Pršut je jedan od najkvalitetnijih mesnih proizvoda, a hrvatski se svojim izvrsnim osobinama može mjeriti uz najbolje u svijetu. No, kako zaštićeni hrvatski pršut napraviti prepoznatljivim kupcima? Na nedavno održanim petim Danima hrvatskog pršuta zaključeno je kako su potrošači slabo upoznati o zaštićenim oznakama.

Od četiri zaštićena hrvatska pršuta krčki, dalmatinski i drniški imaju oznaku zemljopisnog podrijetla, dok je istarski dobio oznaku izvornosti što znači da meso mora potjecati iz Istre ili desetak drugih hrvatskih županija. Oznaka kvalitete Europske unije zajednička je svima, a uz nju na krčkom i drniškom je oznaka stiliziranog pršuta, istarskom stilizirani pršut podsjeća na violinu, a na dalmatinskom oznaka tri lava. Samo pršuti koji nose takve oznake mogu se zvati krčki, istarski, drniški i dalmatinski i proizvode se po strogo specificiranom protokolu. Zanimljivo je da je mnogima manje poznati krčki prvi dobio zaštitu.

“Kupci smatraju da je pršut preskup, jer ipak nisu dovoljno upoznati s markicama koje predstavljaju zaštićenu oznaku. Uvođenje markica nije pomoglo pršutarima u očekivanoj mjeri. Na tome smo trebali više poraditi svi, od proizvođača do ministarstava poljoprivrede i turizma”, rekao je pršutar Vjekoslav Žužić.

Krčki pršutar Vjekoslav Žužić

“Koliko god mi mislili da potrošači znaju o tome, tek na manifestacijama poput Dana hrvatskog pršuta shvatimo da ne znaju mnogo. Kupcima moramo približiti koliko je mukotrpno dobiti takvu oznaku kako bi shvatili zbog čega je razlika u cijeni. Osim toga, bitna je razlika u tovu svinje, procesu proizvodnje, zrenju i sušenju”, objasnila je Hani Hreljak, direktorica istarskog proizvođača Pisiniuma.

Markice imaju i funkciju zaštite od sivog tržišta, naglašava Patricija Hegedušić, voditeljica Službe za oznake u Ministarstvu poljoprivrede, dodajući kako su oznake ipak samo alat za bolje sutra. To potvrđuje i predsjednik Klastera hrvatskog pršuta, Darko Markotić.

Potrošači su slabo upoznati o zaštićenim oznakama