Kada jedna mala hrvatska tvrtka dobije pismo zahvale zbog dobro obavljenog posla od jedne velike tvrtke kakva je Rosatom, ruske državne tvrtke specijalizirane za atomsku energiju koja gradi nuklearne centrale po cijelom svijetu, to je potvrda da grupa ljudi gotovo nepoznata u hrvatskom poslovnom okruženju radi doista kvalitetan posao. Toj tvrdnji u prilog ide i činjenica da je mala grupa hrvatskih stručnjaka, zaposlenika tvrtke HRID – Non Destructive Testing iz Zagreba, 2010. godine, u jeku vrlo strogih političkih, vojnih i gospodarskih sankcija prema Iranu, uz dozvolu hrvatske vlade i tadašnje američke administracije krenula u Iran kako bi ispitala sigurnost cijevi generatora pare u tamošnjoj nuklearnoj elektrani Bushehr koja je u to vrijeme bila pri završetku. Njihove usluge ispitivanja cijevi generatora pare inovativnom metodom vrtložnih struja u SAD-u koristi i američka kompanija Westinghouse, čija je tehnologija instalirana u hrvatsko-slovenskoj nuklearci u Krškom, jednako kao i nuklearke u Kini, Indiji, Rusiji, Africi, Europi…

Tvrtka HRID–NDT iz Zagreba sa svega 24 zaposlena uz pomoć svojih tehničkih rješenja i vlastitom proizvedenom digitalnom i robotskom opremom testira sigurnost nuklearnih reaktora i vitalnih komponenti postrojenja nuklearnih centrala u cijelom svijetu. Uz to, tvrtka proizvodi i prodaje vlastitu opremu i sustave za ispitivanje i testiranje komponenti nuklearnih elektrana. Samo u posljednjih pet mjeseci, unatoč brojnim poteškoćama oko putovanja zbog pandemije koronavirusa i boravka u različitim zemljama pod strogim epidemiološkim mjerama, djelatnici HRID-a obavili su vrlo složene poslove kontrole čak triju reaktorskih posuda u trima različitim nuklearkama. Dražen Žunac, generalni direktor i jedan od suvlasnika tvrtke HRID, potvrdio nam je da njihova tvrtka ima višegodišnje iskustvo ispitivanja vitalnih komponenata nuklearnih centrala pa tako i reaktora po cijelom svijetu. Objasnio je: “Ispitivali smo i testirali opremu nuklearne elektrane Kozloduy u Bugarskoj, već spomenute Bushehr u Iranu, pa Armenian NPP u Armeniji i nuklearne elektrane Tianwan u Kini, a izvršili smo ispitivanja i na nekoliko nuklearnih elektrana u Sjedinjenim Američkim Državama koje koriste tehnologiju tvrtke Westinghouse. Ta tvrtka ima visoko postavljene standarde i zahtijeva brojne certifikate i uvjerenja o kvaliteti usluga.”

No ono što posebno i s ponosom ističe jest profesionalno odrađen posao u zahtjevnim pandemijskim uvjetima.

“U jeku pandemije, u prosincu prošle godine, uspješno smo dovršili posao ultrazvučnog ispitivanja reaktorske posude ruske atomske centrale LAEC u Sankt Peterburgu (Leningradska Nuclear Power Plant). Potom smo u veljači ove godine radili testiranje opreme na nuklearnoj centrali Kudankulam u Indiji, a u travnju smo također ultrazvučnom metodom vršili ispitivanja reaktorske posude u elektrani NVAEC u oblasti Voronezh, Novovoronezh Nuclear Power Plant.”

Posao na indijskoj elektrani Kudankulam posebno je bio zahtjevan, opisuje Žunac, jer je upravo u to vrijeme Indija bila jedna od zemalja u svijetu s vrlo lošom epidemiološkom situacijom, pa je putovanje bilo vrlo rizično. Malo koja tvrtka u svijetu koja radi poslove ove vrste može se pohvaliti da je uspjela u ovako zahtjevnim vremenima kada su putovanja vrlo otežana, ponekad i gotovo nemoguća, obaviti toliko poslova i pritom sačuvati svoje osoblje od zaraze koronavirusom, kaže Žunac. A s obzirom na to da tvrtka ne raspolaže velikim brojem djelatnika, sve poslove obavila je ista ekipa ljudi koja je spremno jurila s jednog kraja svijeta na drugi kako bi sve završila na vrijeme, poštujući preuzete rokove. On dodaje: “Ne samo da uspijevamo dovršiti poslove na vrijeme, već ih nerijetko dovršavamo i ranije od dogovorenih rokova. Nedavno smo posao ispitivanja opreme u ruskim elektranama dovršili čak i nekoliko dana prije ugovorenog roka”, s ponosom ističe Žunac, pun hvale za profesionalnost, odlučnost i hrabrost iskusnih mladih inženjera koji su obavili sve poslove, ali i, kako kaže, neizmjeran doprinos druge dvojice iskusnih suvlasnika kompanije – Mate Cvitanovića kao savjetnika i Željka Postružina kao glavnog konstruktora. Žunac pritom podsjeća na još jedan važan moment u cijeloj ovoj priči: odlazak na svaki od spomenutih poslova za njihove ljude nije bio obaveza, već dobra volja. “Bili smo svjesni činjenice da su uvjeti putovanja i rada u posljednjim mjesecima bili vrlo teški pa smo našim stručnjacima, a svi imaju vlastite obitelji, dali mogućnost izbora. Svakoga od njih smo ponaosob pitali je li spreman prihvatiti posao i otići na put kako bi ga obavio. Da je bilo tko od njih odbio, bojeći se posljedica po vlastito zdravlje ili zdravlje članova svojih obitelji, nitko od nas mu to ne bi zamjerio i to sigurno ne bi utjecalo na njihov položaj u tvrtki. No nitko nije odbio. Svi su prihvatili posao i obavili ga na najvišoj profesionalnoj razini.”

Zanimalo nas je kako izgleda posao provjere sustava i opreme jedne nuklearke u SAD-u. On je objasnio: “Posao obično obavljamo u sjedištu Westinghousea u Pittsburghu. U sjedište tvrtke suvremenim tehnologijama prijenosa podataka, stižu podaci i rezultati provjera sa svih nuklearnih postrojenja u kojima se u tom trenutku vrše inspekcije, a naš je zadatak analizirati te podatke i uočiti i prijaviti moguće nepravilnosti ili kvarove u skladu s predviđenim procedurama. Posao je vrlo složen i iznimno odgovoran jer svaki propust ili zakašnjelo uočavanje greške u procesu rada nuklearke može rezultirati golemom materijalnom štetom ili neželjenim incidentom.”

Svi drugi poslovi koje rade u nuklearnim postrojenjima u drugim zemljama svijeta sastoje se od inspekcija pojedinih komponenti nuklearnih postrojenja uz pomoć vlastitih robotskih sustava, a to drugim riječima znači ulazak u primarni krug elektrane – u zatvoreni krug u čijem je središtu nuklearni reaktor – i ispitivanje cijevi, parogeneratora, spojeva i dijelova opreme.

“Opremu koja se koristi prilikom takvih ispitivanja proizveli smo mi i isporučili je vlasniku nuklearke. Nakon što je iskoristimo ona nakon dekontaminacije ostaje u nuklearki, no mi i dalje brinemo o njoj i vlasniku pružamo uslugu održavanja i servisiranja te zamjene dijelova opreme.”

Naš sugovornik kaže i da u brojnim ugovorima o isporuci opreme pružaju i usluge analize prikupljenih podataka, a budući da su putovanja zbog problema s pandemijom svedena na najmanju moguću mjeru, nerijetko poslove analize vrše u Zagrebu.

“Upravo takav posao daljinske analize podataka prikupljenih prilikom inspekcije cijevi generatora pare obavili smo za bugarsku nuklearku Kozloduy, paralelno s procesom ispitivanja i provjere opreme uz pomoć našeg robotskog sustava.”

Osim što obavljaju ispitivanja reaktorskih posuda i instalirane opreme u nuklearnim elektranama, djelatnici HRID-a proizvode robotiku i opremu za ispitivanje najvažnijih komponenti nuklearnih centrala. Njihovom se opremom, potvrdio nam je, provjeravaju i ispituju cijevi generatora pare u nuklearnim elektranama, a metodom ultrazvuka provjeravaju i spojna mjesta varova i stanje reaktora. Žunac naglašava:

“Samo u posljednjih nekoliko godina proizveli smo i isporučili ukupno 28 sustava za ispitivanje raznih komponenata za dvije ruske nuklearne elektrane. Nedavno smo sklopili još jedan vrijedan ugovor za isporuku seta opreme za potrebe turske nuklearke Akkuyu i proizvodnja te opreme upravo je u tijeku, a u pregovorima smo i za isporuku opreme za nuklearku Rooppur u Bangladešu”, ispripovjedio nam je Žunac. Upravo je u tijeku isporuka triju velikih sustava za ispitivanje cjevovoda, generatora pare i reaktorske posude za Blok 3 i 4 indijske nuklearne elektrane Kudankulam i još ukupno 14 setova opreme za Blok 5 i 6 iste nuklearke. ‘’Pripremamo isporuku još 14 sustava za ispitivanje opreme za tursku nuklearku Akkuyu. U bugarskoj nuklearci Kozloduy rade četiri sustava opreme za ispitivanje cijevi generatora pare i upravo pripremamo njihovu modernizaciju i neka tehnička poboljšanja. U svim sustavima koje isporučujemo upravljanje, konstrukcija i softver su plod našeg rada i inovacija. Na svjetskom tržištu kupujemo samo potrebne komponente kao što su motori, kabeli ili konektori i videokamere koje moraju izdržati visoke doze radijacije. Sve ostalo, uključujući i sonde za ispitivanje cijevi generatora pare metodom vrtložnih struja, proizvodimo sami”, rekao je Žunec.

Iako se i veličinom, a posebno brojem zaposlenih teško mogu mjeriti sa znatno uglednijim tvrtkama u svijetu koje se bave istim poslom, u HRID-u se kvalitetom i profesionalnošću pristupa poslu vrlo dobro nose s konkurencijom najvećih, poput francusko-američke korporacije Areva, američkog Westinghousea, internacionalne kompanije Siemens ili pak španjolskog Tecnatoma i mnogih drugih.

“Naš tim sastoji se uglavnom od mladih inženjera strojarstva i elektrotehnike koji strahovito brzo uče i napreduju. U jednom dijelu posla koristimo i usluge vanjskih suradnika koji posjeduju potrebne strojeve za proizvodnju, obradu i doradu materijala i dijelova koje koristimo u našim sustavima, a u postupku izrade softvera već niz godina odlično surađujemo i s Fakultetom elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, posebno s njihovim Odsjekom za robotiku.”

Na pitanje da, s obzirom na vlastito iskustvo i posebno nakon provedenih ispitivanja, mjerenja i testiranja brojnih nuklearnih reaktora, procijeni razinu sigurnosti nuklearnih elektrana u svijetu, Žunac kratko odgovara: “Prema onome što sam i sam do sada vidio, a i prema iskustvima naše ekipe, nuklearne elektrane u svijetu vrlo su sigurne. Meni je jako žao što je Hrvatska odustala od izgradnje nuklearke koja je bila planirana još krajem 80-ih godina, a koliko vidim i nove energetske strategije ne računaju na tu vrstu energije. Vjerujem da naši građani nisu dovoljno educirani niti pravilno informirani o benefitima koje donosi nuklearna energija.”

Način na koji razmišlja naša javnost – ne želimo nuklearku u našem dvorištu, a što se događa preko granica naše zemlje nije nam važno – posve je pogrešan, upozorava on.

“Po mom mišljenju, dok su uvjeti sigurnosti nuklearnih elektrana na razini na kojoj su sada, nema razloga za strah od bilo kakvih nesreća ili havarija. NE Krško, koja je tek 40-ak kilometara zračne linije udaljena od Zagreba, izuzetno je sigurna elektrana i u 35 godina koliko funkcionira nije bilo nijednog ozbiljnijeg incidenta. Isto se odnosi i na mađarsku nuklearku Paks koja je oko 100 kilometara zračne linije udaljena od Osijeka. Sve zemlje koje na svojem teritoriju imaju nuklearne elektrane konstantno rade na podizanju razine sigurnosti svojih postrojenja i naš prilog toj sigurnosti vrlo je važan.”

Žunac dodaje kako je posao koji obavlja tvrtka HRID upravo na tragu zahtjeva nevladinih ekoloških organizacija i udruga jer brine o sigurnosti nuklearnih postrojenja u svijetu. Uskoro će u susjednoj Mađarskoj ruski Rosatom graditi nove blokove u nuklearnoj elektrani Paks, a zagrebačka tvrtka HRID NDT se nada da će se i u njoj koristiti njihova robotska oprema. Tako će sigurnost svih nas biti povjerena upravo znanju i iskustvu ovog tima mladih stručnjaka.