Objavljeno u Nacionalu br. 722, 2009-09-15

VIŠE OD TISUĆU HRVATSKIH GRAĐANA povjerilo je svoj novac varalicama koji su ih uvjerili u sigurnu dobit na stranim burzama deviza, tzv. forexu; sada je jasno da trgovanja devizama nije bilo, a prevaranti su nestali skupa s milijunima kuna

Više od tisuću hrvatskih građana u posljednje dvije godine olakšano je za stotinjak milijuna kuna kroz tzv. forex ulaganja, odnosno novu verziju klasične piramidalne prijevare. D. L., 44-godišnji zagrebački ugostitelj, za Nacional je opisao svoj slučaj: “Prijatelj mi se tjednima hvalio kako je nedavno uložio svoju ušteđevinu u svjetsko trgovanje devizama i da svaki mjesec dobiva dobit višestruko veću od oročivanja u banci ili ulaganja u dionice. Njegovo iskustvo i mene je uvjerilo da uložim novac u to, pa sam u kafiću upoznao njegova financijskog savjetnika koji je povezan s iskusnim brokerima. Potpisali smo ugovor i ja sam na račun tvrtke čiji sam postao član uplatio deset tisuća eura. Prvih nekoliko mjeseci i meni su redovito stizali novci, ali najednom je sve to stalo. Prijatelj je u međuvremenu podignuo svoj ulog, a njegov financijski savjetnik već mi se mjesecima ne javlja na telefone. U firmi čiji sam postao član nema nikoga i shvatio sam da sam prevaren.”

Sličnu priču za Nacional je ispričala i 39-godišnja službenica Sanja koja je nakon majčine smrti prodala njezin stan i veći dio novca uložila u forex: “Mislila sam oročiti novac od prodaje stana, ali me kolegica s posla uvjeravala da se ulaganjem u forex može zaraditi puno više. Budući da sam bila sumnjičava, odvela me na seminar u hotel ‘Antunović’, gdje su mi neki ljudi za koje je ona govorila da su iskusni brokeri tvrdili da je rizik minimalan i da u svakom trenutku mogu dobiti natrag svoj ulog. Na kraju sam ostala bez cjelokupnog iznosa.” Iako je cijeli financijski lanac sreće počeo pucati još potkraj prošle godine, brojni naivni hrvatski ulagači još se nadaju povratu uloženog novca jer hrvatska policija i mjerodavne financijske službe gotovo uopće ne istražuju najnoviju sofisticiranu prijevaru, a organizatori brojnih prijevara i dalje su na slobodi. A mali ulagači, ljudi koji su stotine tisuća kuna “uložili” u trgovinu na svjetskom deviznom tržištu, već mjesecima posjećuju posrednike koji su također prevareni. Trenutačno u pol icijska izvješća ulaze tek statistički podaci o prijet- njama, ucjenama i potezanju oružja, odnosno pokušajima da prevareni ulagači vrate barem dio novca koji je, čini se, nepovratno nestao.

Nacionalu se proteklih dana obratila skupina ulagača i posrednika koji već mjesecima očekuju povrat novca i policijsko-pravosudni epilog očite prijevare. Međutim, iako su neki od njih već predali kaznene prijave i sudski blokirali neke tvrtke s vrha piramide, mjerodavn državne institucije po njihovu mišljenju nisu poduzele ništa da ih zaštite, upozore ili – sankcioniraju varalice. “Svaki dan primam telefonske pozive u kojima mi ljudi prijete i traže da im vratim njihov novac, a nedavno je jedan čovjek izvukao pištolj i zahtijevao da mu vratim novac koji je uložio. Jedva sam mu objasnio da sam i ja prevaren i da njegova novca jednostavno nema”, rekao je za Nacional zagrebački posrednik koji je molio da ostane neimenovan. Prema dosad utvrđenim činjenicama, iza većine prijevara u Hrvatskoj stoji dvojac dosad nepoznat široj javnosti: 31-godišnji Goran Pavlović i 50-godišnji Tomislav Prlić. Njih su dvojica bili na čelu golemog lanca koji je u tri godine od gotovo tisuću lakovjernih hrvatskih građana izvukao više od stotinu milijuna kuna, a tom novcu danas je teško ući u trag. Koliki je točan broj prevarenih i koliko je novca ukupno izvučeno, zasad još nije utvrđeno, jer se, kao što je to uobičajeno u sličnim piramidalnim shemama, mnogi prevareni srame priznati da su bili žrtve varalica, a neki su i svjesni da je posao ipak bio protuzakonit. Za to vrijeme mnogi od njih strahuju i zbog sumnji da su varalice već odavno “počistili” sve račune preko kojih su poslovali u Hrvatskoj, ali i da neki od njih imaju državljanstvo Bosne i Hercegovine pa bi mogli ostati nedostupni hrvatskom pravosuđu.

Obojica varalica desecima građana predstavljali su se kao vlasnici zagrebačke tvrtke “Capys”, na čije se telefone već danima nitko ne javlja. U središtu prijevare je forex – kupoprodaja deviza na inozemnom tržištu. Od 2006. do danas na mnogim je internetskim stranicama, u oglasnicima, ali i usmenom predajom snažno se reklamira novi model ulaganja koji omogućuje brzo “oplođivanje” kapitala, odnosno zaradu od 100 do 150 posto godišnje. Naivcima su samozvani “financijski eksperti” objašnjavali da je riječ o tržištu devizama koje banke iz sebičnih razloga drže za sebe, tvrdeći da će se još 2009. ili 2010. u Hrvatskoj liberalizirati tržište i da će takvo trgovanje postati posve legalno. Dotad, objašnjavali su lakovjernicima, jedini način da se na brzinu oplodi kapital jest da trguju putem računa otvorenih u inozemstvu ili preko domaćih tvrtki u kojima bi uplatom postali članovi društva. Iako su takve piramidalne sheme u raznim državama razotkrivene još prije nekoliko godina, u Hrvatsku su vijesti očito stizale sa zakašnjenjem, pa su u protekle tri godine u sustav ušle stotine građana iz cijele Hrvatske: “sveučilišni profesori, policajci, ekonomisti, poduzetnici… svi su oni preko mene odlučili oploditi svoj novac”, reklamirao je sam sebe jedan od hrvatskih posrednika na internetskim forumima. Nove članove posrednici su nalazili na dva načina. Prvi je klasičnom usmenom predajom, gdje su posrednici vrbovali nove članove koji su potom u sustav uključivali svoju obitelj, rodbinu, prijatelje i poslovne partnere.

Svakom novom ulagaču predstavljana su iskustva osoba koje su već bile uključene u shemu, a koje su “već višestruko oplodile svoj kapital i dopustile da novac radi za njih”. Anja, 52-godišnja Zagrepčanka, pristala je za Nacional ispričati svoje iskustvo s forexom samo pod uvjetom da ne otkrijemo njezin identitet: “Od početka sam sumnjala u financijski inženjering, ali me rođakinja danima nagovarala i na kraju sam uložila 5000 eura. Mužu to nisam ni rekla i on ni danas ne zna da sam izgubila toliki novac. Moju rođakinju također je sram i osjeća krivnju, ali znam da mi nikako ne može pomoći jer je i ona ostala bez svog novca”, opisala je u telefonskom razgovoru. Drugi način prikupljanja novih članova bio je preko internetskih stranica i foruma na kojima su se anonimni posrednici predstavljali kao “financijski konzultanti” i nudili savjete za ulaganja. Budući da je prema hrvatskim zakonima trgovanje na forexu zabranjeno, mnogi posrednici iskoristili su svojevrsnu rupu u zakonu organizirajući seminare o financijskim ulaganjima u raznim hrvatskim hotelima. Cijena jednodnevnog ili dvodnevnog “seminara” u Zagrebu ili Opatiji stajala je 3 do 4 tisuće kuna po sudioniku, a građanima je nakon odslušanih savjeta potiho sugerirano da ipak postoje načini na koje se mogu zaobići striktni hrvatski zakoni koji “štite interese banaka”. Sustav je bio tako organiziran da su posrednici otvarali i po nekoliko tvrtki u kojima bi ulagači uplatom uloga postajali članovi društva.

Te bi tvrtke potom prikupljeni novac legalnim putem uplaćivale na račune drugih tvrtki u lancu, u kojima su navodno radili “iskusni brokeri” čiji je zadatak bio da u što kraćem roku višestruko oplode povjereni im novac. Građanima je bilo objašnjavano da oni prikupljeni novac plasiraju na inozemne račune, otkud je moguće izravno trgovanje na forexu, svjetskom tržištu deviza, ili da to rade uz pomoć pouzdanih ljudi u hrvatskim bankama koje pod određenim uvjetima mogu trgovati devizama. Zbog zakonskih ograničenja u ugovorima između građana i posredničkih tvrtki ili posrednika i drugih tvrtki u lancu nigdje se izrijekom nije spominjao forex, pa su mnogi tako sklopljeni ugovori pravno nedorečeni i u eventualnim pojedinačnim sudskim parnicama bit će vrlo teško dokazati prijevaru. “Još od početka bio sam jako sumnjičav prema svemu, ali su me dva prijatelja uvjeravala da stvar funkcionira i da im se već godinu dana uplaćuje dobit. Tomislav Prlić predstavljao nam se kao iskusni financijski stručnjak koji se školovao u SAD-u, obučavao brokere nekoliko hrvatskih banaka, a nama je tvrdio da zastupa japansku banku Mizuho koja bi u Hrvatskoj trebala otvoriti podružnicu. Bio je slatkorječiv i doista se činilo kao da ima veliko financijsko iskustvo. Nekoliko smo se puta sastajali u uredu tvrtke ‘Capys’ u Prečkom, a ponekad i u kafiću. Najgore je to što sam potpao pod utjecaj svojih prijatelja koji su danas i sami svjesni da su prevareni”, rekao je za Nacional zagrebački poduzetnik koji, naravno, također ne želi da javnost dozna tko je on. Glavni mamac za mnoge građane bila su upravo iskustva drugih ulagača, kojima je u ranoj fazi doista isplaćivana “dobit”, odnosno novčani iznosi za koje je i danas teško utvrditi je li to bio novac novih ulagača, što bi upućivalo na klasičnu piramidalnu shemu, ili novac koji je zapravo bio uložena glavnica. Budući da su Hrvatskom protekle tri godine krstarili deseci posrednika, moguće je da su u igri bile obje varijante, a možda su neki čak i pokušali trgovati na rizičnom deviznom tržištu, ali su zbog vlastitog neznanja i nestručnosti izgubili povjereni im novac.

Dok je u Hrvatskoj cijeli sustav bio još u ranoj fazi, u raznim zemljama Europske unije takvi su lanci polako bivali razotkrivani ili se sustav već urušio. Tako je već u svibnju 2008. u Finskoj buknuo veliki skandal kad je otkriveno da je investicijski fond WinCapita tisuće svojih sugrađana olakšao za stotinjak milijuna eura. Policijskom i financijskom istragom utvrđeno je da čelni ljudi finskog fonda zapravo ništa nisu uložili na devizno tržište, nego su milijuni eura prebačeni u tajne fondove u Britaniji i Španjolskoj. Tek potkraj prošle godine počeo je pucati i hrvatski sustav: zbog svjetske financijske krize i zasićenosti “tržišta” svakog je dana bilo sve manje novih ulagača, pa su neki od ranijih ulagača bili neugodno iznenađeni kad su im dotad redovite uplate dobiti počele kasniti ili potpuno izostale. Dodatno šokirani bili su kad su počeli sumnjati u cijelu priču, pa su od svojih posrednika zatražili povrat glavnice i raskid ugovora. Posrednici koji su dotad bili uvijek dostupni prestajali su odgovarati na telefonske pozive zabrinutih, a kad bi ih i uspjeli dobiti, jedina utjeha bio im je odgovor da je uloženi kapital moguće vratiti tek po isteku ugovornog roka od tri, šest ili devet mjeseci. “Naslušali smo se raznih priča kad smo tražili da nam vrate naš uloženi novac: banke ne rade zbog praznika, novac je transferiran iz inozemstva, ali se zaglavio u domaćoj banci, momentalno smo na nuli, ali ovog tjedna stiže dobit i mnoge druge laži slušali smo mjesecima. A vlastitom istragom utvrdili smo da je Prlić sa svojom nevjenčanom suprugom, njezinim bratom i njegovom suprugom Novu godinu proslavio u Monte Carlu, trošeći naš novac po hotelima, kockarnicama i restoranima”, kaže za Nacional 47-godišnja Riječanka koja se srami svoje naivnosti – u posljednje dvije godine izgubila je cijelu životnu ušteđevinu od 25.000 eura, ali trenutačno najviše strahuje od pomisli da za to doznaju njezina rodbina i prijatelji. Prije nekoliko mjeseci u Hrvatskoj se sustav urušio u čak dvije velike tvrtke uključene u aferu: tvrtka “Capys iter d.o.o.” okupljala je nekoliko stotina malih ulagača čiji je zajednički ulog premašivao 30 milijuna kuna.

U drugoj tvrtki, “Acron grupa d.o.o.”, više od četiri stotine građana prikupilo je 70 milijuna kuna. Čelnici obiju tvrtki, koji su također nasamareni od krupnijih igrača, te su iznose uplaćivali na račun gotovo nepoznate zagrebačke tvrtke “Capys d.o.o.”, koja je navodno služila kao glavna poveznica između malih ulagača i iskusnih deviznih brokera. Prema iskustvima građana koji su se obratili Nacionalu, iza “Capysa”, kojemu je osnivač 24-godišnji Alan Pokupčić a direktorica 27-godišnja Andrea Hurčak, zapravo su 31-godišnji Goran Pavlović i 50-godišnji Tomislav Prlić. Za Pavlovića se zna samo da živi negdje na području Samobora i da je formalno vlasnik tvrtke “Grassor”, koja je lani imala prihod od 2 milijuna kuna, a Prlić navodno živi u zagrebačkom naselju Gajnice. Kad su ljudi koji su svoj novac uložili preko “Acron grupe” i “Capys itera” počeli negodovati zbog kašnjenja isplata, čelnici tih tvrtki upućivali su ih na Pavlovića i Prlića koji su, iako se formalno u dokumentaciji nigdje ne vode kao službene osobe, očito bili glavni financijski čarobnjaci tvrtke “Capys”. Pavlović i Prlić tako su posljednjih nekoliko mjeseci primili desetke građana u uredu tvrtke u Petrovaradinskoj ulici, ispred koje su ih čuvali zaštitari. Obojica su zabrinutim građanima tvrdili da nema nikakve prijevare, te da će im novac biti isplaćen za nekoliko mjeseci. Neki mali ulagači nakon višemjesečnog čekanja izgubili su strpljenje pa su se za pomoć obratili medijima. Tako je ljetos osvanula priča o “Acron grupi”, čiji su čelnici optuženi za financijsku prijevaru. Na takve optužbe oni su odgovorili da su i sami prevareni, odnosno da su od tvrtke “Capys” još u ožujku zatražili raskid ugovora i povrat 56 milijuna kuna. Budući da se ni nakon medijskih napisa ništa nije dogodilo, čelnici “Capys itera” i “Acron grupe” zabrinuli su se da će oni i njihovi ulagači ostati bez uloženog novca, jer su iz raznih izvora čuli da čelnici “Capysa” ubrzano prebacuju novac sa svojih računa na račune drugih, posve nepoznatih tvrtki, te da su neki od tih “brokera” državljani BiH te da u svakom trenutku mogu prijeći državnu granicu i zauvijek pobjeći od kaznene odgovornosti.

Tako je tvrtka “Capys iter”, odnosno njezin vlasnik Ratko Sopić još početkom srpnja u zagrebačkoj policiji podnio kaznene prijave protiv čelnika tvrtke “Capys”, a uskoro je na zagrebačkom Trgovačkom sudu zatražio da se “Capysu” privremeno hitno blokiraju svi bankarski računi. Sud je sredinom srpnja to i učinio, a uskoro su sličan prijedlog sudu podnijeli i čelnici “Acron grupe”. Policija i mjerodavne financijske institucije o tom slučaju još se nisu ni oglasile, a kamoli poduzele konkretne akcije, što stotinama hrvatskih malih ulagača svakodnevno oduzima nadu da će ikad vratiti svoje ušteđevine. Neki od njih već su shvatili da su prevareni, ali još vjeruju da novac nije nepovratno izgubljen. Neki su svjesni da su pravno u teškoj situaciji, jer su potpisali loše sročene ugovore u kojima se forex nigdje ne spominje, ali je naznačena mogućnost velikog rizika i gubitka uloženog novca. Treći su pak shvatili da su pogriješili jer su tajno otvarali bankovne račune u inozemstvu i tako sebe doveli na krivu stranu zakona, a varalicama omogućili da im hrvatsko pravosuđe ne može ništa jer se prijevara, ako se uopće ikad i dokaže, nije dogodila u Hrvatskoj. Oni poduzetniji uspostavili su kontakt s japanskom bankom Mizuho, čiji su im predstavnici objasnili da nemaju nikakvog predstavnika u Hrvatskoj i da tu ne planiraju otvoriti podružnicu, a doznali su i da su krupni igrači već odavno tuđi novac “počistili” s hrvatskih računa. U svakom slučaju, konačne razmjere najnovije piramidalne prijevare trebali bi utvrditi policija i sudovi, no, iz sadašnje perspektive, povrat gomile uloženog novca i kažnjavanje glavnih organizatora prijevare teško je ili gotovo nemoguće očekivati.