Objavljeno u Nacionalu br. 679, 2008-11-18

Analiza kadrovskih rješenja u hrvatskoj vojnoj obavještajnoj službi VSOA-i pokazuje da se ta ključna obrambena agencija pretvorila u udrugu pod nadzorom interesnih i obiteljskih klanova

Negativna kadrovska selekcija, zapošljavanje rodbine istaknutih javnih osoba, bračnih parova, zbrinjavanje znanaca posredstvom zavičajnih veza u Vojnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji (VSOA) počinje izmicati kontroli, a toga je postao svjestan i novi ravnatelj Agencije, general pukovnik Darko Grdić, koji je zatekao takvo stanje prije nekoliko mjeseci i odmah zaustavio brojna kadrovska rješenja koja nemaju veze sa strukom. Vojna sigurnosna agencija Ministarstva obrane nije jedini, ali je zacijelo jedan od najvećih primjera nepotizma u državnim institucijama. Riječ je o organizaciji koja iziskuje specifična znanja i vještine od svojih zaposlenika, a način zapošljavanja kakav se primjenjivao u VSOA-i minulih godina najmanje je poželjan. VSOA je zadužena za prikupljanje, analizu, obrađivanje i ocjenjivanje podataka o vojskama i obrambenim sustavima drugih zemalja, o vanjskim pritiscima koji mogu utjecati na obrambenu sigurnost te aktivnostima u inozemstvu koje su usmjerene na ugrožavanje obrambene sigurnosti zemlje. Sudeći po informacijama do kojih je došao Nacional, VSOA sve više postaje obiteljska i interesna udruga.

Supruga zamjenika ravnatelja Agencije, Ognjena Preosta, ima jednu od ključnih uloga u poslovima sigurnosnih provjera unutar Ureda Vijeća nacionalne sigurnosti. U sklopu Vojno-sigurnosne agencije je i Obavještajna uprava, koju vodi brigadni general Frane Tomičić. Njegova supruga također je zaposlena u obrambenom sektoru, kao i supruga njegova zamjenika brigadira Krešimira Tuškana, potom pomoćnika ravnatelja Stanka Ćavara, šefa jednoga od sektora unutar Agencije pukovnika Željka Sklepića. U Vojno-sigurnosnoj agenciji rade bračni parovi Suzana i Dubravko Troha, Mario Lovrinčević sa suprugom, Vlatka i Marko Radoš, Nataša i Vladimir Jozanović.

Također, zaposlenici Agencije su nećakinja i stric jednog visokopozicioniranoga djelatnika civilne tajne službe, potom Željko Jantolek i njegov zet, braća Ivica i Dragan Komljen, te šurjaci Žinić. U VSOA-i je zaposlen i sin poznatog zagrebačkog odvjetnika Silvija Degena, zatim supruga predsjednikova savjetnika Siniše Tatalovića.

Hrvatsko društvo, uz već poznate probleme s korupcijom i mitom, suočeno je još od osamostaljenja hrvatske države s još jednim amoralnim društvenim fenomenom – nepotizmom, i to u svim strukturama javne uprave, školstva, zdravstva i pravosuđa. Državni vrh već godinama uvjerava javnost da su tajne službe profesionalizirane, a vojska depolitizirana. Nedavno smo vidjeli što barem o policiji misli novi ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, koji je rekao da je depolitizacija njegov prvi zadatak. Nakon ovoga Nacionalova otkrića, do kojeg je bilo teško doći zbog zatvorenosti sigurnosnog sustava, jasno je da se ništa bitno nije promijenilo u tajnim službam još od 90-ih.

Devedesetih godina u hrvatskoj se politici nije ni pokušavalo sakriti nepotizam, a svakako su neki od najbezobzirnijih primjera takva ponašanja bili u hrvatskim tajnim službama. Ivić Pašalić omogućio je da se njegova supruga Ksenija zaposli u Hrvatskoj izvještajnoj službi (HIS). Đurđa Šušak, supruga pokojnog ministra obrane Gojka Šuška, bila je glavni kadrovik za tajne agente. Nepotizma nije bila pošteđena ni tadašnja Protuobavještajna agencija (POA), a danas Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA). Primjerice, zadarski centar SOA-e još je 2006. zaposlio tada 50-godišnjeg Zadranina Mauricija Perovića, kuma i bliskog prijatelja ministra Božidara Kalmete.

Do zaposlenja u POA-i Perović je radio na razvrstavanju ribe. Osim Perovića, u zadarsku SOA-u došla je i kći ravnatelja Carinske uprave Mladena Barišića – Andrijana Barišić. Barišić je pak blizak prijatelj premijera Ive Sanadera, član Središnjeg odbora HDZ-a te Odbora za marketing vladajuće stranke.

Možda najeklatantniji primjer nepotizma poznat je iz vremena bivšeg ravnatelja tadašnje POA-e Joška Podbevšeka. Primjerice, u splitskom središtu tadašnje Protuobavještajne agencije Ante Pezo i Mislav Korljan jako brzo, bez radnog staža i iskustva, postali su pomoćnici načelnika Centra samo zato što su članovi HDZ-a, dok su pojedini djelatnici Centra unaprijeđeni zbog svojih dobrih veza u HDZ-u. Navode da je Mario Odak postao pomoćnik načelnika Centra jer mu je brat Josip član vladajuće stranke i šibenski dožupan, da je Alen Andromak postao načelnik Ureda Split jer mu je otac lokalni moćnik HDZ-a u Kaštelima, da je Mate Babaja postao pomoćnik načelnika na intervenciju Marka Turića iz HDZ-a.

U pismu piše da je u Uredu Zadar, koji spada pod Centar Split, Podbevšek zaposlio dvojicu svojih prijatelja, Tomislava Bačića i Marka Kožula, dok je u Uredu Dubrovnik zaposlio Jasnicu Jurčević, suprugu svog bratića. Navode da je Lea Ajdukovića zaposlio jer mu je brat predsjednik Mladeži HDZ-a u Dubrovniku, Tončija Perušića jer je kao pomoćnik za kriminalističku policiju u policijskoj postaji Korčula zataškao slučaj tučnjave Podbevšekova brata Petra, koji je pretukao Vladu Čuljka, o čemu je Nacional već pisao. Podbevšek je nagradio i obitelj pretučenog Čuljka: da zataška stvar, zaposlio je Čuljkovu sestru Anđelku Roso u Središnjici POA-e u Zagrebu.

U pismu agenti navode da je Podbevšek na intervenciju Luke Bebića zaposlio Dušana Brečića, bivšeg svećenika rodom iz Bebićeva zavičaja, mjesta Desno kraj Metkovića, te da je na intervenciju Miroslava Šeparovića zaposlio njegova bivšeg vozača Branka Brletića, o čemu je Nacional također pisao.

Vojna sigurnosno-obavještajna agencija nema samo problem nepotizma u svojim redovima i problem zbrinjavanja ljudi po zavičajnim vezama. Kudikamo je opasnija trenutačna atmosfera u vrhu tajne službe, a upravo je posljedica takve kadrovske politike po principu – “ako nisi sa mnom, onda si protiv mene”. U posljednjih godinu dana, kad su uslijedile borbe za prevlast unutar Agencije, i osobito posljednjih nekoliko mjeseci, kad je bilo jasno da će mjesto ravnatelja napustiti brigadni general Gordan Čačić, uslijedila je organizirana medijska kampanja iz Agencije, kojom je trebalo pod svaku cijenu na mjesto ravnatelja Agencije dovesti dotadašnjega zamjenika ravnatelja Ognjena Preosta, s jedne strane, a s druge kompromitirati njegova protukandidata, a sada i ravnatelja general pukovnika Darka Grdića.

U medijima se početkom srpnja već naveliko pisalo kako je imenovanje Ognjena Preosta samo formalnost, i to tri tjedna prije nego što je državni vrh napokon imenovao novog ravnatelja. Bilo je zanimljivo pratiti takav razvoj događaja, jer se na kraju ispostavilo da su se predsjednik i premijer još u ožujku ove godine dogovorili da na čelo Agencije dođe general pukovnik Darko Grdić, koji je, unatoč tomu što je bio neraspoređen, dulje vrijeme ipak obavljao važne poslove s američkom stranom, prije svega pripreme oko dolaska američkog predsjednika u Zagreb. Grdić je bio osoba od posebnoga povjerenja predsjednika i premijera i neko je vrijeme zbog Busheva posjeta proveo u Ramsteinu, središnjoj američkoj zrakoplovnoj bazi u Europi na teritoriji Njemačke, s ovlastima da u slučaju potrebe zapovjedi rušenje neočekivanog zrakoplova u hrvatskom zračnom prostoru.

Oni, čijim bi ambicijama Grdićevo imenovanje za ravnatelja opasno zaprijetilo, pokušali su preventivno djelovati i kompromitirati Grdića kao hrvatskoga generala. Tako se medijima plasirala teza o navodnim zločinima u Kerestincu 1991., kad je Grdić bio zapovjednik obrane grada Zagreba. Potom se pokušalo reći da on dolazi iz Bruxellesa pa da ne poznaje sustav dovoljno iznutra. Kad je Grdić u srpnju 2008. ipak imenovan, trebalo je udariti po hrvatskim generalima koji su mu možda davali podršku za ravnatelja. Tako je vrlo brzo u Globusu napadnut šef vojne misije u NATO-u general pukovnik Drago Lovrić. O njemu su plasirali besmislicu da će biti vjenčani kum Mirku Norcu na njegovoj svadbi. Lovrić je ponovno prozvan u medijima samo tjedan poslije – opet su ga povezivali s Norcem. Vrlo brzo u Glavnom stožeru shvatili su tko stoji iza tih i svih drugih medijskih napada – sinjski lobi u vojsci i Zagrebačkom holdingu, koji se s Norcem odavno razišao.

Taj rat traje i danas, jer su se nedavno pojavile priče kako sadašnji ravnatelj general pukovnik Darko Grdić govori da je on samo privremeni ravnatelj Agencije i da će zauzeti mjesto načelnika Glavnog stožera HV-a umjesto generala zbora Josipa Lucića. Pouzdano smo doznali kako Grdić ništa slično nije izjavio, ali tako plasiranim dezinformacijama želi se zapravo izazvati sukob na relaciji Lucić – Grdić, kako bi Grdić bio izoliran unutar obrambenog sustava, dok bi ključni igrači ispod njega povlačili poteze.

Nacionalov sugovornik rekao nam je kako bi bilo puno bolje da se budući “kandidati” za ravnatelja pozabave svojim poslom i školuju u inozemstvu, te da ne stvaraju opću nervozu, iskorištavajući medije za svoje privatne ratove, jer bez dodatne škole neće biti osposobljeni za toliko odgovorne dužnosti. Prethodni ravnatelj VSOA-e Gordan Čačić završio je američku ratnu školu, kao i Darko Grdić, koji je završio NATO-ov Defence College u Italiji te obranio dva magisterija – iz menadžmenta na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i strateške studije na američkoj Ratnoj školi kopnenih snaga.

Žrtve sinjskog lobija

Najveći medijski udari posljednjih šest mjeseci bili su na trojicu najškolovanijih hrvatskih generala koji su prema mišljenju sinjskog lobija smetali imenovanju brigadnog generala Ognjena Preosta za ravnatelja Vojnosigurnosno obavještajne agencije. Napadi se nastavljaju i danas, a dolaze iz iste kuhinje.

Tradicija nepotizma

Devedesetih godina u Hrvatskoj se politici nije ni pokušavalo sakriti nepotizam, a svakako su neki od najbezobzirnijih primjera takva ponašanja bili u hrvatskim tajnim službama. Ivić Pašalić omogućio je da se njegova supruga Ksenija zaposli u Hrvatskoj izvještajnoj službi (HIS). Đurđa Šušak, supruga pokojnog ministra obrane Gojka Šuška, bila je glavni kadrovik za tajne agente. Nadalje, Miroslav Tuđman, najstariji sin prvoga hrvatskog predsjednika, bio je dulje vrijeme šef iste obavještajne službe.