Nacional je u Dubaiju istražio kako poslovno funkcionira čovjek koji je s Bandićem htio graditi ‘zagrebački Manhattan’ te zašto tvrtku Emaar Properties, koju je osnovao 1997., smatraju simbolom razvoja Ujedinjenih Arapskih Emirata
Nacional je proteklog tjedna boravio u Dubaiju, gdje je pobliže istražio kako poslovno funkcionira Muhamed Alabar, jedan od tamošnjih ključnih tajkuna, koji je nedavno kupio kontrolni paket dionica tvrtke Bluesun Hoteli koji su dotad bili u pretežnom vlasništvu poduzetnika Jake Andabaka. Alabar je tom investicijom zapravo i formalno ušao na hrvatsko tržište, nakon što je prije nešto više od godinu dana došao u središte pozornosti kada je bio predstavljen kao tajnoviti tajkun iz Ujedinjenih Arapskih Emirata kojeg naprosto obožava tadašnji zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji se silno trudio pokrenuti realizaciju ogromnog razvojnog nekretninskog projekta „zagrebačkog Manhattana“.
Kasnije se pokazalo da je upravo taj projekt postao možda i ključna točka preokreta u raspoloženju zagrebačkih građana prema Milanu Bandiću. Projekt je zaustavljen, ali ne i Alabarova ambicija da investira na hrvatsko tržište. Prvo je u Zagrebu kupio kuću u staroj gradskoj jezgri i mjesecima je preuređivao, a potom je gotovo u diskreciji investirao u Bluesun Hotele.
Moguće je da se radi tek o prvoj u nizu investicija koje će grupacija arapskih investitora predvođena Alabarom realizirati u Hrvatskoj. Alabar tvrdi da je u Hrvatsku uložio zbog čiste ljubavi prema njenim ljepotama jer je Hrvatska „raj na zemlji“. Te svoje impresije iznio je u svom uredu smještenom u poslovnom parku Dubai Hills. Riječ je o kompleksu jednostavno građenih poslovnih zgrada visokih svega nekoliko katova. Alabarov radni stol je u otvorenom poslovnom prostoru koji dijeli s još osmero kolega iz uprave Emaar Propertiesa, tvrtke u kojoj je suvlasnik i u kojoj većinski paket zapravo ima vlada u Dubaiju. Dionice tvrtke izlistane su na burzi u Dubaiju.
Na godišnjoj skupštini vodstvo tvrtke 11. travnja objavilo je da je prodajom nekretnina u 2020. ostvarilo 2,9 milijardi dolara prihoda, od čega 1,7 milijardi potječe od prodaje na području Ujedinjenih Arapskih Emirata. Otkad je Alabar 1997. osnovao tu tvrtku, ona je izgradila 72.100 stambenih jedinica, dok je još 26.000 u izgradnji na području Ujedinjenih Arapskih Emirata i 12.000 na međunarodnom tržištu. Samo dio tvrtke koji se bavi upravljanjem šoping centrima u prošloj godini obilježenoj pandemijom korone ostvario je prihod od 955 milijuna dolara s čistim profitom od 192 milijuna dolara.
Među zgradama koje je izgradio je i Burj Khalifa, čuveni toranj visok 882 metra, najprepoznatljivija zgrada u Dubaiju koja je u vrijeme otvorenja bila najviša zgrada na svijetu. Burj Khalifa je simbol uspjeha Dubaija, o njenoj izgradnji snimani su čak i dokumentarni filmovi i specifična je turistička atrakcija, a njome upravlja Alabarov brat Ahmad. Unutar tornja je i restoran At.mosphere, smješten na visini od 441,3 metra, koji je u Guinnessovoj knjizi rekorda upisan kao najviši na svijetu. Nekoliko desetaka metara iznad nalazi se jedan od vidikovaca s pokretnim digitalnim ekranom koji posjetiteljima omogućuje da vide kakav se pogled s tornja pruža u različitim dijelovima dana.
‘On je vrijedan, izuzetno pronicljiv i uživa veliko povjerenje obitelji koje vladaju Dubaijem i Abu Dhabijem. Ako želite investirati u velike projekte, on je osoba za to. Vladari tih zemalja mu vjeruju’, kaže Raweh
Taj ekran pruža uvid i u povijest razvoja Dubaija, odnosno pokazuje kako je poslovno središte Dubaija izgledalo sredinom 90-ih. Uz glavnu prometnicu tada je bilo svega pet skromnih poslovnih zgrada. Nepunih trideset godina kasnije na istoj lokaciji, uz istu tu prometnicu, jedno je od propulzivnijih svjetskih poslovnih središta. Za takav izgled Dubaija uvelike je zaslužan Muhamed Alabar. On o tomu kaže:
„Vidite li ovu cestu dolje? To je ona ista cesta od prije tridesetak godina. A vidite li sada prizor točno iznad istog ekrana? To pokazuje tko smo mi.“
Ovako ga je za Nacional koncem protekloga tjedna opisao Abdallah Raweh, kardiokirurg i liječnik kraljevske obitelji iz Abu Dhabija.
„On je vrijedan, izuzetno pronicljiv i uživa veliko povjerenje obitelji koje vladaju Dubaijem i Abu Dhabijem. Ako želite razvijati posao s nekretninama i investirati u velike projekte, on je osoba za to. Vladari tih zemalja mu vjeruju. Vidjeli ste kako izgleda poslovno središte Dubaija. Taj čovjek ga je izmislio i izgradio.“
S Muhamedom Alabarom tijekom svog trodnevnog boravka u Dubaiju vidjeli smo se nekoliko puta. Bila je to prilika da nam opiše kako poslovno funkcionira. Ostavlja dojam smirenog i jednostavnog, ali svakako poslovno probitačnog, spretnog, pragmatičnog i energičnog čovjeka.
Najstariji je od dvanaestero djece, otac mu je bio pomorski kapetan i praktički je odrastao bez njega. S divljenjem govori o naporima koje je majka ulagala u njihov odgoj. Navodi da je tek sa 16 godina dočekao da u kući u kojoj je odrastao imaju struju i vodu. I danas se, kako kaže, ponajbolje osjeća na rubnom području Dubaija, u svojoj kući za odmor na rubu pustinje.
Namještena je decentno, u prostranu dnevnu sobu unio je renovirani namještaj iz jednog od Emaarovih hotela. U blizini te kuće na rubu pustinje su i njegove štale s arapskim konjima. Sa sinom Rashidom, jednim od najutjecajnijih Arapa mlađih od 40 godina, suvlasnikom brojnih portala posvećenih elektronskoj prodaji, modi i lifestyleu, barem jednom godišnje odlazi na jahačke utrke izdržljivosti. Zajedno jašu 120 kilometara kroz pustinju.
„Tu se osjećam najbolje. Vani uz vatru. Naročito kada nisu velike vrućine. Uz rub pustinje, čaj i pustinjski med. A spremamo ga u boce u kojima je bila boza koju smo pili u mladosti. Rjeđi je od uobičajenog, možda zato što pčele u pustinji moraju jako daleko letjeti da dolete do cvijeća.“
Alabar je zahvaljujući vladinoj stipendiji studirao ekonomiju u Seattleu i 1981. diplomirao financije i poslovnu administraciju. Njegov streloviti poslovni uzlet započeo je 1997. kada je osnovao tvrtku Emaar i počeo graditi Dubai Marinu, na čijem su području kilometri šetnica s najmanje 200 restorana. Potom je izgradio centralni poslovni dio Dubaija, uključujući i Burj Khalifu, i poznati šoping centar Dubai Mall s 1300 prodavaonica i 200 kafića i restorana, koji godišnje prosječno posjeti 80 milijuna posjetitelja. Emaar je gradu poklonio zgradu opere vrijednu 240 milijuna dolara i impresivne fontane čija je gradnja u to vrijeme koštala 150 milijuna eura.
Forbes ga je 2018. svrstao među petero najbogatijih ljudi na Bliskom istoku. Alabar posluje u više zemalja u Africi, u Indiji, ali i Srbiji i Turskoj. I svugdje gleda dobro zaraditi. Neke su njegove projekte pratile kontroverze u raznim zemljama, uglavnom zbog poslovnih modela koji su frustrirali lokalne partnere. Ponajprije zbog njegove okrenutosti profitu. On, međutim, navodi da poštuje lokalnu kulturu, politiku i običaje lokalnog stanovništva. I nastoji se ponašati kao pristojan gost. Smatra da za poslovni uspjeh treba naporno raditi i da taj naporni rad donosi i sreću kada je to potrebno.
Inače, neradni petak Alabar je iskoristio da posjeti područja Sharjah i Fujairaha, gdje Emaar dovršava hotel s pet zvjezdica, 200 soba i desetak zgrada s luksuznim apartmanima, u čijoj blizini gradi i kuću za odmor jednog člana kraljevske obitelji. Na to putovanje pozvao je ekipu Nacionala i vozio 150 kilometara svojim automobilom preko pustinje u jednom pravcu. Tijekom tog putovanja dao je Nacionalu intervju. Među ostalim, govorio je kako je većinu luksuznih apartmana u Fujairahu prodao već i prije dovršetka gradnje. U subotu se susreo s jednim od najbogatijih ljudi Saudijske Arabije. Razgovarali su više od sat vremena u lobiju hotela Address Downtown, prije i poslije fotografiranja za Nacional. Kaže da je tog svog iznimno utjecajnog sugovornika iz arapskog poslovnog svijeta nagovarao na posjet Hrvatskoj. Obojica su impresionirani rovinjskim hotelom Grand Park. U više navrata Alabar je spomenuo kako će sve više vremena provoditi u Hrvatskoj. Moguće je da bi to moglo početi vidljivo utjecati i na ubrzani razvoj nekretninskog posla i kvalitetu turističke usluge u nekim dijelovima Hrvatske.
Komentari