Pandemija je našoj poznatoj kazališnoj, filmskoj i televizijskoj glumici Sanji Vejnović, koja je ove godine proslavila okrugli šezdeseti rođendan, na neki način pomogla da se usudi kapitalizirati svoju ljubav prema hrani, namirnicama, skupljanju, isprobavanju i osmišljavanju recepata te napisati svoju prvu kuharicu. Nedavno objavljena knjiga „Iz moje kuhinje, s ljubavlju“, čiji je izdavač Mozaik knjiga, sadrži 140 recepata među kojima ima klasičnih, svima poznatih jela, i onih koja će mnogima predstavljati nešto novo i poticajno. Na pisanje knjige godinama ju je poticao prijatelj, urednik Mozaik knjige Zoran Maljković, koji je rekao:„Sanja uvijek kada govori o kuhanju, kaže da ne prati recepte, nego da kuha po svome. Sjećam se da mi je prije 15 godina pripremila tortu koja ne sadrži šećer. To je bila najčokoladnija stvar koju sam u životu probao i tada sam pomislio da bi Sanja mogla napraviti kuharicu. Ta ideja je stajala sve dok nije došlo vrijeme pandemije, kada sam prvi put ozbiljno razgovarao sa Sanjom i predložio joj da sa suprugom Goranom Mećavom napravi kuharicu“, rekao je Maljković.

Kako nam je rekla Sanja Vejnović, korijeni njezine ljubavi prema kuhanju upućuju na roditelje i domaćinstvo u kojem je odrasla. Njezini mama i tata odlično su kuhali, mama je bila zadužena za dalmatinsko-mediteransku kuhinju jer je rodom iz Dubrovnika, pa je odlično spremala ribu, šalše, pašticadu, razne umake i variva, a tata, koji je rodom iz Bosanskog Novog, bio je zadužen za bosanske specijalitete.

Glumica Sanja Vejnović u svojoj kuharici ‘Iz moje kuhinje, s ljubavlju’ predstavila je 140 recepata, od klasika do onih novih i poticajnih. FOTO: Mozaik knjiga

„U svakom slučaju, jeli smo fino i raznoliko, voljela sam njihovu kuhinju jer su oboje izvrsno kuhali. Moj kulinarski staž je sad već četrdesetak godina, od kada ne živim s roditeljima, prije toga nisam pokazivala neko zanimanje za kuhanje. Kada sam počela kuhati, krenula sam od njihove kuhinje tako da sam u svoju kuharicu uvrstila i neke njihove recepte koji su mi dragi, poput mamine lažne pašticade, mamine šalše, tatinog bosanskog lonca. U obitelji se razgovaralo o tome tko bi što želio jesti pa bi se tako dogovorno slagao tjedni meni, što je model koji sam i ja preuzela. S druge strane, u mladosti sam bila izbirljivija, nisam voljela neka jela, to se s vremenom promijenilo. Vikendom bismo napokon bili svi zajedno za stolom, preko tjedna su roditelji radili dok smo sestra i ja imale različite školske turnuse. Roditelji su često radili večere za svoje prijatelje, a u Dubrovniku gdje smo ljetovali kod none i nona uvijek je bilo puno ljudi za stolom, šira obitelj, prijatelji mojih roditelja i njihova djeca. Uvijek se nešto feštalo, bilo je zanimljivo i zabavno“, rekla je Sanja Vejnović.

Objasnila je što novo donosi njezina kuharica:

„Moj koncept kuharice razlikuje se od onih koje sam vidjela ili iz kojih sam kuhala, ima poglavlja koja nisu uobičajena, tu je poglavlje o gustim juhama kao obrocima, dakle juhe koje se jedu uz neke dodatke kao što su focaccia, krekeri, peciva, turske palačinke… Takva vrlo krepka juha može biti i potpuni obrok. Slijedi poglavlje ‘Salate kao obroci’, to su maštovite kombinacije svih vrsta salata, povrća, pečenog povrća, voća, sireva, mesa, orašastih plodova, zanimljivih začina, dobrih preljeva. Nota klasike je podjela na slano i slatko, tu su pite, složenci, variva, tjestenina, mesni i riblji dio… Kako sama vrlo često mijesim sve vrste tijesta, ima i cijelo poglavlje o različitim vrstama tijesta. Nakon poglavlja o slanim jelima slijedi ono o slatkima, to poglavlje je meni osobito drago jer volim spravljati kolače. Tu su moji omiljeni recepti za kolače koje vole moji ukućani i prijatelji i neke koje sam sama osmislila.“

Pohvalila se da zasad ima dobre povratne informacije, oni koji su kupili kuharicu tvrde da su isprobali neka jela i da odlično ispadaju, da im se sviđaju. Javljaju joj se ljudi svih dobi jer u kuharici se može naći za svakoga ponešto. „Može se snaći i početnik jer detaljno opisujem način pripreme hrane, čini mi se da se ne može dogoditi da jelo nekome ne uspije“, istaknula je.

Drži li se više recepata ili improvizira, kupuje li namirnice i planira jela unaprijed ili iz dana u dan?

„U početku sam se striktno držala recepata pa sam ih s vremenom počela mijenjati tako što bih nešto iz recepta izbacila ili zamijenila i zapravo stvarala neke svoje inačice. Ima dana kada sam inspirirana i puno improviziram. Znalo mi se dogoditi da ne zapišem recept jela koje sam tako skuhala pa kad ga želim ponovo skuhati, jer se svidjelo mojim ukućanima, ne mogu ga ponoviti. Tako da sada zapisujem svako jelo koje je rezultat improvizacije, a ispadne ukusno. Znam tražiti točno određene namirnice za neko jelo koje želim pripremiti, ali isto tako se trudim ne bacati hranu. Ako imam ostatke povrća u hladnjaku, mogu ga bez problema iskoristiti za varivo ili slično. Znam i za cijeli tjedan kupiti hranu unaprijed i isplanirati ručkove, tako dobivam na vremenu kada sam zauzeta snimanjima. Kada imam više vremena, odem na tržnicu po svježe namirnice za ono što mi treba za taj ili za dva dana“, rekla je Sanja Vejnović.

Na pisanje kuharice Sanju Vejnović potaknuo je prijatelj, urednik Mozaik knjige Zoran Maljković, koji je znao kako vješto smišlja recepte. FOTO: Mozaik knjiga

Ljubav prema kuhanju prenijela je na svoju djecu. Ovoga ljeta zadala im je da joj nešto skuhaju iz njezine kuharice, da se ona malo odmori od kuhanja, i što god bi skuhali, uvijek bi ispalo dobro. Kuhanje je za nju terapija protiv stresa, voli čitati kuharice, tražiti recepte na internetu, gledati emisije o kulinarstvu. „Dobivam dosta kuharica na poklon jer svi znaju da to volim: često sam umjesto suvenira s putovanja kući donosila kuharice. Od puno kuharica koje sam dobila ima ih dosta koje ne koristim, ako mi se dva ili tri jela iz nje nisu svidjela, ne radim više po njoj. One koje su mi zanimljive su pohabane i pune tragova mog kuhanja i mogu ih uvijek iznova listati i otkrivati nove recepte. Sada je kuhanje u modi i to je dobro, svi moramo jesti, a bilo bi dobro da jedemo zdravo i kvalitetno. Slažem se s Radovanom Marčićem, stručnjakom za kulinarstvo koji je rekao da su za kuhanje potrebni volja, kreativnost i kombinatorika. Moraš se educirati i svladati neke kulinarske tehnike, ali se i hrabro upustiti u kreiranje vlastitih jela“, zaključila je Sanja Vejnović.

Gustim juhama posvećeno je posebno poglavlje jer ih je autorica zamislila kao glavne obroke koji se jedu uz neke dodatke kao što su focaccia, krekeri, peciva, turske palačinke… FOTO: Mozaik knjiga