insinuacije da je rastrošan u korištenju državnih i vojnih resursa te pozive da se ponaša racionalno i „više štedi“. Jer upravo se ministar obrane, kako otkriva Nacional, u slučaju svog stambenog zbrinjavanja u Zagrebu ponaša sasvim suprotno.

Kao ministar državne imovine prije dvije i pol godine, odnosno, ministar obrane danas, po Uredbi o mjerilima i kriterijima dodjele na korištenje nekretnina za potrebe tijela državne uprave, Mario Banožić nesporno ima pravo na korištenje službenog stana. Po istoj uredbi pripada mu stan od 60 ili više četvornih metara stambenog prostora.

Međutim, rijetki su ministri koji koriste stan takve površine, naročito ako u Zagrebu borave sami, što je kod Banožića najčešće bio slučaj, naročito u vrijeme kada je stigao u Zagreb. Nacional je provjerio i od izvora s neposrednim saznanjima doznao da više aktualnih ministara koristi stanove manje površine iako u Zagrebu stanuju i s članovima obitelji. Nacionalu je poznato kako su svoja stambena pitanja riješila dvojica Banožićevih kolega, koji upravljaju važnim resorima u Vladi. Jedan stanuje u stanu površine manje od 40 četvornih metara u Ilici, a drugi u stanu od sedamdesetak četvornih metara sa suprugom i djecom. Obojica su perspektivni članovi HDZ-a.

Ti se stanovi smatraju njihovim privremenim smještajem, pogotovo onih koji žive razdvojeno od obitelji te odlaze kući preko vikenda. To pokazuje koliko je, u Banožićevu slučaju, nepotrebna bila investicija u uređenje stana od 92 četvorna metra koji on koristi.

Tvrtka Državne nekretnine d.o.o. u glavnom gradu gospodari zgradama u kojima se nalaze upravo stanovi za službene potrebe, u Ilici i u Palmotićevoj ulici, a ukupno s 360 praznih stanova na području Republike Hrvatske, što je vidljivo iz njenog izvješća o poslovanju za 2019. godinu.

U istom izvješću stoji i da je u toj godini broj stanova za službene potrebe bio 133, no među njima nema ovog stana veličine 92,26 četvornih metara koji je Banožić odabrao. Moguće zato što je bio u derutnom stanju. Po tvrdnjama Nacionalova izvora, u tom trenutku bilo je drugih slobodnih stanova manje kvadrature u državnom vlasništvu, koji pored toga nisu zahtijevali renovaciju i dodatne troškove. Postavlja se i pitanje po kojim je kriterijima direktorica Državnih nekretnina Renata Sabo odlučila investirati državni novac upravo u tu nekretninu ako se nije radilo o udovoljavanju željama friškog ministra koji se upravo preselio iz Vinkovaca u Zagreb i imao je ambiciju živjeti u velikom stanu u strogom centru grada. Čak i većem nego u rodnim Vinkovcima: ondje obitelj Banožić živi u stanu od 81 četvornog metra.

Izvor koji je Nacionalu dostavio internu dokumentaciju tvrtke Državna imovina navodi da je u uređenje novog prebivališta ministra Banožića u rekordnom roku uloženo više od 200 tisuća kuna, a samo nova kuhinja koštala je preko 50 tisuća kuna. Postavljeni su novi podovi, kompletno su uređene kupaonice, naručeno je kompletno ličenje i sasvim novi namještaj za cijeli stan, u koji se ministar na koncu uselio u kolovozu iste godine.

No u ovom slučaju posebno je intrigantan način na koji su Državne nekretnine provele tu investiciju: zaposlenicima je naređeno da rade prekovremeno i vikendima kako bi posao što brže bio dovršen, kupovali su se čak i detalji poput jastučića, slika i ukrasa za stan. Jedino se na kuhinju čekalo nešto dulje pa je montirana u listopadu iste godine. Još intrigantnije je samo plaćanje troškova: po odluci direktorice Sabo, oni su fragmentarno prikazani, po svemu sudeći kako ukupna cijena tog pothvata ne bi bila jasno vidljiva, te se tek temeljitom analizom registra javne nabave za taj period troškovi mogu rekonstruirati i na koncu zbrojiti. Uz pomoć izvora koji je dostavio internu dokumentaciju, Nacional je to i učinio.

Ondje je vidljivo da su 26. srpnja 2019. godine Državne nekretnine putem jednostavne nabave kupile namještaj u trgovini Emmezeta za 3.479,93 kune, a tri dana kasnije u Harvey Normanu za 4.990,35 kuna, u Pevecu za 258,48 kuna i u Ikei za 6.096 kuna. Potom se 31. srpnja iste godine ponovno u Emmezeti na namještaj troši 999,99 kuna, a istoga dana se naručuju „razni sitni građevinsko obrtni radovi“ od tvrtke Alpha Sub za 15.500 kuna, u Pevecu i Emmezeti naručuju se tepisoni za otprilike 1500 kuna, a dan kasnije i stolarski radovi za tisuću kuna.

Tjedan dana kasnije slijedi nova runda nabave namještaja: 7. kolovoza se od tvrtke Motus-projekt nabavlja roba za 1.725 kuna, a u trgovini Meblo namještaj vrijedan 21.771 kunu. Sutradan se u Harvey Normanu troši novih 6.314,76 kuna, a istoga dana naručuje se ličenje spomenutog stana po cijeni od 17.100 kuna. Opremanje Banožićeva novog životnog prostora, prema navodima Nacionalova izvora, doista se odvijalo rekordnom brzinom pa su radnici državne tvrtke gotovo na dnevnoj bazi posjećivali razne tvrtke i trgovine. Od 9. do 14. kolovoza čak četiri puta su posjetili Ikeu i ondje kupili namještaja za gotovo 70 tisuća kuna: računi su iznosili 14.992,70 kuna, potom 35.489,80 kuna, zatim 10.169,90 kuna i na koncu 7.755,90 kuna.

U međuvremenu su otkrili potrebu za novim „sitnim građevinskim i obrtnim radovima“ koje su naručili od tvrtke i platili 47.321,01 kunu. Kada je sve to obavljeno, 21. i 22. kolovoza došao je red na bijelu tehniku (8.168,05 kuna u Pevecu) i tepihe (2.409,90 u Emmezeti). Pet dana kasnije u Tepih centru naručene su zavjese i zastori za 7.173,94 kuna, a već smo konstatirali da je rok isporuke za kuhinju bio nešto dulji. Ona je došla na red početkom listopada, kada je u trgovini Meblo potrošeno točno 54.177,66 kuna.

Prema svim tim podacima, udomljavanje ministra Marija Banožića u Zagrebu stajalo je hrvatske porezne obveznike oko 200 tisuća kuna, i to u stanu koji svojom veličinom prelazi njegove potrebe. To je još problematičnije zna li se da su prethodno neki visoki pravosudni dužnosnici s prebivalištem izvan Zagreba – koji spadaju u jednaku kategoriju kao i ministri – na korištenje dobivali državne stanove tek nešto veće od tridesetak četvornih metara. Redovito su ti stanovi bili namješteni pa dodjele nisu predstavljale nikakav dodatni trošak, za razliku od slučaja ministra iz Vinkovaca. Nacional je na tu temu postavio niz konkretnih pitanja tvrtki Državne nekretnine, no do zaključenja ovog broja odgovor nije pristigao.

Osim sukobom s predsjednikom Zoranom Milanovićem, ministar obrane Mario Banožić potaknuo je prošloga tjedna interes javnosti i otkrićem da u cijeloj svojoj karijeri nema ni dana radnog staža u realnom sektoru: kao kadar utjecajnog slavonskog HDZ-ovca Tomislava Čuljka radio je u Vukovarsko-srijemskoj županiji najprije kao stručni suradnik, potom kao voditelj odsjeka turizma, zatim pomoćnik pročelnika Upravnog odjela za regionalni razvoj i međunarodnu suradnju, pročelnik za turizam i kulturu i na koncu pročelnik Stručne službe za unutarnju reviziju.

Godine 2014. prelazi iz Vukovarsko-srijemske županije u Grad Vinkovce i ondje na tri godine postaje pročelnik za kulturu i turizam, 2018. godine postaje predstojnik Ureda državne uprave, a godinu kasnije odlazi za ministra u Zagreb, u novi veliki stan.

Nacional je doznao i za konkretan slučaj u kojem je Banožić usmeno naredio da se poništi već raspisani javni natječaj. Tražio je da Državne nekretnine ponište javni natječaj kako bi isti prostor na koncu bio dodijeljen Hrvatskoj pošti. Radi se o natječaju raspisanom za prostor u Jurišićevoj ulici u Zagrebu. Međutim, dva dana prije otvaranja već pristiglih ponuda Banožić je preko posrednika tražio poništenje natječaja. Procjenjuje se da se za mjesečni najam tog prostora moglo dobiti najmanje 30 tisuća kuna. Vrlo je vjerojatno da je time oštećen državni proračun, i to točno za onu razliku cijene najma koju plaća Hrvatska pošta u odnosu na one koje su pristigle u ponudama na poništenom natječaju.

Reakcija: ‘Ministar Banožić nije birao koji će stan dobiti na korištenje, a zbog troje djece ima pravo na veći stan’

U članku novinara Damira Petranovića, pod naslovom „Kako je Banožić sam sebi dodijelio stan od 92 m2 u samom srcu Zagreba da na posao može ići pješice“, koji je objavljen u tiskanom izdanju Nacionala, u utorak, 9. studenog 2021., str. 12.,13.,14. i 15. i internetskom izdanju, objavljena je netočna i neistinita informacija kojom se nastoji kompromitirati ministra obrane Rebulike Hrvatske Marija Banožića.

Radi istinitog informiranja javnosti Ministarstvo obrane dužno je reagirati.

Naime, nije točna informacija koja se navodi u predmetnom tekstu da je ministar obrane Mario Banožić sam sebi dodijelio stan od 92 m2 u samom srcu Zagreba da na posao može ići pješice. Ministar Banožić nije birao koji će stan dobiti na korištenje, a sukladno Uredbi Vlade RH o mjerilima i kriterijima dodjele na korištenje nekretnina za potrebe tijela državne uprave ili drugih tijela korisnika državnog proračuna te drugih osoba (NN 127/13), kvadratura stana vezana je za dužnost koja se obavlja te ovisno o broju članova obitelji. S obzirom da ima troje djece, ministar ima pravo na stan veće kvadrature.

Stan kojeg trenutno koristi dulje je vrijeme bio prazan i zapušten te je u njega u nekoliko navrata provaljivano. Nije istina, kako se navodi u tekstu da je stan bio uređen za ministra Banožića. Naime, navedeni stan djelomično je bio uređen i prije nego što je predan na korištenje ministru Banožiću. Bitno je napomenuti kako se radi o trajnom ulaganju u imovinu, a ne za potrebe određenih korisnika. Navedeni stan trenutačno koristi ministar Banožić, a nakon isteka njegova mandata taj će stan biti predan nekom drugom korisniku.

Državne nekretnine upravljaju nekretninama i stavljaju ih u funkciju. U stanove za službene potrebe ulaže se sukladno godišnjim planovima Društva kako bi se povećala vrijednost imovine, postiglo bolje funkcionalno i tehničko stanje te ostvarili uvjeti za popunjavanje kapaciteta.

Budući da predmetni članak sadrži netočne navode i informacije koju objava ovog članka miože prouzročiti ministru obarne Mariju Banožiću, zahtjevamo objavu ovog ispravka u cijelosti kako je predviđeno Zakonom o medijima.

S poštovanjem,

VODITELJICA SLUŽBE

Ivana Valentić Mikšik