Zagrebačko okupljalište ‘Knjiga i kava’ od dvoetažnog kafića postat će memorijalni prostor kojim će se služiti kreativni entuzijasti kako bi se svakodnevno njegovala uspomena na Zvonimira Milčeca, književnika, novinara i kroničara Zagreba koji je 1995. taj prostor i otvorio

One koji prizivaju “duh starog Zagreba” i tuguju zato što je Kavana Corso dva i pol desetljeća zatvorena, a Gradska kavana postala Johann Franck, ova vijest mogla bi razveseliti. Zagrebačko okupljalište u Jurišićevoj ulici “Knjiga i kava” prvog ožujka započelo je realizaciju jednog nesvakidašnjeg projekta. Ideja je od tog dvoetažnog kafića stvoriti memorijalni prostor kojim će se služiti kreativni entuzijasti kako bi se svakodnevno njegovala uspomena na Zvonimira Milčeca (1938.- 2014.), književnika, novinara i kroničara Zagreba koji je 1995. godine taj prostor i otvorio.

GLUMCI IVICA ZADRO I KOSTADINKA VELKOVSKA čitanjem tekstova iz autorove knjige “Zagrepčani i naši i vaši” dali su svoj doprinos prvoj programskoj večeri, u kojoj se razgovaralo o Milčecu i pripadnosti Zagrebu. Organizatore je razveselilo što je gornji kat kavane bio do kraja ispunjen slučajnim posjetiteljima ili gostima koji su saznali za ovu inicijativu. Od početka ožujka tko god se navečer zatekne u kavani “Kava i knjiga” imat će priliku kroz različita događanja doživjeti Zagreb iz pomaknute prostorno-vremenske i jezične perspektive. I to sve u znaku stvaralaštva Zvonimira Milčeca.

Nakon utorka i dionice “Čitajmo Milčeca”, srijedom bi se prostor otvarao studentima različitih umjetničkih i društveno-humanističkih usmjerenja koji bi se tako, inspirirani Zagrebom, kreativno izrazili. Ostali dani bili bi rezervirani za izložbe, tribine, glazbena događanja i sve druge umjetničke programe. Programski voditelj Hrvoje Vukov ne sumnja u budućnost ovog ambicioznog projekta koji će se održavati svakog dana u tjednu. “Već sada se proširio glas o programu i ljudi se na različite načine samoinicijativno javljaju i ugovaraju termine za čitanja i izlaganja. Glumci i brojni novinari koji su poznavali Milčeca žele dati svoj doprinos”, optimistično govori mladić koji je po struci teolog. Dodaje da će se njegovati uspomena i na piščevu pokojnu kćer Maju Milčec (1966.- 2015.) koja je također bila novinarka i književnica.

Njegov entuzijazam gotovo je opipljiv, kao i upućenost u raznovrsni Milčecov opus, a kaže da bi ga jednoga dana želio proučavati i na akademskoj razini. Kako kaže, Milčec mora postati središnji lik kavane, a “Kava i knjiga” treba zaživjeti kao “najmanji muzej najzagrebačkijeg pisca”. On je poznanik Ane Milčec, kćeri pokojnog pisca koja je s njim i prijateljima Alenom Novoselcem i Natašom Hrust projekt i osmislila. Vukov, Novoselec i Nataša Hrust poznavali su Milčeca i zvali su ga “tata”.

VUKOV NAGLAŠAVA da program mora biti raznovrstan i zanimljiv različitim ljudima i dobnim skupinama. “Misao vodilja je ta da smo mi čuvari i stvaratelji uspomena. Zvonimir je posebnim iščitavanjem grada i njegovih stanovnika zadužio Zagreb. Imao je specifičan način pisanja i to da je pedeset godina stvarao na temu Zagreba, olakšava nalaženje brojnih sugovornika koji su s njim bili povezani na razne načine”, objasnio je Vukov.

• NA GORNJEM KATU KAVANE smjestit će stol na kojem je pisao Milčec. Tim stolom koristio se i Stjepan Miletić, prvi intendant HNK u Zagrebu. Sređuje se i arhiva Milčecovih članaka i fotografija

“Mi smo se stvarajući Milčecovu arhivu i skupljajući njegove osobne stvari, podsjetili da je bio i počasni član nekih humanitarnih udruga, što nam se već vraća kao pozitivni bumerang”, rekao je Vukov.

Ovo posvećeno društvo od četvero mladih ljudi i drugih ljudi koji se povremeno uključuju, trenutno funkcionira na volonterskoj razini, što za sada ne predstavlja problem. “Ljudi koji se javljaju ne žele honorare. Žele se odužiti osobi od koje su učili i s kojom su imali ispunjena iskustva”, otkrio je Vukov. Ipak, s obzirom na to da će se od 15. do 17. travnja održati i “Dani Zvonimira Milčeca” u sklopu kojih će se dodijeliti i umjetničke nagrade za osnovnoškolce “Zvižduk”, kaže da bi u budućnosti bilo poželjno da taj projekt prepoznaju i oni čiji je to posao.

“Projekt podržavaju Turistička zajednica Grada Zagreba i Ministarstvo kulture i imamo njihova pisma potpore.

Želja nam je da se uključi i Gradski ured za kulturu, a već nam se pridružio i zagrebački Zoološki vrt. Ponovno ćemo pokrenuti i nekadašnji časopis Kavana i kultura u kojem će se zainteresirani moći promovirati, a mi ćemo naše ideje lakše prezentirati ljudima”, objasnio je Vukov. Riječ je o novinama koje su izlazile pod egidom “list koji nema cijene” i za koji su pisali Boris Dvornik, Ivan Kušan, Branko Ivanda, Stjepan Gračan i drugi.

U KAVANI SE NALAZE MNOGI PREDMETI koji su povezani s Milčecovim radom i životom. Uskoro će na gornjem katu kavane smjestiti i stol na kojem je pisao ovaj osebujni autor. Tim se stolom koristio i Stjepan Miletić, prvi intendant HNK u Zagrebu. Sređuje se i arhiva Milčecovih članaka i fotografija, a Vukov je za Nacional pokazao jedan od brojnih vrijednih predmeta koje je Milčec dobio na dar, zelenkasti kipić koji predstavlja djevojku Mandu. On se trebao nalaziti na glavnoj gradskoj fontani, na Manduševcu. Osim kafića, u Zagrebu postoji i “Milčecov park” u kvartu Trešnjevka koji je nakon autorove smrti nastao na poticaj radijskog novinara Ivana Hlupića.

Vukov je najavio da će 17. ožujka u kafiću biti predstavljena knjiga “Zagreb i ja”. “Pozvat ćemo sve turističke djelatnike kako bismo im govorili o Milčecu, čija se pisana riječ može iskoristiti za oživljavanje starog zagrebačkog duha. Ovo mjesto smatram kabareom, pozornicom grada na kojoj se izmjenjuju likovi, a posjetitelji u svakom dijelu dana imaju živi prikaz nekadašnjeg života u građanskom Zagrebu”, rekao je Vukov.

• ‘AKO KRLEŽA IMA SVOJ GVOZD, a Zagorka svoj stan na Dolcu, zašto Milčec ne bi imao Jurišićevu? Zašto taj zvižduk ne bi opet bio živ u Jurišićevoj?’ kaže programski voditelj Hrvoje Vukov

“AKO KRLEŽA IMA SVOJ GVOZD, a Zagorka svoj stan na Dolcu, zašto Milčec ne bi imao Jurišićevu? Zašto taj zvižduk ne bi opet bio živ u Jurišićevoj?” zapitao se Vukov. Otvorenje kafića bilo je rezultat Milčecove pobjede na natječaju na kojem se birao kafić kakav su priželjkivali građani. Milčec je tada govorio: “Ja želim kafić, malen i topao, u kojem ću piti kavu i slušati razgovore o ljudima i gradu.” Potom je angažirao scenografa Željka Senečića i stvoren je prostor koji je ubrzo postao prepoznatljivo gradsko okupljalište.

MILČEC, PROMOTOR MARIJE JURIĆ ZAGORKE, Antuna Gustava Matoša, Augusta Šenoe i Miroslava Krleže dobra je polazna točka i za promišljanja lokalnih i drugih identiteta. Njegove ideje o “pravom” Zagrepčaninu ili Zagrepčanki mogu se naći i u knjizi “Zagrepčani i vaši i naši”. Ti tekstovi svjedoče o Milčecovoj otvorenosti i želji da Zagreb u svoje krilo primi ljude iz različitih krajeva koji osjećaju pripadnost tom gradu. Ili, da parafraziramo Simone de Beauvoir: “Zagrepčaninom se ne rađa, Zagrepčaninom se postaje.’’

Bio je omiljeni zagrebački autor pa ga svojedobno u Večernjem listu nisu željeli podržati u tome da putuje u Ameriku. “U New York? Ni govora! Pa on bu i iz New Yorka pisal o Zagrebu”, rekli su mu u toj redakciji, a to je samo jedna od brojnih anegdota koje se prenose i pamte i nakon što je taj “Zvižduk s Bukovca” utihnuo. Suprotno Milčecovoj reputaciji hodajuće enciklopedije Zagreba, glumac Ivica Zadro je čitajući jedan njegov tekst na licu mjesta saznao da on, po vlastitu priznanju, nije znao baš sve o Zagrebu te da je puno saznao i od drugih ljudi. I da je zaista tako i da to nije samo izraz Milčecove skromnost, njegova ljubav prema Zagrebu teško se mogla dovesti u pitanje.

OSIM OVOG PROJEKTA KOJIM SE ŽELI REVITALIZIRATI Milčecovo stvaralaštvo, njegova kći Ana na svom Facebook profilu objavljuje nepoznate fotografije, crtice i anegdote iz života autora kojeg Zagreb nikada nije prestajao inspirirati. “Tata mi je uvijek govorio da on ne bu nikad umrl. Želim da na ovaj način on i dalje živi”, rekla je njegova kći za Nacional.