Nakon više od dvadeset godina i četiriju ravnatelja Dramsko kazalište Gavella napokon će dobiti malu dvoranu – Scenu 121, u kojoj će veliki ansambl od gotovo 50 glumaca moći izvoditi manje predstave. Četiri duge godine u Gavelli se ne igra, radovi stoje. Najprije je sve stalo još 2017. zbog problema s izvođačem radova koji je radio veliku rekonstrukciju atrija, ali je zbog smrti vlasnika tvrtka otišla u stečaj, da bi nakon toga potres uzdrmao zgradu i dodatno oštetio statiku, pa su glumci predstave igrali na alternativnim lokacijama – u Kulturnom centru Travno, Tunelu Grič, Centru za kulturu Trešnjevka, Laubi.

I taman dok se počelo govoriti o tome da se nastavlja status quo, odnosno da od rekonstrukcije neće biti ništa i da će se predstave i iduće sezone igrati u ‘’beskućništvu’’, stigla je vijest da je obnova započela, najprije na manjim podrumskim radovima, a 7. siječnja počinju i ‘’glavni’’ radovi koji bi trebali završiti do svibnja. To znači da će nova sezona u rujnu napokon započeti u velikoj dvorani, ali i u novoizgrađenoj maloj dvorani o kojoj se govori 20-ak godina. No ironično je zapravo to da bi Gavella, po svemu sudeći, još neko vrijeme ostala zatvorena da nije bilo zagrebačkog potresa. Jer novac kojim se krenulo u konačnu obnovu došao je iz Fonda solidarnosti EU-a. To je Nacionalu potvrdilo i Ministarstvo kulture: „Prema natječaju Fonda solidarnosti EU za izradu projektne dokumentacije i provedbu mjera zaštite zgrade Gradskog dramskog kazališta Gavella u Frankopanskoj ulici 10 u Zagrebu, 20. svibnja 2021. ugovoren je iznos od 7.729.926,25 kuna. Za sve ostale informacije moramo Vas uputiti na osnivača Gradskog dramskog kazališta Gavella, nadležne uprave Grada Zagreba.“

Radovi u zagrebačkom dramskom kazalištu Gavella do lipnja bi trebali završiti pa će nova sezona napokon početi u obnovljenom teatru. Luka Stanzl/PIXSELL

Jasna Tomažić, pročelnica zagrebačkog Gradskog ureda za kulturu, pojasnila je da je rekonstrukcija pokusne dvorane Mala scena 121 započela uvođenjem u posao izvođača radova krajem 2017. godine: „Do zastoja u radovima došlo je zbog stečaja tvrtke koja je izvodila radove, što je uzrokovalo i raskid ugovora s izvođačem radova te ponovni postupak odabira izvođača za nastavak izvođenja radova. Za radove i opremu pokusne dvorane sredstva je u potpunosti osigurao Grad Zagreb. S obzirom na to da se planira završetak svih preostalih radova i postavljanje opreme pokusne dvorane u prvoj polovici 2022., dvorana će biti spremna za početak nove kazališne sezone sljedeće godine. Gradsko dramsko kazalište Gavella oštećeno je potresima. Prilikom objave javnog poziva na dodjelu bespovratnih financijskih sredstava – Provedba mjera zaštite kulturne baštine oštećene u potresu 22. ožujka 2020. na području Grada Zagreba, Krapinsko – zagorske i Zagrebačke županije, Gradsko dramsko kazalište Gavella podnijelo je prijavu te im je odobreno financiranje troškova sanacije od potresa iz Fonda solidarnosti. Iz tih sredstava obnavljat će se velika dvorana s pratećim prostorima te dio zgrade koji koristi uprava kazališta. Obnova velike dvorane s pratećim prostorima započela je u studenome ove godine, a planira se završiti radove u roku koji je Fond solidarnosti zadao, a to je svibanj 2022.“

Nacional je istražio zašto se ovako dugo čekalo na izgradnju Male scena 121, posebno ako je poznata činjenica da je bivši ravnatelj Darko Stazić dao izraditi projekte te dvorane još 2005., prema kojima se Scena 121 i izgradila. Četvorica bivših ravnatelja – Krešimir Dolenčić, Darko Stazić, Boris Svrtan i trenutačni Dražen Ferenčina – dali su svoje viđenje i rekonstruirali ovo pitanje kroz povijest Gavelle.

Dražen Ferenčina, trenutačni ravnatelj, oduševljen je činjenicom da je kraj beskućništvu. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Krešo Dolenčić, koji je na čelu Gavelle bio od 1992. do 2004., prisjeća se da je za vrijeme dok je on bio ravnatelj mala scena postojala, zvali su je Mamut: „Zašto Mamut? Zato što su ispod temelja zaista pronađene kosti mamuta. Ta scena nalazila se odmah pored pozornice, primala je 50 gledatelja, zvučno je bila izolirana. Bilo je tamo jako zanimljivih predstava, radili su mnogi, od etabliranih redatelja preko mladih, do studenata. To je završilo s mandatom Darka Stazića. Ali kad je obnavljana Gavella, a za vrijeme mog mandata napravljena je temeljita rekonstrukcija, tad je napravljena i ta scena i moglo se igrati čak dvije predstave paralelno jer su ih odvajala čvrsta vrata. Dakle, ta je scena napravljena ciljano tijekom te velike obnove. Nisu se tamo, naravno, mogle izvoditi velike predstave, ali to nije bilo ni potrebno. Gavella je tada bila u obnovi, 1992. godine, a 1995. je otvorena. Prostor u kojoj je bila Scena Mamut zapravo je bio klub. Sad je to skladište. Zašto se to zatvorilo, pitam ja vas. Zaključili su valjda tada da to nije potrebno, pa su onda poslije shvatili da je ipak potrebno. Mala scena u kazalištu nije samo hardware, već i software, a tu mislim na ljude. Za to je potrebno zaposliti neke ljude, poglavito iz Tehnike. To su unutar te male Scene Mamut bili prihvatljivi troškovi jer je bila odmah do velike koja se, primjerice, grijala pa se onda mogla grijati i mala scena. To je funkcioniralo šest, sedam godina i bio sam jako zadovoljan. Tada je, međutim, u angažmanu bilo puno manje glumaca u ansamblu, nekih 30, a 25 glumaca držalo je repertoar velike i male scene i još se otvorio prostor za studente. Sad ih ima gotovo 50 u ansamblu pa se, naravno, javila velika potreba za drugom scenom.“

Dolenčić ne razumije zašto se četiri godine čekalo s obnovom, zašto se nije uspio pronaći novac. Kaže da je on postao ravnatelj 1992., usred rata, te da je tada postojala svijest o važnosti kulture:

„Postojala je svijest da nemamo zašto ratovati ako se ne brinemo o kulturi, kako bi to rekao Churchill. Išlo se u kompletnu obnovu jednog kazališta koja ja završila 1995., prije Oluje. Bilo je jako važno to napraviti, do te mjere da nitko nikad nije rekao ni riječ o tome, podrazumijevalo se da se kazalište mora obnoviti. Moralo se to napraviti, kotlovnica je bila na ugljen, sve se raspadalo, baš je bio nužan taj veliki zahvat. A Gavella je zato i danas u odličnom stanju kad je riječ o dvorani, gledalištu, garderobama, radionicama, klubu. Osim tog krova koji prokišnjava i foajea, što se sada napravilo. Zašto se toliko dugo stajalo s radovima, stvarno ne bih znao.“

Darko Stazić ravnateljski mandat preuzeo je od Dolenčića 2004. i na čelu Gavelle bio sve do 2014. Međutim, njegovo je viđenje tadašnje Scene Mamut posve drugačije. Kako kaže Stazić, Scena Mamut je bila uz pozornicu i nije nikad zamišljena kao igraći prostor, kao prizorište, zbog nepostojanja zvučne izolacije: „Dakle, zbog toga je nemoguće bilo u isto vrijeme igrati predstave na velikoj i na Sceni Mamut. Ona je zapravo izgrađena i zamišljena, a tome i danas služi, kao spremište kulisa koje se brzo obavljaju u izmjenama scena u predstavi. Kad su igrale predstave u Mamutu, koji je primao 50 ljudi, nisu se mogle igrati predstave na velikoj sceni koja prima 380 ljudi u publici. To je bilo neracionalno. Osim toga, Tehnika nije imala mogućnost izmjene kulisa, zato što nije imala prostor gdje bi se nalazile te kulise. I zapravo, kad sam ja postao ravnatelj, Tehnika je od mene zahtijevala da se Mamut vrati u prvotnu namjenu, jer nema smisla imati malu scenu koju ne možete iskoristiti u isto vrijeme kao veliku.“

I zatim se, ističe Stazić, išlo u izradu nacrta male scene, a taj je projekt bio vezan uz sanaciju dijelova kazališta koja su prokišnjavala:

„Tim je projektom, dakle, trajno riješen problem prokišnjavanja – zbog staklenog krova iznad atrija – a u tom je prostoru zapravo smještena buduća mala scena o kojoj razgovaramo. To se godinama i godinama radilo i čekalo se, nadam se da će se sad napokon privesti kraju. Početkom rujna, s novom sezonom, trebalo bi sve profunkcionirati i tome se jako veselimo. Užas koliko je to trajalo. Ja sam ravnatelj postao 2004., a već negdje 2005. smo počeli razrađivati ideju o maloj sceni, pa sam ostao do 2014. Na temelju tih projekata i nacrta počela se graditi ta mala scena, i to za vrijeme Borisa Svrtana. Ključno je bilo da se odvoji publika, odnosno da predstava na jednoj sceni može početi u pola osam, a na drugoj u osam, da postoje dvije garderobe, da je dobro zvučno izolirano da se mogu nesmetano odvijati dvije predstave u isto vrijeme.“

Tomislav Tomašević, prvi čovjek Grada Zagreba koji je dao novac za radove i opremu pokusne dvorane. FOTO: Slavko Midzor/PIXSELL

Stazić pojašnjava zašto je toliko važno da Gavella dobije malu dvoranu. Kaže da je mala scena u kazalištu nevjerojatno bitna:

„Iznimno je to važno zato što su mali komorni komadi bolje i vještije pisani, ima puno pisaca, posebno suvremenih, koji mogu lijepo baratati s nekoliko lica, danas je malo pisaca šekspirijanskog ili molijerovskog tipa koji bi pisali ansambl predstave s puno lica, a važno je izvoditi suvremene tekstove. Ti mali komadi su najčešće aktualni, govore o nama danas. Isto tako, jako je važno to što u takvom komadu nema male uloge, sve su uloge jednako važne i velike. Neće netko proći i reći tri rečenice, ili držati koplje, glumiti statista. Toga u malim komadima nema. I zbog toga zadovoljite legitimnu ambiciju glumaca da rade, da glume. Publika voli te male komade, uživa u njima, a scena od 99 ljudi – koliko će ih imati nova dvorana – ne postoji u Zagrebu. A naravno, kazalište ima i dvostruki prihod, to nikako nije zanemarivo.“

Za vrijeme ravnateljskog mandata Borisa Svrtana od 2014. do 2018. krenuli su radovi u maloj dvorani. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Boris Svrtan ravnatelj je postao nakon Stazića, 2014. Upravo je tijekom njegova mandata krenula izgradnja male dvorane, usporedno s velikim radovima rekonstrukcije foajea koji su, nažalost, naprasno zaustavljeni zbog problema s tvrtkom, izvođačem radova. Svrtan je, kaže, jako sretan i zadovoljan što je upravo on bio taj koji je ‘’gurnuo’’ taj projekt male scene:

„Ansambl od skoro 50 glumaca mora imati malu scenu, tako je zaista svugdje u Europi. Ne moramo daleko ići, pogledajte Slovensko narodno gledališče, primjerice. Mala scena će provjetriti ansambl, otvorit će ga novom repertoaru, neće se igrati samo ‘željezni’ dramski repertoar i to je jako važno. Stanko Rebinščak je dao ideju za to, Krešo Dolenčić je počeo intenzivnije govoriti o tome, Stazić je zaslužan za projekte i nacrte scene, uz Nenada Kondžu koji je to sve napravio i imao je silno puno strpljenja tijekom cijelog procesa. U tako malom prostoru uspio je napraviti sjajnu scenu, bombon od dvorane. Za vrijeme Stazića stalo se s radovima, to su bile političke odluke u koje nema smisla ulaziti, uglavnom sve se stopiralo. A to vam uglavnom ide zato što vi niste, primjerice, nekoga željeli zaposliti pa vam se onda tako osvete – da vam sve stopiraju. To su sitni interesi. Ja sam, međutim, dobro sve menadžirao, da ne velim istrgovao. Zaprijetio sam, naime, Gradskom uredu za kulturu da ću ih prijaviti komisiji, ne znam kako se već zove to tijelo, zbog načina na koji su se u Gavelli zapošljavali glumci, preko veze. Kad sam zaprijetio, onda su mi rekli ‘nemojte nas spominjati’ i onda su mi dozvolili da idem u gradnju te male scene. Postao sam valjda previdljiv, pa time i preopasan. I eto, hvala Bogu, drago mi je da je ta nova dvorana ostala kao dodana vrijednost mog mandata i jako mi je drago da u toj sinergiji četvorice mandata to bude napokon završeno.“

Svrtan smatra da je to sve moglo trajati puno kraće. Spominje primjer Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu: „HNK je, primjerice, izgrađen u osam mjeseci – od prve lopate do zadnjeg anđela. A ova mala dvorana od 99 mjesta se gradi dugo. No sad kad je pri kraju, moram reći da je to velik uspjeh Gavelle. Isto tako moram reći, bez neke skromnosti, da se ta dvorana ne bi izgradila da nisam ja bio tako agilan. Puno mladih redatelja sam doveo u Gavellu da rade baš zato što sam predvidio predstave za malu scenu, primjerice Tamaru Damjanović ili Marinu Pejnović koja je sad imala premijeru ‘Genijalne prijateljice’ u HNK u Zagrebu. Taj je Stazićev projekt sve pokrenuo, a za vrijeme mog mandata je krenula prva lopata. Teško mi je reći baš točan iznos izgradnje te scene, ali prvotan je proračun bio 8 i pol milijuna kuna, koji je zbog restauratorskih radova narastao na deset milijuna. Za unutarnje uređenje dalo se još nekih sedam, osam milijuna, i to je realna cijena.“

Kako kaže Svrtan, foaje je građen iznova i to su sad betonski blokovi dubine četiri metra, potpuno sigurni, građeni za potres od devet Richtera. A ta nova dvorana zapravo je, pojašnjava, montažna dvorana od željeza potpuno gotova i spremna za uporabu: „I sad će se za nekih milijun eura, koliki je iznos iz Fonda solidarnosti, učvrstiti ta neka greda koja se pomaknula i to će biti napokon završeno. Presretan sam jer imam video od prije dvije godine kad je cijelo kazalište, i mala dvorana naravno, bilo skoro pa gotovo. A onda su počeli ispadati kosturi iz ormara, vlasnik tvrtke koja je radila obnovu umro je, pa je firma otišla u stečaj. Problem je nastao jer nitko nije htio, što je realno bilo očekivati, dobiti milijun i sto tisuća kuna na račun da bi odgovarao za 11 milijuna kuna, koliko je koštala ta obnova. I onda je sve stalo. A potres je, nažalost, onda sve unazadio.“

Krešimir Dolenčić ravnatelj Gavelle bio je od 1992. do 2004., a on je prvi potaknuo ideju o maloj sceni. FOTO: NFOTO

Dražen Ferenčina trenutačni je ravnatelj Gavelle pri kraju prvog mandata, ali njegova je prijava za drugi mandat prošla Kazališno vijeće i očekuje se da će, nakon što ga potvrdi Gradska skupština, dobiti još jedan mandat. Proces obnove traje otkad je postao ravnatelj i to, kaže, traje jako dugo, predugo:

„Kraj se nazire sada, ali morate znati da se taj kraj nazirao više puta otkad sam došao za ravnatelja. Ovo je, međutim, novac iz EU-a, iz Fonda solidarnosti, i to je novac koji će se utrošiti za sanaciju posljedica potresa, a radovi moraju biti završeni do svibnja, lipnja, da ne bi propao novac. Rekonstrukcija Gavelle, foaje i mala scena, bila je odlična ideja, ali realizacija jako dugo traje, no svi se nadamo da će s krajem sezone biti završena i sanacija od posljedica potresa i ta cijela rekonstrukcija. Mala scena je velika stvar za Gavellu jer znamo da Gavella ima prilično velik ansambl pa se glumci mogu više i ravnomjernije zaposliti, a Gavella si može dozvoliti i to da igra manje komade. Većina svjetske suvremene dramaturgije danas se svodi na manje komade, pa možemo napokon i takve predstave raditi. S druge strane, manje predstave znače i više gostovanja jer smo, automatizmom, jeftiniji. Stoga će to puno pomoći cijelom kazalištu, a da ne govorim o tome da će kazalište i zaraditi više. To je izuzetno važno jer nakon dvije godine tijekom kojih je Gavella bez vlastitih prihoda – jer igramo po raznim alternativnim prostorima, a to sve iziskuje i neplanirane troškove, zbog prijevoza scenografije i jačih marketinških aktivnosti, a u isto vrijeme je manje publike zbog pandemije – itekako nam je važno da konačno nešto i zaradimo. Nadamo se da će druga scena Gavelli dobro doći.“

Konstrukcijskom obnovom bit će dovedena u funkciju i mala scena, a taj novac mora se utrošiti do lipnja. Kako kaže Ferenčina, Uprava Gavelle tražit će novac za zapošljavanje nekih ljudi jer pokretanje male scene nema smisla ako se neće moći paralelno igrati dvije predstave. A ako će se to raditi, onda se trebaju zaposliti neki ljudi, posebno u Tehnici, zbog svjetla, scene. Ferenčina se nada da će ih osnivač i u tome pratiti. Kad je riječ o konačnom iznosu obnove Gavelle, Ferenčina kaže da ne bi govorio napamet, ali zna da je sigurno sve koštalo puno više nego što je trebalo, posebno s obzirom na vrijeme koje je prošlo da se nije radilo. Već su, ističe, svi umorni od svega i beskrajno sretni zbog ovoga što ih čeka od rujna. Jedva čekaju da se vrate doma, na svoju scenu pred staru i, vjeruje, novu publiku koju su sigurno privukli alternativnim projektima koje su radili.

Budući da je 7,7 milijuna kuna dobiveno iz Fonda solidarnosti, a prije toga dvije godine svi su radovi stajali, Ferenčina odgovara na pitanje bi li se Dramsko kazalište Gavella ikad obnovilo da nije bilo potresa: „Pitanje je legitimno, ne znam, moguće je da bi sve stajalo. Vjerujem da je ovo poprilično ubrzalo obnovu i sretni smo što je EU, preko Ministarstva kulture i medija, pokrenuo sve i s popriličnim iznosom napokon završio ovu agoniju.“

Ovo je, inače, četvrta obnova otkako postoji kazalište koje je otvoreno 29. svibnja 1953. godine u prostoru nekadašnjeg kina. Osnovala ga je skupina mladih glumaca i redatelja, uglavnom “pobunjenika” iz Hrvatskog narodnog kazališta, na čijem je čelu bio kazališni redatelj, ravnatelj, pedagog, teatrolog, kritičar i prevoditelj Branko Gavella. Zbog obnove prostora prva je predstava izvedena na gostovanju u Subotici, a kazalište je gledateljima otvorilo vrata 30. listopada 1954., predstavom ‘’Golgota’’ Miroslava Krleže, u režiji Branka Gavelle.

U mandatu Darka Stazića od 2004. do 2014. izrađen je projekt buduće nove male dvorane. FOTO: Emica Elvedji/PIXSELL