Novi premijerni naslov zagrebačkog Teatra &TD bit će, u ponedjeljak 27. studenoga, predstava “Kad tad”, autorski projekt redateljice Marine Pejnović koji propituje biološku determiniranost ženske prirode.
Predstava nastaje u produkciji umjetničke organizacije RUPER i Teatra &TD a prati tri žene različite životne dobi koje, uslijed banalne svakodnevnice i potrebe za eskapizmom, upadaju u krizu raslojavanja vlastite egzistencije.
“Njih se tri međusobno ne poznaju – susreću se u čekaonici. Različitih su karaktera i imaju različite probleme, ali traganje za odgovorom i malom pauzom u životu ono je što ih povezuje”, stoji u najavi.
Od njih doznajemo kako je biti u krizi i problemu, što su sve pokušale kako bi se iz nje izvukle, te se pitaju “kada je kriza počela?”, ali odbijaju reći istinu o onome što im se u stvari dogodilo i što dubinski žele. Kao što one tragaju za odgovorom, publika traga za istinom o njima samima, koju one nisu spremne odmah priznati.
Neka od pitanja na koja predstava nastoji odgovoriti su – Zašto jedna točka u vremenu, jedan događaj, uzrokuje godine teksta koji čovjek proizvodi na istu temu (?); Zašto smo svoje vrijeme spremni potrošiti na ponovno proživljavanje jedno te istog i opterećivanje drugih s istim, a isto vrijeme nismo spremni dati drugima (?), ili – Koliko ima smeća naš život, viška koji nešto samo nama znači(?).
Autorica tekstualnih materijala je Ida Jurjević, iz čijeg je facebook statusa proizašla i ideja za predstavu: Jurjević je u svojoj cvjećarnici bilježila crtice iz života vrlo često uparene s promišljanjima o literaturi koju je u tom trenutku proučavala.
Za potrebe predstave materijal je proširen drugim dokumentarnim izvorima (autobiografskim, upitnik na koji su odgovarale anonimne žene), a inspiracija za teme improvizacija proizašla je iz filozofije Simone Weil (“Težina i milost”) i teorije Camille Pagliae (“Seksualna lica”).
Autorski tim, uz redateljicu čine Mia Biondić, Nataša Kopeč i Ivana Krizmanić, koji i glume, scenograf je Igor Pauška, dok oblikovanje zvuka poptisuje Luka Gamulin.
Komentari