Iz neslužbenih, ali dobro obaviještenih izvora Nacionalu je potvrđeno da se uz tri incidenta u Rafineriji nafte Rijeka, koja su zabilježena unatrag mjesec dana, u istom razdoblju dogodio još jedan koji je mogao imati vrlo teške posljedice, ali su zahvaljujući snalažljivosti i budnosti djelatnika rafinerije spriječene teže posljedice. Naime, nakon eksplozije koja se 6. travnja ove godine dogodila u sustavu rafinerijske kanalizacije, između postrojenja Toping i Platforming, o kojoj je javnost obaviještena, nakon samo nekoliko dana izbio je požar na utakalištu metil-tercijarni-butil-etera (MTBE), vrlo zapaljive kemikalije koja se dodaje smjesi benzina za podizanje oktanskog broja. “Metil-tercijarni-butil-eter je iznimno zapaljiv, a usto je i jak otrov. Bio je to početni požar, a njegovo je širenje spriječeno samo zahvaljujući brzoj reakciji operatera. Da se vatra kojim slučajem proširila, šteta bi bila ogromna. O tom požaru javnost nije izviještena”, potvrdio je Nacionalu izvor dobro upućen u rafinerijsko poslovanje koji tvrdi da su svi incidenti, kako ovi noviji tako i oni koji su se gomilali unazad nekoliko godina, posljedica kadrovskog uništavanja rafinerije i višegodišnjeg odlaganja investicija u njezinu modernizaciju.

Nedugo nakon ovih incidenata s početka travnja dogodila su se u kratkom razmaku još dva požara na rafinerijskom postrojenju o kojima se također ništa ne bi znalo da neslužbeni izvori o incidentima nisu obavijestili Novi list koji je potom potvrdu dobio od Uprave Ine. Jedan od Nacionalovih izvora iz stručnih krugova potvrdio je da se prvi, manji požar dogodio 27. travnja na postrojenju za hidrodesulfurizaciju (HDS) kada se zapalila izolacija unutar postrojenja, a samo dva dana kasnije, 29. travnja, izbio je drugi, puno ozbiljniji požar unutar peći za hidrokreking. Oba su postrojenja relativno nova, puštena su u pogon početkom 2011. godine u okviru prve faze modernizacije rafinerije vrijedne oko 170 milijuna eura, nakon koje je trebala slijediti druga faza koja nikada nije započeta. Prema istom izvoru, požar unutar postrojenja za hidrokreking mogao bi dodatno usporiti proces puštanja rafinerije u pogon nakon obavljenog remonta, koji se ionako već otegnuo više negoli je bilo planirano. “Prema izvorima iz same rafinerije, zbog ovog bi požara postrojenje za hidrokreking moglo ostati izvan stroja i do mjesec dana”, tvrdi naš izvor i dodaje kako je nekoliko mogućih uzroka požara, no svaki od njih uključuje vrlo vjerojatan ljudski faktor. “Siguran sam da su ovi posljednji incidenti posve očekivana posljedica činjenice da je iz rafinerije u zadnjih nekoliko godina, što vlastitom voljom što prisilom, otišao velik broj visokostručnih i iskusnih rafinerijskih operativaca. Zamijenili su ih mladi i nedovoljno iskusni djelatnici i ovakve me pogreške i propusti uopće ne čude”, zaključio je Nacionalov izvor.

Drugi Nacionalov izvor također iz stručnih krugova također upozorava na još jednu vrlo zabrinjavajuću činjenicu, a to je da nitko od stručnjaka više ne može probuditi hrvatsku Vladu i natjerati je da povuče odlučujuće poteze kako bi spriječila propadanje i posljednje Inine rafinerije. On tvrdi da je ponovni početak proizvodnje, odnosno puštanje postrojenja u pogon nakon izvršenog remonta uvijek donekle rizičan proces koji povremeno prouzroči određene probleme, no u slučaju posljednjih dvaju požara dodatnu otegotnu okolnost preds tavlja činjenica da su u posljednjih 10-ak dana izvršene smjene u vodstvu riječke rafinerije. Naš izvor kaže:

“Smijenjen je dosadašnji direktor rafinerije Erkki Ranta, a na njegovo je mjesto 1. svibnja došao Ivica Jerbić, dosadašnji direktor Opskrbe, tradinga i optimizacije. Još prije toga smijenjeni su i direktori sektora nabave i sektora razvoja, a na njihova su mjesta došli novi ljudi. Trebate znati da sama priprema remonta traje u prosjeku tri godine te da je remont vrlo osjetljiv i složen proces koji zahtijeva veliko stručno dznanje i iskustvo. A u Rijeci se dogodilo da su u vrijeme trajanja remonta i u vrijeme ponovnog puštanja postrojenja u pogon smijenjeni čelni ljudi koji su vodili proces remonta. To se u ozbiljnim rafinerijama nikada ne radi jer je prerizično.”

Prema njegovim riječima, incidenti su se dogodili prilikom testnog puštanja u pogon nakon dovršenog remonta rafinerije:

“U slučaju požara na postrojenju za hidrokreking, nakon što su ugljikovodici pušteni u postrojenje došlo je do propuštanja sustava koje se nije smjelo dogoditi. Ugljikovodici su došli u dodir s dijelovima postrojenja koji rade pod visokim temperaturama od 500 do 600 stupnjeva Celzija i došlo je do zapaljenja smjese. U drugom je slučaju došlo do zapaljenja izolacije unutar postrojenja za hidrodesulfurizaciju i taj je požar izazvao tek manju štetu. Takva zapaljenja izolacije se događaju i to nije ništa strašno. No požar unutar peći za hidrokreking nije se smio dogoditi.”

Naš izvor upozorava da su prečeste rotacije rukovodnog kadra unutar rafinerije, ali i odlazak značajnog broja stručnih i iskusnih operativaca ostavili negativne posljedice na kvalitetno funkcioniranje rafinerije. Dodao je i da ponovno pokretanje rafinerije nakon remonta ionako neplanirano kasni jer je postrojenje trebalo biti pokrenuto još krajem travnja, no kaže i da je u ovom trenutku daleko važnije da se štete nanesene posljednjim požarima saniraju kako se ne bi dogodili novi incidenti. Jer svako odlaganje pokretanja proizvodnje u riječkoj rafineriji podrazumijeva povećani uvoz derivata, što svakako ide na ruku MOL-u, ali ne i Ini.

Nacional je o posljednjim incidentima uputio upit Ini. Zatražili smo da nam preciziraju o kakvim je požarima riječ, koji im je bio uzrok i kolika je procijenjena šteta na rafinerijskom postrojenju te hoće li navedeni požari utjecati na planiranu dinamiku modernizacije rafinerije i hoće li i koliko produžiti rok ponovnog pokretanja postrojenja nakon završenog remonta. Zanimalo nas je također i koliko je požara zabilježeno u rafineriji nafte u Rijeci u posljednjih šest godina.

Prema njihovu tumačenju, riječ je o bezazlenim i uobičajenim incidentima koji su se zapravo dogodili u sklopu dosad najvećeg remonta u povijesti Rafinerije nafte Rijeka. Ukupna vrijednost remontnih aktivnosti i projekata, kako su istaknuli u Ini, iznosi 800 milijuna kuna. Kako se ti radovi privode kraju, započeli su sa standardnim pokretanjem atmosferske destilacije tj. Topping 3 postrojenja. U procesu je i pokretanje ostalih postrojenja u proizvodnom lancu. Prije pokretanja svakog postrojenja provodi se formalna provjera sigurnosnih uvjeta. U odgovoru Službe korporativnih komunikacija Ine stoji:

“Oba događaja koje navodite (propuštanje vakuum teškog ulja prilikom povećanog izgaranja u peći hidrokrekinga te manje zapaljenje izolacije na cjevovodu niskotlačne pare) su klasificirani kao početni požari bez opasnosti po ljude, okoliš i bez značajne materijalne štete i utjecaja na plan pokretanja rafinerije. Rafinerija je kompleksno industrijsko postrojenje te nije neuobičajeno da se na godišnjoj razini dogodi nekolicina incidenata koji ne predstavljaju opasnost za radnike. INA kontinuirano poduzima sve sigurnosne mjere da se bilo kakvi incidenti svedu na minimum.”

Nacional je dodatno iz neslužbenih izvora u Ini doznao da oni smatraju kako u svemu ovome “nema nikakve velike drame”.

Neslužbeni izvor iz Ine tvrdi:

“Ovakvi incidenti nisu neuobičajeni kad su u pitanju ovako veliki remonti. A ovaj remont je velik i traje toliko dugo zato što je najveći u povijesti rafinerije, na postrojenjima se mijenja sve što se trebalo izmijeniti u zadnje tri godine. Potom se postrojenja pokreću u fazama i to sada traje. Dakle, očekivali smo da će se događati određeni incidenti, ali to u procesu pokretanja nakon remonta nije ništa neobično. Kad se radi takav veliki posao s toliko sustava, očekivano je da se negdje nešto može dogoditi. Bitno je reći da nije riječ o velikim incidentima, da je bitno da nešto nije eksplodiralo i da nema nikakve štete. Mi to nazivamo manjim izvanrednim slučajevima. Dakle, zbog toga neće biti velikih kašnjenja ili nekih velikih troškova, a to je najvažnije.”

Isti izvor želio je naglasiti da je na remontu Rafinerije radilo čak 2000 ljudi:

“Tamo je bio jedan mali grad. Takav opsežan remont nismo imali jako dugo, ali to nema veze s modernizacijom. Remont se morao obaviti jer ga nije bilo neko vrijeme. U odnosu na obične remonte koji su nešto kraći, ovaj je bio iznimno opsežan i puno je procesnih sustava izmijenjeno.”

Na pitanje zašto tako dugo nije rađen remont, on kaže da je zadnji remont bio prije dvije-tri godine, ali nije bio ovako opsežan. “Obični remonti obično traju po mjesec-dva, a inače idu po ciklusima. Sada smo odlučili napraviti veliki remont i dosta uložiti u nove sustave kako bi rafinerija bila modernija”, zaključio je.

Međutim, o tome da postrojenje Rafinerije nafte Rijeka funkcionira na prilično upitnoj razini sigurnosti i pouzdanosti ponešto govori i podatak o nekoliko vrlo ozbiljnih incidenata – požara i eksplozija – koji su se u toj rafineriji dogodili u samo nekoliko posljednjih godina. U veljači 2010. godine došlo je do požara na uređaju za vakuumsku destilaciju. U kolovozu 2014. godine zbog kvara na pumpi u koloni za preradu ugljikovodika zapalila su se teška ulja, što je izazvalo požar koji je nanio priličnu štetu na postrojenju za primarnu destilaciju. Potom, nepunih godinu dana kasnije, u ljeto 2015. zabilježen je još jedan manji požar. U studenome 2015. ponovno incident, ovoga puta puno ozbiljnije naravi. Došlo je do požara i eksplozije unutar postrojenja Procesing 2.

Iako je Uprava Ine službenim priopćenjem nastojala umanjiti ozbiljnost incidenta, povjerenik Sindikata EKN-a (Sindikat energetike, kemije i nemetala) Ivica Perinić Novom listu je potvrdio da je do eksplozije i požara na peći postrojenja došlo uslijed nestanka struje te da tada samo pukim slučajem nitko od radnika i operatera postrojenja nije nastradao. Da apsurd bude veći, nestanak struje prouzročio je bager koji je tijekom radova u krugu rafinerije presjekao podzemni kabel koji je strujom napajao postrojenje Procesing 2. Perinić je tada upozorio da je osnovni razlog učestalih incidenata u rafineriji višegodišnje tehnološko neodržavanje opreme i postrojenja, kadrovska devastacija rafinerije te nedopustivo ležeran pristup vodstva rafinerije prema poslovima održavanja i radnim procesima. Lokalni su mediji, na primjer portal Fiuman, i tijekom 2016. godine objavljivali informacije o cijeloj seriji manjih incidenata i požara u riječkoj rafineriji, da bi se u veljači 2018. godine ponovno dogodio ozbiljniji incident kada je došlo do zapaljenja unutar dijela cjevovoda između dviju grupa postrojenja (postrojenja Topping 3 i HGU).

U isto vrijeme, u veljači 2018., uslijed neznanja i niza čudnih i teško objašnjivih odluka koje je donio menadžment riječke rafinerije, dogodio se još jedan ozbiljan incident s velikim financijskim posljedicama po Inu, a o kojem je podrobno pisao i Nacional. Naime, u siječnju 2018. započeo je remont rafinerije, pri čemu je postrojenje bilo uobičajeno zaustavljeno i ispražnjeno. Remont je, kako je tada potvrđeno Nacionalu, vršen u zimskim mjesecima i završen je upravo uoči najave dolaska hladnog vala i iznimno niskih temperatura koje nisu zaobišle ni sjeverni Jadran. No menadžment tvrtke je, unatoč nepovoljnoj vremenskoj prognozi, naložio da se u postrojenje, koje još nije bilo pušteno u rad, upumpa voda (koja inače ima funkciju hlađenja procesne opreme). Kako postrojenje nije radilo i voda nije cirkulirala, uslijed niskih temperatura voda se u postrojenju smrznula, uzrokujući pucanje četiriju velikih kompresora i lomove dijelova procesne opreme. Na postrojenju je nastala šteta veća od 50 milijuna kuna, koja je indirektno bila i daleko veća jer je zbog kašnjenja s ponovnim pokretanjem proizvodnje Ina bila prisiljena dio derivata za domaće tržište uvoziti.

Niska razina sigurnosti u samom postrojenju riječke rafinerije rezultat je višegodišnjeg odlaganja modernizacije postrojenja, koja je tek dijelom provedena, slažu se svi izvori s kojima je Nacional kontaktirao, pa su posljednja dva požara u nizu samo potvrda tih stručnih konstatacija. Zanimljivo je ovdje spomenuti izjavu nekadašnjeg generalnog direktora Ine Davora Šterna, koji je u prošlotjednom intervjuu Nacionalu – dakle u trenutku dok informacija o dvama požarima u riječkoj rafineriji još nije iscurila u javnost – upozorio da će neulaganje u proces modernizacije riječke rafinerije donijeti posljedice već za nekoliko godina. “Ako se neulaganjem u rafineriju nafte u Rijeci, koja se nalazi neposredno uz naseljenu zonu, ponovi ista priča kao s rafinerijom u Sisku, za par godina riječka rafinerija iz sigurnosnih razloga više neće biti prihvatljiva za preradu nafte zbog opasnosti za okoliš”, kazao je u intervjuu Štern. Trebalo je samo par dana da spomenuti incidenti posvjedoče o istinitosti njegovih riječi.