KK Cibona ima novo vodstvo, predsjednika Marija Petrovića i direktora Maura Lukića. Uoči novih sukoba zaraćenih frakcija Tempo otkriva kako planiraju izbjeći stečaj i surađivati s gradonačelnikom Zagreba
Košarkaški klub Cibona, jedna od perjanica hrvatskog sporta, bez dvojbe je u katastrofalnoj financijskoj situaciji, s dugovima koji, po svemu sudeći, dosežu i 30 milijuna kuna – odnosno, tri godišnja proračuna kluba. Istovremeno oko Cibone traje rat više struja zainteresiranih za prevlast, i to s različitim motivima: od želje za zadržavanjem postojećeg stanja navodno pogonjene strahom od razotkrivanja stvarnih dugova i štetnih aranžmana iz bliske prošlosti, do želje za potpunim preuzimanjem vlasti i „resetiranjem“ višestrukog prvaka države, što bi neizbježno – ako se doista dogodi taj scenarij – značilo i mogućnost odlaska u stečaj.
Tempo je dubinski istražio što se doista zbiva u Ciboni nakon što je na funkciju predsjednika kluba izabran Mario Petrović. Nova garnitura u skupštini za novog predsjednika Cibone nedavno je imenovala tog poduzetnika i komunikacijskog i marketinškog stručnjaka, inače suosnivača i predsjednika Uprave Millenium promocije, jedne od najvećih PR agencija u regiji. Za direktora je potom imenovan mladi 28-godišnji poduzetnik iz Zadra Mauro Lukić. Dosad se bavio konzultantskim uslugama, a osnovao je i tvrtku za ekološku proizvodnju.
Njihovo imenovanje zapravo je uvod u novu fazu obračuna sukobljenih frakcija i novi test za zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića. I to ponajprije zbog kompleksne situacije u kojoj se Cibona već godinama nalazi. Stvarni iznos dospjelih i neplaćenih dugovanja u ovom trenutku službeno nije poznat: struja koju predvodi klupska legenda Aleksandar Petrović tvrdi da se radi o više desetaka milijuna kuna, a trenutna friška vlast u klubu – za koju brojni vrlo upućeni sugovornici Tempa tvrde da je zapravo bliska staroj garnituri – još uvijek objašnjava da se obavlja dubinsko snimanje financija i da stoga ne mogu iznositi konkretne podatke. Suprotstavljena struja uzvraća da bi neovisna revizija dovela do podataka koji bi neke osobe bez problema poslali u zatvor i tako se optužbe nižu jedna za drugom. Tempo je iz razgovora s nizom sugovornika, involviranih u ovaj problem s različitih strana, rekonstruirao bitku za prevlast u trofejnom košarkaškom klubu.
Smrt zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića dovela je do promjene gradske vlasti, koja se prvi put u zadnjih dvadeset godina u rekordnom roku odrazila na Cibonu: osim što su dugovi ubrzano počeli izlaziti na vidjelo i dolaziti na naplatu, vrlo je izvjesno značajno smanjenje iznosa koji se u njenu blagajnu direktno ili indirektno slijeva iz javnih izvora. Gradonačelnik Tomislav Tomašević već je najavio da će u idućoj godini Zagreb izdvajati znatno manje novca i za program javnih potreba u sportu i za poticanje vrhunskog sporta u klubovima označenima kao nositelji kvalitete. Zagrebački holding već je prekinuo financiranje Cibone koje je, po neslužbenim informacijama, iznosilo oko tri i pol milijuna kuna godišnje, a nedavno dovedeni sponzori Kraš, Franck i Badel 1862 svojim sredstvima taj minus ne mogu nadomjestiti. Presušila su i nikad objavljena davanja Turističke zajednice grada Zagreba, pa je klub koji je donedavno u startu mogao računati na sigurne prihode od 17 do 18 milijuna kuna sada spao na otprilike polovicu tog iznosa.
A stari dugovi ne samo da stoje, nego se i gomilaju, što uključuje one iz predstečajne nagodbe zaključene davne 2014. godine, kada je utvrđeno da oni iznose nešto preko 40 milijuna kuna. „Klub naprosto ne otplaćuje
svoje obveze po predstečajnoj nagodbi i to je problem koji će u jednom trenutku sasvim sigurno eksplodirati. Cibona plaća ovisno o trenutku kako joj netko blokira račun, a dodatno stižu nove blokade od igrača ili trenera koji su nastupali prije tri ili četiri godine – dakle, godinama nakon sklapanja nagodbe. I to se rješava u hodu, ali konstantno se pojavljuju problemi s licenciranjem pri FIBA-i. Ukupno, vjerujem da su dugovanja čak i veća od onih 30 milijuna kuna koje spominje Aleksandar Petrović“, rekao je za Tempo sugovornik izvrsno upućen u stanje u hrvatskoj košarci, osobno bez ikakvog angažmana u samoj Ciboni.
Zagrebački holding prekinuo je financiranje Cibone, a nedavno dovedeni sponzori ne mogu nadomjestiti taj minus od 3,5 milijuna kuna
Petrović je prošloga ljeta bio frontmen grupacije koja je izrazila ambiciju preuzeti zagrebački klub, premda je sam sebe deklarirao tek kao savjetnika. U toj grupaciji su odvjetnik Saša Pavličić Bekić, dosadašnji disciplinski sudac ABA lige kojeg se predlagalo za predsjednika, zatim poduzetnik Renato Radačić, potom Nikola Plečko – poduzetnik i karikaturist poznatiji pod nadimkom Nik Titanik, odvjetnik i stručnjak za sportsko pravo Marko Žunić, odvjetnik Damir Delišimunović, dr. Burim Muhaxhiri, anesteziolog u Klinici za tumore, i ekonomist Marko Turković. Za upravu kluba predlagani su Boran Glavaš i trener Ivan Rudež.
Međutim, nisu uspjeli: skupština kluba sastavljena od tek nekoliko članova, među ostalim i onima u evidentnom sukobu interesa, nadopunjena je novim ljudima, a potom je izabrano i novo vodstvo Cibone. „Ukratko, i nakon Bandića – Bandić. Klub je nominalno depolitiziran jer ni na jednoj istaknutoj poziciji više nisu osobe povezane s aktivnom politikom, no jasno je da do prave smjene nije došlo: bivši predsjednik jest odstupio, ali je pronašao svoje mjesto u skupštini od samo nekoliko članova. Nominalno se povukao i direktor Domagoj Čavlović jer je imao presudu zbog koje se morao udaljiti iz sporta na tri godine, sukladno Zakonu o sportu, ali i dalje iskazuje ambiciju da barem kao savjetnik utječe na donošenje odluka. Član skupštine Vjekoslav Šafranić najprije se kandidirao, a potom je i izabran za predsjednika Sportskog saveza grada Zagreba, odakle će imati utjecaj na raspodjelu gradskog novca. Gradonačelnik Tomislav Tomašević toj ekipi suptilno je dao do znanja da je vrijeme da se maknu sa svojih pozicija, no oni su to shvatili dosta ležerno“, objasnio je treći sugovornik Tempa, iznimno upućen u događanja oko Cibone. Upozorio je na podatak da u tom klubu – nominalno udruzi građana – i dalje postoji praksa da skupštinari de facto biraju sami sebe, nešto slično Mamićevu Dinamu. Time formalno ne krše ni Zakon o sportu ni Zakon o udrugama, ali je jasno da se radi o zatvorenom sustavu potpuno suprotnom samoj biti i svrsi udruga; gradonačelnik Tomašević javno je najavio da će Dinamu uskratiti financiranje sve dok tako funkcionira i pitanje je hoće li jednako postupiti u slučaju košarkaškog kluba kao simbola Zagreba.
„Pored svega, još je nevjerojatniji podatak da je Sportska inspekcija u tri navrata posjećivala Cibonu i da je sva tri puta navela kako ‘nema kompletnu dokumentaciju’. Evidentno se radi o potpunom kaosu“, dodao je ovaj sugovornik Tempa. U tu kategoriju spada podatak da je većina igrača ovog kluba ugovorno vezana s istom menadžerskom agencijom, jednako kao i glavni trener, što se u sportskim krugovima proglašava iznimno dvojbenom, potencijalno opasnom praksom. Bilježe se pritisci na igrače koji se trenutno nalaze izvan tog sustava, a u samom klubu nije bilo strano ni zapošljavanje osoba u bliskim obiteljskim ili kumskim vezama s vodećim ljudima Cibone.
Većina igrača ugovorno je vezana s istom menadžerskom agencijom, kao i trener, što se u sportskim krugovima proglašava dvojbenim
Tempo je neslužbeno razgovarao i s novim vodstvom zagrebačkog kluba i njima bliskim osobama, koje niječu povezanost sa starim strukturama i uvjeravaju da imaju plan za ozdravljenje Cibone. Sastavili su ga u 19 jasnih točaka u kojima se, između ostalog, spominju „provedena depolitizacija i pokrenuta demokratizacija“, a potom se nabrajaju želje za povratkom povjerenja načvijača i javnosti, dubinska analiza svih aspekata poslovanja, višegodišnja strategija, unaprjeđenje odnosa sa sponzorima, nova marketinška strategija, konstantna edukacija, podizanje efikasnosti rada, uvođenje redovitih susreta s članovima, navijačima i simpatizerima, privlačenje klupskih igračkih legendi, osiguranje dugoročne poslovne i financijske stabilnosti, vraćanje u europska natjecanja i slično. No o trenutnom stanju, konkretnom iznosu Ciboninog duga i načinu njegova rješavanja nisu imali kazati ništa više od onoga što je novi direktor Lukić izjavio u prošlotjednom intervjuu za Večernji list – dakle, gotovo pa ništa. „Trenutno se obavlja due dilligence i treba biti strpljiv, pričekati još neko vrijeme“, kazao je sugovornik Tempa blizak novoj garnituri.
Pred Cibonom, nekadašnjim dvostrukim prvakom Europe i višegodišnjim suverenim vladarem domaćih košarkaških natjecanja, po svemu sudeći iznimno je turbulentno razdoblje: s jedne strane razrješavanje golemih, gotovo nadrealnih dugovanja, a s druge nastavak obračuna više struja koje nominalno žele njegovo ozdravljenje. U kuloarima se zaziva prekid tretiranja tog giganta kao „bankomata“ ili „servisa menadžerskih agencija i nepoznatih klubova iz duboke balkanske provincije“, a ključnu ulogu, po svemu sudeći, na koncu će imati zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević.
Od njega se očekuje da u skupštinu Cibone imenuje dva predstavnika Grada Zagreba, ali s time svejedno neće imati većinu i stvarnu moć odlučivanja. Jedini je alat u Tomaševićevim rukama gradski novac za Cibonu, novac bez kojeg je ona sasvim zrela za stečaj i gašenje.
Komentari