Slijedom sankcija koje su uvedene spram Rusije zbog invazije na Ukrajinu, reagirala su i brojna sportska tijela na čelu s UEFA-om i FIFA-om. Pored izbacivanja reprezentacije Rusije iz kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Kataru te klubova kao što je Spartak iz Moskve iz Europske lige, UEFA je odlučila raskinuti iznimno lukrativan ugovor s ruskim energetskim divom, kompanijom Gazprom. Gazprom je jedan od najvećih sponzora Lige prvaka koji je to sponzorstvo godišnje plaćao 40 milijuna eura. Ta je kompanija postala sponzor Lige prvaka 2012. godine, bila je službeni partner Europskog nogometnog prvenstva 2020. koje je odigrano 2021., a to je partnerstvo produžila na EURO 2024, ali je i taj ugovor sada raskinut. U sklopu tog ugovora Gazprom je bio sponzor finala Lige nacija 2021. i 2023. godine te sponzor UEFA Super Cupa, Lige prvaka u futsalu te Lige prvaka mladih. Osim toga, ovogodišnje finale Lige prvaka trebalo se odigrati na stadionu Krestovsky u Sankt Peterburgu, poznatom i kao Gazprom Arena, ali im je UEFA oduzela domaćinstvo. Finale Lige prvaka odigrat će se u Parizu.

Gazprom je u svibnju prošle godine potpisao trogodišnji ugovor o sponzorstvu Lige prvaka vrijedan 120 milijuna dolara, a s obzirom na to da je tek dijelom iskorišten, smatra se da je UEFA raskidom izgubila 90 milijuna dolara i sada užurbano traži novog sponzora. Međutim, kada se pogleda način na koji je u posljednjih 15 godina sponzorirao određena sportska natjecanja, jasno se vidi da su ta sponzorstva pratila ruske energetske i geopolitičke interese. Jednostavnije rečeno, tamo gdje je Rusija željela ostvariti svoje ekonomske interese, Gazprom je bio tu da je podrži sponzorirajući lokalne klubove i sportska natjecanja. Sponzorstva natjecanja UEFA-e bila su šlag na torti, pokušaj da se Rusija pokaže kao demokratska država u kojoj se ne krše ljudska prava.

Aleksandar Djukov (u sredini) član je Izvršnog odbora UEFA-e i direktor Gazprom Nefta te čovjek od povjerenja Vladimira Putina. Treći čovjek na fotografiji je ruski ministar obrane Sergej Šojgu. FOTO: Alexei Nikolsky/Sputnik,Kremlin Pool Photo via AP/GuliverImage

Sve je počelo kada je 2007. godine Gazprom postao sponzor njemačkog kluba Schalke 04, plaćao mu je 25 milijuna eura. Budući da je Schalke prošle godine, nakon 30 godina, ispao u drugu njemačku ligu, Gazprom mu je godišnje plaćao 10 milijuna eura za nošenje njegova imena na dresovima, a postojalo je obećanje da će se godišnji iznos povećati na 30 milijuna eura onog trenutka kada se Schalke 04 vrati u prvu ligu. No ipak neće, jer je Schalke raskinuo ugovor s Gazpromom. Odluka čelnika kluba da raskinu ugovor o sponzorstvu posebno je važna ako se zna da je taj nekadašnji njemački velikan u financijskim problemima te da mu dug iznosi 240 milijuna eura. No iz Schalkea 04 stiglo je službeno priopćenje kako se nadaju da će naći novog sponzora te da njihovo financijsko poslovanje neće biti ugroženo.

Godinu dana nakon što je Gazprom 2012. godine potpisao sponzorski ugovor s UEFA-om, u Baselu se igrala utakmica Lige prvaka između Basela i Schalkea 04. Aktivisti Greenpeacea izvjesili su na krovu stadiona ogroman transparent na kojem je pisalo „Ne radite prekršaj na Arktiku“. Bila je to reakcija na Gazpromovo istraživanje nafte na Arktiku, ali i na činjenicu da je Gazprom sponzor Schalkea od 2007. godine. U to vrijeme mnogi su se čudili zašto je ta naftna kompanija sa sjedištem u Sankt Peterburgu odlučila sponzorirati UEFA-ina natjecanja. Naime, ostali sponzori natjecanja poput Lige prvaka su kompanije koje se direktno obraćaju konzumentima, kao što su Pepsi ili Heineken. Gazprom se ne obraća konzumentima, on prodaje energente vladama brojnih zemalja.

Srbin Zoran Laković, direktor nacionalnih saveza u UEFA-i, blizak je s Aleksandrom Djukovom. FOTO: imago/Chernykh/GuliverImage

U tome se kriju razlozi zbog kojih je Gazprom sponzor Schalkeu, koji dolazi iz Gelsenkirchena, industrijskog gradića poznatog po ugljenokopima. Neki su smatrali da se Gazprom želi pozicionirati na tržištu koje će jednog dana promijeniti energente te će ugljen zamijeniti plinom. Kada je objavljen ugovor Gazproma i Schalkea, saznalo se da ruska kompanija već neko vrijeme pregovara s njemačkom vladom kako bi počeli s izgradnjom plinskog cjevovoda ispod Baltičkog mora kojim bi povezale te dvije zemlje, a zaobišle Poljska i Ukrajina. Riječ je bila o Sjevernom toku 1. Do kraja 2011. godine plinski cjevovod je dovršen te je Njemačka započela s kupnjom ogromnih količina plina od Rusije. Sponzorstvo Schalkea trebalo je poslužiti kao utjecaj na one koji donose odluke u Berlinu, kao što je Gazpromu trebalo dati legitimitet naročito kod onih koji se brinu za zaštitu okoliša. Isti legitimitet trebao je Gazpromu kao korporaciji dati sponzorski ugovor s UEFA-om.

Prije no što je dovršena izgradnja Sjevernog toka, Rusija je krenula u planiranje Južnog toka, od 2016. poznatog kao Turski tok, kojim se plin iz Rusije preko Srbije i Turske doprema u jugoistočnu Europu. I tu je Gazprom odlučio investirati u nogomet te je 2010. godine postao sponzor nogometnog kluba Crvena zvezda iz Beograda, a iznos sponzorstva je četiri milijuna eura godišnje. Sponzorski ugovor traje i danas, ime Gazproma nalazi se na dresovima igrača Crvene zvezde i oni ga, za razliku od Schalkea, nisu skinuli. UEFA to nije ni tražila od Crvene zvezde, koja je prošlog mjeseca ispala iz Europske lige nakon utakmica s Glasgow Rangersom. „Nismo dobili zahtjev da skinemo natpis Gazprom s dresa i iskreno se nadam da do toga neće doći. To bi bio suludi zahtjev“, izjavio je tada Zvezdan Terzić, direktor Crvene zvezde. Zbog političkih okolnosti Južni tok nije izgrađen, otkazan je 2016. godine, kada je pokrenuta gradnja Turskog toka. Kako i u toj verziji plinovod prolazi kroz Srbiju, jasan je sportski modus operandi Gazproma, a to je da kroz nogomet traži provođenje strateških poslovnih interesa. U slučaju Južnog toka išlo se tako daleko da je 2013. godine planirano novo nogometno natjecanje koje bi, na prijedlog Rusa, okupljalo klubove iz zemalja kroz koje je trebao prolaziti Južni tok plinovodnih cijevi. Te je planove otkrio Dragan Džajić, koji je u to vrijeme bio predsjednik Crvene zvezde. On je tada rekao da se ne zna bi li to bilo natjecanje lige ili kupa. „Važno je i mišljenje UEFA-e jer se oni najviše pitaju. Iako, bilo bi lijepo tijekom proljeća igrati s klubovima iz Rusije, Ukrajine, Rumunjske, Bugarske, Mađarske… Bio bi tu i lijep nagradni fond, moglo bi se profitirati. Lijepa ideja, volio bih da je što prije realiziramo. Činjenica je da Ligu prvaka igra 10 klubova koji između sebe okreću novac i igrače. Kad tako misli jedan moćni Zenit, što onda mi da kažemo“, izjavio je tada Džajić o natjecanju koje nikada nije realizirano. Južni tok, spominjalo se, trebao je prolaziti i kroz Hrvatsku, ali promjenom planova stvoren je Turski tok kojim plin dolazi u Tursku, a od Turske plinovod ide prema Bugarskoj, Srbiji i Mađarskoj.

Sponzorstvo Schalkea trebalo je utjecati na one koji donose odluke u Berlinu, a Gazpromu dati legitimitet pri gradnji Sjevernog toka

Dok se još mislilo da će Južni tok biti izgrađen i možda prolaziti kroz Hrvatsku, Gazprom je 2013. godine postao službeni sponzor rukometne lige SEHA. Nepoznat je točan iznos kojim Gazprom godišnje financira tu rukometnu ligu, nekoliko izvora potvrdilo nam je da se radi o iznosu između milijun i milijun i pol eura godišnje. Prve dvije godine stoga je službeni naziv lige bio SEHA Gazprom South Stream League odnosno SEHA Gazprom liga Južni tok. Kada je ideja Južnog toka propala, ime je promijenjeno u SEHA Gazprom, a Gazprom je nastavio sa svojim sponzorstvom. Ništa čudno, još uvijek u ligi SEHA nastupaju klubovi zemalja kroz koje prolazi plinovod Turskog toka, kao i klubovi zemalja koje se s tim plinovodom mogu povezati. Prije mjesec dana izvršni komitet SEHA Gazprom lige odlučio je do daljnjeg prekinuti natjecanje, bez raskida sponzorskog ugovora s Gazpromom.

Najvažnija osoba u svim tim sportsko-poslovnim potezima je 54-godišnji Aleksandar Djukov, predsjednik Uprave Gazprom Nefta, dijela kompanije zaduženog za naftnu proizvodnju, koji je ujedno predsjednik ruskog nogometnog saveza, a od 2008. do 2017. godine bio je predsjednik nogometnog kluba Zenit iz Sankt Peterburga. Djukov je postao predsjednik ruskog nogometnog saveza nakon što je dotadašnji predsjednik Vitalij Mutko morao podnijeti ostavku. Mutko je bivši ministar sporta koji je morao napustiti ruski sport nakon što je ustanovljeno da je prije 10 godina bio involviran u stvaranje ruskog doping programa. Od prije godinu dana Djukov je član izvršnog odbora UEFA-e i odmah je imao namjeru uključiti Rusiju u borbu za dobivanje domaćinstva EURO-a 2028. godine. Iako se mislilo da će zbog rata u Ukrajini Djukov odustati od te ideje, to se nije dogodilo. Prošlog mjeseca, na zgražanje nogometnog svijeta, Rusija se službeno kandidirala za dobivanje domaćinstva EURO-a 2028.

Navijači njemačkog kluba Schalke 04 godinama su slavili Gazprom kao glavnog sponzora. Prije mjesec dana ugovor o sponzorstvu je raskinut. FOTO: AP Photo/Martin Meissner/GuliverImage

Iako je UEFA raskinula sponzorske ugovore s Gazpromom te isključila ruske klubove iz svojih natjecanja, nejasno je zašto Djukov još nije izbačen iz izvršnog odbora UEFA-e. Njegovi kolege iz UEFA-e tvrde kako je Djukov fin gospodin koji je cijenjen i kao čovjek i kao biznismen. Inozemni mediji tražili su od svojih nacionalnih predstavnika u Izvršnom odboru UEFA-e odgovore na pitanje zašto Djukov nije izbačen, no konkretan odgovor nitko nije dobio. Dapače, smatra se da je Djukov, pored predsjednika Aleksandra Čeferina, najutjecajnija osoba u UEFA-i, a Gazprom, navodno, financijski obilato potpomaže Izvršni odbor UEFA-e.

Pored toga postoji i poveznica između Djukova i Romana Abramoviča, vlasnika engleskog prvoligaša Chelseaja, kluba kojeg sada prisilno prodaje. Gazprom je manji sponzor Chelseaja, i to kroz davanje energenata za prostorije, stadion i trening-kamp kluba. No Gazprom Neft je nastao na temelju Sibnefta, naftne kompanije koju su Boris Berezovski i Abramovič kupili 1995. godine za 250 milijuna dolara na aukciji koju je organizirala ruska vlada. Navodno je prava vrijednost Sibnefta iznosila 10 milijardi dolara, ali je sve bilo namješteno da Abramovič kupi kompaniju „za siću“. Godine 2005. on je Sibneft prodao Gazpromu za 13 milijardi dolara i time se ta plinska kompanija uključila i u naftni biznis. Sibneft mijenja ime u Gazprom Neft, a za predsjednika je 2008. godine postavljen Djukov.

Nejasno je zašto Djukov još nije izbačen iz izvršnog odbora UEFA-e. Njegovi kolege iz UEFA-e tvrde da je Djukov cijenjen i kao čovjek i kao biznismen

Gazprom je vlasnik i televizijske kompanije Match TV koja je osnovana krajem 2015. godine i ima ekskluzivna prava na televizijske prijenose utakmica njemačke, talijanske i francuske prve lige te utakmica UEFA-inih klupskih natjecanja. Match TV nije kodirani kablovski kanal, već se radi o „free to air“ kanalu preko kojeg Rusi besplatno gledaju sve te utakmice. Osim toga, Match TV je prošloga ljeta potpisao ugovor za prijenos utakmica Premiershipa, i to od sljedeće sezone. Ugovor je potpisan na šest godina s opcijom produženja, dok prava ove sezone drži web portal Rambler koji je u vlasništvu Sberbanka. Ovosezonska prava Rambler je platio 7,5 milijuna eura, dok je Match TV platio šestogodišnja prava 50 milijuna eura. Ujedno, Match TV ima prava na prijenos utakmica UEFA-inih natjecanja koja traju do sezone 2023/2024. Zanimljivo, UEFA je izbacila rusku reprezentaciju i klubove iz svojih natjecanja, ali nije raskinula ugovor s Match TV-om te on i dalje prenosi utakmice Lige prvaka, Europske lige i Konferencijske lige. UEFA je prije dva tjedna objavila da ima namjeru raskinuti ugovor s tom ruskom TV kompanijom u vlasništvu Gazproma.

Match TV od 2018. prenosi i utakmice prve ruske lige, a ta je prava platio 23 milijuna eura po sezoni. Prije mjesec dana počeli su se raskidati neki od tih ugovora. Prvo je reagirala francuska Ligue 1 koja je suspendirala ugovor o prijenosu svojih utakmica koji je prošlog ljeta potpisan na tri godine, a nekoliko dana kasnije isto je odlučio i engleski Premiership. Englezi su raskinuli ugovor, Premiership je uplatio milijun funti za pomoć Ukrajini, ali se još nisu izjasnili što će biti s ugovorom potpisanim s TV kompanijom Match TV koji će se aktivirati sljedeće sezone. Zanimljivo, čelnici španjolske La Lige imali su ugovor s ruskom marketinškom agencijom Telesport koja je također u vlasništvu Sberbanka, a koja je eksploatirala svoja prava preko vlastite TV postaje Sila TV. Čelnici La Lige isprva su rekli da neće raskidati ugovor. No taj je ugovor raskinuo Telesport zato što su se u prijenosima španjolskih utakmica vidjele antiratne poruke kao i poruke podrške Ukrajini. Naime, u lijevom gornjem uglu tijekom prijenosa utakmica španjolske lige vidi se poruka „Stop Invasion“. Osim utakmica Lige petice, ugovor s kompanijom Match TV o prijenosu prvoligaških utakmica raskinuli su Škotska i Portugal. Match TV ostao je i bez prava na prijenose utrka Formule 1, koja je kupio 2020. I taj ugovor trebao je trajati do 2023. godine.