Orašar ima gotovo jednako značenje za Božić kao i tradicionalni blagdanski ručak – purica s mlincima ili orahnjača. Baletne kuće diljem svijeta tijekom blagdana postavljaju svoje verzije klasičnog baleta ‘Orašar’ Petra Iljiča Čajkovskog, a obitelji se mjesecima ranije pripremaju na odlazak u kazalište. Mnogima je to, nažalost, jedini put u godini da razmišljaju o trošenju novca na kazališne predstave, ali neki kažu da Božić bez Orašara – nije Božić.

Pa kako je onda djelo koje nema veze s pričom o jaslicama postalo sinonim za blagdane? I kako se djelo koje je na svojoj premijeri naveliko kritizirano sada smatra draguljem u kruni repertoara bilo koje vjerodostojne baletne kuće? Na kraju, zašto je njemačka romantična kratka priča koju je uglazbio slavni ruski skladatelj, a na pozornici oživio francuski koreograf sada tako univerzalno privlačna?

Pa krenimo – Priča Ernsta Theodora Amadeusa Hoffmanna iz 1816. godine ‘Orašar i kralj miševa’ adaptirao je Alexandre Dumas (otac autora ‘Tri mušketira) 1844. godine, a balet temeljen na toj verziji naručio je Ivan Vseboložski, ravnatelj Ruskog carskog kazališta 1892. godine, pokušavajući ponoviti veliki uspjeh ‘Uspavane ljepotice’ Čajkovskog dvije godine ranije. Svoju je premijeru ovaj balet imao 18. prosinca 1892. godine u Sankt Petersburgu.

PHOTO: Wikimedia Commons/Public Domain

O čemu se radi u baletu?

„Radnja počinje na Badnjak. Obitelj i prijatelji okupljaju se u salonu kako bi ukrasili božićno drvce, pripremajući se za blagdansko veselje.

Božićna proslava počinje, kao i darivanje djece. Odjednom, tajanstvena osoba ulazi u prostoriju. To je Herr Drosselmeyer, lokalni vijećnik, mađioničar, te Clarin i Fritzov kum, ali i talentirani lutkar koji je djeci donio darove – četiri lutke koje plešu na oduševljenje sviju. Drosselmeyer tada zatraži da se skupocjene lutke radi sigurnosti sklone. Clara i Fritz su tužni jer su lutke odnešene, ali Drosselmeyer ima još jednu igračku za njih: drvenog orašara u obliku čovječuljka, koji služi za drobljenje oraha. Dok je drugoj djeci nezanimljiv, Clari se odmah jako svidi. Fritz, ipak, namjerno slomi igračku. A Clari to slomi srce.

U baletu nema teologije i drži se podalje od Isusa

 

Tijekom noći, nakon što svi otišli na spavanje, Clara se vraća u salon kako bi provjerila svog voljenog orašara. Iznenada, miševi počinju puniti prostoriju. Orašar raste, a Clara se nalazi u središtu bitke između vojske slatkiša i miševa. Orašar predvodi vojsku slatkiša, kojoj se pridružuju kositreni vojnici i lutke. Kad Kralj miševa nadjača Orašara, Clara mu priskače u pomoć i Kralju miševa odvlači pažnju dovoljno dugo da ga Orašar savlada. Miševi se povlače a Orašar se preobražava u prekrasnog princa. Vodi Claru kroz mjesečinom okupanu noć u šumu dok pahulje plešu oko njih.

U drugom činu Clara i Princ putuju po Zemlji slatkiša. U Clarinu čast započinje slavlje slatkiša sa svih strana svijeta: plešu čokolada iz Španjolske, kava iz Arabije, čaj iz Kine, šećerni štapići iz Rusije… U toj svečanosti i cvijeće pleše valcer, nakon čega su Clara i Princ okrunjeni za vladare Zemlje slatkiša. Uskoro, ipak, ljudi iz Zemlje slatkiša počinju nestajati jedan po jedan, dok ne nestane i sam Princ Orašar te se Clara nađe u svojoj sobi. Lutak Orašar je ispod božićnog drvca. Clara se pita je li to sve bio san“, navodi sadržaj baletne predstave HNK Ivana pl. Zajca.

Originalna je priča puno mračnija od baleta jer sadrži krvavu bitku između orašara i vojske kralja miševa te pojašnjava pozadinsku priču o tome kako se princ pretvorio u Orašara.

“To je vječna fantazija o Božiću koji je zaživio na pozornici”, kaže balerina Isabel McMeekan

U baletu nema teologije i drži se podalje od Isusa i slavi svečanosti s kojima se mnoge obitelji, bez obzira na religiju, u ovo doba godine mogu poistovjetiti. Vodi nas u čarobni svijet u kojem su djeca, roditelji, božićna drvca, pahulje i slatkiši, a sve je postavljeno uz savršenu glazbu Čajkovskog.

“To je vječna fantazija o Božiću koji je zaživio na pozornici. Imate djevojku, mladića, san, magično drvce, svjetlucave pahulje i neke nevjerojatno teške plesne točke. To morate voljeti”, kazala je balerina Isabel McMeekan, osnivačica ‘Everybody Ballet’, čiji je cilj približiti balet svima. Ona je i bivša solistica Kraljevskog baleta, a u karijeri je puno puta nastupala u ‘Orašaru’, u različitim ulogama.

PHOTO: Marko Dimic/PIXSELL

Kritičari popljuvali djelo na premijeri

Ali, stvari na početku nisu išle baš glatko. Čajkovski, koji je kao skladatelj bio izrazito samokritičan i nije polagao puno nade u uspjeh baleta, zacijelo se osjećao potpuno u pravu, pogotovo kad su izašle prve kritike.

“‘Orašar’ se ni u kojem slučaju ne može nazvati baletom. Ne zadovoljava niti jedan kriterij beleta”, napisao je jedan kritičar. Drugi je naveo da je glavna ženska uloga gotovo sporedna, kako tu nema previše umjetnosti i da je riječ o ‘koraku unatrag’. Kritičari su popljuvali i radnju baleta, odnosno nedostatak iste. “Nema nikakvu priču već niz nepovezanih scena. Podsjeća na pantominu”, pisao je još jedan kritičar, a bilo je i onih koji su balet Čajkovskog nazvali ‘uvredom’ jer se oslanja na ‘puki spektakl’. Većina ih se nadala da se ‘ovakvi neuspjeli eksperimenti neće prečesto događati’.

‘Orašar’ je danas tradicija u mnogim zemljama svijeta, bilo da u vrijeme Božića kroz prozor vide snijeg ili sunce i plažu

No, kritičari su se potpuno prevarili. Posljednjih godina diljem svijeta možemo vidjeti redove ispred kazališta, karte se rasprodaju ‘dok kažeš keks’, a neki su u kinodvorane uveli izravne prijenose ‘Orašara’ s kazališnih dasaka s druge strane svijeta.

Orašar i njegova poruka bliska je svima, ali prednjače, očekivano – Amerikanci. Američki koreograf George Balanchine 1954. godine napravio je verziju ‘Orašara’ za New York City Ballet, koja je i dalje na repertoaru i smatra se vrhunskim blagdanskim klasikom. U gotovo svakoj američkoj saveznoj državi – od Aljaske, preko Floride do Havaja – ‘Orašar’ je postao ritual u vrijeme blagdana, američka tradicija, sastavni dio sezone dobre volje koja taje od Dana zahvalnosti do Nove godine.

U nekim kazalištima, uzmimo za primjer baletne kuće u San Franciscu – prodaja ulaznica za ‘Orašara’ generira više od 40 posto prihoda svake godine. U drugim baletnim kućama ‘Orašar’ se smatra financijskom osnovom te kuće.

PHOTO: Goran Kovacic/PIXSELL

‘Ponešto za svakoga’

Privlačnost baleta pruža i daljnji, neizravni poticaj gospodarstvu. Prema nekim procjenama, Amerikanci godišnje troše više od osam milijardi dolara na božićne ukrase. Zanimljiv nusprodukt popularnosti baleta ‘Orašar’ su i kolekcionari figurica. Jedna od starih njemačkih obitelji koja figure orašara proizvodi na tradicionalan način, Steinbachovi, priznaju da je balet ‘probudio strast’ prema tim drvenim uspomenama. Prema njemačkom folkloru, orašari su bili pokloni za uspomenu, kako bi obitelji donijeli sreću i zaštitili dom. Kaže se da oni predstavljaju snagu i moć i čuvaju obitelj štiteći ih od zlih duhova i opasnosti.

“Velika popularnost ove klasične baletne predstave uvelike je pridonijela i popularnosti skupljanja figurica orašara u Americi”, kažu iz obitelji Steinbach. Novinarka Noreen Malone slaže se da, kako se čini, Amerikanci imaju urođen nacionalni instinkt za kolekcionarstvo, pogotovo ako je riječ o proizvodima iz pop kulture. Dovoljno govori činjenica da se ‘Orašar’ iz klasičnog baleta smatra pop kulturom. “Podrijetlo orašara zapravo nije ni bilo važno za proždrljive američke potrošače. Oni su samo željeli skupljati nešto što bar malo liči na momka iz baleta”, kaže Malone.

Prema njemačkom folkloru, orašari obiteljima nose sreću i zaštitu

A taj ‘momak iz baleta’, mistični Orašar, samo je jedan član veličanstvenog ansambla. Priču nose baletno zanimljivi likovi, a u njoj ima za svakog ponešto. Iz tog razloga ovaj balet ima puno ozbiljniju ulogu od pukog pružanja zabave u to sentimentalno doba godine. Velikom broju djece odlazak sa školom na matineju baleta ili s obitelji – ‘Orašar’ će biti prvi susret s baletom, a mnogima i prvi susret s kazalištem uopće. Zato su brojne uloge u ‘Orašaru’ dodijeljene upravo djeci plesačima – od Clare do miševa.

Balerina McMeekan ističe da je ‘Orašar’ balet za sve, u smisli da ga obožava publika, ali i plesači. “To je baš feel-good balet za publiku i same plesače. Svake je godine zabavno, ima uloge za svakoga. To su samo dva sata, sve prebrzo završi. I iako postoje neki izazovni trenuci, taj balet ipak nije poput ‘Labuđeg jezera’, nije ga toliko zastrašujuće otplesati. Stoji samostalno, definitvno nema baleta poput ‘Orašara’, zaključuje McMeekan.

PHOTO: Unsplash

Kako su orašari postali popularni?

Prvi orašari bili su metalni alati, izgledali su jednostavno kao kliješta. Muzej Orašara navodi da su u 15. stoljeću drvoresci počeli stvarati orašare koji su bili funkcionalni i zanimljivi za gledanje. Nussknacker, prema njemačkoj riječi, dobili su obličja pasa, ptica i drugih životinja. Do 1930-ih godina orašari su počeli poprimati ljudski oblik koji danas prepoznajemo – izgledali su poput malih vojnika čija su se usta mogla otvoriti i zatvoriti polugom ili vijkom.

Prvi komercijalno prozvedeni (i prodani) orašari djelo su njemačkog stolara Wilhelma Fuchtera oko 1865. godine. Njegov se lik temeljio na liku iz popularne dječje knjige Heinricha Hoffmanna ‘König Nußknacker und der arme Reinhold’ (‘Kralj Orašar i siromašni Reinhold’). Upravo je započeo s prodajom tradicionalnih figura orašara, kada je 1892. godine u Sankt Petersburgu premijerno izveden balet Petra Iljiča Čajkovskog. Kako je radnja baleta smještena u božićno vrijeme, a jedan od ključnih likova je upravo Orašar, pa su se Fuchterovi proizvodi brzo povezali s blagdanskim dekorom.

Kakvi su danas Orašari

Iako su popularnost doživjeli još kasnih 1800-ih godina, tijekom posljednjih nekoliko godina došlo je do ponovne popularizacije Orašara, pogotovo u uređenju doma. U posljednjih pet godina, kako pokazuju podaci Google Trenda, potraga za Orašarima porasla je za više od 60 posto. Taj se trend može povezati i s ponovnim oživljavanjem trendova vintage ukrasa – Orašari i keramička drvca postali su toliko popularni da su u vrhu trendova u blagdanskom ukrašavanju za 2020. godinu.

Na svakom pojedincu je, na kraju, da odluči je li ovdje riječ o nagloj komercijalizaciji Božića i pomami oko blagdanskih poklona ili jednostavno o neodoljivoj i toploj priči o djevojci čiji božićni poklon postaje istodobno i čarobna ljubavna priča.

PHOTO: Pixabay